RK Crikvenica

RK Crikvenica je bivši muški rukometni klub iz Crikvenice koji je djelovao od 1956. do 2017. godine.

RK Crikvenica
Puno ime:	Rukometni klub Crikvenica
Osnovan:	1956.
Zatvoren:	2017.
Sport:	Rukomet
Dvorana:	GSD Crikvenica
Kapacitet:	1050
Navijači:	/
Liga:	1. HRL – Jug (2016./17.)
Rang lige:	II.
Službenica stranica:	www.rk-crikvenica.hr

Klub je u svoje vrijeme igrao u vrhu Hrvatske rukometne lige (današnje Premijer lige). Bio je prvi klub koji je igrao najviši rang nekog sportskog prvenstva iz Crikvenice.

Kroz povijest kluba igrali su reprezentativci: Darko Franović, Alvaro Načinović, Mladen Prskalo, Egon Paljar, Viktor Gigov, Tomislav Huljina, Kristian Bećiri, Liridon Zena, Mateo Hrvatin i Moreno Car.

Povijest

Crikvenica u Jugoslaviji (1956. – 1991.)

Rukometni klub Crikvenica osnovan je 1956. godine, na inicijativu i uz vođenje nastavnika gimnastike iz novonastale gimnazije, Branka Banjanina. Prvi rukometaši kluba bili su: Blaženko Grbčić, Ivan Car - Žvrk, Petar Čubranić, Ivo Car - Vlah, Marijan Župan, Vladimir Montanari, Ivan Požarić, Zvonko Pelicarić, Lino Car i vaterpolist Šime Gržinić. Prvu utakmicu odigrali su s rukometašima Senja. Tijekom prvih godina kluba redovito je dolazio pionir riječkog rukometa, Eduard Domazet, koji je Crikveničane učio rukomet. Iste godine, na jesen, klub se priključuje prvom Podsaveznom prvenstvu Rijeke u kojem završava na pretposljednjem mjestu, iznad riječkog Lučkog Radnika.

Rukometaši Crikvenice u Bujama, 1959. godine.

Prvi značajan rezultat klub je ostvario dvije godine kasnije, u sezoni 1957./58., kada su završili na drugom mjestu ispod riječkog Orijenta u Primorskoj skupini Podsavezne lige Hrvatskog primorja.

RK Crikvenica je kraće vrijeme imao i žensku sekciju. Iako stvorena prisilno u držanju tadašnjih pravila od strane RSJ, svaki sportski klub morao je imati i žensku momčad. Tako je prva ženska službena rukometna utakmica u Crikvenici odigrana 11. listopada 1966. godine. Rukometašice Crikvenice vodio je Marijan Margitić protiv ekipe Pećina koju je vodio Stjepan Lončarić. Crikveničanke su pobijedile rezultatom 7:6.

Najveći rezultat kluba u bivšoj državi je ostvarila momčad 1978./79. sezone, osvojivši Primorsko-goransku zonsku ligu i vrativši se u Hrvatsku republičku ligu. Kroz 1980-e klub je boravio u Primorsko-istarskoj ligi, tj. četvrtom rangu Jugoslavenskog rukometnog prvenstva. Uz par viših pozicija kroz sezone, rukometaši Crikvenice uspjeli su osvojiti ligu jednom, u sezoni 1984./85. Početkom desetljeća u klubu se afirmirao Darko Franović, koji je u narednom desetljeću igrao za reprezentaciju Hrvatske i potom postao prvi crikvenički rukometaš koji je igrao za reprezentaciju.

Početci u Hrvatskoj ligi (1992. – 1996.)

Prvu sezonu proveli su u zapadnoj skupini Treće lige, završivši drugi ispod Selca. Naredne sezone prebačeni su u skupinu jug Prve B lige u kojoj drže pozicije u sredini tablice.

Uzlet i Final Four kupa (1996. – 2001.)

U prvom dijelu sezone 1996./97. ekipe Solina i Arene iz Pule su se lakoćom maknuti od ostalih 10 momčadi u prvenstvu. Crikvenica je s 11 bodova držala poziciju na sredini tablice. U ožujku 1997. godine na klupu Kiraca dolazi bivši trener Zameta – Drago Žiljak. Drugu dio sezone klub momčad predvođena domaćim igračima, dobila je taktičko pojačanje na klupi, koje ih vodi do osvajanja 13 bodova od ožujka do kraja sezone. Pobjedom protiv Pećina, Krici završavaju na trećem mjestu Prve B lige, što je tada zapisano kao najveći rezultatski uspjeh u povijesti kluba.

Sažetak utakmice protiv Pećina iz 1997. godine.

Za Crikvenicu su te sezone igrali: Danijel Milin, Kristijan Car, Dubravko Papić, Zvonimir Kutija, Saša Ivančić, Mario Broz, Robert Manestar, Damir Vundač, Vladimir Tica, Dubravko Car, Zoran Car, Pavao Župan, Mario Lukovima, Marin Uremović i Vedran Domijan.

Početak nove sezone značio je više očekivanja nakon prošlogodišnjeg povijesnog uspjeha. Iako nisu završili stepenicu više, niti izjednačili rezultat, nisu se ni posramili. Završili su na poziciji niže od prošle godine, na četvrtom mjestu. Za predsjednika Požarića to je bio uspjeh jer se roster nije promijenio, mlađi igrači su dobili minutažu i stariji poluprofesionalci su se poboljšali. Pod vodstvom trenera Žiljka sezone 1997./98. igrali su: Pavao Župan, Damir Vundač, Zvonimir Kutijan, Zoran Car, Mario Broz, Dubravko Car, Kristijan Car, Saša Ivančić, Danijel Milin, Petar Lončarić, Robert Manestar, Mario Vuković, Vedran Domijan, Marin Uremović i Vladimir Tica.

Naslovnica Primorskih novina o ulasku Crikvenice u Final Four Hrvatskog kupa.

Naredne sezone stižu pojačanja u vidu bivših 'zamećana' Saše Nikšića, Marina Miškovića i Senjanina Marina Tomljanovića, koji su na kraju dokazali dobro odrađen posao u prijelaznom roku.

Dvije godine nakon najvećeg klupskog uspjeha, rukometaši Crikvenice obaraju očekivanja igranjem u završnici Hrvatskog rukometnog kupa.

Nakon ostvarenih kvalifikacija kroz Županijski kup, rukometaši Crikvenice igrali su osminu finala protiv RK Osijek '93 kojeg su pobjede u objema utakmicama garantirale prolaz u četvrtfinale. Teške utakmice protiv Arena iz Pule nisu spriječile prolaz kiraca. Nakon pobjede 26:18 u prvoj utakmici, Crikvenica je izgubila drugu 27:21 i prošla u Final Four, tj. završnicu Hrvatskog kupa. Neočekivani put u završnicu Hrvatskog rukometnog kupa, krenuli su Krici s dva malena kombija koje su vozili tehniko Branko Brnčić i njegov, ujedno igrač Dražen. Iako znatno manji i siromašniji od suparnika Medveščaka (Zagreb), Brodokumera (Split) i Badela, nije spriječilo rukometaše Crikvenice da dobe „puni tretman“. Policijska pratnja odvezla je oba kombija kluba do Športskog centra Gripe.

Polufinalna utakmica protiv zagrebačkog Medveščaka tekla je u korist protivnika. Zagrepčani nisu nipošto potcijenili naše rukometaše, a čak su i suci donijeli nekoliko spornih odluka kontra Crikvenice. Međutim, u zadnjih deset minuta prvog poluvremena crikvenički napad pada i samo jedan gol prolazi, dok Zagrepčani pogađaju devet. Na poluvremenu drže vodstvo od 15:8. Drugo je poluvrijeme proteklo u ravnopravnom nadmetanju. Zagrepčani su rutinirano održavali razliku. Kutija, Mišković, Broz i Vundač stvarali su akcije i realizirali ih, dok je Danijel Milin dostojno branio koliko je mogao (16 obrana). Na kraju nije bilo dovoljno, Crikvenica je izgubila 29:22 od ekipe Josipa Milkovića, koji je imao na raspolaganju reprezentativce poput Marija Kelentrića i Ive Glavinića. U utakmici za treće mjesto izgubili su 32:13 od splitskog Brodokumera. Iako visok poraz, bilo je za očekivati jer je bio treći dan po redu da su Crikveničani igrali službenu utakmicu. Naime, da bi smanjili troškove, odigrali su ligašku utakmicu u Kninu protiv ekipe Knin '95 (pobijedili 22:19) dan prije utakmice s Medveščakom. Do utakmice za treće mjesto momčad je bila vidno umorna. Ostvarivši još jedan uspjeh u povijesti kluba, među rukometašima Crikvenice Zvonimir Kutija bio je najbolji strijelac turnira.

Momčad RK Crikvenica u završnici Hrvatskog rukometnog kupa i ponovnom uspješnom pozicijom trećeg mjesta u Prvoj B ligi sezone 1998./99. bili su: Danijel Milin, Alen Filipović, Zlatko Benić, Kristijan Car, Zvonimir Kutija, Želimir Šamanić, Marin Mišković, Mario Broz, Damir Vundač, Saša Nikšić, Marin Uremović, Dražen Brnčić, Pavao Župan, Nikola Škorić i Marin Tomljanović. Ekipu je vodio trener Drago Žiljak, a pomoć i podršku su dali predsjednik Ivan Požarić, tajnik Vladimir Matejčić, tehniko Branko Brnčić i liječnica dr. Ines Car.

Sljedeća sezona (1999./00.) prošla je znatno slabije. Tijesno prvenstvo u konkurenciji s pojačanim ekipama Rudara (Labin), EKOL Ivančice (Ivanec) i Arene (Pula). Bodove su gubili protiv zagrebačke Dubrave i druge momčadi Badela u kojoj su prvotimci istoimenog kluba igrali protiv Crikvenice te ih deklasirali. U kupu su izgubili osminu završnice protiv Medveščaka.

Sljedeću sezonu (2000./01.) završili su na petom mjestu. Kvalitetne performanse rukometaša Crikvenice zadnjih par sezona, nisu prošle bez nagrade. Na ljeto bi dobili najveću priliku u povijesti kluba.

Zvijezdani trenutci pri vrhu Hrvatskog rukometa (2001. – 2007.)

Godine 2001. Hrvatski rukometni savez reorganizirao je ligaški sustav, povećao broj momčadi u Prvoj ligi i, nakon što je Rudar (Labin) odustao od prvoligaškog natjecanja, Crikvenica u kulminaciji dobrih rezultata zadnjih godina ulazi u Prvu rukometnu ligu.

Prvoligaši debi 2001. godine, prenio Večernji list.

Tijekom prijelaznog roka došla su tri bivša reprezentativca: Alvaro Načinović, Mladen Prskalo i Darko Franović. Prvoligaški debi imali su 29. rujna 2001. godine u dvorani Dinko Lukarić, protiv splitskog Brodokumera kojeg su pobijedili 22:21. Drugo kolo gube od Varteks Di Caprija 25:21, te pobjeđuju naredna dva protiv PIPO IPC-a (20:13) u Senju i Ekol Ivančice (22:18) u Rijeci.

Peto kolo donijelo je prvi Primorski derbi protiv Zameta. Do kraja prvog poluvremena utakmica je bila u tijesnih 12:12, a nakon 38 minuta Hrvatin pomiče Zamet na plus tri (16:13). Do kraja utakmice vode i završavaju 26:21 za Riječane. U redovima 'Kiraca' najefikasniji su bili Mišković i Broz u napadu te Načinović i Jeličić u obrani. Iako su izgubili od Riječana, na tablici su dva mjesta iznad njih, na šestom mjestu.

Razmišljanje o derbiju brzo odlazi na stranu, nakon pobjede nad Karlovcem (21:17) u sljedećem kolu. Rukometaši Crikvenice postali su „hit lige“ nakon prvih par kola i već se naslućivalo da će bez težih problema ostati u ligi. Davali su teške probleme vodećim momčadima poput Medveščaka u 9. kolu i Metkovića u 14. kolu. Pobjede nad Bjelovarom, Umagom, Arenom i Đakovom opravdale su druge izgubljene bodove.

Na polusezoni bili su na 11. mjestu s istim brojem bodova, daleko od bodovnog praga klubova iz relegacijske zone. Osim malog kluba bez svoje dvorane koja je bila predvidljiv protivnik, prvenstvo je imalo zanimljiv tijek u borbi za prvaka između Zagreba i Metkovića.

Prvih pet kola nastavka prvenstva bilo je teško za Crikveničane. U pet utakmica pobijedili su samo jednu, protiv Varteksa. Tempo profesionalne lige počeo je pokazivati svoje na momčadi, čijim igračima je sport bio obveza sa strane. Većina, ako ne i svi, su imali poslove i nisu mogli prisustvovati svakoj utakmici. Pod tim uvjetima rezultati su bili iznimno dobri.

Pobjeda nad Medveščakom koju je prenesao Novi list.

Najbolja utakmica 'Kiraca' u sezoni bila je u 24. kolu, kada su iznenađujuće pobijedili Medveščak Infosistem (24:21), koji je završio treći u prvenstvu. Ostanak su osigurali dovoljno rano, da su posljednjih kola sakupljali bodove za bolji plasman u prvenstvu. Desetim mjestom na tablici završili su prvenstvo s 12 pobjeda u 30 utakmica. Bio je to veliki uspjeh za Kirce i dokaz gradu i svim simpatizerima da zaslužuju dvoranu čija je izgradnja započela.

Prvu prvoligašku sezonu RK Crikvenice odigrali su: Darko Jeličić, Kristijan Car, Eduard Hibšer, Andrej Zec, Alen Filipović, Kristijan Car, Eduard Hibšer, Vedran Domijan, Sandro Domijan, Saša Nikšić, Anđelko Car, Saša Ivančić, Damir Pleša, Mladen Prskalo, Alvaro Načinović, Damir Vundač, Neven Popović, Zvonimir Kutija, Robert Manestar, Mario Broz, Pavao Župan, Sanjin Jelovac, Darko Franović i Marin Mišković, pod vodstvom trenera Drage Žiljka. Potporu momčadi su pružili i klupski dužnosnici: tehniko Branko Brnčić, liječnica Ines Car, tajnik Vladimir Matejčić i predsjednik Ivan Požarić.

Sljedeća sezona (2002./03.) je počela slabije nego lani. Prvo kolo su izgubili 29:26 u Umagu, drugo dobili Ekol Ivančicu (24:17), te otvorili negativan niz od tri poraza (Metković, Medveščak i Osijek 2000). Pobjeda nad Dubravom (20:23) u šestom kolu i Splitom (30:28) u sedmom kolu pokazala je da momčad nije za baciti. Kreće niz od četiri kola u kojem su samo pobijedili Karlovac (27:22), te u 12. kolu derbi sa Zametom.

Utakmica sa Zametom je ostala najkontroverznija u prvom dijelu sezone. Crikveničani su izgubili utakmicu 21:19 u riječkoj Dvorani Mladosti, za koju smatraju da nije bila pravilno suđena. Eskalaciju u medijima poveo je trener Zameta Damir Čavlović svojim izjavama o igri rukometaša Crikvenice na koje su mu javno uzvratili predsjednik kluba Ivan 'Braco' Požarić i kapetan momčadi Alvaro Načinović. Crikveničani se nisu dali na provokacije „profesionalnih sportaša“ iz lige, na terenu, a ni izvan njega.

Završna tri kola do zimske pauze, uzimaju tri boda. Neriješeno igraju s Moslavinom, gube od Varteksa i pobjeđuju Đakovo. Polusezonu su završili na 11. mjestu s 11 bodova, iznad Dubrave i Ekola Ivančice s 10 bodova.

RK Crikvenica na otvaranju nove dvorane 2003. godine.

Tijekom zimskih priprema odigrali su turnir u mađarskom gradu Hárkányu. Po povratku s istog igrali su pretkolo Hrvatskog kupa protiv Kvarnera kojeg su rutinski pobijedili. Prvu utakmicu u nastavku prvenstva, tj. 16. kolo, Crikveničani su odigrali 15. veljače u svojoj novoj dvorani pobijedivši 26:23 Umag. Slijedila su dva poraza, a jedan od njih su protiv Metkovića Jamba izgubili samo za jedan gol.

Nastavljen je niz pobjeda/poraza, a na novom domaćem terenu pružali su najbolje utakmice. Važnu pobjedu su ostvarili u 27. kolu, kada su pobijedili 31:29 Zamet, tada momčad Zlatka Saračevića. Pred 900-tinjak gledatelja u novoj dvorani, Kirci su po prvi put pobjedili riječani u prvoligaškom natejcanju. Nakon poraza od Moslavine, posljednja dva kola pobjeđuju Varteks Di Caprio (33:28) i Đakovo (29:28).

Sažetak crikveničke pobjede nad Zametom u Novome Listu.

Sezonu su završili na 11. mjestu na tablici s 27 bodova koje su prikupili s 13 pobjeda i jednom neodlučenom utakmicom u 30 kola. U Hrvatskom kupu su pobjedom nad Splitom došli do četvrtfinala gdje su izgubili obje utakmice od Zagreba.

Sastav Crikvenice za 2002./03. sezonu: Darko Jeličić, Igor Dokmanović, Bojan Pezelj, Pavao Župan, Ramiz Džekić, Zvonimir Kutija, Alvaro Načinović, Andrej Jurić, Saša Nikšić, Marin Mišković, Saša Ivančić, Robert Manestar, Mladen Prskalo i Mario Broz. Na klupi su bili trener Drago Žiljak, njegov pomoćnik Alen Filipović, tehniko Bruno Bosagov i liječnica dr. Ines Car, dok su administrativni dio obavljali sportski direktor Branko Brnčić i predsjednik kluba Ivan Požarić.

Nova sezona donijela je nova pojačanja. Dario Jagić je došao iz Metkovića na mjesto srednjeg vanjskog. Janko Mavrović, povratnik je došao iz Zameta, a Sanjin Jelovac se vratio nakon odsluženja vojnog roka i mladi igrači su pojačali roster: Tomljanović iz Senja, Soldo i Kovačević iz Kozale te Igor Montanari - Knez i Sandro Domijan iz omladinskog pogona. Nakon određenih priprema u kojima je pomogao kondicijski trener Kristijan Obradović, kreću u borbu za mjesto u sredini tablice.

U prvom dijelu 2003./04. sezone 16 momčadi igralo je jednokružnim liga-sustavom od 15 kola. Prvo kolo u jakom sastavu pobjeđuju Đakovo 33:21 u domaćoj utakmici pred 700-ak gledatelja. Euforija prve pobjede brzo je pala. Prva gostujuća utakmica protiv Moslavine dovodi Krice u situaciju od minus pet na poluvremenu (16:11). Drugo poluvrijeme vratili su se pogocima Jagića, Načinovića i Prskala, te obranama Jeličića. Utakmica je završila neriješenim rezultatom 24:24. Nakon dva kola s tri boda, treći na tablici, ugošćuju Zagreb od kojeg gube 41:27 u Crikvenici. Gostovanje u Osijeku donijelo je dramatičnu utakmicu. Kirci su pokleknuli u »triler« završnici pisao je novinar Lacković u Novom listu. Utakmica se od samog početka pomicala na jedan-dva gola razlike do posljednje sekunde 58. minute. Rezultatom 27:27, Osječani pucaju na gol Crikvenice što vratar Jeličić brani, ali iz popravnog udarca zabijaju gol i uzimaju prvo vodstvo od početka utakmice. Posljednji kontra napad 'kiraca' završava neuspješno, Pezelj na desnom krilu ne uspijeva zabiti gol i Osijek Elektromodul pobjeđuje rezultatom 28:27.

Nakon četiri kola, Crikveničani prebivaju na desetom mjestu prije derbi utakmice s Zametom. Protiv Zamećana su igrali u punom kapacitetu Gradske sportske dvorane u Crikvenici. Zamećani pod vodstvom Zlatka Saračevića nisu mogli konkurirati crikveničkoj obrani, koju je predvodio Jeličić s 26 obrana. Raspoloženi u napadu s Prskalom (6 golova) i Brozom (5 golova), uspjeli su pobijediti riječku momčad 19:17. Vatreni derbi bila je i jedna od posljednjih utakmica koju je odigrao Božidar Jović u dresu Zameta i karijeri. Ova utakmica je okrenula 'krice' u smjeru prema 'Ligi 6'. Pohod nastavljaju gostovanjem u Bjelovaru u kojem pobjeđuju 30:25, golijadom Jagića, Hibšera, Prskala i Mavrovića.

U sedmom kolu ugošćuju momčad Umaga. Pred 800-tinjak gledatelja, deklasirali su Istrijane 35:22. Od 35 pogodaka najviše su dali Dario Jagić (12) i Mladen Prskalo (7). Nakon sedam kola, Crikvenica je četvrta na tablici s devet bodova. Nakon tri uzastopne pobjede, gube u Čakovcu 28:24 protiv Perutnine PIPO IPC-a. Odmah sljedeće kolo vraćaju se protiv Ekol Ivančice rezultatom 32:21, predvođeni opet raspoloženim Jagićem s 15 zgoditaka. Slijedi gostovanje u Zagrebu gdje Krici gube 24:22 od Medveščaka, a doma pobjeđuju 30:25 zagrebačku Dubravu. Utakmica zaostalog susreta 12. kola protiv Metkovića pokazala je da Crikveničani još uvijek ne mogu parirati s najjačim momčadima. Nakon dobrog pariranja s Medveščakom, u Metkoviću su izgubili 29:25, bez velikog napora Metkovčana. Treba i napomenuti da Kirci nisu imali Hibšera, Pezelja, Miškovića i Broza na raspolaganju zbog ozljeda i poslovnih obveza. Protiv Karlovca uzimaju bodove tijesnom pobjedom 33:32, predvođeni golovima Darija Jagića (16).

Isječak iz Novog lista iz prvog dijela 2003./04. sezone.

Dva kola prije kraja prvog dijela prvenstva, Crikveničani drže sedmo mjesto. Sljedeće kolo Kirci ugošćuju ekipu Varteks Di Caprio koju s lakoćom pobjeđuju s deset razlike (31:21). Posljednje kolo igrali su teško gostovanje u Splitu, protiv istoimene ekipe. Tijesno do samoga kraja uspjeli su pobijediti minimalnom razlikom od jednog pogotka, tj. 24:23. Uz devet pobjeda, pet poraza i jednu neriješenu utakmicu, Crikveničani su imali isti broj bodova kao i Perutnina PIPO IPC, što je značilo da su, zbog poraza u Čakovcu u 8. kolu, Čakovčani uzeli šesto mjesto, dok Crikvenica sedmo. S istim brojem bodova nisu uspjeli ući u Ligu za prvaka, tj. Ligu 6. Iako nisu uspjeli napraviti korak dalje, ispunili su očekivanja od početka sezone. Trener Žiljak je već prije utakmice s Karlovcem izjavio: „Moramo imati na umu da smo dvije godine bili u poziciji autsajdera, a sada smo vrlo često favoriti.“

Ligu za ostanak su odradili bez velikih problema, iako su sezonu završili na 11. mjestu, bili su bod ispod prva tri kluba te imali isti broj bodova s Varteksom, ali s pobjedom manje. Devet pobjeda i devet poraza dočekalo je Crikveničane na kraju Lige za ostanak u kojoj se iskušala crikvenička mladost.

Veliki karakter prema klubu pokazali su trener Žiljak i kapetan momčadi Alvaro Načinović. Naime, obojica su odvojeno dobili pozive da preuzmu kormilo Zameta nakon otkaza trenera Zlatka Saračevića. Obojica su odbili ponude zbog obaveza prema klubu. Na kraju sezone se pred domaćom publikom od karijere oprostio Darko Franović, prvi crikvenički reprezentativac, koji je nakon ozljede odigrao osam utakmica u sezoni. Osim njega, u igračku mirovinu otišli su i Zvonimir Kutija, Robert Manestar i Saša Nikšić, koji su ostavili veliki trag na rukometnom klubu i gradu Crikvenici.

Momčad sezone 2003./04. - Darko Jeličić, Igor Dokmanović, Zvonimir Kutija, Bojan Pezelj, Mario Broz, Pavo Župan, Andrej Jurić, Darko Franović, Saša Nikšić, Alvaro Načinović, Janko Mavrović, Marin Mišković, Kristijan Car, Eduard Hibšer, Mladen Prskalo, Dario Jagić, Igor Montanari - Knez, Jure Tomljanović, Sanjin Jelovac, Sandro Domijan, Ivan Kovačević, Josip Soldo i Robert Manestar, pod vodstvom trenera Drage Žiljka i njegovog pomoćnika Alena Filipovića.

Od pojačanja iz Umaga dolazi iskusni Tomislav Matošević koji je varirao na poziciji lijevog i srednjeg vanjskog, Joško Jukić, vratar iz Metkovića, i mladi desni vanjski Marko Zelić koji je priključen iz kostrenskog Kvarnera.

RK Crikvenica 2004./05.

Sezonu otvaraju gostujućim porazima u Gorici i Osijeku istim rezultatima 34:28, a prvu pobjedu upisuju u trećem kolu na domaćem parketu protiv Varteksa 26:19. U četvrtom kolu odradili su teško gostovanje u Zadru s visokim porazom od 38:25, u kojem su Josip Nekić i Zoran Mikulić uništili obranu Kiraca. Bodove ponovno skupljaju doma, ovoga puta protiv Moslavine (32:28), ali ponovno gube u gostima u Đakovu 32:29. U susretu je Prjalo zabio sedam, a Jagić šest pogodaka. Protiv Medveščak Infosistema uspijevaju uzeti bod (24:24) u Crikvenici. U osmom kolu upisuju poraz u Karlovcu 34:26, a protiv Splita pogotkom Broza u zadnjoj minuti utakmice pobjeđuju 30:29 na domaćem parketu. Nakon poraza u Metkoviću (37:24), slijedio je tijesan scenarij u primorskom derbiju protiv momčadi Franka Milete; na kraju su izmanevrirali Zamet golom razlike, tj. 28:27 u Crikvenici. Nastavljaju nizati pobjede u Zagrebu protiv Dubrave (30:32), što im je i prva gostujuća pobjeda u sezoni, i doma protiv Ekol Ivančice (31:26). Posljednje dvije gube (32:26) od Perutnine PIPO IPC u Čakovcu i od Zagreba (25:33) doma. Na ljestvici su završili 11. s istim brojem bodova kao i Split i Ekol Ivančica, četiri boda ispod mjesta za Ligu 6.

U osmini finala kupa izbacilo ih je Đakovo na domaćem parketu tijesnim rezultatom 23:25. Dario Jagić je uz 12 pogodaka najviše držao Kirce u borbi koju na kraju nisu mogli dobiti.

Početkom Lige 10 za plasman, tj. Lige za ostanak ili Lige za bedaka, kako bi neki rekli kao rugalicu na sustav Hrvatskog rukometnog saveza, nije bilo dvojbe da će Kirci ostati u ligi. Iako oslabljena zbog odlaska vitalnih iskusnjaka iz prošlogodišnjeg rostera, momčad očito nije bila sposobna biti u gornjem dijelu tablice prvog dijela, ali drugog jest. Prva dva kola otvaraju pobjedama nad Karlovcem (29:24) i Varteksom (20:21) u Varaždinu. Protiv Đakova gube bodove u tijesnoj završnici 26:27, a protiv Dubrave u Zagrebu 30:25. Zamet pobjeđuju 32:27, bod uzimaju u Gorici (25:25) i doma pobjeđuju Split 33:25. U prvih sedam kola skupili su devet bodova od mogućih 14; nije bilo sumnje da je Crikvenica postala iskusni akter Prve lige. Sljedeće kolo podbacuju protiv Ekola (31:29) na teškom gostovanju u Ivancu, ali se na domaćem parketu vraćaju protiv Zadra pobjedom 32:29. Do kraja prvenstva ne uspijevaju skupljati bodove u gostima, ali zato dvorana u Crikvenici postaje utvrda. Bodove uzimaju protiv Varteksa (25:22), Dubrave (29:25), Gorice (34:30) i Ekola (37:30). Završetkom sezone bili su četvrti u Ligi 10 za plasman; bez velikog presinga u drugom dijelu sezone su se razigrali i mladi igrači iz omladinskog pogona. Momčad kroz sezonu 2004./05. činili su: Darko Jeličić, Igor Dokmanović, Bojan Pezelj, Mario Broz, Pavao Župan, Alvaro Načinović, Tomislav Matošević, Janko Mavrović, Marin Mišković, Mladen Prskalo, Dario Jagić, Eduard Hibšer, Davor Lončarić, Joško Jukić, Sanjin Jelovac, Igor Montanari - Knez, Dušan Pupovac, Slaven Šebešćen, Marko Zelić i Kristijan Car. Trener Drago Žiljak i ponoćni trener Alen Filipović.

Prijelazni donio je iznenađenja u redovima Kiraca. Dvogodišnji i bitni igrači jezgre Crikvenice su promijenili sredine. Mladen Prskalo se vratio u Zamet, Darko Jeličić je prešao u kostrenski Kvarner, Janko Mavrović u Senj, Tomislav Matošević u Poreč i Dario Jagić u Djurgården (Švedska). Znatno oslabljeni tim odlascima pojačanja traže u sljedeći igračima: Egon Paljar koji je došao iz Medveščaka, Davor Šunjić, Mirjan Horvat i Igor Saršon iz susjednog Zameta i makedonski reprezentativac Viktor Gigov iz Juga Skoplje.

Nova sezona donijela je promjenu u sustavu natjecanja, po treći put otkada se Kirci natječu u Prvoj hrvatskoj rukometnoj ligi. U protekle dvije sezone igrala se liga sa 16 klubova, dok u novoj sezoni ostaje isti broj klubova, ali igrat će se u dvije skupine s po osam klubova. Zbog toga je poredak u prošlom prvenstvu bio vrlo bitan zbog formiranja i rasporeda po skupinama, tako su u A, odnosno prvoj skupini 1., 4., 5., 8., 9., 12. i 16. klub prvenstva (odnosno drugoplasirani iz kvalifikacija za popunu 1. HRL), dok su u drugoj ili B skupini 2., 3., 6., 7., 10., 11., 14. i 15. (odnosno prvoplasirani iz kvalifikacija). Crikvenica je po tome uvrštena u skupinu B u kojoj su: Metković, Perutnina PIPO IPC Čakovec, Moslavina Kutina, Koteks Split, Gorica, Crikvenica, Zamet Rijeka i Poreč koji je izborio ulazak preko kvalifikacija. U prvom krugu igra se dvokružnim sustavom svatko sa svakim. U drugom krugu prve tri momčadi iz svake skupine čine novu Ligu šest i igraju također dvokružno oni koji nisu igrali u prvom krugu. Preostali klubovi iz obiju skupina čine Ligu deset (prenose bonus bodove) gdje se ždrijebaju novi parovi, a igra se dvokružno, odnosno 18 kola. Poslije završetka drugog kruga Lige šest ponovno se izvlači raspored za treći krug u kojem se opet igra dvokružno do konačnog pobjednika prvenstva. Klubovi Lige šest ukupno će odigrati 30 kola, a Lige deset ukupno 32 kola.

Prvo kolo otvorili su na domaćem terenu protiv Perutnine PIPO IPC u tijesnoj utakmici u kojoj su na kraju izgubili za jedan pogodak (18:19). Pogotci Marina Miškovića i Dalibora Prokopića (svaki po 5) uz obrane Dokmanovića (15) nisu bili dovoljni za skupljanje bodova. Dok su se u Skupini A vodile prepirke između Zagreba i Medveščaka oko Patrika Ćavara, u skupini B Crikveničani su u drugom kolu ponovili poraz (27:26) od gola razlike u Splitu gdje je mladi Marko Vidović (18 godina) dao 7 pogodaka za Kirce, jedan više od Prokopića. U trećem kolu ponovilo se opet protiv Moslavine, izgubili su u Crikvenici 24:25. Kriza se nastavila i kroz Metković gdje su izgubili visokih 38:28. Prvi bod dobivaju tek u petom kolu u derbiju protiv Zameta, neriješenim rezultatom 28:28. Novi porazi u Velikoj Gorici (29:25) i Čakovcu (38:31) stavili su Kirce u zabrinjavajuću poziciju, na posljednje mjesto skupine s jednim bodom. Napokon su ostvarili prvu pobjedu na domaćem terenu protiv splitskog Koteksa s 37:32. Sljedeće kolo gube od Moslavine (26:22), da bi na svojem parketu upisali drugu pobjedu protiv Metkovića. Glavni junak u golijadi 37:34 bio je Paljar, koji je zabio 13 golova (šest sa 7 m). Broz i Rukavina dodali su po pet pogodaka, a Dokmanović je upisao 9+2 obrane. Sljedeće kolo u Poreču su upisali poraz 30:27, od momčadi koja je ispala iznenađenje skupine s velikim pojačanjima poput Valtera Matoševića. Drugi derbi protiv Zameta isto nije dobro prošao. Na riječkom terenu su Crikveničani izgubili 27:22. Pogotci Paljara (8) i obrane Dokmanovića (16+1) nisu bili dovoljni da zaustave raspoloženog Koleva i Hrvatina. Pobjedu su ostvarili u posljednjem kolu skupine protiv Gorice (30:26) u Crikvenici i stavili njih na posljednje mjesto, a završili na pretposljednjem mjestu u skupini.

Liga 10 za ostanak počela je odmah u prosincu. Prvo kolo Crikvenica je nanijela veliki poraz 35:24 u domaćoj atmosferi, ali su zato pali u Varaždinu 36:28 protiv Varteks Di Caprija. Sljedeće kolo skupljaju bod (28:28) protiv jakog Đakova u kojem je igrao mladi Domagoj Duvnjak. Posljednju utakmicu prije zimske pauze gube 26:22 u Splitu i odlaze na zimsku pauzu na osmom mjestu s pet bodova. U zimskom prijelaznom roku stigao je Igor Pejić iz Kvarnera. U Hrvatskom kupu su krenuli u pravom smjeru izbacivši Zamet u šesnaestini završnice, ali zaustavljeni su u osmini gdje su izgubili 25:31 od Osijeka. Bez dodatnih utakmica u kupu koncentracija je stavljena na ostanak u ligi. Nastavak ligaške kampanje igrali su susretom u šestom kolu protiv Gorice. Poveli su Kirci s prednošću 14:17 u prvom dijelu, nakon čega je uslijedio veliki pad u njihovoj igri kada primaju sedam uzastopnih pogodaka za preokret 21:17, a do kraja su izgubili 23:22. U Metkoviću su izgubili 27:24, a sa Solinom su odigrali neriješeno. Iznenađenje kola priredili su u 11. kolu kad su pobijedili 28:26 Varteks Di Carpio, da bi sljedeće izgubili od lidera Lige 10, Đakova 28:11. Veliku pobjedu ostvarili su u 13. kolu u Crikvenici protiv Koteksa iz Splita golijadom 35:22. Utakmice gube u Karlovcu (28:23) i Kutini (34:24), a bodove prikupljaju protiv Gorice (32:25) i Dubrave (29:32). Izbjegli su ispadanje i doigravanje za ostanak te su s 18 bodova završili na osmom mjestu iznad Metkovića, Gorice i Solina. Crikvenicu su u sezoni 2005./06. predstavili: Igor Dokmanović, Viktor Gigov, Bojan Pezelj, Mirjan Horvat, Egon Paljar, Alvaro Načinović, Marin Mišković, Mario Broz, Pavao Župan, Eduard Hibšer, Sanjin Jelovac, Šime Šiklić, Davor Šunjić, Dalibor Prokopić, Kristijan Car, Igor Montanari - Knez, Marin Rukavina, Marko Vidović i Igor Pejić i trener Drago Žiljak.

Završetkom sezone od igračke karijere oprostili su se kapetan momčadi Alvaro Načinović i dugogodišnji igrači Mario Broz i Marin Mišković.

Na ljetnoj prozivci za sezonu 2006./07. odazvali su se: Igor Dokmanović, Bojan Pezelj, Mirjan Horvat, Pavao Župan, Eduard Hibšer, Sanjin Jelovac, Davor Šunjić, Dalibor Prokopić, Kristijan Car, Igor Montanari - Knez, Igor Pejić i kadeti: Vladimir Matejčić, Petrit Mema i Domagoj Mataija. Pridružili su im se i novi igrači: Dalibor Zupičić, Andrej Sekulić, Marko Zelić, Nikola Kosanović, Igor Saršon i Milan Kosanović. Velić

Po istom sistemu kao i prošle godine Krici započinju jesenski dio prvenstva u skupini, ovoga puta u Skupini A uz: Zagreb, Osijek Elektromodul, Poreč, Koteks Split, Karlovac, Gorica i Varteks Di Carpio. Član uprave Branko Brnčić najavio je „grčevitu borbu za ostanak“.

Prvo kolo otvorili su na domaćem terenu pred 400-tinjak gledatelja protiv Karlovca u pravom „trileru“. Prvo poluvrijeme Kirci su poveli 11:5 pogocima Nikole Kosanovića, Prokopića, akcijama Zupčića i Pejića te obranama Dokmanovića iz sedmeraca (3). Početkom drugog Karlovčani dolaze na 11:8, Dokmanović ih drži u igri obranom novog sedmerca, ali do 46. minute Karlovčani preuzimaju vodstvo 16:15. Nakon time-outa trenera Žiljka, Zupčić i Kosanović preuzimaju odgovornost, dok Saršon brani dva sedmerca. Neizvjesnost ostaje do kraja utakmice u kojoj Crikvenica pobjeđuje 20:19. Nakon rutinskog poraza (34:21) u Kutiji šibica, u trećem kolu raspucavaju se Nikola Kosanović, Sekulić, Montanari i Pejić protiv Osijeka. Uz dobre obrane Dokmanovića (5) i Saršona (12) upisuju pobjedu od 32:26. Nastavljaju pobjednički niz na domaćem parketu protiv Varteksa (32:20) gdje je Igor Pejić zabio 7 pogodaka, a Zupčić i Prokopić po 6. Na splitskim Gripama izvukli su bod (28:28) zahvaljujući Saršonovoj obrani u posljednjim sekundama utakmice. Sjajan rezultat jer su u Split išli bez Horvata, Pejića i Pezelja zbog ozljeda. Kirci su nakon prvih pet kola bili uz bok sa Zagrebom; naspram prošle sezone sjajno su započeli. U šestom kolu protiv Poreča unutar prvih šest minuta Zupčić dobiva frakturu rebra te je prevezen u KBC Rijeka. Do kraja utakmice ekipa je doživjela potpuni slom u golijadi 35:41 za Poreč. Bez kompletnog rostera u sljedećim kolima gube u Velikoj Gorici 35:23, Karlovcu 27:14, doma od Zagreba 20:38, u Osijeku 28:17 i u Varaždinu 30:24. Pobjedu izvlače protiv Splita 27:25, dok posljednja dva kola gube od Poreča 40:36 i Gorice 35:36. Na posljednjem mjestu u skupini čekala ih je Liga 12 za ostanak u proljetnom dijelu prvenstva s devet skupljenih bodova od kojih prenose sedam.

Početkom siječnja 2007. godine najavljeni su novi odlasci, ali ne u igračkom kadru, već u vodstvu. Trener Drago Žiljak istupio je s pozicije trenera Crikveničana nakon gotovo deset godina na poziciji, stupio s klupe Kiraca i vratio se u Zamet iz kojeg je i došao. Ivan Požarić - Braco također je najavio svoju ostavku kao predsjednik kluba,, što jeprihvaćeno na skupštini 19. siječnja, i time je došao kraj Požarićeva višedesetljetnog mandata, a i jedne ere crikveničkog rukometa.

Za novoga predsjednika izabran je Robert Manestar, bivši igrač kluba i donedavno sportski direktor. Bivši reprezentativci Egon Paljar i Tomislav Huljina stižu pojačati momčad u borbi za ostanak, a prvi ispit Lige za ostanak ne prolaze. Uvodnu utakmicu Lige 12 gube 22:29 na domaćem terenu od Agram Medveščaka, dok u drugome kolu pokazuju zube protiv Đakova u pobjedi u gostima 26:29, gdje je Dokmanović imao preko 20 obrana. Protiv Dubrave u trećemu kolu su pomaknuti na samo začelje ljestvice, dok ih poraz od Zameta (22:20) u Rijeci spušta još niže. Bodove skupljaju protiv Metkovića (33:26), Agram Medveščaka (28:32) i Đakova (29:25), ali ne uspijevaju kapitalizirati u utakmicama protiv Nexe Našica (37:34) i Dubrave (34:30). U vatrenoj borbi za ostanak derbi protiv Zameta donio je sjajan rezultat za Kirce u šokantnoj završnici koju je odlučio igrač iz kadetske ekipe Patrik Mema zabivši odlučujući pogodak za pobjedu 26:25. Zanimljivo je što je nekoliko sati prije utakmice zabio 11 pogodaka protiv Selca za drugu momčad Crikvenice. Ovaj rezultat dao je Kircima nadu; ispred njih je bilo potrebno dobiti preostale dvije utakmice ili se nadati da će im se od drugih rezultata složiti bodovi ako koju izgube. Odmah u sljedećemu kolu tako su izgubili u Metkoviću (34:29), a scenarij se nije odigrao u njihovu korist, iako su u posljednjem kolu upisali pobjedu. Naime, Varteks Di Caprio je pobijedio Dubravu i skupio 20 bodova, koliko je Dubrava imala već od prije, a Gorica je pobijedila posljednjeplasirano Đakovo da bi skupila isto 20 bodova i tako pretekla Kirce koji su uz posljednje kolo skupili 19 bodova. Posljednja pobjeda 29:28 protiv Nexe Našica na domaćem parketu služila je kao dostojan oproštaj momčadi Zvonimira Kutije kojim je zatvoreno jedno značajno poglavlje rukometa pod Kotorom i na Kvarneru.

Tijekom proteklih šest sezona dokazali su da nisu slučajno uvedeni u prvoligaško društvo. Spoj kvalitete lokalnih, susjednih, pa i stranih igrača donio je nezaboravne partije za rukometne ljubitelje, razne velikane istog sporta i na kraju domaći parket koji se čekao dugi niz godina. Naredne godine pokazale su rad niza ljudi, od klupske uprave do trenerske klupe, i samu vrijednost igrača, poluprofesionalnih sportaša koji su igrali pri vrhu hrvatskog rukometa.

Dvorana

Prvi dom rukometaša Crikvenice bilo je malo igralište iza nekadašnje Sokolane doma Partizana u Crikvenici. Na tom su igralištu prebivali do 1985. godine, kada je srušena zbog smotre Autobusera Europe. Tada je klub ostao bez klupskih prostorija. Nakon toga, bili su prisiljeni preseliti se na igralište pokraj nogometnog igrališta NK Crikvenica.

Od 1985. godine klub se, u nedostatku odgovarajuće sportske dvorane, natjecao u dvoranama Delnica, Senja i Rijeke, dok su treninge odrađivali u dvorani srednje škole Dr. Antuna Barca u Crikvenici te dvoranama Rijeke i Senja. Zbog tog manjka domaćeg terena, povodom rezultatskog uspona krajem 90-ih, mediji su često nazivali crikveničke rukometaše „ambicioznim beskućnicima“.

Početkom 2001. godine počinje izgradnja dvorane u Crikvenici. Kroz dvije godine realizacije projekta, uloženo je 14 milijuna kuna. Dvoranu je izgradila križevačka graditeljska tvrtka Radnik, a objekt je na korištenje građanima predao gradonačelnik Crikvenice Ivica Malatestinić.

Dvorana ima kapacitet od 1050 posjetitelja za rukometne utakmice.

Na svečanom otvorenju 15. veljače 2003. godine odigrano je 16. kolo Prve hrvatske rukometne lige, između Crikvenice i Umaga. Rukometaši Crikvenice prigodno su 'krstili' novu dvoranu pobjedom tri razlike nad Umažanima. Utakmicu je otvorio Marin Mišković zabivši prvi gol, koji ostaje prvi u povijesti dvorane. Na utakmici su prisustvovali mnogi sportski dužnosnici i sportaši poput Ivice Kostelića.

Rivalstva

Rivalstvo koje je trajao od samog osnutka Crikvenice, bilo je s rukometašima Senja.

RK Crikvenica je imala snažno rivalstvo s riječkim Zametom koje je započelo ulaskom Kiraca u Prvu ligu 2001. godine. Osim trenera Žiljka, plejada igrača prošla je kroz oba kluba, a geografski položaj na obali Kvarnera dao je novinarima povod da prvoligaške borbe oba kluba nazovu Primorski derbi.

Primorski derbi igrao se od 2001. do 2007. Kroz 12 ligaških utakmica, Crikvenica je pobijedila u 5, izgubila u 6, dok je jedna utakmica završila neodlučenim rezultatom. Crikvenica ima jednu pobjedu nad Zametom u Hrvatskom kupu iz 2006. godine.

Uprava kluba

Kroz povijest kluba prošlo su razni dužnosnici i funkcioneri. Neki od najznačajnijih bili su: Branko Banjanin, Vladimir Montanari, Vedran Matejčić, Anđelko Frković, Kazimir Pleše, Božidar Tomašek, Anton Ljači, Hari Brusić, Stjepan Lončarić, Bruno Bosagov, Senko Smoljan, Robert Manestar i Gordan Božić.

Najznačajniji u povijesti kluba bili su dugogodišnji predsjednik, kasnije i počasni predsjednik Ivan Požarić - Braco i Branko Brnčić, koji je kroz više od četiri desetljeća u klubu imao više funkcija.

Sezone

Unutar tablice prikazane su sezone Jugoslovenskog rukometnog prvenstva od 1956. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija 1956./57. II. Podsavezna liga Rijeka 6. 1957./58. II. Podsavezna liga Hrvatskog Primorja – Primorska skupina 2. 1958./59 II. Primorsko-istarska regionalna liga 7. 1959./60. II. Primorsko-istarska regionalna liga 7. 1960./61. 1961./62. 1962./63. III. Zonska liga Rijeka 3. 1963./64. III. Riječko-karlovačka regionalna liga 4. 1964./65. III. Hrvatska liga – Primorska regija 6. 1965./66. III. Primorsko-karlovačka liga 8. 1966./67. 1967./68. II. Primorsko-istarska regionalna liga 6. 1968./69. II. Hrvatska jedinstvena liga 2. 1969./70. II. Hrvatska jedinstvena liga 3. 1970./71. II. Hrvatska jedinstvena liga 6. 1971./72. II. Hrvatska jedinstvena liga 4. 1972./73. III. Hrvatska jedinstvena liga 11. 1973./74. IV. Primorsko-istarska i Goranska liga 10. 1974./75. IV. Primorsko-istarska i Goranska liga 5. 1975./76. III. Hrvatska regionalna liga – Zapad 11. 1976./77. IV. Primorska regionalna liga 7. 1977./78. IV. Primorska regionalna liga 4. 1978./79. IV. Primorsko-goranska zonska liga 1. 1979./80. III. Hrvatska regionalna liga – Zapad 4. 1980./81. III. Hrvatska republička liga 8. 1981./82. IV. Hrvatska regionalna liga – Zapad 3. 1982./83. IV. Hrvatska regionalna liga – Zapad 5. 1983./84. IV. Primorsko-istarska liga 7. 1984./85. IV. Primorsko-goranska liga 1. 1985./86. III. Primorsko-goranska liga 8. 1986./87. IV. Primorsko-goranska liga 7. 1987./88. IV. Primorsko-goranska liga 11. 1988./89. IV. Primorsko-istarska liga 5. 1989./90. IV. Primorsko-istarska liga 3. 1990./91. IV. Međuopćinska liga 6.

Unutar tablice prikazane su sezone od početka Hrvatskog rukometnog prvenstva, 1992. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija 1991./92. IV. 3. HRL – Zapad 2. 1992./93. II. 1. B HRL – Jug 6. 1993./94. II. 1. B HRL – Jug 10. 1994./95. II. 1. B HRL – Jug 6. 1995./96. II. 1. B HRL – Jug 7. 1996./97. II. 1. B HRL – Jug 3. 1997./98. II. 1. B HRL – Jug 4. 1998./99. II. 1. B HRL – Jug 3. 1999./00. II. 1. B HRL – Jug 8. 2000./01. II. 1. B HRL – Jug 5. 2001./02. I. 1. HRL 10. 2002./03. I. 1. HRL 11. 2003./04. I. 1. HRL 11. 2004./05. I. 1. HRL 9. 2005./06. I. 1. HRL 12. 2006./07. I. 1. HRL 15. 2007./08. II. 2. HRL – Zapad 2. 2008./09. II. 1. HRL 2. 2009./10. II. 1. HRL 4. 2010./11. II. 1. HRL 7. 2011./12. II. 1. HRL 9. 2012./13. II. 1. HRL 13. 2013./14. II. 1. HRL 3. 2014./15. II. 1. HRL 7. 2015./16. II. 1. HRL 13. 2016./17. II. 1. HRL – Jug 12.

Uspjesi

• Hrvatski kup
  • Final Four (1): 1998./99.

• Primorsko-istarska regionalna liga
  • Prvak (1): 1984./85.

• Primorsko-goranska zonska liga
  • Prvak (1): 1978./79.

Bitni igrači

Vladimir Montanari Ivan Požarić Željko Car Veljko Ivančić Branko Brnčić Marijan Jurinčić Ivica Pilaš Matijo Antić Milomir Petrović Robert Crnković Vinko Lolić Igor Hrelja Bruno Cvitković Zlatko Benić Darko Franović Zvonimir Kutija Robert Manestar Danijel Milin Pavo Župan Dražen Brnčić Alen Filipović Marin Uremović Marin Tomljanović Nikola Škorić Damir Vundač Želimir Šamanić Mario Broz Saša Nikšić Darko Jeličić Janko Mavrović Bojan Pezelj Eduard Hibšer Marin Mišković Mladen Prskalo

Alvaro Načinović Igor Dokmanović Sanjin Jelovac Andrej Jurić Ramiz Džekić Jure Tomljanović Tomislav Matošević Egon Paljar Dario Jagić Davor Šunjić Mirjan Horvat Dalibor Prokopić Viktor Gigov Andrej Sekulić Igor Montanari - Knez Igor Saršon Igor Pejić Joško Jukić Milan Kosanović Dalibor Zupičić Tomislav Huljina Mateo Hrvatin Marko Erstić Sanjin Jelovac Marko Vidović Duško Ljubotina Tomislav Karaula Liridon Zena Kristian Bećiri Jadranko Stojanović Robert Savković Tomislav Čupić Oliver Lušić Paulo Grozdek Moreno Car

Treneri

• Šime Gržinić
• Krešimir Boras
• Tugomir Pobor
• Branko Brnčić
• Božo Peter
• Živko Vejnović
• Drago Žiljak (1997. – 2007.)
• Zvonimir Kutija (2007.)
• Alen Filipović (2007.)
• Senko Smoljan (2007. – 2008.)
• Ivan Munitić (2008. – 2009.)
• Esad Subašić (2009.)
• Tomislav Veraja (2009.)
• Marin Tomljanović (2010.)
• Željko Čagalj (2010. – 2012.)
• Marin Tomljanović (2012.)
• Egon Paljar (2012. – 2013.)
• Senko Smoljan (2013. – 2014.)
• Mateo Hrvatin – privremeni trener (2014.)
• Siniša Markota (2014.)
• Igor Dokmanović (2014. – 2016.)
• Senko Smoljan i Egon Paljar (2016. – 2017.)

Predsjednici

• Robert Hrelja
• Ivan Požarić
• Robert Manestar (2007. – 2014.)
• Gordan Božić (2014. – 2017.)

Galerija

• 
  RK Crikvenica u Hrvatskoj jedinstvenoj ligi
• 
  RK Crikvenica 1998./99.
• 
  RK Crikvenica 2002./03.
• 
  RK Crikvenica 2003./04.
• 
  RK Crikvenica 2005./06.
• 
  RK Crikvenica 2008./09.
• 
  RK Crikvenica prvi dio 2010./11.
• 
  RK Crikvenica drugi dio 2010./11.
• 
  RK Crikvenica 2014./15.

Izvori

• Petar Orgulić - 50 godina rukometa u Rijeci (Adriapublic, 2005.)
• Arhiva: RK Crikvenica, Novi list,i Sportnet.hr
• Posebna pomoć: Zvonimir Kutija i Drago Žiljak
• Novi list: Rukometaši Crikvenice vraćeni u prvu ligu, Rukometni klub Crikvenica zbog dugova pred gašenjem
• SportCom.hr: Robert Manestar najavio ostavku na mjesto predsjednika RK-a Crikvenica, Gordan Božić, predsjednik RK-a Crikvenica: Očekuje nas nastavak prvenstva u pozitivnijoj atmosferi!, RK Crikvenica osnovan malo prije Zameta,| Crikvenica '99
• Primorske novitadi: Broj 8 2016, Broj 22 2019
• Crikva.hr | Final four kupa 1998.
• arhiva.crikvenica.hr: Sumorno ispadanje rukometaša iz 1.lige jug
• Index.hr: Otvorrna nova sportska dvorana u crikvenici