HNK Orijent - Revision history

Admin: /* Egzistencija pod drugim imenima (1945. – 1953.) */

2026-07-25T18:52:38Z

Egzistencija pod drugim imenima (1945. – 1953.)

← Older revision		Revision as of 14:52, 25 July 2026
Line 74:		Line 74:
	Početkom 1946. godine počela su se održavati razna službena natjecanja na gradskoj, regionalnoj i republičkoj razini na kojima su sudjelovali klubovi iz Rijeke i Sušaka. Nastupi nogometaša bili su usklađeni s politikom kolektiva prema sportu, stoga su rezultati u natjecanjima bili u drugom planu. Prvenstveni cilj bio je omogućiti ljudima bavljenje sportom i omogućiti odgoj mladim sportašima. S obzirom na to da su postojala samo tri nogometna igrališta (Kantrida, Krimeja i Partizanovo igralište, tj. Campo Cellini), vrijeme za održavanje treninga bilo je ograničeno. Svaka momčad od tadašnjih gotovo 20 klubova mogla je dva puta tjedno koristiti jedno igralište po sat vremena. Iste godine osnovana je Hrvatska nogometna liga u kojoj se natjecalo i Jedinstvo. Klub je odigravao svoje utakmice na Krimeji, ali se ne može poistovjećivati s predratnim Orijentom. U prvom nogometnom prvenstvu Primorsko-goranskog okruga, koje se održalo početkom 1946. godine, sudjelovali su uz Jedinstvo: Crikvenica, Naprijed (Hreljin), Omladinac (Vrata), Plavi Jadran (Pag) i Senj. Sustav natjecanja bio je po kup-formatu. U poluzavršnici Jedinstvo je nadigralo Naprijed, a u završnici Crikvenicu. Okrunjeni titulom prvaka Primorsko-goranskog okruga, stekli su pravo nastupa u kvalifikacijama za Hrvatsku nogometnu ligu. Na kvalifikacijama su izgubili od zagrebačkoga Metalca (0:8 i 1:3), no po tadašnjem sustavu dobili su još jednu priliku razigravanja u dodatnim kvalifikacijama s Naprijedom iz Siska. Prvu utakmicu na domaćem terenu Sušačani su dobili (6:0), a uzvratnu u gostima izgubili (2:4), čime su stekli pravo nastupa u Hrvatskoj nogometnoj ligi, koja je predstavljala drugi rang jugoslavenskog nogometnog prvenstva. U natjecanju su završili na posljednjem mjestu bez ijedne pobjede, s dva boda iz dvije neriješene utakmice. Unutar natjecanja igrali su protiv jakih protivnika iz Hrvatske: Hajduka (Split), Dinama (Zagreb), Lokomotive (Zagreb), Proletera (Belišće), Tekstilca (Varaždin), Metalca (Zagreb) i Splita. U sastavu sušačkog Jedinstva igrao je i Josip Domorocki, kasnije prvoligaš u sarajevskom Željezničaru. Tada su za prvu ekipu igrali igrači iz prijeratnih klubova sa Sušaka, a u drugoj s Trsata. Nakon ispadanja, Jedinstvo se natječe u ligi Primorsko-goranskog okruga koju osvajaju igrajući svoje utakmice na Partizanovom igralištu. Razlog je bio taj što je travnjak na Krimeji bio potpuno devastiran nakon rata i nije bio u povoljnim uvjetima za odigravanje nogometnih utakmica. Iste godine (24. 11. 1946.), sušačko Jedinstvo odigralo je svoju prvu utakmicu protiv riječkog Kvarnera (kasnije Rijeka). Prijateljska utakmica završila je neriješenim rezultatom (2:2).		Početkom 1946. godine počela su se održavati razna službena natjecanja na gradskoj, regionalnoj i republičkoj razini na kojima su sudjelovali klubovi iz Rijeke i Sušaka. Nastupi nogometaša bili su usklađeni s politikom kolektiva prema sportu, stoga su rezultati u natjecanjima bili u drugom planu. Prvenstveni cilj bio je omogućiti ljudima bavljenje sportom i omogućiti odgoj mladim sportašima. S obzirom na to da su postojala samo tri nogometna igrališta (Kantrida, Krimeja i Partizanovo igralište, tj. Campo Cellini), vrijeme za održavanje treninga bilo je ograničeno. Svaka momčad od tadašnjih gotovo 20 klubova mogla je dva puta tjedno koristiti jedno igralište po sat vremena. Iste godine osnovana je Hrvatska nogometna liga u kojoj se natjecalo i Jedinstvo. Klub je odigravao svoje utakmice na Krimeji, ali se ne može poistovjećivati s predratnim Orijentom. U prvom nogometnom prvenstvu Primorsko-goranskog okruga, koje se održalo početkom 1946. godine, sudjelovali su uz Jedinstvo: Crikvenica, Naprijed (Hreljin), Omladinac (Vrata), Plavi Jadran (Pag) i Senj. Sustav natjecanja bio je po kup-formatu. U poluzavršnici Jedinstvo je nadigralo Naprijed, a u završnici Crikvenicu. Okrunjeni titulom prvaka Primorsko-goranskog okruga, stekli su pravo nastupa u kvalifikacijama za Hrvatsku nogometnu ligu. Na kvalifikacijama su izgubili od zagrebačkoga Metalca (0:8 i 1:3), no po tadašnjem sustavu dobili su još jednu priliku razigravanja u dodatnim kvalifikacijama s Naprijedom iz Siska. Prvu utakmicu na domaćem terenu Sušačani su dobili (6:0), a uzvratnu u gostima izgubili (2:4), čime su stekli pravo nastupa u Hrvatskoj nogometnoj ligi, koja je predstavljala drugi rang jugoslavenskog nogometnog prvenstva. U natjecanju su završili na posljednjem mjestu bez ijedne pobjede, s dva boda iz dvije neriješene utakmice. Unutar natjecanja igrali su protiv jakih protivnika iz Hrvatske: Hajduka (Split), Dinama (Zagreb), Lokomotive (Zagreb), Proletera (Belišće), Tekstilca (Varaždin), Metalca (Zagreb) i Splita. U sastavu sušačkog Jedinstva igrao je i Josip Domorocki, kasnije prvoligaš u sarajevskom Željezničaru. Tada su za prvu ekipu igrali igrači iz prijeratnih klubova sa Sušaka, a u drugoj s Trsata. Nakon ispadanja, Jedinstvo se natječe u ligi Primorsko-goranskog okruga koju osvajaju igrajući svoje utakmice na Partizanovom igralištu. Razlog je bio taj što je travnjak na Krimeji bio potpuno devastiran nakon rata i nije bio u povoljnim uvjetima za odigravanje nogometnih utakmica. Iste godine (24. 11. 1946.), sušačko Jedinstvo odigralo je svoju prvu utakmicu protiv riječkog Kvarnera (kasnije Rijeka). Prijateljska utakmica završila je neriješenim rezultatom (2:2).
	Ekipa Jedinstva bila je svojevrsna reprezentacija Sušaka, okupljajući ponajbolje sušačke nogometaše iz prijeratnih klubova. Za Jedinstvo su 1946. godine igrali: Vazme Kamenar, Ljudevit Brazzoduro, Franić Rahelić, Jordan Fosser, Bogić Polić, Mario Felker, Vilko Vakanjac, Mufid Fetahović, Milan Miculinić, Ivan Smojver, Đuro Marčetić, Rajković, Pilepić, Caniati, Arsen Čohar, Mirko Lukarić, Dinko Bačić, Haramija, Ivan Paškvan, Božo Matković, Ivan Basta, Negovetić, Josip Domorocki, Anton Kivela, Tirolt i Oselador		Ekipa Jedinstva bila je svojevrsna reprezentacija Sušaka, okupljajući ponajbolje sušačke nogometaše iz prijeratnih klubova. Za Jedinstvo su 1946. godine igrali: Vazme Kamenar, Ljudevit Brazzoduro, Franić Rahelić, Jordan Fosser, Bogić Polić, Mario Felker, Vilko Vakanjac, Mufid Fetahović, Milan Miculinić, Ivan Smojver, Đuro Marčetić, Rajković, Pilepić, Caniati, Arsen Čohar, Mirko Lukarić, Dinko Bačić, Haramija, Ivan Paškvan, Božo Matković, Ivan Basta, Negovetić, Josip Domorocki, Anton Kivela, Tirolt i Oselador
			[[File:NK Primorje 1946-47.jpg\|thumb\|left\|250px\|Momčad Primorja u sezoni 1946./47.]]
	Kako bi Sušak imao kvalitetniju momčad, Gradski fiskulturni odbor Sušaka krajem 1946. godine donosi odluku o spajanju dvaju ponajboljih klubova, ujedno i rivala – Jedinstva i Primorca. Osim nogometne sekcije, spojeni su u novonastalo Sportsko društvo Primorje, koje je imalo i plivačku i vaterpolsku sekciju. Za predsjednika je izabran dr. Zdravko Kučić, a potpredsjednici su bili Bude Rudan i Ivica Gržeta te tajnici Đuro Matijević, Božo Matković i Aramis Kauzlarić. Natjecateljsku sezonu u Primorsko-goranskom okrugu završili su na prvom mjestu bez poraza u 18 utakmica, s jednom neriješenom utakmicom. Osim osvajanja titule, ušli su u viši rang, tj. u Hrvatsku ligu. Za Primorje u sezoni 1946./47. igrali su: Ljudevit Brazzoduro, Franić Rahelić, Đuka Vujić, Davor Rožić, Ivan Krković, Gebauer, Bogić Polić, Darko Pavletić, Milan Miculinić, Josip Mangotić, Dinko Bačić, Ivan Bačić i Anton Kivela.		Kako bi Sušak imao kvalitetniju momčad, Gradski fiskulturni odbor Sušaka krajem 1946. godine donosi odluku o spajanju dvaju ponajboljih klubova, ujedno i rivala – Jedinstva i Primorca. Osim nogometne sekcije, spojeni su u novonastalo Sportsko društvo Primorje, koje je imalo i plivačku i vaterpolsku sekciju. Za predsjednika je izabran dr. Zdravko Kučić, a potpredsjednici su bili Bude Rudan i Ivica Gržeta te tajnici Đuro Matijević, Božo Matković i Aramis Kauzlarić. Natjecateljsku sezonu u Primorsko-goranskom okrugu završili su na prvom mjestu bez poraza u 18 utakmica, s jednom neriješenom utakmicom. Osim osvajanja titule, ušli su u viši rang, tj. u Hrvatsku ligu. Za Primorje u sezoni 1946./47. igrali su: Ljudevit Brazzoduro, Franić Rahelić, Đuka Vujić, Davor Rožić, Ivan Krković, Gebauer, Bogić Polić, Darko Pavletić, Milan Miculinić, Josip Mangotić, Dinko Bačić, Ivan Bačić i Anton Kivela.

Admin: /* Povijest */

2026-07-24T11:02:01Z

Povijest

← Older revision		Revision as of 07:02, 24 July 2026
Line 65:		Line 65:

	Orijentaši koji su izgubili živote u narodnooslobodilačkom pokretu su: Milan Antić, Srećko Mrzljak, Danijel Babić, Zdravko Pavešić, Anton Baffo, Nikola Pavlinić, Roko Borčić, Josip Radinović, Rudolf Džodan, Rudolf Siussi, Božo Felker, Teo Tonković, Boris Gerntner, Viktor Vičić, Vlado Grozdanić, Stane Vončina, Dane Godina, Teodor Vošnig, Božidar Horvatić, Čedomir Vranić, Tomislav Horvatić, Ante Vrban, Zdravko Jurković, Josip Vrban, Bruno Kovačić, Pave Vukušić, Vladimir Novinc, Šanto Župan i Milan Miculinić.		Orijentaši koji su izgubili živote u narodnooslobodilačkom pokretu su: Milan Antić, Srećko Mrzljak, Danijel Babić, Zdravko Pavešić, Anton Baffo, Nikola Pavlinić, Roko Borčić, Josip Radinović, Rudolf Džodan, Rudolf Siussi, Božo Felker, Teo Tonković, Boris Gerntner, Viktor Vičić, Vlado Grozdanić, Stane Vončina, Dane Godina, Teodor Vošnig, Božidar Horvatić, Čedomir Vranić, Tomislav Horvatić, Ante Vrban, Zdravko Jurković, Josip Vrban, Bruno Kovačić, Pave Vukušić, Vladimir Novinc, Šanto Župan i Milan Miculinić.

			===Egzistencija pod drugim imenima (1945. – 1953.) ===

			Prva nogometna utakmica u Rijeci nakon Drugog svjetskog rata odigrana je 3. lipnja 1945. godine na igralištu Campo Cellini, kada su se sastale nogometne selekcije Komande Rijeka i NOO Sušak. Pred gotovo 5000 gledatelja susret je završio pobjedom Sušačana 2:1. Za selekciju Sušaka nastupili su: Lojen, Jordan Fosser, Franić Rahelić, Božo Matković, Bogić Polić, Ivan Smojver, Kozina, Ivan Basta, Negovetić, Izidor Matovinović i Mufid Fetahović, dok su za selekciju Rijeke nastupili: Pietro Klausberger (prvi poslijeratni gradonačelnik Rijeke), Garapić, Vešligoj, Blažević, Locatelli, Bandur, Černjar, Oscar Ende, Spadavecchia, Mazzieri i Miškulin. Prvi poslijeratni gol dao je Matovinović, dok su preostale golove postigli Fetahović i Ende.

			Iako je rat bio završen, Orijent nije obnovljen odmah nakon rata. Ratne posljedice rezultirale su neaktivnošću izvornog Orijenta i osnivanjem novih klubova. Veliki broj seniora i juniora prijeratnog Orijenta stradao je u ratu, a nova vlast FNR Jugoslavije nije blagonaklono gledala na klubove koji prije rata u svom nazivu nisu imali prefiks „radnički“. Sportski djelatnici na Sušaku nastojali su, stoga, sve raspoložive sposobne nogometaše okupiti u jedan klub. Tako je 9. rujna 1945. godine utemeljeno Fiskulturno društvo Jedinstvo koje je u svom sastavu imalo i nogometnu sekciju. Nju su činili (preživjeli) igrači predratnih sušačkih klubova Orijenta, Slavije, Jele, Viktorije i Triglava: Vazme Kamenar, Franić Rahelić, Mario Felker, Ivan Paškvan, Ivan Smojver, Milan Miculinić, Đuro Marčetić, Rajković, Vilko Vakanjac, Jordan Fosser, Bogić Polić, Mufid Fetahović i drugi. Prvu momčad vodio je Rudi Volk (Rodolfo Volk), proslavljeni nogometaš između dva rata, koji je uvršten u kuću slavnih AS Rome.

			Početkom 1946. godine počela su se održavati razna službena natjecanja na gradskoj, regionalnoj i republičkoj razini na kojima su sudjelovali klubovi iz Rijeke i Sušaka. Nastupi nogometaša bili su usklađeni s politikom kolektiva prema sportu, stoga su rezultati u natjecanjima bili u drugom planu. Prvenstveni cilj bio je omogućiti ljudima bavljenje sportom i omogućiti odgoj mladim sportašima. S obzirom na to da su postojala samo tri nogometna igrališta (Kantrida, Krimeja i Partizanovo igralište, tj. Campo Cellini), vrijeme za održavanje treninga bilo je ograničeno. Svaka momčad od tadašnjih gotovo 20 klubova mogla je dva puta tjedno koristiti jedno igralište po sat vremena. Iste godine osnovana je Hrvatska nogometna liga u kojoj se natjecalo i Jedinstvo. Klub je odigravao svoje utakmice na Krimeji, ali se ne može poistovjećivati s predratnim Orijentom. U prvom nogometnom prvenstvu Primorsko-goranskog okruga, koje se održalo početkom 1946. godine, sudjelovali su uz Jedinstvo: Crikvenica, Naprijed (Hreljin), Omladinac (Vrata), Plavi Jadran (Pag) i Senj. Sustav natjecanja bio je po kup-formatu. U poluzavršnici Jedinstvo je nadigralo Naprijed, a u završnici Crikvenicu. Okrunjeni titulom prvaka Primorsko-goranskog okruga, stekli su pravo nastupa u kvalifikacijama za Hrvatsku nogometnu ligu. Na kvalifikacijama su izgubili od zagrebačkoga Metalca (0:8 i 1:3), no po tadašnjem sustavu dobili su još jednu priliku razigravanja u dodatnim kvalifikacijama s Naprijedom iz Siska. Prvu utakmicu na domaćem terenu Sušačani su dobili (6:0), a uzvratnu u gostima izgubili (2:4), čime su stekli pravo nastupa u Hrvatskoj nogometnoj ligi, koja je predstavljala drugi rang jugoslavenskog nogometnog prvenstva. U natjecanju su završili na posljednjem mjestu bez ijedne pobjede, s dva boda iz dvije neriješene utakmice. Unutar natjecanja igrali su protiv jakih protivnika iz Hrvatske: Hajduka (Split), Dinama (Zagreb), Lokomotive (Zagreb), Proletera (Belišće), Tekstilca (Varaždin), Metalca (Zagreb) i Splita. U sastavu sušačkog Jedinstva igrao je i Josip Domorocki, kasnije prvoligaš u sarajevskom Željezničaru. Tada su za prvu ekipu igrali igrači iz prijeratnih klubova sa Sušaka, a u drugoj s Trsata. Nakon ispadanja, Jedinstvo se natječe u ligi Primorsko-goranskog okruga koju osvajaju igrajući svoje utakmice na Partizanovom igralištu. Razlog je bio taj što je travnjak na Krimeji bio potpuno devastiran nakon rata i nije bio u povoljnim uvjetima za odigravanje nogometnih utakmica. Iste godine (24. 11. 1946.), sušačko Jedinstvo odigralo je svoju prvu utakmicu protiv riječkog Kvarnera (kasnije Rijeka). Prijateljska utakmica završila je neriješenim rezultatom (2:2).
			Ekipa Jedinstva bila je svojevrsna reprezentacija Sušaka, okupljajući ponajbolje sušačke nogometaše iz prijeratnih klubova. Za Jedinstvo su 1946. godine igrali: Vazme Kamenar, Ljudevit Brazzoduro, Franić Rahelić, Jordan Fosser, Bogić Polić, Mario Felker, Vilko Vakanjac, Mufid Fetahović, Milan Miculinić, Ivan Smojver, Đuro Marčetić, Rajković, Pilepić, Caniati, Arsen Čohar, Mirko Lukarić, Dinko Bačić, Haramija, Ivan Paškvan, Božo Matković, Ivan Basta, Negovetić, Josip Domorocki, Anton Kivela, Tirolt i Oselador

			Kako bi Sušak imao kvalitetniju momčad, Gradski fiskulturni odbor Sušaka krajem 1946. godine donosi odluku o spajanju dvaju ponajboljih klubova, ujedno i rivala – Jedinstva i Primorca. Osim nogometne sekcije, spojeni su u novonastalo Sportsko društvo Primorje, koje je imalo i plivačku i vaterpolsku sekciju. Za predsjednika je izabran dr. Zdravko Kučić, a potpredsjednici su bili Bude Rudan i Ivica Gržeta te tajnici Đuro Matijević, Božo Matković i Aramis Kauzlarić. Natjecateljsku sezonu u Primorsko-goranskom okrugu završili su na prvom mjestu bez poraza u 18 utakmica, s jednom neriješenom utakmicom. Osim osvajanja titule, ušli su u viši rang, tj. u Hrvatsku ligu. Za Primorje u sezoni 1946./47. igrali su: Ljudevit Brazzoduro, Franić Rahelić, Đuka Vujić, Davor Rožić, Ivan Krković, Gebauer, Bogić Polić, Darko Pavletić, Milan Miculinić, Josip Mangotić, Dinko Bačić, Ivan Bačić i Anton Kivela.

			Mirovnim ugovorom koji je potpisan 10. veljače 1947. godine između Italije i Jugoslavije, stvoreni su temelji za spajanje Sušaka, kao i Zameta unutar grada Rijeke, a Julijska pokrajina je pripala saveznom republikama Hrvatskoj i Sloveniji, odnosno Jugoslaviji. Igralište Krimeja predano je 13. travnja 1947. godine Primorju, nakon čega su ga održavali članovi svih fiskulturnih društava sa Sušaka. U sezoni 1947./48. nogometaši Primorja igrali su u Hrvatskoj ligi koja je bila podijeljena na pet zona u kojima su se klubovi natjecali za prvaka zone. Peta zona sastojala se od klubova iz Istre i Primorsko-goranskog okruga u kojima su Primorju bili konkurencija: Crikvenica, Proleter (Pula), Pula, Radnik (Rijeka), Rovinj i Rudar (Raša). Osvojivši prvo mjesto, sušačko Primorje plasiralo se u četvrtzavršnicu prvenstva Hrvatske, gdje su ispali od Šibenika (1:4 i 3:1). Prvaci V. zone Hrvatske lige 1947./48. bili su: Ljudevit Brazzoduro, Gebauer, Đuka Vujić, Bogić Polić, Ivan Krković, Josip Mangotić, Šafar, Darko Pavletić, Milan Miculinić, Dinko Bačić, Anton Kivela, Božo Juranić, Franić Rahelić, Davor Rožić, Vilko Vakanjac, Mufid Fetahović i Uskoković.

			Spajanjem Sušaka s Rijekom, Primorje svoju nogometnu priču nastavlja spajanjem s klubom Proleter te s radničkim klubovima: Rivolta (tvornica octa), ROMSA (rafinerija nafte), Sait (tvornica duhana), Tvornica papira, UKOD i sindikalna podružnica građevinara. Mnogi igrači prešli su u riječki Kvarner i Lokomotivu koji su tada bili najjači klubovi u Rijeci, a Orijentova priča nastavlja se na Trsatu.

			Fiskulturno društvo Budućnost osnovano je 22. prosinca 1948. godine sa sjedištem na Trsatu. Igrači i članovi uprave kluba predano su radili na uređenju igrališta na Krimeji. Novoosnovani klub nastavio je tradiciju prijeratne Slavije, koja je prestala djelovati 1941. godine. Osim nogometne, imali su gimnastičku, skijašku i planinarsku sekciju. Od prijeratnih orijentaša, za Budućnost su igrali: Ljudevit Brazzoduro, Bogić Polić, Severino Milinović i braća Fosser. Odlukom državnih fiskulturnih foruma (od 26. studenoga 1949.) dolazi do reorganizacije natjecanja: osnovane su četiri grupe Pete zonske lige, a 4. grupa bila je nasljednica Riječke nogometne lige. Budućnost je smještena u Primorsko-goransku oblasnu ligu čiji je početak određen u proljeće 1950. godine. Sezona će se odigravati u ciklusu proljeće – jesen, dakle u istoj godini u dva dijela: od ožujka do svibnja – proljetni, a od kolovoza do studenoga – jesenski dio prvenstva. Zato su klubovi do kraja godine bili prepušteni prijateljskim utakmicama. Sezonu u Primorsko-goranskoj oblasnoj ligi Budućnost je završila na šestom mjestu u konkurenciji od devet klubova, a prvak je bila Crikvenica. Za Budućnost su u sezoni 1950. igrali: Bruketa, Božo Juranić, S. Kuss, Z. Kuss, Gojnić, Bruno Fosser, Jordan Fosser, Bogić Polić, Marčić, Marač, Matrljan, Dukić, Vilko Vakanjac i Šafar, a vodio ih je trener Ivan Smojver.

			Početkom 1951. godine održan je Zimski kup u Rijeci u organizaciji riječkog Oblasnog saveza i FISAH-a. Budućnost je u osmini finala poražena od riječkog Torpeda (0:1). Nakon toga slijedilo je prvenstvo Primorsko-goranske oblasne lige uz riječki Torpedo, Opatiju, Naprijed (Hreljin), Mladost (Kraljevica), Nehaj (Senj), Risnjak (Lokve) i delnički Goran koji je osvojio prvenstvo. Sezonu su završili na trećem mjestu, a u njoj su igrali: Juranić, Dukić, Bruno Fosser, Jordan Fosser, S. Kuss, Zvonko Kuss, Matrljan, Škerl, Maračić, Kopajtić, Branislav Švegović, Klepac I, Klepac II, Severio Milinović, Šafar, Vinko Matković, Marač, Frančeški i Vošnig.

			Nastavljajući trend dinamičnosti, plenum Nogometnog saveza Jugoslavije 1. veljače 1952. godine naprasno donosi odluku o ukidanju Druge savezne lige, formirajući više podsaveznih liga. Odluka je bila isključivo financijska; naime, većina drugoligaških klubova borila se s troškovima prijevoza diljem države i održavanje lige kao takve nije imalo previše smisla. Po reorganizaciji natjecanja oformljena je Riječka podsavezna nogometna liga koja je objedinila klubove s područja Istre, Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i bivšeg nogometnog centra Gospić. Liga se zvala Podsavezna liga Rijeka i spadala je u V. zonu Prvenstva Hrvatske. Uz Budućnost natjecanju su pristupili: Crikvenica, Goran (Delnice), Jedinstvo (Ogulin), Kvarner (Rijeka), Lokomotiva (Rijeka), Nehaj (Senj), Pula, Rudar (Raša) i Uljanik (Pula). Sušačani se nisu iskazali u gradskim derbijima, dapače izgubili su sve utakmice protiv Kvarnera (0:3, 1:4) i protiv Lokomotive (0:2 i 0:1) te su završili sezonu na petom mjestu sa 17 bodova. Zvonko Kuss je bio najbolji strijelac kluba sa šest postignutih zgoditaka.

			U srpnju 1952. godine odigrana je na Krimeji svojevrsna smotra ponajboljih nogometaša koji su živjeli u Trećem rajonu (Sušak), između selekcija Trsata i Podvežice. Podvežica je pobijedila selekciju Trsata rezultatom 7:2.

			Povodom nove sezone Podsavezne lige Rijeka pridružili su se i klubovi: Mladost (Kraljevica), Naprijed (Hreljin), Opatija i Rovinj. Sušačani su odigrali skromno prvenstvo završivši na sedmom mjestu, dok je riječka Lokomotiva osvojila prvenstvo. Najbolji strijelac lige bio je Milorad Ljubačev koji je prvi dio prvenstva igrao za Budućnost, a drugi za Lokomotivu. Ljubačev je radio kao pomorac te su njegovi zgoditci značili još više jer je u manjem broju utakmica mogao nastupati zbog rada na brodu. Njegovim odlaskom najbolji strijelac za Budućnost bio je Bruno Fosser. Za Budućnost su 1952./53. igrali: Ljudevit Brazzoduro, Marinović, Bogić Polić, Branislav Švegović, Bruno Fosser, Jordan Fosser, Žakman, Vinko Matković, Dukić, Kopajtić, Boris Mataja, Vlado Mataja, Klepac, Horvat, Košak, Severio Milinović, Mohorić, Stipčić, Cerkl i Maždarac.

	==Imena kroz povijest==		==Imena kroz povijest==

Admin: /* Treneri */

2026-07-23T13:50:19Z

Treneri

← Older revision		Revision as of 09:50, 23 July 2026
Line 841:		Line 841:
	*[[Rodolfo Volk\|Rudi Volk]] (1945. – 1946.)		*[[Rodolfo Volk\|Rudi Volk]] (1945. – 1946.)
	*[[Veljko Poduje]] (1947. – 1948.)		*[[Veljko Poduje]] (1947. – 1948.)
	*Vilko Vakanjac (1949. – ~~1950~~.)		*Vilko Vakanjac (1949.)
	*[[Nikola Duković]] (~~1950~~ – 1952.)		*Ivan Smojver (1950. – 1951.)
			*[[Nikola Duković]] (1951 – 1952.)
	*[[Zvonko Jazbec]] (1952. – 1957.)		*[[Zvonko Jazbec]] (1952. – 1957.)
	*[[Ivan Smojver]]		*[[Ivan Smojver]]

Admin: /* Imena kroz povijest */

2026-07-19T19:50:10Z

Imena kroz povijest

← Older revision		Revision as of 15:50, 19 July 2026
Line 69:		Line 69:
	*'''ŠK Orient Sušak''' (1919.)		*'''ŠK Orient Sušak''' (1919.)
	*'''JŠK Orient Sušak''' (1921. – 1941.)		*'''JŠK Orient Sušak''' (1921. – 1941.)
	*'''NK Jedinstvo Sušak''' (1945. – 1946.)		*'''FD Jedinstvo Sušak''' (1945. – 1946.)
	*'''NK Primorje Sušak''' (1947.  – 1948.)		*'''FD Primorje Sušak''' (1947.  – 1948.)
	*'''NK Budućnost Rijeka''' (1948.  – 1953.)		*'''FD Budućnost Rijeka''' (1948.  – 1953.)
	*'''NK Orijent Rijeka''' (1953.  – 2014.)		*'''NK Orijent Rijeka''' (1953.  – 2014.)
	*'''HNK Orijent 1919 Rijeka''' (2014.  – 2022.)		*'''HNK Orijent 1919 Rijeka''' (2014.  – 2022.)

Admin: /* Početci Orijenta između dva rata i DSR (1919. – 1945.) */

2026-07-19T19:02:23Z

Početci Orijenta između dva rata i DSR (1919. – 1945.)

← Older revision		Revision as of 15:02, 19 July 2026
Line 64:		Line 64:
	Posljednje prvenstvo koje su nogometaši Orienta osvojili bilo je ono novonastalog Sušačkog nogometnog podsaveza. Sezona nije dovršena zbog ratnih zbivanja. Točnije, Orijentaši su odigrali 11. kolo protiv Zameta (17:1) 30. ožujka 1941. godine. Tjedan dana kasnije, prekinute su sve sportske aktivnosti u klubu i igrači se priključuju Drugom svjetskom ratu.		Posljednje prvenstvo koje su nogometaši Orienta osvojili bilo je ono novonastalog Sušačkog nogometnog podsaveza. Sezona nije dovršena zbog ratnih zbivanja. Točnije, Orijentaši su odigrali 11. kolo protiv Zameta (17:1) 30. ožujka 1941. godine. Tjedan dana kasnije, prekinute su sve sportske aktivnosti u klubu i igrači se priključuju Drugom svjetskom ratu.

	Orijentaši koji su izgubili živote u ~~narodnooslobodilački~~ pokretu su: Milan Antić, Srećko Mrzljak, Danijel Babić, Zdravko Pavešić, Anton Baffo, Nikola Pavlinić, Roko Borčić, Josip Radinović, Rudolf Džodan, Rudolf Siussi, Božo Felker, Teo Tonković, Boris Gerntner, Viktor Vičić, Vlado Grozdanić, Stane Vončina, Dane Godina, Teodor Vošnig, Božidar Horvatić, Čedomir Vranić, Tomislav Horvatić, Ante Vrban, Zdravko Jurković, Josip Vrban, Bruno Kovačić, Pave Vukušić, Vladimir Novinc, Šanto Župan i Milan Miculinić.		Orijentaši koji su izgubili živote u narodnooslobodilačkom pokretu su: Milan Antić, Srećko Mrzljak, Danijel Babić, Zdravko Pavešić, Anton Baffo, Nikola Pavlinić, Roko Borčić, Josip Radinović, Rudolf Džodan, Rudolf Siussi, Božo Felker, Teo Tonković, Boris Gerntner, Viktor Vičić, Vlado Grozdanić, Stane Vončina, Dane Godina, Teodor Vošnig, Božidar Horvatić, Čedomir Vranić, Tomislav Horvatić, Ante Vrban, Zdravko Jurković, Josip Vrban, Bruno Kovačić, Pave Vukušić, Vladimir Novinc, Šanto Župan i Milan Miculinić.

	==Imena kroz povijest==		==Imena kroz povijest==

Admin: /* Imena kroz povijest */

2026-07-19T16:47:22Z

Imena kroz povijest

← Older revision		Revision as of 12:47, 19 July 2026
Line 70:		Line 70:
	*'''JŠK Orient Sušak''' (1921. – 1941.)		*'''JŠK Orient Sušak''' (1921. – 1941.)
	*'''NK Jedinstvo Sušak''' (1945. – 1946.)		*'''NK Jedinstvo Sušak''' (1945. – 1946.)
	*'''NK Primorje Sušak''' (~~1946~~.  – 1948.)		*'''NK Primorje Sušak''' (1947.  – 1948.)
	*'''NK Budućnost Rijeka''' (1948.  – 1953.)		*'''NK Budućnost Rijeka''' (1948.  – 1953.)
	*'''NK Orijent Rijeka''' (1953.  – 2014.)		*'''NK Orijent Rijeka''' (1953.  – 2014.)

Admin: /* Treneri */

2026-07-19T16:45:57Z

Treneri

← Older revision		Revision as of 12:45, 19 July 2026
Line 862:		Line 862:
	*[[Josip Skoblar\|Joško Skoblar]] i Ivica Šangulin (srpanj 1979. – lipanj 1982.)		*[[Josip Skoblar\|Joško Skoblar]] i Ivica Šangulin (srpanj 1979. – lipanj 1982.)
	*Ivan Đalma Marković (lipanj 1982. – svibanj 1984.)		*Ivan Đalma Marković (lipanj 1982. – svibanj 1984.)
	*[[Milan Tomljenović\|Mile Tomljenović]]		*[[Milan Tomljenović\|Mile Tomljenović]] (svibanj 1984. — lipanj 1986.)
	*[[Zvonimir Lukanović\|Zvonko Lukanović]] (lipanj 1986. – prosinac 1986.)		*[[Zvonimir Lukanović\|Zvonko Lukanović]] (lipanj 1986. – prosinac 1986.)
	*[[Marijan Brnčić]] (prosinac 1986. – 1989.)		*[[Marijan Brnčić]] (prosinac 1986. – 1989.)

Admin: /* Treneri */

2026-07-19T16:13:32Z

Treneri

← Older revision		Revision as of 12:13, 19 July 2026
Line 841:		Line 841:
	*[[Rodolfo Volk\|Rudi Volk]] (1945. – 1946.)		*[[Rodolfo Volk\|Rudi Volk]] (1945. – 1946.)
	*[[Veljko Poduje]] (1947. – 1948.)		*[[Veljko Poduje]] (1947. – 1948.)
	*~~Stevan Domorodski~~		*Vilko Vakanjac (1949. – 1950.)
	*[[Nikola Duković]] ( – 1952.)		*[[Nikola Duković]] (1950 – 1952.)
	*[[Zvonko Jazbec]] (1952. – 1957.)		*[[Zvonko Jazbec]] (1952. – 1957.)
	*[[Ivan Smojver]]		*[[Ivan Smojver]]

Admin: /* Imena kroz povijest */

2026-07-19T15:26:48Z

Imena kroz povijest

← Older revision		Revision as of 11:26, 19 July 2026
Line 70:		Line 70:
	*'''JŠK Orient Sušak''' (1921. – 1941.)		*'''JŠK Orient Sušak''' (1921. – 1941.)
	*'''NK Jedinstvo Sušak''' (1945. – 1946.)		*'''NK Jedinstvo Sušak''' (1945. – 1946.)
	*'''FD Primorac Sušak''' (1947.)		*'''NK Primorje Sušak''' (1946.  – 1948.)
	*'''NK Primorje Sušak''' (~~1947~~.  – 1948.)
	*'''NK Budućnost Rijeka''' (1948.  – 1953.)		*'''NK Budućnost Rijeka''' (1948.  – 1953.)
	*'''NK Orijent Rijeka''' (1953.  – 2014.)		*'''NK Orijent Rijeka''' (1953.  – 2014.)

Admin: /* Treneri */

2026-07-14T09:12:03Z

Treneri

← Older revision		Revision as of 05:12, 14 July 2026
Line 840:		Line 840:
	*[[Hans Bloch]]		*[[Hans Bloch]]
	*[[Rudi Dobrijević]] ( – 1941.)		*[[Rudi Dobrijević]] ( – 1941.)
	*[[Rodolfo Volk\|Rudi Volk]] (~~1946~~. – ~~1947~~.)		*[[Rodolfo Volk\|Rudi Volk]] (1945. – 1946.)
	*[[Veljko Poduje]] (1947. – 1948.)		*[[Veljko Poduje]] (1947. – 1948.)
	*Stevan Domorodski		*Stevan Domorodski