Kvarnerpedia

MRK Zamet Rijeka: Difference between revisions

← Older edit
 
(38 intermediate revisions by the same user not shown)
Line 6: Line 6:
Najveće su uspjehe ostvarili: titulom doprvaka Hrvatske 1992. godine i nastupom u finalu Hrvatskog kupa 2000., 2001. i 2012. godine.
Najveće su uspjehe ostvarili: titulom doprvaka Hrvatske 1992. godine i nastupom u finalu Hrvatskog kupa 2000., 2001. i 2012. godine.


Klub je kroz godine razvio velik broj reprezentativaca, od kojih su najznačajniji: [[Alvaro Načinović]], [[Valter Matošević]], [[Mirza Džomba]], [[Renato Sulić]], [[Mateo Hrvatin]], [[Ivan Pešić]] i [[Krešimir Kozina]] i u novije vrijeme [[Tin Lučin]], [[Filip Glavaš]], [[Dino Slavić]] i [[Veron Načinović]]. Kroz povijest kluba igrali su i svjetski poznati igrači, kao što su: [[Tonči Peribonio]], [[Valner Franković]], [[Irfan Smajlagić]], [[Vladimir Šujster]], [[Zlatko Saračević]], [[Božidar Jović]], [[Jakov Gojun]] i [[Lovro Jotić]].
Klub je kroz godine razvio velik broj reprezentativaca, od kojih su najznačajnije uspjehe ostvarili: [[Alvaro Načinović]], [[Valter Matošević]], [[Mirza Džomba]], [[Renato Sulić]], [[Mateo Hrvatin]], [[Ivan Pešić]] i [[Krešimir Kozina]] i u novije vrijeme: [[Tin Lučin]], [[Veron Načinović]], [[Filip Glavaš]], [[Dino Slavić]], [[Leon Ljevar]] i [[Patrik Martinović]]. Kroz povijest kluba igrali su i svjetski poznati igrači, kao što su: [[Tonči Peribonio]], [[Valner Franković]], [[Irfan Smajlagić]], [[Vladimir Šujster]], [[Zlatko Saračević]], [[Božidar Jović]], [[Jakov Gojun]] i [[Lovro Jotić]].


== Povijest ==
== Povijest ==


===Osnivanje i početci rukometa na Zametu (1957. – 1977.)===
===Osnivanje i početci rukometa na Zametu (1957. – 1976.)===
Rukomet se počeo sve više širiti na području grada Rijeke tijekom 1950-ih godina. Prvi osnovani klubovi, „[[RK Primorje|Primorje]]“ i „[[RK Orijent|Orijent]]“, izazvali su atrakciju riječke publike. Vidjevši to, Društvo za tjelesni odgoj Partizan (Zamet) izrazilo je želju za osnivanjem muške rukometne momčadi.
Rukomet se počeo sve više širiti na području grada Rijeke tijekom 1950-ih godina. Prvi osnovani klubovi, [[RK Primorje|Primorje]] i [[RK Orijent|Orijent]], izazvali su atrakciju riječke publike. Vidjevši to, Društvo za tjelesni odgoj Partizan (Zamet) izrazilo je želju za osnivanjem muške rukometne momčadi.


[[File:RK Zamet 1957..jpg|thumb|left|250px| Slika prve momčadi Zameta.]]
[[File:RK Zamet 1957..jpg|thumb|left|250px| Slika prve momčadi u povijest RK Zameta.]]


Klub je osnovan početkom rujna 1957. na inicijativu [[Stanko Jerger|prof. Stanka Jergera]], [[Josip Šarić|Josipa Šarića]] i predsjednika društva [[Vittorio Drog|Vittorija Droga]]. Osnivači kluba, a ujedno i prva momčad kluba, bili su: Stanko Jerger, Tomislav Blažić, Vilim Blažić, Nelo Stepčić, Vinko Radovčić, Anton Srdoč, Boris Kinkela, Vilim Kinkela i trener Josip Šarić.
Klub je osnovan početkom rujna 1957. na inicijativu [[Stanko Jerger|prof. Stanka Jergera]], [[Josip Šarić|Josipa Šarića]] i predsjednika društva [[Vittorio Drog|Vittorija Droga]]. Osnivači kluba, a ujedno i prva momčad kluba, bili su: Stanko Jerger, Tomislav Blažić, Vilim Blažić, Nelo Stepčić, Vinko Radovčić, Anton Srdoč, Boris Kinkela, Vilim Kinkela i trener Josip Šarić.
Također se, paralelno uz mušku, osniva i ženska selekcija na inicijativu profesora Stanka Jergera. Obje djeluju u sklopu Sportskog tjelesnog društva „Partizan Zamet“. Uprava STD Partizana u svoj je prioritetni plan stavila stvaranje, odnosno podučavanje mladih igrača i igračica u Osnovnoj školi Ivana Čikovića Belog (današnja OŠ Zamet). Postavljeni temelj pokazao se više nego plodan, iz istog plana stvorilo se bezbroj rukometaša i rukometašica.
Također se, paralelno uz mušku, osniva i ženska selekcija na inicijativu profesora Stanka Jergera. Obje djeluju u sklopu Sportskog tjelesnog društva Partizan Zamet. Uprava STD Partizana u svoj je prioritetni plan stavila stvaranje, odnosno podučavanje mladih igrača i igračica u Osnovnoj školi Ivana Čikovića Belog (današnja OŠ Zamet). Postavljeni temelj pokazao se više nego plodan, iz istog plana stvorilo se bezbroj rukometaša i rukometašica.


[[File:Igralište Zamet.jpg|thumb|right|250px|Otvorenje igrališta na Zametu, 1961. godine.]]
[[File:Igralište Zamet.jpg|thumb|right|250px|Otvorenje igrališta na Zametu, 1961. godine.]]


Zamet je svoje formativne godine proveo natječući se po nižim ligama s klubovima iz grada Rijeke ili okolice, često u sjeni tadašnjih klubova: „[[RK Primorje|Primorja]]“, „[[RK Exportdrvo|Exportdrva]]“ i „[[RK Kvarner|Kvarnera]]“ iz [[Grad Rijeka|Rijeke]]. Prvi značajan rezultat dogodio se 1965./66. sezone kada su pod vodstvom trenera Sime Kosanovića osvojili Primorsko-karlovačku ligu nad rivalom Kvarnerom, kojeg su deklasirali na igralištu Ekonomske škole s rezultatom 21:7. Na završnom turniru Prvenstva Hrvatske za rukometaše u Čakovcu, gdje su se ogledali najuspješniji klubovi iz kvalifikacija, prvaci svojih regionalnih liga, najuspješniji je bio „Grafičar“ iz Čakovca. Domaćin je dobio sva tri susreta i postao prvak Hrvatske za 1967. godinu. Predvođeni trenerom Simom Kosanovićem igrali su: Frane Ivošević, Jerolim Ostojić, Furio Traven, Petrić, Mladenko Mišković, Lešenko, Filipčić, Branislav Jugo, Željko Kosanović, Filipas i Andrija Barin.
Zamet je svoje formativne godine proveo natječući se po nižim ligama s klubovima iz grada Rijeke ili okolice, često u sjeni tadašnjih klubova: [[RK Primorje|Primorja]], [[RK Exportdrvo|Exportdrva]] i [[RK Kvarner|Kvarnera]] iz [[Grad Rijeka|Rijeke]]. Prvi značajan rezultat dogodio se 1965./66. sezone kada su pod vodstvom trenera Sime Kosanovića osvojili Primorsko-karlovačku ligu nad rivalom Kvarnerom, kojeg su deklasirali na igralištu Ekonomske škole s rezultatom 21:7.  
Narednih par sezona dali su oštru konkurenciju „Kvarneru“, no nažalost, 1969. godine u teškoj konkurenciji protiv istih, te Rovinja i Crikvenice, završavaju sezonu 1968./69. na četvrtom mjestu. „Kvarner“ je preuzeo primat najboljeg riječkog rukometnog kluba i odlazio prema Prvoj ligi, dok je „Zamet“ ostao u nižim ligama.
Prvenstvo u sezoni 1965./66. osvojili su: Frane Ivošević, Furio Traven, Željko Kosanović, Jerolim Ostojić, Mladenko Mišković, Neno Host, Dinko Urh, Ivan Munitić, Z. Jugo, Branislav Jugo, Vilim Petrić, Filiplić, Kiš i igrač-trener Simeon Kosanović.
Ovaj uspjeh su ponovili i sljedeće sezone.
Na završnom turniru Prvenstva Hrvatske za rukometaše u Čakovcu, gdje su se ogledali najuspješniji klubovi iz kvalifikacija, prvaci svojih regionalnih liga, najuspješniji je bio Grafičar iz Čakovca. Domaćin je dobio sva tri susreta i postao prvak Hrvatske za 1967. godinu. Predvođeni trenerom Simom Kosanovićem igrali su: Frane Ivošević, Jerolim Ostojić, Furio Traven, Vilim Petrić, Mladenko Mišković, Radovan Lešenko, Filipčić, Branislav Jugo, Željko Kosanović, Filipas i Andrija Barin.
Narednih par sezona dali su oštru konkurenciju Kvarneru, no nažalost, 1969. godine u teškoj konkurenciji protiv istih, te Rovinja i Crikvenice, završavaju sezonu 1968./69. na četvrtom mjestu. Kvarner je preuzeo primat najboljeg riječkog rukometnog kluba i odlazio prema Prvoj ligi, dok je Zamet ostao u nižim ligama.


Iako seniorima nije bila dobra sezona, mlađi uzrasti su 1969. godine, donijeli trofej. Mlađi Zamećani su 5. i 6. srpnja odigrali Prvenstvo Hrvatske u kategoriji pionira, igrača do 14 godina. Pobijedili su „Partizan“ iz Bjelovara, „Viroviticu", „Mariju Vlačić“ iz Labina, „Dubovac“ iz Karlovca i „Partizan“ iz Koprivnice i osvojili prvi naslov za svoj klub. Taj podvig ostvarili su: Vilim Tuhtan, Darko Drobina, Nenad Radić, Mladen Šimičić, Brane Stopar, Ronaldo Zrinski, Franjo Vidović, Andrija Kvaternik, Bruno Kalčić, Boris Tadej, Dominik Beno i Željko Tomac, pod vodstvom trenera Vojimira Turka.
Iako seniorima nije bila dobra sezona, mlađi uzrasti su 1969. godine, donijeli trofej. Mlađi Zamećani su 5. i 6. srpnja odigrali Prvenstvo Hrvatske u kategoriji pionira, igrača do 14 godina. Pobijedili su Partizan iz Bjelovara, Viroviticu, Mariju Vlačić iz Labina, Dubovac iz Karlovca i Partizan iz Koprivnice i osvojili prvi naslov za svoj klub. Taj podvig ostvarili su: Vilim Tuhtan, Darko Drobina, Nenad Radić, Mladen Šimičić, Brane Stopar, Ronaldo Zrinski, Franjo Vidović, Andrija Kvaternik, Bruno Kalčić, Boris Tadej, Dominik Beno i Željko Tomac, pod vodstvom trenera Vojimira Turka.
[[File:DTO Partizan Zamet.jpg|thumb|left|250px|Dom D.T.O. Partizan Zamet]]
U prvenstvu Primorsko-istarske lige sezone 1969./70., Zamećani su nadmašili snage labinskog Rudara i Pećina, okrunivši se titulom prvaka sa samo jednim porazom. No, nakon osvajanja iste odustali su od sudjelovanja u kvalifikacijama za popunu Hrvatske lige. Svoje mjesto prepustili su labinskom Rudaru. Prvaci 1969./70. bili su: Mladen Belušić, Furio Traven, Boris Beno, Simeon Kosanović, Zlatko Galli, Vjekoslav Sardelić, Tonči Perhat, Branislav Jugo, Dinko Urh i igrač-trener Mladenko Mišković.
 
Sezone 1970./71. bili su drugi iza gradskih suparnika, sjajne generacije romantičara RK Pećine – Vujnović, Ćuk, Brozičević, itd. Naredne sezone vodili su tijesnu borbu za prvo mjesto s ekipama Senja, Trika i Rudara. Kada su se već smatrali prvacima, rukometaši Trika iz Novigrada doživjeli su poraz od Kanfanara koji se borio za očuvanje statusa člana Regionalne lige. Tako su Zamećani u posljednjem kolu osvojili ligu. Kao regionalni prvaci igrali su osminu finala prvenstva Hrvatske s Bagatom iz Zadra od kojeg su izgubili. Plasman nije izgubljen, tražili bi ga protiv Slavonske Požege. Prvi susret su u gostima izgubili 18:20, a u Rijeci u uzvratnom susretu su pobijedili 15:11 i tako su postali članovi Jedinstvene hrvatske lige. Ovaj uspjeh su izborili: Kiš, Mladen Belušić, Vinko Milardović, N. Radić, Boris Beno, Ivica Rimanić, M. Radić, Ratomir Jajaš, Stopar, Tonči Perhat, Dinko Urh, Branislav Jugo, Palenka i igrač-trener Mladenko Mišković.


Početkom i sredinom 1970-ih, trener Mladenko Mišković gradio je momčad većinom od 'otpadaka' iz „Kvarnera“ i domaćih dečki iz „Zametove“ škole. Dok su u „Kvarneru“ dolazili igrači iz svih krajeva igrati Prvu ligu, „Zamet“ je iskoristio priliku i preuzeo igrače koji su im se kasnije isplatili. Tijekom ovih godina natjecali su se u Republičkoj ligi Hrvatske, tj. trećoj ligi, sve do 1977. godine.
Mlađi uzrasti su donijeli još jedan trofej 1974. godine, opet iz kategorije pionira. Natjecanje za rukometaše Hrvatske uzrasta do 14 godina održalo se 1. i 2. srpnja u Pionirskom gradu (danas Grad mladih) u Zagrebu. U konkurenciji su bili: RŠ Zagreb, RK Zagreb, RK Partizan Bjelovar, RK Virovitica i RK Trogir. Taj podvig su ostvarili: Darko Sorić, Tihomir Kalember, Drago Žiljak, Valter Marković, Damir Poljak, Williams Černeka, Damir Šimičić, Hari Longin, Igor Zron, Željko Rukavina, Harri Blečić, i Sreten Sorić, pod vodstvom trenera Vjekoslava Sardelića.
Mlađi uzrasti su donijeli još jedan trofej 1974. godine, opet iz kategorije pionira. Natjecanje za rukometaše Hrvatske uzrasta do 14 godina održalo se 1. i 2. srpnja u Pionirskom gradu (danas Grad mladih) u Zagrebu. U konkurenciji su bili: RŠ Zagreb, RK Zagreb, RK Partizan Bjelovar, RK Virovitica i RK Trogir. Taj podvig su ostvarili: Darko Sorić, Tihomir Kalember, Drago Žiljak, Valter Marković, Damir Poljak, Williams Černeka, Damir Šimičić, Hari Longin, Igor Zron, Željko Rukavina, Harri Blečić, i Sreten Sorić, pod vodstvom trenera Vjekoslava Sardelića.


===Uspon Zameta i Prva liga (1977. – 1979.)===
Nastavkom desetljeća, trener Mladenko Mišković gradio je momčad većinom od „otpadaka“ iz Kvarnera i domaćih dečki iz Zametove rukometne škole. Dok su u Kvarneru dolazili igrači iz svih krajeva igrati Prvu ligu, Zamet je iskoristio priliku i preuzeo igrače koji su kasnije ispisati povijest kluba.
Uspon „Zameta“ počeo je u sezoni 1976./77. kada su s lakoćom osvojili Hrvatsku regionalnu ligu - Zapad, upisavši samo jedan poraz u 22 utakmice. Kroz kvalifikacije za Prvenstvo SR Hrvatske u osmini finala eliminirali su „Slavoniju DI“ iz Slavonskog Broda. U prvoj utakmici pobijedili su rezultatom 21:17, a u drugoj, u Rijeci, 31:21. Slijedile su tijesne utakmice sa „Metalcem“ iz Siska. U prvom susretu u Rijeci, „Zamet“ je pobijedio 33:23, ali u Sisku je poražen 18:27. Tako su za pogodak bili uspješniji - 51:50 i Zamećani su postali prvaci Hrvatske, a uz to su postali i novi član Druge savezne lige - Zapad. Taj podvig su napravili: Darko Srdoč, Željko Tomac, Stanić, Valter Marković, Željko Milanović, Williams Černeka, Darko Drobina, Darko Gašperov, Čalić, Ivica Rimanić, Jurica Lakić, Darko Sorić, Kuveja i Avramović, pod vodstvom trenera Mladenka Miškovića.
 
[[File:RK Zamet 1978.(Svetozarevo)..jpg|left|250px|thumb|Slika momčadi „Zameta“ na kvalifikacijama za Prvu ligu.]]
===Uspon Zameta do Prve lige (1977. – 1979.)===
Kroz Drugu ligu (sezone 1978./79.) su prošli također bez teških prepreka. Šest bodova iznad drugoplasiranog „Senja“ pokazalo je Zametovu dominaciju unutar lige. Kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu odigrane su u Svetozarevu. Nakon pobjede 26:20 u prvom kolu protiv „Radničkog“ iz Goražda, izgubili su drugo kolo 22:24 protiv „Borca“ iz Uroševca. „Borac“ je pobijedio i u trećem kolu protiv „Radničkog“ te si osigurao ulazak u Prvu ligu. Završna utakmica „Zameta“ i „Dinama“ bila je presudna za oba kluba. Slijedila je jako tijesna utakmica. „Zamet“ je pobijedio 20:19 u dramatičnoj akciji u posljednjim sekundama utakmice, asistencijom Željka Tomca i pogotkom Willija Černeke. „Zamet“ je postao prvoligaš te su, uz ovacije objektivnih gledatelja Svetozareva i navijača „Borca“, proslavili svoj podvig. Ovaj povijesni rezultat ostvarili su: Srećko Ponka, Željko Tomac, Valter Marković, Željko Milanović, Željko Cvitan, Darko Drobina, Darko Gašperov, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Darko Srdoč, te igrač i pomoćni trener Marijan Seđak i trener Mladenko Mišković.
Uspon Zameta počeo je u sezoni 1976./77. kada su s lakoćom osvojili Hrvatsku regionalnu ligu - Zapad, upisavši samo jedan poraz u 22 utakmice. Kroz kvalifikacije za Prvenstvo SR Hrvatske u osmini finala eliminirali su Slavoniju DI iz Slavonskog Broda. U prvoj utakmici pobijedili su rezultatom 21:17, a u drugoj, u Rijeci, 31:21. Slijedile su tijesne utakmice sa Metalcem iz Siska. U prvom susretu u Rijeci, Zamet je pobijedio 33:23, ali u Sisku je poražen 18:27. Tako su za pogodak bili uspješniji - 51:50 i Zamećani su postali prvaci Hrvatske, a uz to su postali i novi član Druge savezne lige - Zapad. Taj podvig su napravili: Darko Srdoč, Željko Tomac, Stanić, Valter Marković, Željko Milanović, Williams Černeka, Darko Drobina, Darko Gašperov, Čalić, Ivica Rimanić, Jurica Lakić, Darko Sorić, Kuveja i Avramović, pod vodstvom trenera Mladenka Miškovića.
[[File:RK Zamet 1978.(Svetozarevo)..jpg|left|250px|thumb|Slika momčadi Zameta na kvalifikacijama za Prvu ligu.]]
Kroz Drugu ligu (sezone 1978./79.) su prošli također bez teških prepreka. Šest bodova iznad drugoplasiranog Senja pokazalo je Zametovu dominaciju unutar lige. Kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu odigrane su u Svetozarevu. Nakon pobjede 26:20 u prvom kolu protiv Radničkog iz Goražda, izgubili su drugo kolo 22:24 protiv Borca iz Uroševca. Borac je pobijedio i u trećem kolu protiv Radničkog te si osigurao ulazak u Prvu ligu. Završna utakmica Zameta i Dinama bila je presudna za oba kluba. Slijedila je jako tijesna utakmica. Zamet je pobijedio 20:19 u dramatičnoj akciji u posljednjim sekundama utakmice, asistencijom Željka Tomca i pogotkom Willija Černeke. Zamet je postao prvoligaš te su, uz ovacije objektivnih gledatelja Svetozareva i navijača Borca, proslavili svoj podvig. Ovaj povijesni rezultat ostvarili su: Srećko Ponka, Željko Tomac, Valter Marković, Željko Milanović, Željko Cvitan, Darko Drobina, Darko Gašperov, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Darko Srdoč, te igrač i pomoćni trener Marijan Seđak i trener Mladenko Mišković.
 
Iako su napravili veliki uspjeh ulaskom u Prvu saveznu ligu, nisu ostali u njoj dugo. Jedino pojačanje u momčadi bio je Franko Mileta, koji je došao na posudbu iz Kvarnera. Na startu jesenskog dijela prvenstva u prvoj su utakmici upisali pobjedu 21:20 protiv jake ekipe Medveščaka iz Zagreba. Euforija nije dugo trajala. Već su u drugoj utakmici bili deklasirani 18:29 od Aera iz Celja. Treće kolo prošlo je s neodlučenim rezultatom protiv poznatih suparnika iz kvalifikacija, Borca iz Uroševca. Nakon tijesne pobjede 22:21 u petom kolu, u Dvorani Mladosti protiv Crvene Zvezde, Zamet kreće u niz teških poraza. Momčad je ubrzo ostala bez svojeg najboljeg igrača, Jurice Lakića, koji je otišao na odsluženje vojnog roka. Disciplina je unutar momčadi popustila i vidjelo se da se nisu snašli u prvoligaškom društvu. Čak je zbog niza loših rezultata usred sezone klub napustio predsjednik prof. Ivan Brnabić. Prvoligaška sezona završila je sa Zametom na posljednjem mjestu na tablici sa 7 pobjeda, 2 neriješene utakmice i 17 poraza. Kroz sezonu igrali su: Srećko Ponka, Darko Srdoč, Željko Tomac, Darko Drobina, Williams Černeka, Franko Mileta, Darko Gašperov, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Jurica Lakić, Marijan Seđak i Željko Cvitan.


Iako su napravili veliki uspjeh ulaskom u Prvu saveznu ligu, nisu ostali u njoj dugo. Jedino pojačanje u momčadi bio je Franko Mileta, koji je došao na posudbu iz „Kvarnera“. Na startu jesenskog dijela prvenstva u prvoj su utakmici upisali pobjedu 21:20 protiv jake ekipe „Medveščaka“ iz Zagreba. Euforija nije dugo trajala. Već su u drugoj utakmici bili deklasirani 18:29 od „Aera“ iz Celja. Treće kolo prošlo je s neodlučenim rezultatom protiv poznatih suparnika iz kvalifikacija, „Borca“ iz Uroševca. Nakon tijesne pobjede 22:21 u petom kolu, u Dvorani Mladosti protiv „Crvene Zvezde“, „Zamet“ kreće u niz teških poraza. Momčad je ubrzo ostala bez svojeg najboljeg igrača, Jurice Lakića, koji je otišao na odsluženje vojnog roka. Disciplina je unutar momčadi popustila i vidjelo se da se nisu snašli u prvoligaškom društvu. Čak je zbog niza loših rezultata usred sezone klub napustio predsjednik prof. Ivan Brnabić. Prvoligaška sezona završila je sa „Zametom“ na posljednjem mjestu na tablici sa 7 pobjeda, 2 neriješene utakmice i 17 poraza. Kroz sezonu igrali su: Srećko Ponka, Darko Srdoč, Željko Tomac, Darko Drobina, Williams Černeka, Franko Mileta, Darko Gašperov, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Jurica Lakić, Marijan Seđak i Željko Cvitan.
===Put i povratak u Prvu ligu (1979. – 1987.)===
Naredne sezone, uz novu momčad i novog trenera Ivicu Rimanića, Zamet je pružio dostojnu borbu, pokušavajući se vratiti u Prvu ligu. Nažalost, ostali su dva boda ispod prvaka Aera iz Celja i nisu došli do kvalifikacija za Prvu ligu. Sljedeće sezone (1980./81.) završili su na trećem mjestu, ispod Aera i Rovinja. Tijekom sezone pobjeda protiv gradskih rivala iz Kvarnera ublažila je neuspjeh na tablici.
U Puli je, na igralištima Valbandona, od 23. do 25. lipnja 1981. godine, održano Prvenstvo SR Hrvatske u rukometu za pionire. U konkurenciji sedam mladih momčadi prvo mjesto i titulu prvaka Hrvatske osvojio je Zamet. Zamećani su iza sebe ostavili: Trogir, Arenu (Pula), Viroviticu, Medveščak (Zagreb), Moslavinu (Kutina) i Rukometnu školu Varaždin. Naslov prvaka osvojili su: Davor Novaković, Giulio Valčić, Zoran Baljak, Emil Bačić, Miodrag Trivunović, Marino Grus, Davor Dorčić, Karloto Agapito, Pavao Matija, Aleksandar Jadronja, Denis Zubović, Denis Lukin, Damir Samsa i Kristijan Deše, pod vodstvom trenera Josipa Božića.


===Put i povratak u Prvu liga (1979. – 1991.)===
Novom reorganizacijom lige, sezone 1981./82. natječu se u Prvoj B ligi – Zapad. Zamećani su okušali sreću dosta uspješno u prvom dijelu sezone, čak odigrali izjednačeno (19:19) utakmicu s eventualnim prvakom Partizanom iz Bjelovara. Proljetni dio započeli su lošije, te su morali spašavati ligaški status u konkurenciji s Bosnamontažom, Vitexom, Jugovićem i Metkovićem. Posljednje kolo je odigrano u Rijeci u kojem je Metković osigurao ostanak (19:22), a Zamet šestom mjesto u ligi od 12. Sezonu 1981./82. Prve B lige odigrali su: Boris Škara, Darko Dunato, Predrag Sikimić, Damir Čavlović, Željko Milanović, Williams Černeka, Valter Marković, Valter Periša, Boris Dragičević, Ivica Rimanić, Drago Žiljak, Darko Tomović, Đoko Radovanović, Željko Gašpetov i Ante Vuletić, pod vodstvom trenera Željka Tomca.
Naredne sezone, uz novu momčad i novog trenera Ivicu Rimanića, „Zamet“ je pružio dostojnu borbu, pokušavajući se vratiti u Prvu ligu. Nažalost, ostali su dva boda ispod prvaka „Aera“ iz Celja i nisu došli do kvalifikacija za Prvu ligu. Sljedeće sezone (1980./81.) završili su na trećem mjestu, ispod „Aera“ i „Rovinja“. Tijekom sezone pobjeda protiv gradskih rivala iz „Kvarnera“ ublažila je neuspjeh na tablici.
U Puli je, na igralištima Valbandona, od 23. do 25. lipnja 1981. godine, održano Prvenstvo SR Hrvatske u rukometu za pionire. U konkurenciji sedam mladih momčadi prvo mjesto i titulu prvaka Hrvatske osvojio je „Zamet“. Zamećani su iza sebe ostavili: „Trogir“, „Arenu“ (Pula), „Viroviticu“, „Medveščak“ (Zagreb), „Moslavinu“ (Kutina) i Rukometnu školu „Varaždin“. Naslov prvaka osvojili su: Davor Novaković, Giulio Valčić, Zoran Baljak, Emil Bačić, Miodrag Trivunović, Marino Grus, Davor Dorčić, Karloto Agapito, Pavao Matija, Aleksandar Jadronja, Denis Zubović, Denis Lukin, Damir Samsa i Kristijan Deše, pod vodstvom trenera Josipa Božića.


Novom reorganizacijom lige, sezone 1981./82. natječu se u 1.B ligi - Zapad. Zamećani su okušali sreću dosta uspješno u prvom dijelu sezone, dok su u drugom dijelu morali spašavati ligaški status. Iako su izgubili više utakmica nego što su dobili, završili su točno u sredini tablice (šesti od dvanaest). Druga i posljednja sezona 1.B lige vidjela je „Zamet“ na četvrtom mjestu krajem sezone, iza momčadi „Aera“ (Celje), „Krivaje“ (Zavidovići) i „Iskre“ (Bugojno). Trener Željko Tomac imao je dobru momčad na raspolaganju, ali je nije uspio motivirati da svakoj utakmici prilazi maksimalno angažirano. Te sezone igrali su: Ante Vuletić, Darko Dunato, Alvaro Načinović, Boris Komuczki, Valter Periša, Željko Milanović, Boris Dragičević, Dragan Straga, Vlado Vukoje, Damir Čavlović, Drago Žiljak, Željko Gašperov, Hari Blečić, Boris Škara, Predrag Sikimić i Valter Marković.
Tijekom ljetnih priprema za sezonu 1982./83. klub je potresla šokantna vijest. Jurica Lakić je izgubio život u prometnoj nesreći 9. rujna 1982. godine u svojoj ulici, gotovo pred samom kućom. Cijela riječka rukometna obitelj bila je potresena tom tužnom spoznajom, posebno suigrači iz Zameta koje je donedavno i trenirao.


Sljedeće sezone (1983./84.) rukometaši „Zameta“ natječu se u Drugoj saveznoj ligi - Sjever. Liga je bila izuzetno jaka jer su „Iskra“ (Bugojno), „Krivaja“ (Zavidovići) i „Dinamo“ (Pančevo) bili gotovo nepobjedivi na svojim terenima. Iako su pružali dobre utakmice, poput deklasiranja „Mehanike“ (Metković) 34:19 u Rijeci, ostali su bod ispod „Jugovića“ iz Kaća, kojeg su čak i dobili u prvenstvu (21:18).
Noviteti u momčadi dolaze u obliku bivšeg reprezentativca Vlade Vukoje iz Aero-Celje i Borisa Komuczkog koji su vraća iz banjalučkog Borca.


Krajem siječnja 1985. godine, Rukometni klub Zamet održao je godišnju skupštinu na kojoj je, između ostaloga, predloženo i prihvaćeno razdvajanje muškog i ženskog kluba. Na kraju je izabrano novo predsjedništvo "Zameta" u koje su ušli: Milivoj Koluzić, Josip Rechner, Boris Momilović, Miomir Zelić, Petar Čarić, Nikola Bačić, Joško Hrvatin, Darko Šubat, Mario Zupčić, Milorad Stanić, Jure Bajić, Boris Ritoša, Josip Bratonja, Zrinko Hlača i Ivica Baretić. Uz promjene unutar uprave, dogodile su se i promjene u momčadi „Zameta“. Klub se pokazao znatno slabijim u odnosu na sezonu ranije te je s drugog pao na četvrto mjesto. Obrana je bila slabija strana momčadi Željka Tomca. Završili su devet bodova ispod prvaka "Zagreb-Chromos“, te četiri boda ispod drugog i trećeplasiranog „Dinosa Slovana“ (Ljubljana) i „Istraturista“ (Umag).
Druga (i posljednja) sezona Prve B lige vidjela je Zamet na četvrtom mjestu krajem sezone, iza momčadi Aera (Celje), Krivaje (Zavidovići) i Iskre (Bugojno) i ispred Zagreba. Trener Željko Tomac imao je dobru momčad na raspolaganju, ali je nije uspio motivirati da svakoj utakmici pristupi maksimalno angažirano. U proljetnom dijelu prvenstva, točnije u ožujku, debitirao je budući reprezentativac Alvaro Načinović u Prijedoru na utakmici protiv Bosnamontaže.
Sljedeće sezone (1985./86.) nije se puno toga promijenilo. Igrači „Zameta“ zadavali su dosta glavobolje čelništvu kluba. Rezultati su bili skromni i uprava je donijela odluku prije kraja sezone. Otpustili su Željka Tomca i doveli Marijana Seđaka za preostala četiri kola u prvenstvu. Utakmice protiv „Veleža“ (Mostar), „Borca“ (Travnik), „Partizana“ (Bjelovar) i „Istraturista“ (Umag), prošle su uspješno. Trener Seđak je gotovo preko noći preokrenuo momčad. Završili su petom mjestu ispod „Istraturista“.
Sezonu 1982./83 odigrali su: Ante Vuletić, Darko Dunato, Boris Komuczki, Valter Periša, Željko Milanović, Boris Dragičević, Dragan Straga, Vlado Vukoje, Damir Čavlović, Drago Žiljak, Alvaro Načinović, Željko Gašperov, Hari Blečić, Boris Škara, Predrag Sikimić i Valter Marković.


[[File:RK Zamet 1987.Hamburg.png|thumb|left|250px|Ekipa „Zameta“ u Hamburgu 1987. godine na prijatelskom turniru.]]
Prije početka novog prvenstva u rujnu 1983. godine, klub organizira Memorijalni rukometni turnir Jurica Lakić. Na turnir uz Zamet nastupili su: karlovački Dubovac i prvoligaške momčadi Slovan-Kolinska (Ljubljana) i Partizan (Bjelovar). Izgubivši od Pariza 27:26, Zamećani su bili drugi na turniru, a turnir je služio kao dobra provjera za nadolazeću sezonu.


Zametov uspješan niz se nastavio u novu sezonu. Rukometaši „Zameta“ uvjerljivo su osvojili prvo mjesto u dosta jakom društvu bivših prvoligaša poput „Bjelovara“ i „Zagreb-Chromos“.
Novu sezonu rukometaši Zameta natječu se u Drugoj saveznoj ligi – Sjever. Liga je bila izuzetno jaka jer su Iskra (Bugojno), Krivaja (Zavidovići) i Dinamo (Pančevo) bili gotovo nepobjedivi na svojim terenima. Iako su pružali dobre utakmice, poput deklasiranja Mehanike (Metković) 34:19 u Rijeci, ostali su bod ispod Jugovića iz Kaća, kojeg su čak i dobili u prvenstvu (21:18).
Prijelomni trenutak dogodio se u 'derbiju' između „Zameta“ i „Iskre“ (Bugojno), prve i drugoplasirane momčadi s vrha tablice.
Sezonu 1983./84. odigrali su: Ante Vuletić, Alvaro Načinović, Boris Komuczki, Valter Periša, Željko Milanović, Boris Dragičević, Dragan Straga, Vlado Vukoje, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Drago Žiljak i Boris Škara, pod vodstvom trenera Željka Tomca.
Zamećani su u Dvorani Mladosti, pred 2000 gledatelja, nadigrali i porazili jake konkurente i stekli prednost od pet bodova pred svojim najbližim pratiteljima. Na kraju su povisili prednost na tablici na razliku od šest bodova, ostvarivši 15 pobjeda, dvije neodlučene utakmice i pet poraza. Povratak u Prvu ligu izborili su: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Stoiljković, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valter Periša, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević, Vladimir Dimitrijević, Darko Čustić, Valter Marković, Darko Franović, Željko Hornjak i Valter Matošević, pod vodstvom trenera Marijana Seđaka i njegovog pomoćnika Milana Blagovčanina.


Povratkom u Prvu ligu ulaze pametniji nego pred 10 godina. Ulažu u pojačanja iz regije i zadržavaju veći dio svog iskusnog rostera. Nakon drugog kola u sezoni na klupi uskače trenerski trio: [[Vjekoslav Sardelić]], [[Mladenko Mišković]] i [[Milan Vučković]]. "Zamet" se sasvim dobro  na sredini tablice krajem sezone, održali su prvoligaški status protiv jakog „Medveščaka“ (Zagreb), „Pelistera“ (Bitola), europskog giganta „Metaloplastike“ (Šabac) i protiv starog suparnika „Jugovića“ (Kać). Kvalitetan prvoligaški rukomet u sezoni 1987./88. pružili su: Tonči Peribonio, Ante Vuletić, Darko Dunato, Drago Žiljak, Dean Ožbolt, Vladimir Dimitrijević, Darko Franović, Pehar, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valner Franković, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević, Željko Hornjak i Valter Matošević.
Drugi turnir u sjećanje na Juricu Lakića organizirao je njegov matični klub Dubovac u Karlovcu. Na turniru su sudjelovali: Zamet, Borac iz Banja Luke, Partizan iz Bjelovara i domaćin Dubovac. Za razliku od prošle godine, Zamevani su uspjeli dobiti Bjelovarčane 24:23, a završnu utakmicu su izgubili od Borca 22:24. Darko Dunato je proglašen najboljim igračem turnira, a Boris Komuczki je bio najbolji strijelac sa 18 pogodaka.


Proširenjem lige sa 14 na 16, dodano je sveukupno 30 kola u sezoni 1988./89. Na kormilo je stigao trener „Medveščaka“ Josip Šojat uz pomoćnika Milana Rončevića, obojica iz Senja. Prva dva kola su započela porazom, treće pobjedom, te su daljnja kola bila nepredvidiva. Ponovno su uspjeli zauzeti mjesto na sredini tablice, točnije deveto mjesto, iznad rivala iz Kaća. Treneru Šojatu su bili na raspolaganju: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Igor Pejić, Pehar, Mladen Prskalo, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Igor Terzić, Marin Mišković i Valter Matošević.
Krajem siječnja 1985. godine, Rukometni klub Zamet održao je godišnju skupštinu na kojoj je, između ostaloga, predloženo i prihvaćeno razdvajanje muškog i ženskog kluba. Na kraju je izabrano novo predsjedništvo Zameta u koje su ušli: Milivoj Koluzić, Josip Rechner, Boris Momilović, Miomir Zelić, Petar Čarić, Nikola Bačić, Joško Hrvatin, Darko Šubat, Mario Zupčić, Milorad Stanić, Jure Bajić, Boris Ritoša, Josip Bratonja, Zrinko Hlača i Ivica Baretić. Uz promjene unutar uprave, dogodile su se i promjene u momčadi Zameta.
Predvođeni većinom lokalnim igračima, sezonu 1989./90. završavaju na osmom mjestu, koje je ujedno i njihova najbolja pozicija u Prvoj saveznoj ligi. Zanimljivo je da su na osmom mjestu bili samo 13 bodova ispod prvaka „Zagreba“, što govori koliko je tijesna bila sezona. Jedina prinova unutar momčadi bio je Nino Marković, koji se nije zadržao dulje od te sezone.
Klub se pokazao znatno slabijim u odnosu na sezonu ranije te je s drugog pao na četvrto mjesto. Obrana je bila slabija strana momčadi Željka Tomca. Završili su devet bodova ispod prvaka Zagreb-Chromos, te četiri boda ispod drugog i trećeplasiranog Dinosa Slovana (Ljubljana) i Istraturista (Umag).
Sezonu 1984./85. odigrali su: Ante Vuletić, Valter Marković, Dubravko Konjuh, Drago Žiljak, Darko Dunato, Dragan Straga, Željko Milanović, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valter Periša, Boris Dragičević, Milenko Lazendić, Zoran Miletić, Hari Blečić, Marin Mišković, Valenčić, Burkić, Predrag Sikimić, Damir Čavlović, Tomislav Čavlović i Williams Černeka, pod vodstvom trenera Željka Tomca.


[[File:RK Zamet 1990 juniori.jpg|thumb|left|250px|Juniori „Zameta“ prvaci Hrvatske 1990. godine]]
Treći memorijani turnir Jurica Lakić odigran je na igralištu na Zametu. Na turniru su sudjelovali:  Medveščak Infosistem (Zagreb), Nürnberg (SR Njemačka), Dubovac (Karlovac) i Scafatti (Italija). Utakmice je igrao svatko sa svakim, pet kola. Zamet je pobijedio: Scafanttija 28:23, Dubovac 27:11, Nürnberg 23:19 i Medveščak 22:19.
U novoj sezoni (1985./86.) nije se puno toga promijenilo. Igrači Zameta zadavali su dosta glavobolje čelništvu kluba. Rezultati su bili skromni i uprava je donijela odluku prije kraja sezone. Otpustili su Željka Tomca i doveli Marijana Seđaka za preostala četiri kola u prvenstvu. Utakmice protiv Veleža (Mostar), Borca (Travnik), Partizana (Bjelovar) i Istraturista (Umag), prošle su uspješno. Trener Seđak je gotovo preko noći preokrenuo momčad. Sedak je komentirao: „Ti snažni mladići znaju igrati rukomet samo što su na psihičkom llanu bili labilni. Izgubili su sigurnost, samopouzdanje.“ Sezonu su završili petom mjestu ispod Istraturista i Iskre koji su imali isti broj bodova. Sezonu 1985/86. odigrali su: Ante Vuletić, Darko Dunato, Drago Žiljak, Valter Marković, Milenko Lazendić, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valter Periša, Boris Dragičević, Dean Ožbolt, Zoran Miletić, Hari Blečić, Darko Franović, Josip Ukalović i Burkić.
[[File:RK Zamet 1987.Hamburg.png|thumb|left|250px|Ekipa Zameta u Hamburgu 1987. godine na prijatelskom turniru.]]
Zametov uspješan niz se nastavio u novu sezonu. Rukometaši Zameta uvjerljivo su osvojili prvo mjesto u dosta jakom društvu bivših prvoligaša poput Bjelovara i Zagreb-Chromos. Prijelomni trenutak dogodio se u 'derbiju' između Zameta i Iskre (Bugojno), prve i drugoplasirane momčadi s vrha tablice. Zamećani su u Dvorani Mladosti, pred 2000 gledatelja, nadigrali i porazili jake konkurente i stekli prednost od pet bodova pred svojim najbližim pratiteljima. Na kraju su povisili prednost na tablici na razliku od šest bodova, ostvarivši 15 pobjeda, dvije neodlučene utakmice i pet poraza.
Povratak u Prvu ligu izborili su: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Miodrag Stoiljković, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valter Periša, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević, Vladimir Dimitrijević, Darko Čustić, Valter Marković, Darko Franović, Željko Hornjak i Valter Matošević, pod vodstvom trenera Marijana Seđaka i njegovog pomoćnika Milana Blagovčanina.


Juniori „Zameta“ su isto odradili dobar posao u Primorsko-Istarskoj regionalnoj ligi završivši na četvrtom mjestu, a u siječnju 1990. godine postali su juniorski prvaci Hrvatske. Trener mlađe ekipe Damir Čavloviću su kroz cijelu sezonu imao na raspolaganju: Danijel Milin, Juričić, Aleksandar Seović, Robert Frank, Alen Kurbanović, Damir Vundač, Siniša Eraković, Stanišić, Vladimir Tica, Valner Franković, Morić, Haris Velić, Damir Bogdanović, Igor Pejić i Saša Nikšić. Na juniorskom prvenstvu Jugoslavije završili su na četvrtom mjestu, izgubivši 22:17 od „Crvene“ u utakmici za treće mjesto.
 
=== Prva savezna liga (1987. – 1991.) ===
 
Zametov uspješan niz se nastavio u novu sezonu. Rukometaši Zameta uvjerljivo su osvojili prvo mjesto u dosta jakom društvu bivših prvoligaša poput Bjelovara i Zagreb-Chromos.
Prijelomni trenutak dogodio se u 'derbiju' između Zameta i Iskre (Bugojno), prve i drugoplasirane momčadi s vrha tablice.
Zamećani su u Dvorani Mladosti, pred 2000 gledatelja, nadigrali i porazili jake konkurente i stekli prednost od pet bodova pred svojim najbližim pratiteljima. Na kraju su povisili prednost na tablici na razliku od šest bodova, ostvarivši 15 pobjeda, dvije neodlučene utakmice i pet poraza. Povratak u Prvu ligu izborili su: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Miodrag Stoiljković, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valter Periša, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević, Vladimir Dimitrijević, Darko Čustić, Valter Marković, Darko Franović, Željko Hornjak i Valter Matošević, pod vodstvom trenera Marijana Seđaka i njegovog pomoćnika Milana Blagovčanina.
 
Povratkom u Prvu ligu ulaze pametniji nego pred deset godina. Ulažu u pojačanja iz regije i zadržavaju veći dio svog iskusnog rostera. Nakon drugog kola u sezoni na klupi uskače trenerski trio: [[Vjekoslav Sardelić]], [[Mladenko Mišković]] i [[Milan Vučković]]. Zamet se sasvim dobro  na sredini tablice krajem sezone, održali su prvoligaški status protiv jakog Medveščaka (Zagreb), Pelistera (Bitola), europskog giganta Metaloplastike (Šabac) i protiv starog suparnika Jugovića (Kać). Metaloplastika je uzela svoj sedmi uzastopni naslov prvaka, a Zamet je osigurao osmom mjesto s 25 bodova.
Kvalitetan prvoligaški rukomet u sezoni 1987./88. pružili su: Tonči Peribonio, Ante Vuletić, Darko Dunato, Drago Žiljak, Dean Ožbolt, Vladimir Dimitrijević, Darko Franović, Berislav Pehar, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valner Franković, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević, Željko Hornjak i Valter Matošević.
 
Proširenjem lige sa 14 na 16, dodano je sveukupno 30 kola u sezoni 1988./89. Na kormilo je stigao trener Medveščaka Josip Šojat uz pomoćnika Milana Rončevića, obojica iz Senja. Prva dva kola su započela porazom, treće pobjedom, te su daljnja kola bila nepredvidiva. Ponovno su uspjeli zauzeti mjesto na sredini tablice, točnije deveto mjesto, iznad rivala iz Kaća, prvenstvo je osvojio Zagreb-Chromos.
Treneru Šojatu bili su na raspolaganju: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Igor Pejić, Berislav Pehar, Mladen Prskalo, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Igor Terzić,  Marin Mišković i Valter Matošević.
Predvođeni većinom lokalnim igračima, sezonu 1989./90. završavaju na osmom mjestu, koje je ujedno i njihova najbolja pozicija u Prvoj saveznoj ligi. Zanimljivo je da su na osmom mjestu bili samo 13 bodova ispod prvaka Zagreba, što govori koliko je tijesna bila sezona. Jedina prinova unutar momčadi bio je Nino Marković, koji se nije zadržao dulje od te sezone.
 
[[File:RK Zamet 1990 juniori.jpg|thumb|right|250px|Juniori Zameta prvaci Hrvatske 1990. godine]]
 
Juniori Zameta su isto odradili dobar posao u Primorsko-Istarskoj regionalnoj ligi završivši na četvrtom mjestu, a u siječnju 1990. godine postali su juniorski prvaci Hrvatske. Trener mlađe ekipe Damir Čavloviću su kroz cijelu sezonu imao na raspolaganju: Danijel Milin, Juričić, Aleksandar Seović, Robert Frank, Alen Kurbanović, Damir Vundač, Siniša Eraković, Stanišić, Vladimir Tica, Valner Franković, Morić, Haris Velić, Damir Bogdanović, Igor Pejić i Saša Nikšić. Na juniorskom prvenstvu Jugoslavije završili su na četvrtom mjestu, izgubivši 22:17 od Crvene u utakmici za treće mjesto.
Ovim podvigom trener Čavlović postavljen je na kormilo prve momčadi u posljednjoj sezoni Jugoslavenskog rukometnog prvenstva. Čavlović i njegov pomoćnik Milivoj Vučković osigurali su 12. mjesto u na kraju nebitnoj sezoni zbog ultimativnog raspada lige. Izvukli su najbolji mogući rezultat u sezoni koji se vrtio oko dugovanja igrača i ozljeda igrača. Tijekom sezone trener Čavlović najviše se oslanjao na Franovića, Frankovića, Seovića, Matoševića, Pejića, Bogdanovića, Prskala, Ožbolta, Žiljka, uz Peribonija i Dragičevića koji su igrali u manjim navratima.  
Ovim podvigom trener Čavlović postavljen je na kormilo prve momčadi u posljednjoj sezoni Jugoslavenskog rukometnog prvenstva. Čavlović i njegov pomoćnik Milivoj Vučković osigurali su 12. mjesto u na kraju nebitnoj sezoni zbog ultimativnog raspada lige. Izvukli su najbolji mogući rezultat u sezoni koji se vrtio oko dugovanja igrača i ozljeda igrača. Tijekom sezone trener Čavlović najviše se oslanjao na Franovića, Frankovića, Seovića, Matoševića, Pejića, Bogdanovića, Prskala, Ožbolta, Žiljka, uz Peribonija i Dragičevića koji su igrali u manjim navratima.  
[[File:Alvaro Načinović 1987.jpg|thumb|left|250px|Alvaro Načinović u akciji na parketu Dvorane Mladosti.]]
Čudna je sezona bila za klub u svim aspektima. Naime, u ožujku 1991. godine održana je skupština kluba na kojoj je izabrano novo rukovodstvo, koje do kraja sezone nije rješavalo tekuće probleme. Novu upravu kluba činili su: predsjednik Josip Rechner, dopredsjednik Petar Čarić i izvršni odbor u kojem su bili: Mladenko Mišković, Zrinko Hlača, Nino Bačić i Joško Hrvatin.
Čudna je sezona bila za klub u svim aspektima. Naime, u ožujku 1991. godine održana je skupština kluba na kojoj je izabrano novo rukovodstvo, koje do kraja sezone nije rješavalo tekuće probleme. Novu upravu kluba činili su: predsjednik Josip Rechner, dopredsjednik Petar Čarić i izvršni odbor u kojem su bili: Mladenko Mišković, Zrinko Hlača, Nino Bačić i Joško Hrvatin.
Dva mjeseca prije, točnije 14. siječnja 1991. godine, Hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je svoju prvu službenu utakmicu protiv reprezentacije Japana, koja je završila neriješenim rezultatom 23:23. Među odabranicima izbornika Josipa Milkovića, bio je i Tonči Peribonio, tada vratar Zamećana.
Dva mjeseca prije, točnije 14. siječnja 1991. godine, Hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je svoju prvu službenu utakmicu protiv reprezentacije Japana, koja je završila neriješenim rezultatom 23:23. Među odabranicima izbornika Josipa Milkovića, bio je i Tonči Peribonio, tada vratar Zamećana.


===Borba za prvaka i Europski debi (1991. – 1993.)===
===Borba za prvaka i europski debi (1991. – 1993.)===


Svaka pomisao vezana za sport pala je u sjenu dolaskom Domovinskog rata u proljeće 1991. godine. Iako rat nije došao do Rijeke, mnogi igrači, treneri i dužnosnici kluba otišli su na ratno bojište.  
Svaka pomisao vezana za sport pala je u sjenu dolaskom Domovinskog rata u proljeće 1991. godine. Iako rat nije došao do Rijeke, mnogi igrači, treneri i dužnosnici kluba otišli su na ratno bojište.  


Nakon raspada jugoslavenske lige, pripreme za novu sezonu trebale su početi 20. srpnja, no prolongirane su za 2. kolovoza. Istog dana, nakon prvog okupljanja momčadi uz dužnosnike kluba, Mladenka Miškovića i Petra Čarića, objavljena je smjena trenera. Novi trener momčadi postaje donedavni prvotimac Drago Žiljak. Za njegovog pomoćnika imenovan je Milan Rončević koji će brinuti o fizičkoj spremi igrača. Dva tjedna su trajale pripreme pod nepodnošljivim uvjetima. Rukometaši „Zameta“ nisu mogli trenirati u Dvorani Mladosti zbog neplaćenih dugova uprave, a uskoro, zbog istih, bojkotiraju ih i druge dvorane. Nakon improviziranog treniranja na asfaltu, igralištu „[[HNK Orijent Rijeka|Orijenta]]“ i terenu „[[NK Zamet|NK Zameta]]“, treneri Žiljak i Rončević organiziraju sedmodnevne pripreme u Jezerskom. Tamo su odigrali nekoliko utakmica s klubovima iz okolice Ljubljane.
Nakon raspada jugoslavenske lige, pripreme za novu sezonu trebale su početi 20. srpnja, no prolongirane su za 2. kolovoza. Istog dana, nakon prvog okupljanja momčadi uz dužnosnike kluba, Mladenka Miškovića i Petra Čarića, objavljena je smjena trenera. Novi trener momčadi postaje donedavni prvotimac Drago Žiljak. Za njegovog pomoćnika imenovan je Milan Rončević koji će brinuti o fizičkoj spremi igrača. Dva tjedna su trajale pripreme pod nepodnošljivim uvjetima. Rukometaši Zameta nisu mogli trenirati u Dvorani Mladosti zbog neplaćenih dugova uprave, a uskoro, zbog istih, bojkotiraju ih i druge dvorane. Nakon improviziranog treniranja na asfaltu, igralištu [[HNK Orijent Rijeka|Orijenta]] i terenu [[NK Zamet|NK Zameta]], treneri Žiljak i Rončević organiziraju sedmodnevne pripreme u Jezerskom. Tamo su odigrali nekoliko utakmica s klubovima iz okolice Ljubljane.
Bilo je to teško razdoblje za rukometaše „Zameta“.
Bilo je to teško razdoblje za rukometaše Zameta.


Zbog neizvjesnosti hoće li se igrati ikakvo prvenstvo, rukometni klubovi po određenim dijelovima Hrvatske organiziraju turnire.  
Zbog neizvjesnosti hoće li se igrati ikakvo prvenstvo, rukometni klubovi po određenim dijelovima Hrvatske organiziraju turnire.  
Na 11. memorijalnom turniru „Edi Bernobić“ u Poreču, osvojili su prvo mjesto pobjedivši „Istraturist“ (Umag) u finalu.  
Na 11. memorijalnom turniru Edi Bernobić u Poreču, osvojili su prvo mjesto pobjedivši Istraturist (Umag) u finalu.  
U Rijeci je, u organizaciji „Zameta“, održan turnir uz sudjelovanje "Istraturista“ (Umag), „Medveščaka“ (Zagreb) i „Zameta“. Zamećani su pobijedili „Medveščak“ 16:15 i „Istraturist“ 19:16. Turniri su bili kvalitetni i dobrog karaktera te su držali rukometaše „Zameta“ u natjecateljskoj kondiciji. Kroz burne pripreme i turnire igrali su: Valter Matošević, Mladen Prskalo, Vladimir Tica, Darko Franović, Valner Franković, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Damir Bogdanović, Ivan Stojimirović, Damir Vundač, Benčić, Igor Pejić i Igor Dokmanović, pod vodstvom trenera Drage Žiljka i pomoćnog trenera Milana Rončevića.
U Rijeci je, u organizaciji Zameta, održan turnir uz sudjelovanje Istraturista (Umag), Medveščaka (Zagreb) i Zameta. Zamećani su pobijedili Medveščak 16:15 i Istraturist 19:16. Turniri su bili kvalitetni i dobrog karaktera te su držali rukometaše Zameta u natjecateljskoj kondiciji. Kroz burne pripreme i turnire igrali su: Valter Matošević, Mladen Prskalo, Vladimir Tica, Darko Franović, Valner Franković, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Damir Bogdanović, Ivan Stojimirović, Damir Vundač, Benčić, Igor Pejić i Igor Dokmanović, pod vodstvom trenera Drage Žiljka i pomoćnog trenera Milana Rončevića.


Tijekom ratnih okolnosti 1992. godine, održana je sjednica Izvršnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza 26. siječnja. Na sjednici je odlučeno da Prvenstvo Hrvatske počne 7. ožujka za rukometaše Prve lige. Nakon određenog roka za prijavu, raznih prijedloga o sustavu igranja i ostavke tajnika saveza došlo je do završne odluke o prvenstvu.
Tijekom ratnih okolnosti 1992. godine, održana je sjednica Izvršnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza 26. siječnja. Na sjednici je odlučeno da Prvenstvo Hrvatske počne 7. ožujka za rukometaše Prve lige. Nakon određenog roka za prijavu, raznih prijedloga o sustavu igranja i ostavke tajnika saveza došlo je do završne odluke o prvenstvu.
Sustav natjecanja za 1992. godinu bio je sljedeći: u A/1 ligi natjecat će se šest klubova koji će nakon dvostrukog bod sistema igrati doigravanje od 1. do 4. mjesta.
Sustav natjecanja za 1992. godinu bio je sljedeći: u A/1 ligi natjecat će se šest klubova koji će nakon dvostrukog bod sistema igrati doigravanje od 1. do 4. mjesta.
Unutar konkurencije Prve A lige bili su: „Bjelovar“, „Istraturist“ (Umag), „Moslavina“ (Kutina), „Zamet“ (Rijeka), „Zagreb-Loto“ i „Coning Medveščak“ (Zagreb).
Unutar konkurencije Prve A lige bili su: Bjelovar, Istraturist (Umag), Moslavina (Kutina), Zamet (Rijeka), Zagreb-Loto i Coning Medveščak (Zagreb).
Prvenstvo je ipak počelo 21. ožujka, „Zamet“ je ušao s malim hendikepom. Još prije ikakvoga odaziva da će biti prvenstvo, klupsko vodstvo dalo je na posudbu Alvara Načinovića u „Zagreb-Loto“ u pomoć njihove europske kampanje. Do početka prvenstva došao je Darko Dunato iz talijanske „Imole“ na mjesto pivota.
Prvenstvo je ipak počelo 21. ožujka, Zamet je ušao s malim hendikepom. Još prije ikakvoga odaziva da će biti prvenstvo, klupsko vodstvo dalo je na posudbu Alvara Načinovića u Zagreb-Loto u pomoć njihove europske kampanje. Do početka prvenstva došao je Darko Dunato iz talijanske Imole na mjesto pivota.


U prvom kolu Prvenstva Hrvatske 1992. godine, „Zamet“ je ugostio „Moslavinu“ i pobijedio 22:17. Drugo kolo nanijelo je težak poraz od „Zagreb-Lota“ 23:34. Prvu fazu natjecanja odradili su uspješno sa šest pobjeda, dva poraza i dvije izjednačene utakmice s 14 bodova. Isti broj bodova kao i „Coning Medveščak", ali su zauzeli mjesto ispod njih zbog gol-razlike.  
U prvom kolu Prvenstva Hrvatske 1992. godine, Zamet je ugostio Moslavinu i pobijedio 22:17. Drugo kolo nanijelo je težak poraz od Zagreb-Lota 23:34. Prvu fazu natjecanja odradili su uspješno sa šest pobjeda, dva poraza i dvije izjednačene utakmice s 14 bodova. Isti broj bodova kao i Coning Medveščak, ali su zauzeli mjesto ispod njih zbog gol-razlike.  
U četvrtfinalu doigravanja „Zamet“ je igrao protiv „Moslavine“. Prvu utakmicu su izgubili 20:17 u Kutini, a uzvratnu dobili 27:15 u Rijeci. Kako gol-razlika nije odlučivala o prolazu dalje, morali su odigrati treću utakmicu. Na trećoj utakmici se iskazao Valter Matošević. Nakon što je utakmica dramatično završila neriješenim rezultatom, obje momčadi morale su izvoditi sedmerce. Od četiri udarca, Matošević je obranio dva, dok su Dunato, Eraković, Dragičević i Ožbolt napunili protivničku mrežu (22:20) i osigurali „Zametu“ polufinale.
U četvrtfinalu doigravanja Zamet je igrao protiv Moslavine. Prvu utakmicu su izgubili 20:17 u Kutini, a uzvratnu dobili 27:15 u Rijeci. Kako gol-razlika nije odlučivala o prolazu dalje, morali su odigrati treću utakmicu. Na trećoj utakmici se iskazao Valter Matošević. Nakon što je utakmica dramatično završila neriješenim rezultatom, obje momčadi morale su izvoditi sedmerce. Od četiri udarca, Matošević je obranio dva, dok su Dunato, Eraković, Dragičević i Ožbolt napunili protivničku mrežu (22:20) i osigurali Zametu polufinale.


Polufinale su igrali „Zagreb-Loto" i „Bjelovar“ te „Coning Medveščak“ i „Zamet“.
Polufinale su igrali Zagreb-Loto i Bjelovar te Coning Medveščak i Zamet.
Prva utakmica u Rijeci, između „Zameta“ i „Medveščaka“, završila je izjednačenim rezultatom 22:22, nakon što su Zagrepčani vodili 12:11 na poluvremenu. Uzvratna utakmica u Zagrebu donijela je iznenađujući podvig. Zamećani su poveli na poluvremenu 14:13 i držali solidno vodstvo do krajnje pobjede 30:26.  
Prva utakmica u Rijeci, između Zameta i Medveščaka, završila je izjednačenim rezultatom 22:22, nakon što su Zagrepčani vodili 12:11 na poluvremenu. Uzvratna utakmica u Zagrebu donijela je iznenađujući podvig. Zamećani su poveli na poluvremenu 14:13 i držali solidno vodstvo do krajnje pobjede 30:26.  
Ovom pobjedom stekli su pravo igranja u Kupu europskih prvaka (današnja Liga prvaka) i ušli u finale Hrvatskog rukometnog prvenstva.
Ovom pobjedom stekli su pravo igranja u Kupu europskih prvaka (današnja Liga prvaka) i ušli u finale Hrvatskog rukometnog prvenstva.
U finalu ih je čekao „Zagreb-Loto“.
U finalu ih je čekao Zagreb-Loto.


Prije samog ligaškog finala, Zamećani su igrali „Final Four“ Hrvatskog kupa. Prvi dio turnira prošli su u Puli, igrajući format grupne faze s „Bjelovarom“ i „Zagrebom“. U polufinalu su opet igrali protiv „Coning Medveščaka“, ali ovoga puta neuspješno. Izgubili su 24:18 u Zagrebu.
Prije samog ligaškog finala, Zamećani su igrali Final Four Hrvatskog kupa. Prvi dio turnira prošli su u Puli, igrajući format grupne faze s Bjelovarom i Zagrebom. U polufinalu su opet igrali protiv Coning Medveščaka, ali ovoga puta neuspješno. Izgubili su 24:18 u Zagrebu.


[[File:RK Zamet 1992.viceprvaci.jpg|thumb|left|250px|RK Zamet doprvak Hrvatske 1992. godine.]]
[[File:RK Zamet 1992.viceprvaci.jpg|thumb|left|250px|RK Zamet doprvak Hrvatske 1992. godine.]]


Prva utakmica završnice Prvenstva Hrvatske 1992. godine odigrana je u riječkoj Dvorani Mladosti pred 1000 gledatelja.
Prva utakmica završnice Prvenstva Hrvatske 1992. godine odigrana je u riječkoj Dvorani Mladosti pred 1000 gledatelja.
Odlična utakmica, neizvjesna do kraja. „Zamet“ je na kraju prvog poluvremena vodio šest razlike (13:7), ali je u nastavku „Zagreb-Loto“, prvak Europe, pokazao svoju snagu te je na samom kraju držao prednost od jednog pogotka. Pred kraj utakmice pogotkom Darka Franovića rezultat se poravnava na 22:22.
Odlična utakmica, neizvjesna do kraja. Zamet je na kraju prvog poluvremena vodio šest razlike (13:7), ali je u nastavku Zagreb-Loto, prvak Europe, pokazao svoju snagu te je na samom kraju držao prednost od jednog pogotka. Pred kraj utakmice pogotkom Darka Franovića rezultat se poravnava na 22:22.


Uzvratna i posljednja utakmica završnice Prvenstva Hrvatske odigrana je u Kutiji šibica u Zagrebu, pred 400-ak gledatelja.  
Uzvratna i posljednja utakmica završnice Prvenstva Hrvatske odigrana je u Kutiji šibica u Zagrebu, pred 400-ak gledatelja.  
Zagrebaši su iskoristili svoju domaću prednost od početka i na poluvremenu vodili 15:9. „Zamet“ se probao vratiti u drugom poluvremenu, najviše je potegnuo Franović u napadu, ali neuspješno. Momčad europskog prvaka s igračima poput Patrika Ćavara i Iztoka Puca pobijedila je 25:23 i podigla pobjednički pokal.
Zagrebaši su iskoristili svoju domaću prednost od početka i na poluvremenu vodili 15:9. Zamet se probao vratiti u drugom poluvremenu, najviše je potegnuo Franović u napadu, ali neuspješno. Momčad europskog prvaka s igračima poput Patrika Ćavara i Iztoka Puca pobijedila je 25:23 i podigla pobjednički pokal.
Uz minimalan poraz, „Zamet“ je pružio dostojan nastup u prvoj sezoni Prvenstva Hrvatske i osvojio titulu „viceprvaka“.
Uz minimalan poraz, Zamet je pružio dostojan nastup u prvoj sezoni Prvenstva Hrvatske i osvojio titulu „viceprvaka“.
„Viceprvaci Hrvatske“ 1992. godine bili su: Valter Matošević, Darko Franović, Marin Mišković, Siniša Eraković, Damir Bogdanović, Mladen Prskalo, Valner Franković, Darko Dunato, Boris Dragičević, Dean Ožbolt, Ivan Stojimirović, Alen Kurbanović, Igor Dokmanović, trener Drago Žiljak i pomoćni trener Milan Rončević.
„Viceprvaci Hrvatske“ 1992. godine bili su: Valter Matošević, Darko Franović, Marin Mišković, Siniša Eraković, Damir Bogdanović, Mladen Prskalo, Valner Franković, Darko Dunato, Boris Dragičević, Dean Ožbolt, Ivan Stojimirović, Alen Kurbanović, Igor Dokmanović, Alen Vrdoljak, Benčić, trener Drago Žiljak i pomoćni trener Milan Rončević.


Na ljeto se s posudbe vratio Alvaro Načinović, a uprava kluba nije uspjela zadržati Franovića („Karlovačka Pivovara“), Miškovića („Günzburg“), Prskala („Vöslauer“) i Dunata (igračka mirovina). Od novih igrača dolazili su samo mladi igrači iz riječkog rukometnog bazena.
Na ljeto se s posudbe vratio Alvaro Načinović, a uprava kluba nije uspjela zadržati Franovića (Karlovačka Pivovara), Miškovića (Günzburg), Prskala (Vöslauer) i Dunata (igračka mirovina). Od novih igrača dolazili su samo mladi igrači iz riječkog rukometnog bazena.


Povijesni trenutak za klub i riječki rukomet dolazi početkom sezone u rujnu. Zamećani igraju svoje prve europske utakmice, ujedno postaju i prvi klub u riječkom rukometu koji nastupa u službenom europskom natjecanju. Preko Kupa europskih prvaka igraju protiv slovenskog prvaka „Pivovarna Laško“ iz Celja, koju je vodio bivši trener Zamećana, Josip Šojat. Prvu utakmicu igraju u gostima, u Velenju. Slovenci su iskoristili prvu utakmicu kao domaćini da ostvare uvjerljivu pobjedu od 25:17. „Zamet“ je dobro igrao do 36. minute (13:10), a nakon što je otpao Franković, raspala se igra Riječana.  
Povijesni trenutak za klub i riječki rukomet dolazi početkom sezone u rujnu. Zamećani igraju svoje prve europske utakmice, ujedno postaju i prvi klub u riječkom rukometu koji nastupa u službenom europskom natjecanju. Preko Kupa europskih prvaka igraju protiv slovenskog prvaka Pivovarna Laško iz Celja, koju je vodio bivši trener Zamećana, Josip Šojat. Prvu utakmicu igraju u gostima, u Velenju. Slovenci su iskoristili prvu utakmicu kao domaćini da ostvare uvjerljivu pobjedu od 25:17. Zamet je dobro igrao do 36. minute (13:10), a nakon što je otpao Franković, raspala se igra Riječana.  
Minus osam razlike nije davao puno samopouzdanja Zamećanima.
Minus osam razlike nije davao puno samopouzdanja Zamećanima.
Uzvratnu utakmicu pretkola Kupa europskih prvaka igrali su u Dvorani Dinko Lukarić, pred 600-ak gledatelja. Unatoč velikom porazu u prvoj utakmici, Zamećani su potegnuli kroz utakmicu i počeli su hvatati plasman dalje u 48. minuti, kada Dean Ožbolt iz sedmerca pruža „Zametu“ vodstvo od 15:7. Iako su se do kraja borili, nažalost nisu uspjeli doći do osam razlike, koliko im je bilo potrebno za prolazak dalje. „Zamet“ je pobijedio 18:11, ali zbog manjka jednog gola izgubio pravo prolaska dalje.
Uzvratnu utakmicu pretkola Kupa europskih prvaka igrali su u Dvorani Dinko Lukarić, pred 600-ak gledatelja. Unatoč velikom porazu u prvoj utakmici, Zamećani su potegnuli kroz utakmicu i počeli su hvatati plasman dalje u 48. minuti, kada Dean Ožbolt iz sedmerca pruža Zametu vodstvo od 15:7. Iako su se do kraja borili, nažalost nisu uspjeli doći do osam razlike, koliko im je bilo potrebno za prolazak dalje. Zamet je pobijedio 18:11, ali zbog manjka jednog gola izgubio pravo prolaska dalje.
Obje utakmice igrali su: Valter Matošević, Damir Bogdanović, Aleksandar Seović, Alen Kurbanović, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Ivan Stojimirović, Igor Pejić i Igor Dokmanović.
Obje utakmice igrali su: Valter Matošević, Damir Bogdanović, Aleksandar Seović, Alen Kurbanović, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Ivan Stojimirović, Igor Pejić i Igor Dokmanović.


Ispadanje iz Europe nije pomoglo moralu momčadi u prvenstvu. Liga se proširila od prošle sezone sa 6 na 12 klubova, konkurencija je bila značajno veća i nepredvidljivija, a do petog kola rezultati nisu bili povoljni. Nakon poraza od Siska u petom kolu, trener Žiljak daje ostavku i tehniko Mladenko Mišković uskače na klupu kao privremeni trener. Mišković za Sportske novosti situaciju komentira: „Puklo je između Žiljka i igrača, ostao je bez njihove podrške! Izgubio je autoritet. Mi ga u Upravi potpuno shvaćamo.“  
Ispadanje iz Europe nije pomoglo moralu momčadi u prvenstvu. Liga se proširila od prošle sezone sa 6 na 12 klubova, konkurencija je bila značajno veća i nepredvidljivija, a do petog kola rezultati nisu bili povoljni. Nakon poraza od Siska u petom kolu, trener Žiljak daje ostavku i tehniko Mladenko Mišković uskače na klupu kao privremeni trener. Mišković za Sportske novosti situaciju komentira: „Puklo je između Žiljka i igrača, ostao je bez njihove podrške! Izgubio je autoritet. Mi ga u Upravi potpuno shvaćamo.“  
Dok je Žiljak izjavio za Večernji list: „Mislim da je za klub najbolje da odstupim. Vrijeme će pokazati koliko sam i kako radio.“
Dok je Žiljak izjavio za Večernji list: „Mislim da je za klub najbolje da odstupim. Vrijeme će pokazati koliko sam i kako radio.“
Drugi dio prve faze prvenstva pod vodstvom novog Darka Dunata vodi „Zamet" na peto mjesto. Pozicija ih je vodila u doigravanje za plasman od 3. do 4. mjesta. Igralo se na dvije pobjede, gol-razlika nije bila značajna. U prvom krugu dobili su „Sirelu“ (Bjelovar) u obje utakmice da bi igrali protiv „Siska“ za prolaz dalje.  
Drugi dio prve faze prvenstva pod vodstvom novog trenera Darka Dunata vodi Zamet na peto mjesto. Pozicija ih je vodila u doigravanje za plasman od 3. do 4. mjesta. Igralo se na dvije pobjede, gol-razlika nije bila značajna. U prvom krugu dobili su Sirelu (Bjelovar) u obje utakmice da bi igrali protiv Siska za prolaz dalje.  
Prvu utakmicu igrali su u Rijeci, koju su Zamećani pobijedili 23:18. Nakon pobjede u Rijeci, „Zamet“ je u Sisku u dva dana poražen od domaćina 25:17, te u trećoj utakmici 18:17. Ispali su iz doigravanja od 3. do 6. mjesta. Kako je prenio Novi list: „Riječane je zabolio način na koji su ispali. Naime, radilo se o apsolutno neurednom suđenju tijekom utakmice. Neugodan epilog dobio je i konačan završetak kada su trener Dunato i dva igrača, Bogdanović i Ožbolt, dobili crvene kartone.“
Prvu utakmicu igrali su u Rijeci, koju su Zamećani pobijedili 23:18. Nakon pobjede u Rijeci, Zamet je u Sisku u dva dana poražen od domaćina 25:17, te u trećoj utakmici 18:17. Ispali su iz doigravanja od 3. do 6. mjesta. Kako je prenio Novi list: „Riječane je zabolio način na koji su ispali. Naime, radilo se o apsolutno neurednom suđenju tijekom utakmice. Neugodan epilog dobio je i konačan završetak kada su trener Dunato i dva igrača, Bogdanović i Ožbolt, dobili crvene kartone.“
Preostao je plasman za peto mjesto koje su igrali protiv „Karlovačke Pivovare“, koju je vodio Damir Čavlović. Prvu utakmicu su dobili Karlovčani 27:22, drugu Zamećani 23:20 i završnu utakmicu ponovno Karlovčani 22:21.
Preostao je plasman za peto mjesto koje su igrali protiv Karlovačke Pivovare, koju je vodio Damir Čavlović. Prvu utakmicu su dobili Karlovčani 27:22, drugu Zamećani 23:20 i završnu utakmicu ponovno Karlovčani 22:21.
Na kraju je „Zamet“ završio sezonu na šestom mjestu bez Europskog plasmana, a kup u opet u poluzavršnici gdje su doživjeli poraz zagrebačkog „Coning Medveščak“.
Na kraju je Zamet završio sezonu na šestom mjestu bez Europskog plasmana, a kup u opet u poluzavršnici gdje su doživjeli poraz zagrebačkog Coning Medveščak.
Sezonu 1992./93. igrali su: Valter Matošević, Damir Bogdanović, Alen Kurbanović, Aleksandar Seović, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Ivan Stojimirović, Saša Frank, Sanjin Lučičanin, Robert Frank, Igor Pejić, Danijel Riđić, Vedran Devčić i Marin Miculinić.
Sezonu 1992./93. igrali su: Valter Matošević, Damir Bogdanović, Alen Kurbanović, Aleksandar Seović, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Ivan Stojimirović, Saša Frank, Sanjin Lučičanin, Robert Frank, Igor Pejić, Danijel Riđić, Vedran Devčić i Marin Miculinić.


=== Zametska mladost, ispadanje i osvajanje 1. B lige (1993. – 1996.) ===
=== Zametska mladost, ispadanje i osvajanje Prve B lige (1993. – 1996.) ===


Prvi dio sezone 1993./94. donio je mnoštvo odlazaka iz ključnog kostura momčadi. Mlada ekipa bez adekvatne potpore starijih igrača nije mogla parirati već poznatoj konkurenciji, ponajprije prvaku „Zagrebu“ (tada „Badel 1862“), „Medveščaku“, te „Istraturistu“ (Umag), „Varteksu Tivaru“ (Varaždin) i drugima koji su se adekvatno pojačali.
Prvi dio sezone 1993./94. donio je mnoštvo odlazaka iz ključnog kostura momčadi. Mlada ekipa bez adekvatne potpore starijih igrača nije mogla parirati već poznatoj konkurenciji, ponajprije prvaku Zagrebu“ (tada Badel 1862), Medveščaku, te Istraturistu (Umag), Varteksu Tivaru (Varaždin) i drugima koji su se adekvatno pojačali.


Za drugi dio sezone uprava vraća trenera Dragu Žiljka u nadi da će izbjeći „play-out". Pobjede nad visoko plasiranim „Istraturistom“ i četvrtfinalistom „EHF City Cup-a“, „Karlovačkom Pivovarom“, pokazale su da momčad može izvući dobru partiju i sa znatno slabijom ekipom od prošle sezone. No, utakmica protiv europskog prvaka „Badela“ u Dvorani Mladosti pokazala je da Zamećani više ne mogu parirati za vrh prvenstva. Naime, gosti su prošli po riječkom parketu s lakoćom u pobjedi od 20:31.
Za drugi dio sezone uprava vraća trenera Dragu Žiljka u nadi da će izbjeći „play-out". Pobjede nad visoko plasiranim Istraturistom i četvrtfinalistom EHF City Cup-a, Karlovačkom Pivovarom, pokazale su da momčad može izvući dobru partiju i sa znatno slabijom ekipom od prošle sezone. No, utakmica protiv europskog prvaka Badela u Dvorani Mladosti pokazala je da Zamećani više ne mogu parirati za vrh prvenstva. Naime, gosti su prošli po riječkom parketu s lakoćom u pobjedi od 20:31.


Na kraju regularnog dijela prvenstva „Zamet“ je nakon 22 utakmice imao 8 pobjeda, 13 poraza i jednu neodlučenu utakmicu.
Na kraju regularnog dijela prvenstva Zamet je nakon 22 utakmice imao 8 pobjeda, 13 poraza i jednu neodlučenu utakmicu.
Osmim mjestom na tablici izbjegli su „play-out“ i slijedilo je „doigravanje za plasman“ za momčadi od 5. do 8. mjesta na tablici.  
Osmim mjestom na tablici izbjegli su „play-out“ i slijedilo je „doigravanje za plasman“ za momčadi od 5. do 8. mjesta na tablici.  
Doigravanje nije nosilo težinu jer su plasman za europsko natjecanje imale prve četiri momčadi na tablici, a ispadanje iz lige je bilo moguće u „ligi za ostanak“.
Doigravanje nije nosilo težinu jer su plasman za europsko natjecanje imale prve četiri momčadi na tablici, a ispadanje iz lige je bilo moguće u ligi za ostanak.
Prvi krug su igrali protiv „Karlovačke Pivovare“, protiv koje su morali igrati treću utakmicu, nakon domaće pobjede i gostujućeg poraza. Treću utakmicu su izgubili i preostale su im utakmice s „Bjelovarom“ za sedmo mjesto. Obje utakmice gube, a mlađi igrači dobivaju priliku da zaigraju.
Prvi krug su igrali protiv Karlovačke Pivovare, protiv koje su morali igrati treću utakmicu, nakon domaće pobjede i gostujućeg poraza. Treću utakmicu su izgubili i preostale su im utakmice s Bjelovarom za sedmo mjesto. Obje utakmice gube, a mlađi igrači dobivaju priliku da zaigraju.
Krajem sezone trener Žiljak je o sezoni izjavio: „Najveći razlog koji je doveo do ovakvog stanja jest taj što je iz momčadi u kojoj sam igrao, onda bio i trener, otišla kompletna sedmorka: Matošević, Franović, Načinović, Dragičević i Prskalo. U međuvremenu nisu stigla adekvatna pojačanja. Cilj je bio izbjeći play-out, a to smo uspjeli. Sve drugo nije važno. Biti sedmi ili osmi - svejedno je. No, za sljedeće prvenstvo moramo se dobro pripremiti“.
Krajem sezone trener Žiljak je o sezoni izjavio: „Najveći razlog koji je doveo do ovakvog stanja jest taj što je iz momčadi u kojoj sam igrao, onda bio i trener, otišla kompletna sedmorka: Matošević, Franović, Načinović, Dragičević i Prskalo. U međuvremenu nisu stigla adekvatna pojačanja. Cilj je bio izbjeći play-out, a to smo uspjeli. Sve drugo nije važno. Biti sedmi ili osmi - svejedno je. No, za sljedeće prvenstvo moramo se dobro pripremiti“.


Line 133: Line 164:
Prije početka priprema za narednu sezonu u kolovozu, novi direktor kluba Darko Dunato predstavlja novog trenera Ivana 'Dundu' Munitića. Poznato trenersko ime riječkog rukometa koji je imao inozemne angažmane po Sloveniji, Njemačkoj i Španjolskoj, ujedno i bivši igrač Zamećana iz 60-ih. Smjena trenera dogodila se jer trener Žiljak nije mogao potpisati profesionalni ugovor s klubom zbog obaveza na poslu. Povukao se i novinarima izjavio: „Ako budem u mogućnosti, pomoći ću Munitiću.“
Prije početka priprema za narednu sezonu u kolovozu, novi direktor kluba Darko Dunato predstavlja novog trenera Ivana 'Dundu' Munitića. Poznato trenersko ime riječkog rukometa koji je imao inozemne angažmane po Sloveniji, Njemačkoj i Španjolskoj, ujedno i bivši igrač Zamećana iz 60-ih. Smjena trenera dogodila se jer trener Žiljak nije mogao potpisati profesionalni ugovor s klubom zbog obaveza na poslu. Povukao se i novinarima izjavio: „Ako budem u mogućnosti, pomoći ću Munitiću.“


Prinove, osim lokalnih pojačanja, bili su: Dalibor Zupčić koji je došao iz labinskog „Rudara“ i Ivica Frleta iz „Trogir Medene“. Kapetan momčadi Dean Ožbolt bio je upitan za sljedeću sezonu tijekom priprema, zbog pregovora oko novog ugovora. Na kraju se uspio dogovoriti s upravom.
Prinove, osim lokalnih pojačanja, bili su: Dalibor Zupčić koji je došao iz labinskog Rudara i Ivica Frleta iz Trogir Medene. Kapetan momčadi Dean Ožbolt bio je upitan za sljedeću sezonu tijekom priprema, zbog pregovora oko novog ugovora. Na kraju se uspio dogovoriti s upravom.


Sezona 1994./95. tekla je antiklimaktično od svojeg početka. Prva tri kola vidjela su "Zamet" s jednom pobjedom i dva poraza. Četvrto kolo donijelo je iznenadnu pobjedu nad tada drugoplasiranom momčadi „Karlovačke Pivovare". U Dvorani Dinko Lukarić, predvođeni sjajnim obranama Milina i Dokmanovića, pobijedili su Karlovčane 22:16. Do sredine sezone, tj. 11. kola, Zamećani su prebivali na osmom mjestu tablice. Teško su nalazili pobjede u gostujućim utakmicama. Iako su igrali neriješeno s „Badelom“ i ostvarili čak pobjede protiv ekipa gornjeg dijela tablice, bodove nisu uspijevali loviti protiv slabijih momčadi. Posljednja tri kola podbacili su protiv „Bjelovara“ (31:23), „Siska“ i „Metkovića“ (24:24). Utakmica protiv „Metkovića“ najteže je pala, jer su Zamećani vodili 24:21, tri minute prije kraja utakmice. Izvjestitelj s tri utakmice napisao je da je Miculinić „prodao“ loptu 22. sekunde prije kraja utakmice, što je Medić iskoristio za poravnanje. Potom su u posljednja tri kola uzeli samo jedan bod.
Sezona 1994./95. tekla je antiklimaktično od svojeg početka. Prva tri kola vidjela su Zamet s jednom pobjedom i dva poraza. Četvrto kolo donijelo je iznenadnu pobjedu nad tada drugoplasiranom momčadi Karlovačke Pivovare. U Dvorani Dinko Lukarić, predvođeni sjajnim obranama Milina i Dokmanovića, pobijedili su Karlovčane 22:16. Do sredine sezone, tj. 11. kola, Zamećani su prebivali na osmom mjestu tablice. Teško su nalazili pobjede u gostujućim utakmicama. Iako su igrali neriješeno s Badelom i ostvarili čak pobjede protiv ekipa gornjeg dijela tablice, bodove nisu uspijevali loviti protiv slabijih momčadi. Posljednja tri kola podbacili su protiv Bjelovara (31:23), Siska i Metkovića (24:24). Utakmica protiv Metkovića najteže je pala, jer su Zamećani vodili 24:21, tri minute prije kraja utakmice. Izvjestitelj s tri utakmice napisao je da je Miculinić „prodao“ loptu 22. sekunde prije kraja utakmice, što je Medić iskoristio za poravnanje. Potom su u posljednja tri kola uzeli samo jedan bod.
Nakon 22. kola, završili su na devetom mjestu te su morali igrati doigravanje za ostanak u ligi.
Nakon 22. kola, završili su na devetom mjestu te su morali igrati doigravanje za ostanak u ligi.


Nastup u Hrvatskom kupu tekao je s boljim rezultatom.
Nastup u Hrvatskom kupu tekao je s boljim rezultatom.
Pobjedom (26:24) nad „Umagom“ u osmini finala Hrvatskog kupa, ušli su u četvrtfinale gdje su morali u dvije utakmice odmjeriti snage protiv drugoplasirane momčadi u ligi - „Zadar Gortan“. Pobijedili su (30:19, 33:26) viceprvake Hrvatske i ušli u Final Four Hrvatskog kupa. Na završnom turniru u Karlovcu, izgubili su od domaćina („Karlovačka Pivovara“).
Pobjedom (26:24) nad Umagom u osmini finala Hrvatskog kupa, ušli su u četvrtfinale gdje su morali u dvije utakmice odmjeriti snage protiv drugoplasirane momčadi u ligi - Zadar Gortan. Pobijedili su (30:19, 33:26) viceprvake Hrvatske i ušli u Final Four Hrvatskog kupa. Na završnom turniru u Karlovcu, izgubili su od domaćina (Karlovačka Pivovara).


Doigravanje su igrali protiv drugoplasirane momčadi Prve B lige – Sjever, „Moslavine“ iz Kutine. Prva utakmica u Rijeci, tijesna pobjeda 22:21, pripala je Zamećanima, dok su u gostima izgubili 25:17. Morali su odigrati treću utakmicu, koja bi odredila prvoligaša. Domaćinstvo je pripalo Zamećanima u dvorani „Dinko Lukarić“ i sve je izgledalo spremno za pobjedu „Zameta". Nažalost, utakmica je tekla u neizvjesnostii do samoga kraja. Na svom parketu izgubili su za gol razlike (23:22) i izašli iz prvoligaškog društva po prvi put u osam godina.
Doigravanje su igrali protiv drugoplasirane momčadi Prve B lige – Sjever, Moslavine iz Kutine. Prva utakmica u Rijeci, tijesna pobjeda 22:21, pripala je Zamećanima, dok su u gostima izgubili 25:17. Morali su odigrati treću utakmicu, koja bi odredila prvoligaša. Domaćinstvo je pripalo Zamećanima u dvorani Dinko Lukarić i sve je izgledalo spremno za pobjedu Zameta. Nažalost, utakmica je tekla u neizvjesnostii do samoga kraja. Na svom parketu izgubili su za gol razlike (23:22) i izašli iz prvoligaškog društva po prvi put u osam godina.


Nakon utakmice trener Munitić je dao ostavku. Šokiran spletom sezone izjavio je u novinama: „Nisam se tome nadao ni u snu, normalno je onda da odem. Čudno sam se osjećao, nikad kao trener nisam ispao. Igrači su neke utakmice odigrali vrlo dobro (neriješeno s prvakom, pobjeda nad viceprvakom i glatka pobjeda nad trećom i četvrtom momčadi lige), a neke vrlo loše...“
Nakon utakmice trener Munitić je dao ostavku. Šokiran spletom sezone izjavio je u novinama: „Nisam se tome nadao ni u snu, normalno je onda da odem. Čudno sam se osjećao, nikad kao trener nisam ispao. Igrači su neke utakmice odigrali vrlo dobro (neriješeno s prvakom, pobjeda nad viceprvakom i glatka pobjeda nad trećom i četvrtom momčadi lige), a neke vrlo loše...“
Direktor kluba Darko Dunato dao je ostavku dva mjeseca prije posljednje utakmice s „Moslavinom“. Krajem prvenstva je komentirao da su „ispali u prijelaznom roku“, konstatirajući da nisu doveli adekvatna pojačanja na početku sezone.
Direktor kluba Darko Dunato dao je ostavku dva mjeseca prije posljednje utakmice s Moslavinom. Krajem prvenstva je komentirao da su „ispali u prijelaznom roku“, konstatirajući da nisu doveli adekvatna pojačanja na početku sezone.


Momčad koja je igrala kroz 1994./95. sezonu činili su: Danijeli Milin, Igor Dokmanović, Nikola Blažičko, Igor Pejić, Marin Miculinić, Siniša Eraković, Domagoj Anić, Damir Bogdanović, Vedran Devčić, Ivica Frleta, Sanjin Lučičanin, Danijel Riđić, Eduard Hibšer, Petrinić, Midhad Veljačić, Dalibor Zupičić, Mirza Džomba i Vladimir Tica.
Momčad koja je igrala kroz 1994./95. sezonu činili su: Danijeli Milin, Igor Dokmanović, Nikola Blažičko, Igor Pejić, Marin Miculinić, Siniša Eraković, Domagoj Anić, Damir Bogdanović, Vedran Devčić, Ivica Frleta, Sanjin Lučičanin, Danijel Riđić, Eduard Hibšer, Petrinić, Midhad Veljačić, Dalibor Zupičić, Mirza Džomba i Vladimir Tica.


Za sezonu u nižem rangu, tj. Prvoj B ligi, ponovno je angažiran trener Drago Žiljak. Pojačanja stižu u obliku povratnika Marina Miškovića i Mladena Prskala, koji dolaze u pomlađenu momčad.  
Za sezonu u nižem rangu, tj. Prvoj B ligi, ponovno je angažiran trener Drago Žiljak. Pojačanja stižu u obliku povratnika Marina Miškovića i Mladena Prskala, koji dolaze u pomlađenu momčad.  
Nakon određenih priprema u Rijeci i po Sloveniji, prvu prvenstvenu utakmicu igraju 7. listopada u Rijeci protiv „Cetinke“ iz Trilja. Dalmatinske protivnike svladali su visokih 42:18. Drugo kolo vidjelo je nastavak prvog. Dobili su ekipu „Adriachema“ (Kaštel Gomilica) 40:23. U trećem kolu upisuje im se poraz u Puli od „Arena“. To bi im ostao jedini poraz u sezoni. Do polusezone svladali su ekipe „Solina Transcommerca“, „Rudara“ (Labin), „Crikvenice“, „Umaga“, „Pećina“ (Rijeka) i „Opuzena“.
Nakon određenih priprema u Rijeci i po Sloveniji, prvu prvenstvenu utakmicu igraju 7. listopada u Rijeci protiv Cetinke iz Trilja. Dalmatinske protivnike svladali su visokih 42:18. Drugo kolo vidjelo je nastavak prvog. Dobili su ekipu Adriachema (Kaštel Gomilica) 40:23. U trećem kolu upisuje im se poraz u Puli od Arena. To bi im ostao jedini poraz u sezoni. Do polusezone svladali su ekipe Solina Transcommerca, Rudara (Labin), Crikvenice, Umaga, Pećina (Rijeka) i Opuzena.
[[File:RK Zamet 1995. juniori.jpg|thumb|left|250px|Juniori „Zameta“ državni prvaci 1995. godine.]]
[[File:RK Zamet 1995. juniori.jpg|thumb|left|250px|Juniori Zameta državni prvaci 1995. godine.]]
Na jesen 1995. godine, juniori „Zameta“ napravili su veliki uspjeh. Na završnom turniru u Trogiru, pred 500 gledatelja u Gradskoj dvorani odigrano je finale Hrvatskog prvenstva za juniore. U finalu su igrali „Zamet“ i „Croatia Banka Zagreb“ (ime RK Zagreb kroz sezonu). Neizvjesna završnica utakmice donijela je izjednačen rezultat 18:18. U produžetku mlada momčad „Zameta“ povećava rezultat na 20:18 i postaje državni prvak. Najbolji igrač i strijelac bio je Mirza Džomba.
Na jesen 1995. godine, juniori Zameta napravili su veliki uspjeh. Na završnom turniru u Trogiru, pred 500 gledatelja u Gradskoj dvorani odigrano je finale Hrvatskog prvenstva za juniore. U finalu su igrali Zamet i Croatia Banka Zagreb (ime RK Zagreb kroz sezonu). Neizvjesna završnica utakmice donijela je izjednačen rezultat 18:18. U produžetku mlada momčad Zameta povećava rezultat na 20:18 i postaje državni prvak. Najbolji igrač i strijelac bio je Mirza Džomba.
Juniorski prvaci Hrvatske 1995. godine bili su: Nikola Blažičko, Vidović, Renato Sulić, Milan Uzelac, Bojan Pezelj, Mario Jozak, Iličić, Domagoj Anić, Mladen Sveško, Mirza Džomba, Robert Savković i Valter Favretto, pod vodstvom trenera Borisa Dragičevića.
Juniorski prvaci Hrvatske 1995. godine bili su: Nikola Blažičko, Vidović, Renato Sulić, Milan Uzelac, Bojan Pezelj, Mario Jozak, Iličić, Domagoj Anić, Mladen Sveško, Mirza Džomba, Robert Savković i Valter Favretto, pod vodstvom trenera Borisa Dragičevića.


Osminu završnice Hrvatskog kupa odigrali su 23. prosinca protiv „Metkovića“, kojeg su pobijedili za jedan gol u dramatičnoj završnici 24:23. U četvrtfinalu ih je čekala momčad „Croatia banke Zagreb“. Prvu utakmicu u Zagrebu izgubili su 40:24, dok su drugu u Rijeci pobijedili 24:22.
Osminu završnice Hrvatskog kupa odigrali su 23. prosinca protiv Metkovića, kojeg su pobijedili za jedan gol u dramatičnoj završnici 24:23. U četvrtfinalu ih je čekala momčad Croatia banke Zagreb. Prvu utakmicu u Zagrebu izgubili su 40:24, dok su drugu u Rijeci pobijedili 24:22.
 
Drugi dio prvenstva nastavio se „Zametov“ pobjednički niz sa sljedećim rezultatima: 16:30 „Cetinka“ (16.03., Sinj), 20:26 „Adriachem“ (23.03., Trogir), 30:21 „Arena“ (30.03., Rijeka), 22:28 „Opuzen“ (04.04., Opuzen), 30:22 „Rudar“ (20.04., Rijeka), 17:25 „Crikvenica“ (27.04., Rijeka), 32:28 „Umag“ (04.05., Rijeka), 20:26 „Pećine“ (11.05., Rijeka), 21:28 „Dubrovnik“ (25.05., Dubrovnik), 28:34 „Solin Transcommerce“ (29.05., Split), 29:20 „Opuzen“ (31.05., Rijeka) i 27:24 „Trogir Apartmani Medena“ (03.06., Rijeka). Zamećani su napravili ekspresni i dominantni povratak u najviši rang. Kroz 22 utakmice izgubili su samo jednu s pomlađenom ekipom u kojoj su se afirmirali: Džomba, Blažičko, Jozak, Pezelj, Savković i Uzelac.


Drugi dio prvenstva nastavio se Zametov pobjednički niz sa sljedećim rezultatima: 16:30 Cetinka (16.03., Sinj), 20:26 Adriachem (23.03., Trogir), 30:21 Arena (30.03., Rijeka), 22:28 Opuzen (04.04., Opuzen), 30:22 Rudar (20.04., Rijeka), 17:25 Crikvenica (27.04., Rijeka), 32:28 Umag (04.05., Rijeka), 20:26 Pećine (11.05., Rijeka), 21:28 Dubrovnik (25.05., Dubrovnik), 28:34 Solin Transcommerce (29.05., Split), 29:20 Opuzen (31.05., Rijeka) i 27:24 Trogir Apartmani Medena (03.06., Rijeka). Zamećani su napravili ekspresni i dominantni povratak u najviši rang. Kroz 22 utakmice izgubili su samo jednu s pomlađenom ekipom u kojoj su se afirmirali: Džomba, Blažičko, Jozak, Pezelj, Savković i Uzelac.


Prvaci Prve B lige – Jug 1995./96. bili su: Danijel Milin, Igor Dokmanović, Siniša Eraković, Mladen Prskalo, Marin Mišković, Sanjin Lučičanin, Igor Pejić, Damir Bogdanović, Danijel Riđić, Dalibor Zupičić, Tino Černjul, Mario Jozak, Eduard Hibšer, Bojan Pezelj, Mirza Džomba, Robert Savković, Milan Uzelac, Mladen Sveško, Renato Sulić i Nikola Blažičko, pod vodstvom trenera Drage Žiljka.
Prvaci Prve B lige – Jug 1995./96. bili su: Danijel Milin, Igor Dokmanović, Siniša Eraković, Mladen Prskalo, Marin Mišković, Sanjin Lučičanin, Igor Pejić, Damir Bogdanović, Danijel Riđić, Dalibor Zupičić, Tino Černjul, Mario Jozak, Eduard Hibšer, Bojan Pezelj, Mirza Džomba, Robert Savković, Milan Uzelac, Mladen Sveško, Renato Sulić i Nikola Blažičko, pod vodstvom trenera Drage Žiljka.


==Imena kroz povijest==
==Imena kroz povijest==
Line 168: Line 197:
*'''RK Zamet Autotrans Rijeka''' (1997.  – 1999.)
*'''RK Zamet Autotrans Rijeka''' (1997.  – 1999.)
*'''RK Zamet Crotek Rijeka''' (2000.  – 2003.)
*'''RK Zamet Crotek Rijeka''' (2000.  – 2003.)
*'''MRK Zamet Rijeka''' (2003.  – danas)
*'''RK Zamet Rijeka''' (2003.  – danas)


==Grbovi kluba==
==Grbovi kluba==
Line 178: Line 207:


==Dvorana==
==Dvorana==
Prvo igralište na Zametu rukometaši su dobili 1961. godine. Za izgradnju igrališta najviše je bio zaslužan Vittorio Drog, predsjednik rukometnog kluba i sportskog društva „Zamet“.
Prvo igralište na Zametu rukometaši su dobili 1961. godine. Za izgradnju igrališta najviše je bio zaslužan Vittorio Drog, predsjednik rukometnog kluba i sportskog društva Zamet.


Rukometaši su trenirali i igrali svoje utakmice na igralištu do povratka u Prvu saveznu ligu krajem osamdesetih godina. Od tada im dom primarno postaje [[Dvorana Mladosti]] na Trsatu. Dvorana je izgrađena 12. studenoga 1973. godine s kapacitetom od 3960 gledatelja.
Rukometaši su trenirali i igrali svoje utakmice na igralištu do povratka u Prvu saveznu ligu krajem osamdesetih godina. Od tada im dom primarno postaje [[Dvorana Mladosti]] na Trsatu. Dvorana je izgrađena 12. studenoga 1973. godine s kapacitetom od 3960 gledatelja.
Line 186: Line 215:


==Navijači==
==Navijači==
[[Armada]], inače primarni klub navijača „[[HNK Rijeka|HNK Rijeke]]“, od svojeg osnutka prati i bodri Zamet u Hrvatskoj i Europi.
[[Armada]], inače primarni klub navijača [[HNK Rijeka|HNK Rijeke]], od svojeg osnutka prati i bodri Zamet u Hrvatskoj i Europi.
Osim službenog kluba navijača, klub isto bodri karnevalska grupa Zametski zvončari.
Osim službenog kluba navijača, klub isto bodri karnevalska grupa Zametski zvončari.


==Rivalstva==
==Rivalstva==
===RK Kvarner===
===RK Kvarner===
Prvi ozbiljni rival u prošlosti Zameta bio je „[[RK Kvarner]]“, tada lider riječkog rukometa.
Prvi ozbiljni rival u prošlosti Zameta bio je [[RK Kvarner]], tada lider riječkog rukometa.


Iako je Kvarner kao klub osnovan šest godina kasnije od „Zameta“, ubrzo je prevazišao „Zamet“ kao i ostale riječke klubove 1970. godine ulaskom u Prvu saveznu ligu.
Iako je Kvarner kao klub osnovan šest godina kasnije od Zameta, ubrzo je prevazišao Zamet kao i ostale riječke klubove 1970. godine ulaskom u Prvu saveznu ligu.


Početkom 70-ih godina „Zametu“ je prebivalište bilo u niželigaškom društvu, „Kvarner“ je bio u prvoj ligi, a međusobne partije su zamrle.
Početkom 70-ih godina Zametu je prebivalište bilo u niželigaškom društvu, Kvarner je bio u prvoj ligi, a međusobne partije su zamrle.


Ispadanjem Kvarnera iz Prve lige i ulaskom „Zameta“ (tada Partizan Rijeka) u Drugu ligu, vratio se gradski derbi među riječku publiku.
Ispadanjem Kvarnera iz Prve lige i ulaskom Zameta (tada Partizan Rijeka) u Drugu ligu, vratio se gradski derbi među riječku publiku.


Rivalstvo je završeno 1981. godine, kada je „Zamet“, nakon više pobjeda preuzeo primat nad tada već slabijom i pomlađenom ekipom „Kvarnera“ u Drugoj saveznoj ligi.
Rivalstvo je završeno 1981. godine, kada je Zamet, nakon više pobjeda preuzeo primat nad tada već slabijom i pomlađenom ekipom Kvarnera u Drugoj saveznoj ligi.
Nakon pobjede u posljednjoj međusobnoj utakmici sezone 1980./81., „Zamet“ je potpisao tri najperspektivnija igrača suparničke momčadi. Igrači su bili: [[Drago Žiljak]], [[Boris Škara]] i [[Damir Čavlović]] , a Kvarneru je došao [[Dragan Straga]].
Nakon pobjede u posljednjoj međusobnoj utakmici sezone 1980./81., Zamet je potpisao tri najperspektivnija igrača suparničke momčadi. Igrači su bili: Drago Žiljak, Boris Škara i Damir Čavlović, a Kvarneru je došao Dragan Straga.


Godinu dana nakon, na sjednici Rukometnog saveza Rijeke, predstavnici Kvarnera javno su prepustili vodeću ulogu riječkog rukometa „Zametu“.
Godinu dana nakon, na sjednici Rukometnog saveza Rijeke, predstavnici Kvarnera javno su prepustili vodeću ulogu riječkog rukometa Zametu.


===RK Jugović Kać===
===RK Jugović Kać===
Tijekom 80-ih godina „Zamet“ je imao značajno rivalstvo s „Jugovićem“ iz Kaća. Rivalstvo je započelo u sezoni 1983./84. kad su oba kluba bila u borbi za ulazak u Prvu ligu. „Zamet“ je ostao kratak za jedan bod na tablici.  
Tijekom 80-ih godina Zamet je imao značajno rivalstvo s Jugovićem iz Kaća. Rivalstvo je započelo u sezoni 1983./84. kad su oba kluba bila u borbi za ulazak u Prvu ligu. Zamet je ostao kratak za jedan bod na tablici.  


Tri godine kasnije započinju susreti u Prvoj saveznoj ligi.
Tri godine kasnije započinju susreti u Prvoj saveznoj ligi.
Jedna od značajnijih utakmica bila je krajem sezone 1987./88. Utakmica je ovisila o prvoligaškoj egzistenciji oba kluba.
Jedna od značajnijih utakmica bila je krajem sezone 1987./88. Utakmica je ovisila o prvoligaškoj egzistenciji oba kluba.
Gostujući u Kaću, „Zamet“ je pobijedio „Jugović“. Tijesna utakmica završila je 16:19, a Zamećanima je čak stigla podrška od Armade u Kać.
Gostujući u Kaću, Zamet je pobijedio Jugović. Tijesna utakmica završila je 16:19, a Zamećanima je čak stigla podrška od Armade u Kać.
Mjesec dana nakon poraza Kaćani su pokušali izbaciti „Zamet“ iz lige administrativnim putem. Cijeli proces i žalbe su trajale 113 dana, kada je Predsjedništvo Rukometnog saveza Jugoslavije odlučilo da će oba kluba ostati u ligi. Time je slijedilo još tri sezone vještih dvoboja.  
Mjesec dana nakon poraza Kaćani su pokušali izbaciti Zamet iz lige administrativnim putem. Cijeli proces i žalbe su trajale 113 dana, kada je Predsjedništvo Rukometnog saveza Jugoslavije odlučilo da će oba kluba ostati u ligi. Time je slijedilo još tri sezone vještih dvoboja.  
Rivalstvo je zamrlo nakon početka rata i ukidanja jugoslavenskog rukometnog prvenstva.
Rivalstvo je zamrlo nakon početka rata i ukidanja jugoslavenskog rukometnog prvenstva.


===RK Zagreb===
===RK Zagreb===
Osnutkom prve hrvatske rukometne lige, „Zamet“ kao redoviti participant održava rivalstvo s „Zagrebom“, iako neuspješno zbog staža i kvalitete protivničkog kluba.
Osnutkom prve hrvatske rukometne lige, Zamet kao redoviti participant održava rivalstvo s Zagrebom, iako neuspješno zbog staža i kvalitete protivničkog kluba.


Najznačajnije utakmice između oba kluba bile su 1992. godine za naslov prvaka te 2000. godine i 2012. godine u završnici Hrvatskog kupa.
Najznačajnije utakmice između oba kluba bile su 1992. godine za naslov prvaka te 2000. godine i 2012. godine u završnici Hrvatskog kupa.


Kao i u ostatku hrvatskih klubova, velik broj igrača prešao je iz „Zameta“ u „Zagreb“ radi unapređenja svoje karijere i radi reprezentacije u europskim klupskim natjecanjima.
Kao i u ostatku hrvatskih klubova, velik broj igrača prešao je iz Zameta u Zagreb radi unapređenja svoje karijere i radi reprezentacije u europskim klupskim natjecanjima.


Kroz natjecanja u Prvoj B i Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, rezultati su bili ravnopravniji između oba kluba nego u Hrvatskoj.
Kroz natjecanja u Prvoj B i Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, rezultati su bili ravnopravniji između oba kluba nego u Hrvatskoj.


===RK Crikvenica===
===RK Crikvenica===
„Zamet“ je imao značajan prvoligaški „Primorski derbi“ s [[RK Crikvenica]] u razdoblju od 2001. do 2007. godine.
Zamet je imao značajan prvoligaški Primorski derbi s [[RK Crikvenica]] u razdoblju od 2001. do 2007. godine.


Derbi je započeo ulaskom „Crikvenice“ u Prvu ligu. Tijekom tih godina, trener [[Drago Žiljak]] (bivši trener „Zameta“) vodio je „Kirce“ i dovodio plejadu bivših Zamećana, poput [[Alvaro Načinović|Alvara Načinovića]] i [[Mladen Prskalo|Mladena Prskala]]. Njihovi prelasci u suparnički klub pružili su kvalitetne derbije za gledatelje oba kluba.
Derbi je započeo ulaskom Crikvenice u Prvu ligu. Tijekom tih godina, trener [[Drago Žiljak]] (bivši trener Zameta) vodio je Kirce i dovodio plejadu bivših Zamećana, poput [[Alvaro Načinović|Alvara Načinovića]] i [[Mladen Prskalo|Mladena Prskala]]. Njihovi prelasci u suparnički klub pružili su kvalitetne derbije za gledatelje oba kluba.


Među suparnicima s kvarnerskog područja u Zametovoj prošlosti, RK Crikvenica je pružila najveći otpor regionalnoj dominaciji Zamećana još od „Kvarnera“ u bivšoj državi.
Među suparnicima s kvarnerskog područja u Zametovoj prošlosti, RK Crikvenica je pružila najveći otpor regionalnoj dominaciji Zamećana još od Kvarnera u bivšoj državi.


U 12 službenih prvoligaških utakmica „Primorskog derbija“, „Zamet“ je pobijedio u 6 utakmica, izgubio 5, a jednu odigrao neriješenim rezultatom.
U 12 službenih prvoligaških utakmica Primorskog derbija, Zamet je pobijedio u 6 utakmica, izgubio 5, a jednu odigrao neriješenim rezultatom. Crikvenica ima jednu pobjedu nad Zametom u Hrvatskom kupu iz 2006. godine.


===MRK Kozala===
===MRK Kozala===
„Zamet“ i „[[MRK Kozala|Kozala]]“ imaju lokalni prijateljski derbi još od kraja 70-ih godina.
Zamet i [[MRK Kozala|Kozala]] imaju lokalni prijateljski derbi još od kraja 70-ih godina.
Prijateljski je jer nisu ni u jednom periodu bili u istom rangu službenih natjecanja. Osim u županijskom kupu.  
Prijateljski je jer nisu ni u jednom periodu bili u istom rangu službenih natjecanja. Osim u županijskom kupu.  
Iako sa seniorima Kozala ne pruža konkurenciju, u mlađimm uzrastima se ravnopravno natječu sa „Zametom“.
Iako sa seniorima Kozala ne pruža konkurenciju, u mlađimm uzrastima se ravnopravno natječu sa Zametom.


Kroz povijest oba kluba prelazili su mnogi igrači, treneri i dužnosnici. Od najznačajnijih imena tu su: [[Boris Konjuh]], [[Dubravko Konjuh]], [[Ivan Stojimirović]], [[Josip Crnić]] i [[Tin Lučin]].
Kroz povijest oba kluba prelazili su mnogi igrači, treneri i dužnosnici. Od najznačajnijih imena tu su: [[Boris Konjuh]], [[Dubravko Konjuh]], [[Ivan Stojimirović]], [[Josip Crnić]] i [[Tin Lučin]].


==Uprava kluba==
==Uprava kluba==
Kroz povijest kluba prošlo je raznih funkcionera u ulogama predsjednika, tajnika, sportskih direktora pa sve do tehnika. koji su dali doprinos i ostavili trag u „Zametu“. Najznačajniji kroz povijest kluba bili su: Vittorio Drog, Stanko Jerger, Ivan Brnabić, Drago Crnčević, Ivica Bilić, Petar Čarić, Josip Rechner, Mladen Belušić, Mladenko Mišković, Miomir Zelić, Joško Hrvatin, Ivica Baretić, Boris Konjuh, Zlatan Lukežić, Tomislav Čizmarić, Marko Markanović, Miljenko Mišljenović, Marin Miculinić, Damir Bogdanović, Petar Bracanović, Danijela Juriša, Williams Černeka, Zlatko Kolić, Željko Jovanović, Vedran Devčić i Vedran Babić.
Kroz povijest kluba prošlo je raznih funkcionera u ulogama predsjednika, tajnika, sportskih direktora pa sve do tehnika. koji su dali doprinos i ostavili trag u Zametu. Najznačajniji kroz povijest kluba bili su: Vittorio Drog, Stanko Jerger, Ivan Brnabić, Drago Crnčević, Ivica Bilić, Petar Čarić, Josip Rechner, Mladen Belušić, Mladenko Mišković, Miomir Zelić, Joško Hrvatin, Ivica Baretić, Boris Konjuh, Zlatan Lukežić, Tomislav Čizmarić, Marko Markanović, Miljenko Mišljenović, Marin Miculinić, Damir Bogdanović, Petar Bracanović, Danijela Juriša, Williams Černeka, Zlatko Kolić, Aleksandar Čupić, Željko Jovanović, Vedran Devčić i Vedran Babić.


Trenutnu klupsku upravu čine: predsjednik kluba Željko Jovanović, Ivica Lukanović, Iva Florijančić, Sven Bandera, Boris Milanović, Matko Oguić i Aleksandar Čupić, koji je ujedno i sportski direktor kluba.
Trenutnu klupsku upravu čine: predsjednik kluba Željko Jovanović, Ivica Lukanović, Iva Florijančić, Sven Bandera, Boris Milanović, Matko Oguić i Aleksandar Čupić, koji je ujedno i sportski direktor kluba.
Trenutno vodstvo momčadi čine:
* '''Glavni trener:''' Mladen Prskalo
* '''Pomoćni trener:''' Marin Sakić
* '''Trener vratara:''' Marin Sakić
* '''Fizioterapeut:''' Dijana Veljanovska
Izvori: [https://www.rkzamet.com.hr/tim/|rkzamet.com]


==Sezone==
==Sezone==
'''Unutar tablice prikazane su sezone "Jugoslovenskog rukometnog prvenstva" od 1957. do 1991. godine.'''
'''Unutar tablice prikazane su sezone Jugoslovenskog rukometnog prvenstva od 1957. do 1991. godine.'''


{|
{|
Line 309: Line 330:
|style="background:#efefef;"|1966./67.
|style="background:#efefef;"|1966./67.
| align="center"|II.
| align="center"|II.
| align="center"|
| align="center"|Primorsko-karlovačka regionalna liga
| align="center"|
| align="center"; bgcolor="Gold"|1.
|-
|-
|-
|style="background:#efefef;"|1967./68.
|style="background:#efefef;"|1967./68.
Line 394: Line 416:
|style="background:#efefef;"|1983./84.
|style="background:#efefef;"|1983./84.
| align="center"|II.
| align="center"|II.
| align="center"|2. savezna liga – Zapad
| align="center"|2. savezna liga – Sjever
| align="center"; bgcolor="Silver"|2.
| align="center"; bgcolor="Silver"|2.
|-
|-
|style="background:#efefef;"|1984./85.
|style="background:#efefef;"|1984./85.
| align="center"|II.
| align="center"|II.
| align="center"|2. savezna liga – Zapad
| align="center"|2. savezna liga – Sjever
| align="center"|4.
| align="center"|4.
|-
|-
|style="background:#efefef;"|1985./86.
|style="background:#efefef;"|1985./86.
| align="center"|II.
| align="center"|II.
| align="center"|2. savezna liga – Zapad
| align="center"|2. savezna liga – Sjever
| align="center"|5.
| align="center"|5.
|-
|-
|style="background:#efefef;"|1986./87.
|style="background:#efefef;"|1986./87.
| align="center"|II.
| align="center"|II.
| align="center"|2. savezna liga – Zapad
| align="center"|2. savezna liga – Sjever
| align="center"; bgcolor="Gold"|1.
| align="center"; bgcolor="Gold"|1.
|-
|-
Line 614: Line 636:
| align="center"|Premijer liga
| align="center"|Premijer liga
| align="center"|10.
| align="center"|10.
|-
|style="background:#efefef;"| 2025./26.
| align="center"|I.
| align="center"|Premijer liga
| align="center"|7.
|-
|-
|}
|}
Line 731: Line 758:
!!scope="col" width=200 |Klub !!scope="col" width=120 |Datum utakmice
!!scope="col" width=200 |Klub !!scope="col" width=120 |Datum utakmice
|-
|-
| 1992./93. || European Champions Cup ||Pretkolo ||09.09.1992.||align="right" | [[File:Flag of Slovenia.svg.png|25px]] '''[https://www.rk-celje.si/sl/| RK Pivovarna Laško Celje]''' || bgcolor="ffdddd"|'''25'''–17||  bgcolor="ffdddd"| '''36'''–35  || bgcolor="ddffdd"| 11 – '''18''' ||align="left" | [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet|| 23.09.1992.
| 1992./93. || European Champions Cup ||Pretkolo ||9. 9. 1992.||align="right" | [[File:Flag of Slovenia.svg.png|25px]] '''[https://www.rk-celje.si/sl/| RK Pivovarna Laško Celje]''' || bgcolor="ffdddd"|'''25'''–17||  bgcolor="ffdddd"| '''36'''–35  || bgcolor="ddffdd"| 11 – '''18''' ||align="left" | [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet|| 23. 9. 1992.
|-
|-
|rowspan=2|1998./99.||rowspan=3|EHF City Cup||Šesnaestina finala||03.10.1998.||align="right" | [[File:Flag of Luxembourg.svg.png|25px]] [https://old.eurohandball.com/ec/city/men/1998-99/clubs/001839/HC+Berchem| HC Berchem] ||bgcolor="ddffdd"|18–'''23'''||bgcolor="ddffdd"| 36- '''50'''  ||bgcolor="ddffdd"| 18 – '''27''' ||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] '''Zamet Autotrans'''||10.10.1998.
|rowspan=2|1998./99.||rowspan=3|EHF City Cup||Šesnaestina finala||3. 10. 1998.||align="right" | [[File:Flag of Luxembourg.svg.png|25px]] [https://old.eurohandball.com/ec/city/men/1998-99/clubs/001839/HC+Berchem| HC Berchem] ||bgcolor="ddffdd"|18–'''23'''||bgcolor="ddffdd"| 36- '''50'''  ||bgcolor="ddffdd"| 18 – '''27''' ||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] '''Zamet Autotrans'''||10. 10. 1998.
|-
|-
|Osmina finala||07.11.1998.||align="right" | [[File:Flag of France.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/city/men/1998-99/clubs/004358/US+Dunkerque+HB| US Dunkerque HBGL]''' ||bgcolor="ffdddd"|'''23'''–20||bgcolor="ffdddd"| '''49'''–44  ||bgcolor="ddffdd"| 21 – '''23''' ||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Autotrans || 14.11.1998.
|Osmina finala||7. 11. 1998.||align="right" | [[File:Flag of France.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/city/men/1998-99/clubs/004358/US+Dunkerque+HB| US Dunkerque HBGL]''' ||bgcolor="ffdddd"|'''23'''–20||bgcolor="ffdddd"| '''49'''–44  ||bgcolor="ddffdd"| 21 – '''23''' ||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Autotrans || 14. 11. 1998.
|-
|-
|1999./00.||Šesnaestina finala ||03.10.1999.||align="right" | [[File:Flag of Switzerland.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/city/men/1999-00/clubs/001854/Pfadi+Winterthur| Pfadi Winterthur]''' ||bgcolor="ffdddd"|'''29'''–23||bgcolor="ffdddd"| '''59'''–49 ||bgcolor="ffdddd"| '''30'''–26 ||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Autotrans || 9.10.1999.
|1999./00.||Šesnaestina finala ||3. 10. 1999.||align="right" | [[File:Flag of Switzerland.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/city/men/1999-00/clubs/001854/Pfadi+Winterthur| Pfadi Winterthur]''' ||bgcolor="ffdddd"|'''29'''–23||bgcolor="ffdddd"| '''59'''–49 ||bgcolor="ffdddd"| '''30'''–26 ||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Autotrans || 9. 10. 1999.
|-
|-
| rowspan=2| 2000./01.||rowspan=4|EHF Cup Winners' Cup||Treće kolo ||11.12.2000.||align="right" | [[File:Flag of Belgium.svg.png|20px]] [https://old.eurohandball.com/ec/cwc/men/2000-01/clubs/004331/Handballclub+Tongeren|HCE Tongeren] ||bgcolor="ddffdd"|15–'''16'''||bgcolor="ddffdd"| 31–'''41''' ||bgcolor="ddffdd"| 16–'''25'''||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] '''Zamet Crotek'''||12.11.2000.
| rowspan=2| 2000./01.||rowspan=4|EHF Cup Winners' Cup||Treće kolo ||11. 12. 2000.||align="right" | [[File:Flag of Belgium.svg.png|20px]] [https://old.eurohandball.com/ec/cwc/men/2000-01/clubs/004331/Handballclub+Tongeren|HCE Tongeren] ||bgcolor="ddffdd"|15–'''16'''||bgcolor="ddffdd"| 31–'''41''' ||bgcolor="ddffdd"| 16–'''25'''||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] '''Zamet Crotek'''||12. 11. 2000.
|-
|-
|Četvrto kolo||10.12.2000.||align="right" |  [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Crotek ||bgcolor="ffdddd"|20–'''21'''||bgcolor="ffdddd"| 41–'''53'''||bgcolor="ffdddd"| 21–'''32'''||align="left" |[[File:Flag of Portugal.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/cwc/men/2000-01/clubs/002108/F.C.+do+Porto| FC Porto Vitalis]''' || 17.12.2000.
|Četvrto kolo||10. 12. 2000.||align="right" |  [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Crotek ||bgcolor="ffdddd"|20–'''21'''||bgcolor="ffdddd"| 41–'''53'''||bgcolor="ffdddd"| 21–'''32'''||align="left" |[[File:Flag of Portugal.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/cwc/men/2000-01/clubs/002108/F.C.+do+Porto| FC Porto Vitalis]''' || 17. 12. 2000.
|-
|-
|rowspan=2| 2001./02.||Treće kolo ||09.11.2001.||align="right" |  [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] '''Zamet Crotek''' ||bgcolor="ffdddd"|31–'''34'''|| bgcolor="ddffdd"|'''63'''–55||bgcolor="ddffdd"| '''32'''–21||align="left" |[[File:Flag of Lithuania.svg.png|25px]] [https://old.eurohandball.com/ec/cwc/men/2001-02/clubs/003633/Siauliai+Universitetas| Siauliai Universitetas] || 11.11.2001.
|rowspan=2| 2001./02.||Treće kolo ||9. 11. 2001.||align="right" |  [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] '''Zamet Crotek''' ||bgcolor="ffdddd"|31–'''34'''|| bgcolor="ddffdd"|'''63'''–55||bgcolor="ddffdd"| '''32'''–21||align="left" |[[File:Flag of Lithuania.svg.png|25px]] [https://old.eurohandball.com/ec/cwc/men/2001-02/clubs/003633/Siauliai+Universitetas| Siauliai Universitetas] || 11. 11. 2001.
|-
|-
|Četvrto kolo||08.12.2001.||align="right" | [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Crotek ||bgcolor="ffdddd"| 23–'''24'''||bgcolor="ffdddd"| 37–'''48'''||bgcolor="ffdddd"| 14–'''24'''||align="left" |[[File:Flag of France.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/cwc/men/2001-02/clubs/001824/Montpellier+HB| Montpellier HB]''' || 16.12.2001.
|Četvrto kolo||8. 12. 2001.||align="right" | [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Crotek ||bgcolor="ffdddd"| 23–'''24'''||bgcolor="ffdddd"| 37–'''48'''||bgcolor="ffdddd"| 14–'''24'''||align="left" |[[File:Flag of France.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/cwc/men/2001-02/clubs/001824/Montpellier+HB| Montpellier HB]''' || 16. 12. 2001.
|-
|-
|rowspan=3|2002./03.||rowspan=7|EHF Cup||Drugo kolo||12.10.2002.||align="right" | [[File:Flag of Belarus.svg.png|25px]] [https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2002-03/clubs/001807/SKA+Minsk| SKA Minsk] ||bgcolor="ddffdd"| 20–'''28'''||bgcolor="ddffdd"|  44–'''49''' ||bgcolor="ddffdd"|  24–'''21'''||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] '''Zamet Crotek''' || 13.10.2002.
|rowspan=3|2002./03.||rowspan=7|EHF Cup||Drugo kolo||12. 10. 2002.||align="right" | [[File:Flag of Belarus.svg.png|25px]] [https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2002-03/clubs/001807/SKA+Minsk| SKA Minsk] ||bgcolor="ddffdd"| 20–'''28'''||bgcolor="ddffdd"|  44–'''49''' ||bgcolor="ddffdd"|  24–'''21'''||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] '''Zamet Crotek''' || 13. 10. 2002.
|-
|-
| Treće kolo ||12.10.2002.||align="right" |  [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Crotek ||bgcolor="ddffdd"| '''27'''–24||bgcolor="ddffdd"|  '''47'''–42||bgcolor="ddffdd"|  '''20'''–18||align="left" |[[File:Flag of Netherlands.svg.png|25px]] [https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2002-03/clubs/003044/Wealer+Geleen| Wealer Geleen HB] || 16.11.2002.
| Treće kolo ||12. 10. 2002.||align="right" |  [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Crotek ||bgcolor="ddffdd"| '''27'''–24||bgcolor="ddffdd"|  '''47'''–42||bgcolor="ddffdd"|  '''20'''–18||align="left" |[[File:Flag of Netherlands.svg.png|25px]] [https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2002-03/clubs/003044/Wealer+Geleen| Wealer Geleen HB] || 16. 11. 2002.
|-
|-
| Četvrto kolo ||08.12.2002.||align="right" | [[File:Flag of Russia.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2002-03/clubs/001929/Lukoil-Dynamo+Astrakhan| Dinamo Viktor Stavropol]''' ||bgcolor="ffdddd"|'''29'''–18||bgcolor="ffdddd"| '''39'''–18 ||bgcolor="ffdddd"| '''10'''–0||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Crotek || 14.12.2002.
| Četvrto kolo ||8. 12. 2002.||align="right" | [[File:Flag of Russia.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2002-03/clubs/001929/Lukoil-Dynamo+Astrakhan| Dinamo Viktor Stavropol]''' ||bgcolor="ffdddd"|'''29'''–18||bgcolor="ffdddd"| '''39'''–18 ||bgcolor="ffdddd"| '''10'''–0||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet Crotek || 14. 12. 2002.
|-
|-
| 2012./13.||Prvo pretkolo||08.09.2012.||align="right" | [[File:Flag of Czech Republic.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2012-13/clubs/013493/HK+A.S.A.+Meso+Lovosice| HK ASA Meso Lovoseice]''' ||bgcolor="ffdddd"|'''27'''–23||bgcolor="ffdddd"| '''59'''–56 ||bgcolor="ddffdd"| 32–'''33'''||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]]  Zamet || 15.09.2012.
| 2012./13.||Prvo pretkolo||8. 9. 2012.||align="right" | [[File:Flag of Czech Republic.svg.png|20px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2012-13/clubs/013493/HK+A.S.A.+Meso+Lovosice| HK ASA Meso Lovoseice]''' ||bgcolor="ffdddd"|'''27'''–23||bgcolor="ffdddd"| '''59'''–56 ||bgcolor="ddffdd"| 32–'''33'''||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]]  Zamet || 15. 9. 2012.
|-
|-
| rowspan=3|2016./17.||Prvo pretkolo||02.09.2016.||align="right" | [[File:Flag of France.svg.png|20px]] [https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2016-17/clubs/003070/US+Creteil+Handball|US Créteil Handball| Créteil] ||bgcolor="ddffdd"|29–'''32'''||bgcolor="ddffdd"| 56–'''56''' ||bgcolor="ffdddd"| '''27'''–24||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]]'''Zamet''' || 10.09.2016.
| rowspan=3|2016./17.||Prvo pretkolo||2. 9. 2016.||align="right" | [[File:Flag of France.svg.png|20px]] [https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2016-17/clubs/003070/US+Creteil+Handball|US Créteil Handball| Créteil] ||bgcolor="ddffdd"|29–'''32'''||bgcolor="ddffdd"| 56–'''56''' ||bgcolor="ffdddd"| '''27'''–24||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]]'''Zamet''' || 10. 9. 2016.
|-
|-
| Drugo pretkolo||08.10.2016.||align="right" | [[File:Flag of Romania.svg.png|20px]] [https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2016-17/clubs/020281/CSM+Bucuresti| CSM București] ||bgcolor="ffdddd"|'''29'''–23||bgcolor="ddffdd"| 50–'''50''' ||bgcolor="ddffdd"| '''27'''–21||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] '''Zamet''' || 15.10.2016.
| Drugo pretkolo||8. 10. 2016.||align="right" | [[File:Flag of Romania.svg.png|20px]] [https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2016-17/clubs/020281/CSM+Bucuresti| CSM București] ||bgcolor="ffdddd"|'''29'''–23||bgcolor="ddffdd"| 50–'''50''' ||bgcolor="ddffdd"| '''27'''–21||align="left" |[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] '''Zamet''' || 15. 10. 2016.
|-
|-
|Treće pretkolo||19.11.2016.||align="right" | [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet  ||bgcolor="ffdddd"|23–'''34''' ||bgcolor="ffdddd" | 43:'''66''' ||bgcolor="ffdddd" |20:'''32''' ||align="left" | [[File:Flag of Germany.svg.png|25px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2016-17/clubs/019099/MT+Melsungen| MT Melsungen]''' ||26.11.2016.
|Treće pretkolo||19. 11. 2016.||align="right" | [[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Zamet  ||bgcolor="ffdddd"|23–'''34''' ||bgcolor="ffdddd" | 43:'''66''' ||bgcolor="ffdddd" |20:'''32''' ||align="left" | [[File:Flag of Germany.svg.png|25px]] '''[https://old.eurohandball.com/ec/ehfc/men/2016-17/clubs/019099/MT+Melsungen| MT Melsungen]''' ||26. 11. 2016.
|-
|-
|-
|-
Line 768: Line 795:
==Uspjesi==
==Uspjesi==
===Hrvatska:===
===Hrvatska:===
*'''1. A HRL'''
*'''1. A HRL / Primjer liga'''
**Doprvak (1): 1992.
**Doprvak (1): 1992.
**Treće mjesto (2): 1997./98., 1998./99.
**Treće mjesto (2): 1997./98., 1998./99.
Line 779: Line 806:


===Jugoslavija:===
===Jugoslavija:===
*'''2. savezna Liga - Sjever'''
*'''2. savezna Liga – Sjever'''
**Prvak (2): 1977./78. 1986./87.
**Prvak (2): 1977./78. 1986./87.
**Doprvak (2): 1979./80., 1983./84.
**Doprvak (2): 1979./80., 1983./84.


*'''3. savezna liga - Zapad'''
*'''3. savezna liga – Zapad'''
**Prvak (1): 1976./77.
**Prvak (1): 1976./77.


*'''Primorsko-Istarska regionalna liga'''
*'''Primorsko-istarska regionalna liga'''
**Prvak (2): 1969./70., 1970./71.
**Prvak (2): 1969./70., 1970./71.


*'''Primorsko-Karlovačka regionalna liga'''
*'''Primorsko-karlovačka regionalna liga'''
**Prvak (1): 1965./66.
**Prvak (2): 1965./66., 1966./67.


===Prijateljski Turniri:===
===Prijateljski Turniri:===
Line 822: Line 849:
**Prvak (1): 2016.
**Prvak (1): 2016.


*'''Prvenstvo SR Hrvatske za pionire'''
*'''Prvenstvo Hrvatske za pionire'''
**Prvak (3): 1969., 1974., 1981.
**Prvak (3): 1969., 1974., 1981.


Line 1,064: Line 1,091:
*[[File:Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg.png|25px]] [[Josip Šojat]] (1988. – 1990.)
*[[File:Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg.png|25px]] [[Josip Šojat]] (1988. – 1990.)
*[[File:Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg.png|25px]] [[Damir Čavlović]] (1990. – 02. kolovoz 1991.)
*[[File:Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg.png|25px]] [[Damir Čavlović]] (1990. – 02. kolovoz 1991.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Drago Žiljak]] (02. kolovoz 1991. – listopad 1992.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Drago Žiljak]] (2. kolovoz 1991. – listopad 1992.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Mladenko Mišković – privremeni trener (listopad 1992.  – 1993)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Mladenko Mišković – privremeni trener (listopad 1992.  – 1993)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Darko Dunato]] (1993.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Darko Dunato]] (1993.)
Line 1,070: Line 1,097:
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Ivan Munitić]] (1994. –1995.)  
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Ivan Munitić]] (1994. –1995.)  
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Drago Žiljak (1995.  –1997.)  
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Drago Žiljak (1995.  –1997.)  
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Milan Rončević – privremeni trener (1997.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Ivan Munitić (1997.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Ivan Munitić (1997. –10. listopad 1999.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Ivan Munitić (1997. –10. listopad 1999.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Damir Čavlović (11. listopad 1997. – 27. veljača 2003.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Damir Čavlović (11. listopad 1999. – 27. veljača 2003.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Zlatko Saračević]] (28. veljača 2003.  – 21. ožujak 2004.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Zlatko Saračević]] (28. veljača 2003.  – 21. ožujak 2004.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Franko Mileta]] (22. ožujak 2004.  – 21. prosinac  2004.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Franko Mileta]] (22. ožujak 2004.  – 21. prosinac  2004.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Williams Černeka]] – privremeni trener (22. prosina 2004. – 24. lipanj 2005.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Williams Černeka]] – privremeni trener (22. prosinac 2004. – 24. lipanj 2005.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Boris Dragičević]] (25. lipanj 2005.  – 26. ožujak 2006.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Boris Dragičević]] (25. lipanj 2005.  – 26. ožujak 2006.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Mladen Prskalo]] (27. ožujak 2006.  –06. veljača 2007.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Mladen Prskalo]] (27. ožujak 2006.  –6. veljača 2007.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Drago Žiljak (07. veljača 2007.  – 31. srpanj 2009.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Drago Žiljak (7. veljača 2007.  – 31. srpanj 2009.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Damir Čavlović (01. kolovoz 2009.  – 31. lipanj 2010.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Damir Čavlović (1. kolovoz 2009.  – 31. lipanj 2010.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Alen Kurbanović]] (01. srpanj 2010.  – 28. rujan 2012.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Alen Kurbanović]] (1. srpanj 2010.  – 28. rujan 2012.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Igor Dokmanović]] – privremeni trener (02. listopad 2012.  – 09. listopad 2012.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Igor Dokmanović]] – privremeni trener (2. listopad 2012.  – 9. listopad 2012.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Irfan Smajlagić]] (10. listopad 2012.  – 30. srpanj 2013.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Irfan Smajlagić]] (10. listopad 2012.  – 30. srpanj 2013.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Marin Mišković]] (01. kolovoz 2013.  – 04. ožujak 2017.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Marin Mišković]] (1. kolovoz 2013.  – 4. ožujak 2017.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Igor Marijanović]] (05. ožujak 2017.  – 28. siječanj 2018.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Igor Marijanović]] (5. ožujak 2017.  – 28. siječanj 2018.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Drago Žiljak (29. siječanj 2018.  – 04. srpanj 2018.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Drago Žiljak (29. siječanj 2018.  – 4. srpanj 2018.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Nedjeljko Lalić]] (05. srpanj 2018.  – 21. lipanj 2019.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Nedjeljko Lalić]] (5. srpanj 2018.  – 21. lipanj 2019.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Valter Matošević]] (22. lipanj 2019.  – 25. lipanj 2021.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Valter Matošević]] (22. lipanj 2019.  – 25. lipanj 2021.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Igor Marijanović (26. lipanj 2021.  – 10. rujan 2022.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Igor Marijanović (26. lipanj 2021.  – 10. rujan 2022.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Mateo Hrvatin]] (11. rujan 2022.  – 04. prosinac 2024.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Mateo Hrvatin]] (11. rujan 2022.  – 4. prosinac 2024.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Mladen Prskalo (05. prosinac 2024.  – danas)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] Mladen Prskalo (5. prosinac 2024.  – 28. veljače 2026.)
*[[File:Flag of Croatia.svg.png|25px]] [[Slaven Radić]] (1. ožujka 2026. – danas)


==Predsjednici==
==Predsjednici==
Line 1,112: Line 1,142:
<gallery class="center">
<gallery class="center">
File:RK Zamet 1966.jpg|RK Zamet 1966. godine.
File:RK Zamet 1966.jpg|RK Zamet 1966. godine.
File:RK Zamet 1976-77.jpg|RK Zamet 1976./77.
File:RK Zamet 1984-85.jpg|RK Zamet 1984./85.
File:RK Zamet 1984-85.jpg|RK Zamet 1984./85.
File:RK Zamet 1996-97.jpg|RK Zamet 1996./97.
File:RK Zamet 1996-97.jpg|RK Zamet 1996./97.
Line 1,122: Line 1,153:
File:RK Zamet 2017-18-1.jpg|RK Zamet prvi dio sezone 2017./18.
File:RK Zamet 2017-18-1.jpg|RK Zamet prvi dio sezone 2017./18.
File:RK Zamet 2017-18-2.jpg|RK Zamet drugi dio sezone 2017./18.
File:RK Zamet 2017-18-2.jpg|RK Zamet drugi dio sezone 2017./18.
File:RK Zamet 2018-19.jpg|RK Zamet 2018./19.
File:RK Zamet 2019-20.jpg|RK Zamet 2019./20.


</gallery>
</gallery>


==Ostali sportovi==
==Ostali sportovi==
MRK Zamet je kroz svoju povijest bio dio Sportskog društva „Zamet“. Iako više nije dio istog, brend je dijelio s drugim sportskim klubovima.
MRK Zamet je kroz svoju povijest bio dio Sportskog društva Zamet. Iako više nije dio istog, brend je dijelio s drugim sportskim klubovima.


'''Među njima bili su:'''
'''Među njima bili su:'''
*„[[KK Zamet]]" – Košarkaški klub osnovan 1959. godine.
*[[KK Zamet]]  – Košarkaški klub osnovan 1959. godine.
*„[[NK Zamet]]" – Nogometni klub osnovan 1925. godine.
*[[NK Zamet]]  – Nogometni klub osnovan 1925. godine.
*„[[ŽRK Zamet Rijeka|ŽRK Zamet]]" – Ženski rukometni klub koji se odvojio od MRK Zamet 1985. godine.
*[[ŽRK Zamet Rijeka|ŽRK Zamet]] – Ženski rukometni klub koji se odvojio od MRK Zamet 1985. godine.


==Izvori==
==Izvori==
*Vladimir Vujnović – 30 godina rukometa u Rijeci 1949 - 1979 (Rukometni savez Rijeka, 1980.).
*Vladimir Vujnović – 30 godina rukometa u Rijeci 1949 - 1979 (Rukometni savez Rijeka, 1980.).
*Petar Orgulić - 50 godina rukometa u Rijeci (Adriapublic, 2005.)
*Petar Orgulić - 50 godina rukometa u Rijeci (Adriapublic, 2005.)
*Službena stranica RK Zamet [https://www.rkzamet.com.hr/]
*Službena stranica RK Zamet: [https://www.rkzamet.com.hr/mladen-prskalo-novi-trener-seniorske-ekipe-zameta/ Mladen Prskalo novi trener seniorske ekipe Zameta]
*Novi list: [https://www.novilist.hr/sport/rukomet/promjena-na-kormilu-mrk-zamet-marijanovic-umjesto-miskovica-i-matosevica/ Promjena na kormilu MRK Zamet: Marijanović umjesto Miškovića i Matoševića], [https://web.archive.org/web/20241227215818/https://www.novilist.hr/Sport/Rukomet/Drago-Ziljak-se-vratio-u-Zamet-i-obecao-ostanak-u-ligi/ Drago Žiljak se vratio u "Zamet" i obećao ostanak u ligi], [https://web.archive.org/web/20180810114618/https://www.novilist.hr/Sport/Rukomet/Rukometasi-Zameta-poceli-s-pripremama-i-dobili-novog-trenera-Trebamo-brzo-snimiti-situaciju/ Rukometaši "Zameta" počeli s pripremama i dobili novog trenera: 'Trebamo brzo snimiti situaciju'], [https://web.archive.org/web/20210923170538/https://www.novilist.hr/sport/rukomet/veliki-povratak-valter-matosevic-preuzima-klupu-zameta/ Veliki povratak: Valter Matošević preuzima klupu Zameta], [https://www.novilist.hr/sport/uprava-zameta-predstavila-novog-starog-trenera-marijanovic-premalo-vjerujemo-nasim-igracima/ Uprava Zameta predstavila novog starog trenera, Marijanović: "Premalo vjerujemo našim igračima"], [https://web.archive.org/web/20220921001256/https://www.novilist.hr/sport/rukomet/rijecki-rukometni-prvoligas-predstavio-novog-trenera-mateo-hrvatin-obecao-krv-znoj-i-suze/ Riječki rukometni prvoligaš predstavio novog trenera, Mateo Hrvatin obećao “krv, znoj i suze”], [https://www.novilist.hr/sport/rukometasi-zameta-pobijedili-u-oprostajnoj-utakmici-mladena-prskala-slaven-radic-novi-trener/ Rukometaši Zameta pobijedili u oproštajnoj utakmici Mladena Prskala. Slaven Radić novi trener]

Latest revision as of 13:28, 31 May 2026

MRK Zamet Rijeka je muški rukometni klub iz Rijeke.

MRK Zamet
Puno ime: Rukometni klub Zamet Rijeka
Osnovan: 1957.
Sport: Rukomet
Dvorana: Centar Zamet
Kapacitet: 2350
Navijači: Armada
Liga: Premijer liga (2025./26.)
Rang lige: I.
Službenica stranica: https://www.rkzamet.com.hr

Klub se natječe u najvećem rangu hrvatskog rukometa. Od osnutka Hrvatske rukometne lige samo dvije sezone nije sudjelovao u Premijer ligi te je drugi najdugovječniji klub u povijesti iste.

Tijekom Jugoslavije proveli su pet sezona natječući se u Prvoj saveznoj ligi, tada jednoj od vodećih liga u rukometu. Najveće su uspjehe ostvarili: titulom doprvaka Hrvatske 1992. godine i nastupom u finalu Hrvatskog kupa 2000., 2001. i 2012. godine.

Klub je kroz godine razvio velik broj reprezentativaca, od kojih su najznačajnije uspjehe ostvarili: Alvaro Načinović, Valter Matošević, Mirza Džomba, Renato Sulić, Mateo Hrvatin, Ivan Pešić i Krešimir Kozina i u novije vrijeme: Tin Lučin, Veron Načinović, Filip Glavaš, Dino Slavić, Leon Ljevar i Patrik Martinović. Kroz povijest kluba igrali su i svjetski poznati igrači, kao što su: Tonči Peribonio, Valner Franković, Irfan Smajlagić, Vladimir Šujster, Zlatko Saračević, Božidar Jović, Jakov Gojun i Lovro Jotić.

Povijest

Osnivanje i početci rukometa na Zametu (1957. – 1976.)

Rukomet se počeo sve više širiti na području grada Rijeke tijekom 1950-ih godina. Prvi osnovani klubovi, Primorje i Orijent, izazvali su atrakciju riječke publike. Vidjevši to, Društvo za tjelesni odgoj Partizan (Zamet) izrazilo je želju za osnivanjem muške rukometne momčadi.

Slika prve momčadi u povijest RK Zameta.

Klub je osnovan početkom rujna 1957. na inicijativu prof. Stanka Jergera, Josipa Šarića i predsjednika društva Vittorija Droga. Osnivači kluba, a ujedno i prva momčad kluba, bili su: Stanko Jerger, Tomislav Blažić, Vilim Blažić, Nelo Stepčić, Vinko Radovčić, Anton Srdoč, Boris Kinkela, Vilim Kinkela i trener Josip Šarić. Također se, paralelno uz mušku, osniva i ženska selekcija na inicijativu profesora Stanka Jergera. Obje djeluju u sklopu Sportskog tjelesnog društva Partizan Zamet. Uprava STD Partizana u svoj je prioritetni plan stavila stvaranje, odnosno podučavanje mladih igrača i igračica u Osnovnoj školi Ivana Čikovića Belog (današnja OŠ Zamet). Postavljeni temelj pokazao se više nego plodan, iz istog plana stvorilo se bezbroj rukometaša i rukometašica.

Otvorenje igrališta na Zametu, 1961. godine.

Zamet je svoje formativne godine proveo natječući se po nižim ligama s klubovima iz grada Rijeke ili okolice, često u sjeni tadašnjih klubova: Primorja, Exportdrva i Kvarnera iz Rijeke. Prvi značajan rezultat dogodio se 1965./66. sezone kada su pod vodstvom trenera Sime Kosanovića osvojili Primorsko-karlovačku ligu nad rivalom Kvarnerom, kojeg su deklasirali na igralištu Ekonomske škole s rezultatom 21:7. Prvenstvo u sezoni 1965./66. osvojili su: Frane Ivošević, Furio Traven, Željko Kosanović, Jerolim Ostojić, Mladenko Mišković, Neno Host, Dinko Urh, Ivan Munitić, Z. Jugo, Branislav Jugo, Vilim Petrić, Filiplić, Kiš i igrač-trener Simeon Kosanović. Ovaj uspjeh su ponovili i sljedeće sezone. Na završnom turniru Prvenstva Hrvatske za rukometaše u Čakovcu, gdje su se ogledali najuspješniji klubovi iz kvalifikacija, prvaci svojih regionalnih liga, najuspješniji je bio Grafičar iz Čakovca. Domaćin je dobio sva tri susreta i postao prvak Hrvatske za 1967. godinu. Predvođeni trenerom Simom Kosanovićem igrali su: Frane Ivošević, Jerolim Ostojić, Furio Traven, Vilim Petrić, Mladenko Mišković, Radovan Lešenko, Filipčić, Branislav Jugo, Željko Kosanović, Filipas i Andrija Barin. Narednih par sezona dali su oštru konkurenciju Kvarneru, no nažalost, 1969. godine u teškoj konkurenciji protiv istih, te Rovinja i Crikvenice, završavaju sezonu 1968./69. na četvrtom mjestu. Kvarner je preuzeo primat najboljeg riječkog rukometnog kluba i odlazio prema Prvoj ligi, dok je Zamet ostao u nižim ligama.

Iako seniorima nije bila dobra sezona, mlađi uzrasti su 1969. godine, donijeli trofej. Mlađi Zamećani su 5. i 6. srpnja odigrali Prvenstvo Hrvatske u kategoriji pionira, igrača do 14 godina. Pobijedili su Partizan iz Bjelovara, Viroviticu, Mariju Vlačić iz Labina, Dubovac iz Karlovca i Partizan iz Koprivnice i osvojili prvi naslov za svoj klub. Taj podvig ostvarili su: Vilim Tuhtan, Darko Drobina, Nenad Radić, Mladen Šimičić, Brane Stopar, Ronaldo Zrinski, Franjo Vidović, Andrija Kvaternik, Bruno Kalčić, Boris Tadej, Dominik Beno i Željko Tomac, pod vodstvom trenera Vojimira Turka.

Dom D.T.O. Partizan Zamet

U prvenstvu Primorsko-istarske lige sezone 1969./70., Zamećani su nadmašili snage labinskog Rudara i Pećina, okrunivši se titulom prvaka sa samo jednim porazom. No, nakon osvajanja iste odustali su od sudjelovanja u kvalifikacijama za popunu Hrvatske lige. Svoje mjesto prepustili su labinskom Rudaru. Prvaci 1969./70. bili su: Mladen Belušić, Furio Traven, Boris Beno, Simeon Kosanović, Zlatko Galli, Vjekoslav Sardelić, Tonči Perhat, Branislav Jugo, Dinko Urh i igrač-trener Mladenko Mišković.

Sezone 1970./71. bili su drugi iza gradskih suparnika, sjajne generacije romantičara RK Pećine – Vujnović, Ćuk, Brozičević, itd. Naredne sezone vodili su tijesnu borbu za prvo mjesto s ekipama Senja, Trika i Rudara. Kada su se već smatrali prvacima, rukometaši Trika iz Novigrada doživjeli su poraz od Kanfanara koji se borio za očuvanje statusa člana Regionalne lige. Tako su Zamećani u posljednjem kolu osvojili ligu. Kao regionalni prvaci igrali su osminu finala prvenstva Hrvatske s Bagatom iz Zadra od kojeg su izgubili. Plasman nije izgubljen, tražili bi ga protiv Slavonske Požege. Prvi susret su u gostima izgubili 18:20, a u Rijeci u uzvratnom susretu su pobijedili 15:11 i tako su postali članovi Jedinstvene hrvatske lige. Ovaj uspjeh su izborili: Kiš, Mladen Belušić, Vinko Milardović, N. Radić, Boris Beno, Ivica Rimanić, M. Radić, Ratomir Jajaš, Stopar, Tonči Perhat, Dinko Urh, Branislav Jugo, Palenka i igrač-trener Mladenko Mišković.

Mlađi uzrasti su donijeli još jedan trofej 1974. godine, opet iz kategorije pionira. Natjecanje za rukometaše Hrvatske uzrasta do 14 godina održalo se 1. i 2. srpnja u Pionirskom gradu (danas Grad mladih) u Zagrebu. U konkurenciji su bili: RŠ Zagreb, RK Zagreb, RK Partizan Bjelovar, RK Virovitica i RK Trogir. Taj podvig su ostvarili: Darko Sorić, Tihomir Kalember, Drago Žiljak, Valter Marković, Damir Poljak, Williams Černeka, Damir Šimičić, Hari Longin, Igor Zron, Željko Rukavina, Harri Blečić, i Sreten Sorić, pod vodstvom trenera Vjekoslava Sardelića.

Nastavkom desetljeća, trener Mladenko Mišković gradio je momčad većinom od „otpadaka“ iz Kvarnera i domaćih dečki iz Zametove rukometne škole. Dok su u Kvarneru dolazili igrači iz svih krajeva igrati Prvu ligu, Zamet je iskoristio priliku i preuzeo igrače koji su kasnije ispisati povijest kluba.

Uspon Zameta do Prve lige (1977. – 1979.)

Uspon Zameta počeo je u sezoni 1976./77. kada su s lakoćom osvojili Hrvatsku regionalnu ligu - Zapad, upisavši samo jedan poraz u 22 utakmice. Kroz kvalifikacije za Prvenstvo SR Hrvatske u osmini finala eliminirali su Slavoniju DI iz Slavonskog Broda. U prvoj utakmici pobijedili su rezultatom 21:17, a u drugoj, u Rijeci, 31:21. Slijedile su tijesne utakmice sa Metalcem iz Siska. U prvom susretu u Rijeci, Zamet je pobijedio 33:23, ali u Sisku je poražen 18:27. Tako su za pogodak bili uspješniji - 51:50 i Zamećani su postali prvaci Hrvatske, a uz to su postali i novi član Druge savezne lige - Zapad. Taj podvig su napravili: Darko Srdoč, Željko Tomac, Stanić, Valter Marković, Željko Milanović, Williams Černeka, Darko Drobina, Darko Gašperov, Čalić, Ivica Rimanić, Jurica Lakić, Darko Sorić, Kuveja i Avramović, pod vodstvom trenera Mladenka Miškovića.

Slika momčadi Zameta na kvalifikacijama za Prvu ligu.

Kroz Drugu ligu (sezone 1978./79.) su prošli također bez teških prepreka. Šest bodova iznad drugoplasiranog Senja pokazalo je Zametovu dominaciju unutar lige. Kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu odigrane su u Svetozarevu. Nakon pobjede 26:20 u prvom kolu protiv Radničkog iz Goražda, izgubili su drugo kolo 22:24 protiv Borca iz Uroševca. Borac je pobijedio i u trećem kolu protiv Radničkog te si osigurao ulazak u Prvu ligu. Završna utakmica Zameta i Dinama bila je presudna za oba kluba. Slijedila je jako tijesna utakmica. Zamet je pobijedio 20:19 u dramatičnoj akciji u posljednjim sekundama utakmice, asistencijom Željka Tomca i pogotkom Willija Černeke. Zamet je postao prvoligaš te su, uz ovacije objektivnih gledatelja Svetozareva i navijača Borca, proslavili svoj podvig. Ovaj povijesni rezultat ostvarili su: Srećko Ponka, Željko Tomac, Valter Marković, Željko Milanović, Željko Cvitan, Darko Drobina, Darko Gašperov, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Darko Srdoč, te igrač i pomoćni trener Marijan Seđak i trener Mladenko Mišković.

Iako su napravili veliki uspjeh ulaskom u Prvu saveznu ligu, nisu ostali u njoj dugo. Jedino pojačanje u momčadi bio je Franko Mileta, koji je došao na posudbu iz Kvarnera. Na startu jesenskog dijela prvenstva u prvoj su utakmici upisali pobjedu 21:20 protiv jake ekipe Medveščaka iz Zagreba. Euforija nije dugo trajala. Već su u drugoj utakmici bili deklasirani 18:29 od Aera iz Celja. Treće kolo prošlo je s neodlučenim rezultatom protiv poznatih suparnika iz kvalifikacija, Borca iz Uroševca. Nakon tijesne pobjede 22:21 u petom kolu, u Dvorani Mladosti protiv Crvene Zvezde, Zamet kreće u niz teških poraza. Momčad je ubrzo ostala bez svojeg najboljeg igrača, Jurice Lakića, koji je otišao na odsluženje vojnog roka. Disciplina je unutar momčadi popustila i vidjelo se da se nisu snašli u prvoligaškom društvu. Čak je zbog niza loših rezultata usred sezone klub napustio predsjednik prof. Ivan Brnabić. Prvoligaška sezona završila je sa Zametom na posljednjem mjestu na tablici sa 7 pobjeda, 2 neriješene utakmice i 17 poraza. Kroz sezonu igrali su: Srećko Ponka, Darko Srdoč, Željko Tomac, Darko Drobina, Williams Černeka, Franko Mileta, Darko Gašperov, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Jurica Lakić, Marijan Seđak i Željko Cvitan.

Put i povratak u Prvu ligu (1979. – 1987.)

Naredne sezone, uz novu momčad i novog trenera Ivicu Rimanića, Zamet je pružio dostojnu borbu, pokušavajući se vratiti u Prvu ligu. Nažalost, ostali su dva boda ispod prvaka Aera iz Celja i nisu došli do kvalifikacija za Prvu ligu. Sljedeće sezone (1980./81.) završili su na trećem mjestu, ispod Aera i Rovinja. Tijekom sezone pobjeda protiv gradskih rivala iz Kvarnera ublažila je neuspjeh na tablici. U Puli je, na igralištima Valbandona, od 23. do 25. lipnja 1981. godine, održano Prvenstvo SR Hrvatske u rukometu za pionire. U konkurenciji sedam mladih momčadi prvo mjesto i titulu prvaka Hrvatske osvojio je Zamet. Zamećani su iza sebe ostavili: Trogir, Arenu (Pula), Viroviticu, Medveščak (Zagreb), Moslavinu (Kutina) i Rukometnu školu Varaždin. Naslov prvaka osvojili su: Davor Novaković, Giulio Valčić, Zoran Baljak, Emil Bačić, Miodrag Trivunović, Marino Grus, Davor Dorčić, Karloto Agapito, Pavao Matija, Aleksandar Jadronja, Denis Zubović, Denis Lukin, Damir Samsa i Kristijan Deše, pod vodstvom trenera Josipa Božića.

Novom reorganizacijom lige, sezone 1981./82. natječu se u Prvoj B ligi – Zapad. Zamećani su okušali sreću dosta uspješno u prvom dijelu sezone, čak odigrali izjednačeno (19:19) utakmicu s eventualnim prvakom Partizanom iz Bjelovara. Proljetni dio započeli su lošije, te su morali spašavati ligaški status u konkurenciji s Bosnamontažom, Vitexom, Jugovićem i Metkovićem. Posljednje kolo je odigrano u Rijeci u kojem je Metković osigurao ostanak (19:22), a Zamet šestom mjesto u ligi od 12. Sezonu 1981./82. Prve B lige odigrali su: Boris Škara, Darko Dunato, Predrag Sikimić, Damir Čavlović, Željko Milanović, Williams Černeka, Valter Marković, Valter Periša, Boris Dragičević, Ivica Rimanić, Drago Žiljak, Darko Tomović, Đoko Radovanović, Željko Gašpetov i Ante Vuletić, pod vodstvom trenera Željka Tomca.

Tijekom ljetnih priprema za sezonu 1982./83. klub je potresla šokantna vijest. Jurica Lakić je izgubio život u prometnoj nesreći 9. rujna 1982. godine u svojoj ulici, gotovo pred samom kućom. Cijela riječka rukometna obitelj bila je potresena tom tužnom spoznajom, posebno suigrači iz Zameta koje je donedavno i trenirao.

Noviteti u momčadi dolaze u obliku bivšeg reprezentativca Vlade Vukoje iz Aero-Celje i Borisa Komuczkog koji su vraća iz banjalučkog Borca.

Druga (i posljednja) sezona Prve B lige vidjela je Zamet na četvrtom mjestu krajem sezone, iza momčadi Aera (Celje), Krivaje (Zavidovići) i Iskre (Bugojno) i ispred Zagreba. Trener Željko Tomac imao je dobru momčad na raspolaganju, ali je nije uspio motivirati da svakoj utakmici pristupi maksimalno angažirano. U proljetnom dijelu prvenstva, točnije u ožujku, debitirao je budući reprezentativac Alvaro Načinović u Prijedoru na utakmici protiv Bosnamontaže. Sezonu 1982./83 odigrali su: Ante Vuletić, Darko Dunato, Boris Komuczki, Valter Periša, Željko Milanović, Boris Dragičević, Dragan Straga, Vlado Vukoje, Damir Čavlović, Drago Žiljak, Alvaro Načinović, Željko Gašperov, Hari Blečić, Boris Škara, Predrag Sikimić i Valter Marković.

Prije početka novog prvenstva u rujnu 1983. godine, klub organizira Memorijalni rukometni turnir Jurica Lakić. Na turnir uz Zamet nastupili su: karlovački Dubovac i prvoligaške momčadi Slovan-Kolinska (Ljubljana) i Partizan (Bjelovar). Izgubivši od Pariza 27:26, Zamećani su bili drugi na turniru, a turnir je služio kao dobra provjera za nadolazeću sezonu.

Novu sezonu rukometaši Zameta natječu se u Drugoj saveznoj ligi – Sjever. Liga je bila izuzetno jaka jer su Iskra (Bugojno), Krivaja (Zavidovići) i Dinamo (Pančevo) bili gotovo nepobjedivi na svojim terenima. Iako su pružali dobre utakmice, poput deklasiranja Mehanike (Metković) 34:19 u Rijeci, ostali su bod ispod Jugovića iz Kaća, kojeg su čak i dobili u prvenstvu (21:18). Sezonu 1983./84. odigrali su: Ante Vuletić, Alvaro Načinović, Boris Komuczki, Valter Periša, Željko Milanović, Boris Dragičević, Dragan Straga, Vlado Vukoje, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Drago Žiljak i Boris Škara, pod vodstvom trenera Željka Tomca.

Drugi turnir u sjećanje na Juricu Lakića organizirao je njegov matični klub Dubovac u Karlovcu. Na turniru su sudjelovali: Zamet, Borac iz Banja Luke, Partizan iz Bjelovara i domaćin Dubovac. Za razliku od prošle godine, Zamevani su uspjeli dobiti Bjelovarčane 24:23, a završnu utakmicu su izgubili od Borca 22:24. Darko Dunato je proglašen najboljim igračem turnira, a Boris Komuczki je bio najbolji strijelac sa 18 pogodaka.

Krajem siječnja 1985. godine, Rukometni klub Zamet održao je godišnju skupštinu na kojoj je, između ostaloga, predloženo i prihvaćeno razdvajanje muškog i ženskog kluba. Na kraju je izabrano novo predsjedništvo Zameta u koje su ušli: Milivoj Koluzić, Josip Rechner, Boris Momilović, Miomir Zelić, Petar Čarić, Nikola Bačić, Joško Hrvatin, Darko Šubat, Mario Zupčić, Milorad Stanić, Jure Bajić, Boris Ritoša, Josip Bratonja, Zrinko Hlača i Ivica Baretić. Uz promjene unutar uprave, dogodile su se i promjene u momčadi Zameta. Klub se pokazao znatno slabijim u odnosu na sezonu ranije te je s drugog pao na četvrto mjesto. Obrana je bila slabija strana momčadi Željka Tomca. Završili su devet bodova ispod prvaka Zagreb-Chromos, te četiri boda ispod drugog i trećeplasiranog Dinosa Slovana (Ljubljana) i Istraturista (Umag). Sezonu 1984./85. odigrali su: Ante Vuletić, Valter Marković, Dubravko Konjuh, Drago Žiljak, Darko Dunato, Dragan Straga, Željko Milanović, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valter Periša, Boris Dragičević, Milenko Lazendić, Zoran Miletić, Hari Blečić, Marin Mišković, Valenčić, Burkić, Predrag Sikimić, Damir Čavlović, Tomislav Čavlović i Williams Černeka, pod vodstvom trenera Željka Tomca.

Treći memorijani turnir Jurica Lakić odigran je na igralištu na Zametu. Na turniru su sudjelovali: Medveščak Infosistem (Zagreb), Nürnberg (SR Njemačka), Dubovac (Karlovac) i Scafatti (Italija). Utakmice je igrao svatko sa svakim, pet kola. Zamet je pobijedio: Scafanttija 28:23, Dubovac 27:11, Nürnberg 23:19 i Medveščak 22:19. U novoj sezoni (1985./86.) nije se puno toga promijenilo. Igrači Zameta zadavali su dosta glavobolje čelništvu kluba. Rezultati su bili skromni i uprava je donijela odluku prije kraja sezone. Otpustili su Željka Tomca i doveli Marijana Seđaka za preostala četiri kola u prvenstvu. Utakmice protiv Veleža (Mostar), Borca (Travnik), Partizana (Bjelovar) i Istraturista (Umag), prošle su uspješno. Trener Seđak je gotovo preko noći preokrenuo momčad. Sedak je komentirao: „Ti snažni mladići znaju igrati rukomet samo što su na psihičkom llanu bili labilni. Izgubili su sigurnost, samopouzdanje.“ Sezonu su završili petom mjestu ispod Istraturista i Iskre koji su imali isti broj bodova. Sezonu 1985/86. odigrali su: Ante Vuletić, Darko Dunato, Drago Žiljak, Valter Marković, Milenko Lazendić, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valter Periša, Boris Dragičević, Dean Ožbolt, Zoran Miletić, Hari Blečić, Darko Franović, Josip Ukalović i Burkić.

Ekipa Zameta u Hamburgu 1987. godine na prijatelskom turniru.

Zametov uspješan niz se nastavio u novu sezonu. Rukometaši Zameta uvjerljivo su osvojili prvo mjesto u dosta jakom društvu bivših prvoligaša poput Bjelovara i Zagreb-Chromos. Prijelomni trenutak dogodio se u 'derbiju' između Zameta i Iskre (Bugojno), prve i drugoplasirane momčadi s vrha tablice. Zamećani su u Dvorani Mladosti, pred 2000 gledatelja, nadigrali i porazili jake konkurente i stekli prednost od pet bodova pred svojim najbližim pratiteljima. Na kraju su povisili prednost na tablici na razliku od šest bodova, ostvarivši 15 pobjeda, dvije neodlučene utakmice i pet poraza. Povratak u Prvu ligu izborili su: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Miodrag Stoiljković, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valter Periša, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević, Vladimir Dimitrijević, Darko Čustić, Valter Marković, Darko Franović, Željko Hornjak i Valter Matošević, pod vodstvom trenera Marijana Seđaka i njegovog pomoćnika Milana Blagovčanina.


Prva savezna liga (1987. – 1991.)

Zametov uspješan niz se nastavio u novu sezonu. Rukometaši Zameta uvjerljivo su osvojili prvo mjesto u dosta jakom društvu bivših prvoligaša poput Bjelovara i Zagreb-Chromos. Prijelomni trenutak dogodio se u 'derbiju' između Zameta i Iskre (Bugojno), prve i drugoplasirane momčadi s vrha tablice. Zamećani su u Dvorani Mladosti, pred 2000 gledatelja, nadigrali i porazili jake konkurente i stekli prednost od pet bodova pred svojim najbližim pratiteljima. Na kraju su povisili prednost na tablici na razliku od šest bodova, ostvarivši 15 pobjeda, dvije neodlučene utakmice i pet poraza. Povratak u Prvu ligu izborili su: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Miodrag Stoiljković, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valter Periša, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević, Vladimir Dimitrijević, Darko Čustić, Valter Marković, Darko Franović, Željko Hornjak i Valter Matošević, pod vodstvom trenera Marijana Seđaka i njegovog pomoćnika Milana Blagovčanina.

Povratkom u Prvu ligu ulaze pametniji nego pred deset godina. Ulažu u pojačanja iz regije i zadržavaju veći dio svog iskusnog rostera. Nakon drugog kola u sezoni na klupi uskače trenerski trio: Vjekoslav Sardelić, Mladenko Mišković i Milan Vučković. Zamet se sasvim dobro na sredini tablice krajem sezone, održali su prvoligaški status protiv jakog Medveščaka (Zagreb), Pelistera (Bitola), europskog giganta Metaloplastike (Šabac) i protiv starog suparnika Jugovića (Kać). Metaloplastika je uzela svoj sedmi uzastopni naslov prvaka, a Zamet je osigurao osmom mjesto s 25 bodova. Kvalitetan prvoligaški rukomet u sezoni 1987./88. pružili su: Tonči Peribonio, Ante Vuletić, Darko Dunato, Drago Žiljak, Dean Ožbolt, Vladimir Dimitrijević, Darko Franović, Berislav Pehar, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valner Franković, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević, Željko Hornjak i Valter Matošević.

Proširenjem lige sa 14 na 16, dodano je sveukupno 30 kola u sezoni 1988./89. Na kormilo je stigao trener Medveščaka Josip Šojat uz pomoćnika Milana Rončevića, obojica iz Senja. Prva dva kola su započela porazom, treće pobjedom, te su daljnja kola bila nepredvidiva. Ponovno su uspjeli zauzeti mjesto na sredini tablice, točnije deveto mjesto, iznad rivala iz Kaća, prvenstvo je osvojio Zagreb-Chromos. Treneru Šojatu bili su na raspolaganju: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Igor Pejić, Berislav Pehar, Mladen Prskalo, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Igor Terzić, Marin Mišković i Valter Matošević. Predvođeni većinom lokalnim igračima, sezonu 1989./90. završavaju na osmom mjestu, koje je ujedno i njihova najbolja pozicija u Prvoj saveznoj ligi. Zanimljivo je da su na osmom mjestu bili samo 13 bodova ispod prvaka Zagreba, što govori koliko je tijesna bila sezona. Jedina prinova unutar momčadi bio je Nino Marković, koji se nije zadržao dulje od te sezone.

Juniori Zameta prvaci Hrvatske 1990. godine

Juniori Zameta su isto odradili dobar posao u Primorsko-Istarskoj regionalnoj ligi završivši na četvrtom mjestu, a u siječnju 1990. godine postali su juniorski prvaci Hrvatske. Trener mlađe ekipe Damir Čavloviću su kroz cijelu sezonu imao na raspolaganju: Danijel Milin, Juričić, Aleksandar Seović, Robert Frank, Alen Kurbanović, Damir Vundač, Siniša Eraković, Stanišić, Vladimir Tica, Valner Franković, Morić, Haris Velić, Damir Bogdanović, Igor Pejić i Saša Nikšić. Na juniorskom prvenstvu Jugoslavije završili su na četvrtom mjestu, izgubivši 22:17 od Crvene u utakmici za treće mjesto. Ovim podvigom trener Čavlović postavljen je na kormilo prve momčadi u posljednjoj sezoni Jugoslavenskog rukometnog prvenstva. Čavlović i njegov pomoćnik Milivoj Vučković osigurali su 12. mjesto u na kraju nebitnoj sezoni zbog ultimativnog raspada lige. Izvukli su najbolji mogući rezultat u sezoni koji se vrtio oko dugovanja igrača i ozljeda igrača. Tijekom sezone trener Čavlović najviše se oslanjao na Franovića, Frankovića, Seovića, Matoševića, Pejića, Bogdanovića, Prskala, Ožbolta, Žiljka, uz Peribonija i Dragičevića koji su igrali u manjim navratima.

Alvaro Načinović u akciji na parketu Dvorane Mladosti.

Čudna je sezona bila za klub u svim aspektima. Naime, u ožujku 1991. godine održana je skupština kluba na kojoj je izabrano novo rukovodstvo, koje do kraja sezone nije rješavalo tekuće probleme. Novu upravu kluba činili su: predsjednik Josip Rechner, dopredsjednik Petar Čarić i izvršni odbor u kojem su bili: Mladenko Mišković, Zrinko Hlača, Nino Bačić i Joško Hrvatin. Dva mjeseca prije, točnije 14. siječnja 1991. godine, Hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je svoju prvu službenu utakmicu protiv reprezentacije Japana, koja je završila neriješenim rezultatom 23:23. Među odabranicima izbornika Josipa Milkovića, bio je i Tonči Peribonio, tada vratar Zamećana.

Borba za prvaka i europski debi (1991. – 1993.)

Svaka pomisao vezana za sport pala je u sjenu dolaskom Domovinskog rata u proljeće 1991. godine. Iako rat nije došao do Rijeke, mnogi igrači, treneri i dužnosnici kluba otišli su na ratno bojište.

Nakon raspada jugoslavenske lige, pripreme za novu sezonu trebale su početi 20. srpnja, no prolongirane su za 2. kolovoza. Istog dana, nakon prvog okupljanja momčadi uz dužnosnike kluba, Mladenka Miškovića i Petra Čarića, objavljena je smjena trenera. Novi trener momčadi postaje donedavni prvotimac Drago Žiljak. Za njegovog pomoćnika imenovan je Milan Rončević koji će brinuti o fizičkoj spremi igrača. Dva tjedna su trajale pripreme pod nepodnošljivim uvjetima. Rukometaši Zameta nisu mogli trenirati u Dvorani Mladosti zbog neplaćenih dugova uprave, a uskoro, zbog istih, bojkotiraju ih i druge dvorane. Nakon improviziranog treniranja na asfaltu, igralištu Orijenta i terenu NK Zameta, treneri Žiljak i Rončević organiziraju sedmodnevne pripreme u Jezerskom. Tamo su odigrali nekoliko utakmica s klubovima iz okolice Ljubljane. Bilo je to teško razdoblje za rukometaše Zameta.

Zbog neizvjesnosti hoće li se igrati ikakvo prvenstvo, rukometni klubovi po određenim dijelovima Hrvatske organiziraju turnire. Na 11. memorijalnom turniru Edi Bernobić u Poreču, osvojili su prvo mjesto pobjedivši Istraturist (Umag) u finalu. U Rijeci je, u organizaciji Zameta, održan turnir uz sudjelovanje Istraturista (Umag), Medveščaka (Zagreb) i Zameta. Zamećani su pobijedili Medveščak 16:15 i Istraturist 19:16. Turniri su bili kvalitetni i dobrog karaktera te su držali rukometaše Zameta u natjecateljskoj kondiciji. Kroz burne pripreme i turnire igrali su: Valter Matošević, Mladen Prskalo, Vladimir Tica, Darko Franović, Valner Franković, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Damir Bogdanović, Ivan Stojimirović, Damir Vundač, Benčić, Igor Pejić i Igor Dokmanović, pod vodstvom trenera Drage Žiljka i pomoćnog trenera Milana Rončevića.

Tijekom ratnih okolnosti 1992. godine, održana je sjednica Izvršnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza 26. siječnja. Na sjednici je odlučeno da Prvenstvo Hrvatske počne 7. ožujka za rukometaše Prve lige. Nakon određenog roka za prijavu, raznih prijedloga o sustavu igranja i ostavke tajnika saveza došlo je do završne odluke o prvenstvu. Sustav natjecanja za 1992. godinu bio je sljedeći: u A/1 ligi natjecat će se šest klubova koji će nakon dvostrukog bod sistema igrati doigravanje od 1. do 4. mjesta. Unutar konkurencije Prve A lige bili su: Bjelovar, Istraturist (Umag), Moslavina (Kutina), Zamet (Rijeka), Zagreb-Loto i Coning Medveščak (Zagreb). Prvenstvo je ipak počelo 21. ožujka, Zamet je ušao s malim hendikepom. Još prije ikakvoga odaziva da će biti prvenstvo, klupsko vodstvo dalo je na posudbu Alvara Načinovića u Zagreb-Loto u pomoć njihove europske kampanje. Do početka prvenstva došao je Darko Dunato iz talijanske Imole na mjesto pivota.

U prvom kolu Prvenstva Hrvatske 1992. godine, Zamet je ugostio Moslavinu i pobijedio 22:17. Drugo kolo nanijelo je težak poraz od Zagreb-Lota 23:34. Prvu fazu natjecanja odradili su uspješno sa šest pobjeda, dva poraza i dvije izjednačene utakmice s 14 bodova. Isti broj bodova kao i Coning Medveščak, ali su zauzeli mjesto ispod njih zbog gol-razlike. U četvrtfinalu doigravanja Zamet je igrao protiv Moslavine. Prvu utakmicu su izgubili 20:17 u Kutini, a uzvratnu dobili 27:15 u Rijeci. Kako gol-razlika nije odlučivala o prolazu dalje, morali su odigrati treću utakmicu. Na trećoj utakmici se iskazao Valter Matošević. Nakon što je utakmica dramatično završila neriješenim rezultatom, obje momčadi morale su izvoditi sedmerce. Od četiri udarca, Matošević je obranio dva, dok su Dunato, Eraković, Dragičević i Ožbolt napunili protivničku mrežu (22:20) i osigurali Zametu polufinale.

Polufinale su igrali Zagreb-Loto i Bjelovar te Coning Medveščak i Zamet. Prva utakmica u Rijeci, između Zameta i Medveščaka, završila je izjednačenim rezultatom 22:22, nakon što su Zagrepčani vodili 12:11 na poluvremenu. Uzvratna utakmica u Zagrebu donijela je iznenađujući podvig. Zamećani su poveli na poluvremenu 14:13 i držali solidno vodstvo do krajnje pobjede 30:26. Ovom pobjedom stekli su pravo igranja u Kupu europskih prvaka (današnja Liga prvaka) i ušli u finale Hrvatskog rukometnog prvenstva. U finalu ih je čekao Zagreb-Loto.

Prije samog ligaškog finala, Zamećani su igrali Final Four Hrvatskog kupa. Prvi dio turnira prošli su u Puli, igrajući format grupne faze s Bjelovarom i Zagrebom. U polufinalu su opet igrali protiv Coning Medveščaka, ali ovoga puta neuspješno. Izgubili su 24:18 u Zagrebu.

RK Zamet doprvak Hrvatske 1992. godine.

Prva utakmica završnice Prvenstva Hrvatske 1992. godine odigrana je u riječkoj Dvorani Mladosti pred 1000 gledatelja. Odlična utakmica, neizvjesna do kraja. Zamet je na kraju prvog poluvremena vodio šest razlike (13:7), ali je u nastavku Zagreb-Loto, prvak Europe, pokazao svoju snagu te je na samom kraju držao prednost od jednog pogotka. Pred kraj utakmice pogotkom Darka Franovića rezultat se poravnava na 22:22.

Uzvratna i posljednja utakmica završnice Prvenstva Hrvatske odigrana je u Kutiji šibica u Zagrebu, pred 400-ak gledatelja. Zagrebaši su iskoristili svoju domaću prednost od početka i na poluvremenu vodili 15:9. Zamet se probao vratiti u drugom poluvremenu, najviše je potegnuo Franović u napadu, ali neuspješno. Momčad europskog prvaka s igračima poput Patrika Ćavara i Iztoka Puca pobijedila je 25:23 i podigla pobjednički pokal. Uz minimalan poraz, Zamet je pružio dostojan nastup u prvoj sezoni Prvenstva Hrvatske i osvojio titulu „viceprvaka“. „Viceprvaci Hrvatske“ 1992. godine bili su: Valter Matošević, Darko Franović, Marin Mišković, Siniša Eraković, Damir Bogdanović, Mladen Prskalo, Valner Franković, Darko Dunato, Boris Dragičević, Dean Ožbolt, Ivan Stojimirović, Alen Kurbanović, Igor Dokmanović, Alen Vrdoljak, Benčić, trener Drago Žiljak i pomoćni trener Milan Rončević.

Na ljeto se s posudbe vratio Alvaro Načinović, a uprava kluba nije uspjela zadržati Franovića (Karlovačka Pivovara), Miškovića (Günzburg), Prskala (Vöslauer) i Dunata (igračka mirovina). Od novih igrača dolazili su samo mladi igrači iz riječkog rukometnog bazena.

Povijesni trenutak za klub i riječki rukomet dolazi početkom sezone u rujnu. Zamećani igraju svoje prve europske utakmice, ujedno postaju i prvi klub u riječkom rukometu koji nastupa u službenom europskom natjecanju. Preko Kupa europskih prvaka igraju protiv slovenskog prvaka Pivovarna Laško iz Celja, koju je vodio bivši trener Zamećana, Josip Šojat. Prvu utakmicu igraju u gostima, u Velenju. Slovenci su iskoristili prvu utakmicu kao domaćini da ostvare uvjerljivu pobjedu od 25:17. Zamet je dobro igrao do 36. minute (13:10), a nakon što je otpao Franković, raspala se igra Riječana. Minus osam razlike nije davao puno samopouzdanja Zamećanima. Uzvratnu utakmicu pretkola Kupa europskih prvaka igrali su u Dvorani Dinko Lukarić, pred 600-ak gledatelja. Unatoč velikom porazu u prvoj utakmici, Zamećani su potegnuli kroz utakmicu i počeli su hvatati plasman dalje u 48. minuti, kada Dean Ožbolt iz sedmerca pruža Zametu vodstvo od 15:7. Iako su se do kraja borili, nažalost nisu uspjeli doći do osam razlike, koliko im je bilo potrebno za prolazak dalje. Zamet je pobijedio 18:11, ali zbog manjka jednog gola izgubio pravo prolaska dalje. Obje utakmice igrali su: Valter Matošević, Damir Bogdanović, Aleksandar Seović, Alen Kurbanović, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Ivan Stojimirović, Igor Pejić i Igor Dokmanović.

Ispadanje iz Europe nije pomoglo moralu momčadi u prvenstvu. Liga se proširila od prošle sezone sa 6 na 12 klubova, konkurencija je bila značajno veća i nepredvidljivija, a do petog kola rezultati nisu bili povoljni. Nakon poraza od Siska u petom kolu, trener Žiljak daje ostavku i tehniko Mladenko Mišković uskače na klupu kao privremeni trener. Mišković za Sportske novosti situaciju komentira: „Puklo je između Žiljka i igrača, ostao je bez njihove podrške! Izgubio je autoritet. Mi ga u Upravi potpuno shvaćamo.“ Dok je Žiljak izjavio za Večernji list: „Mislim da je za klub najbolje da odstupim. Vrijeme će pokazati koliko sam i kako radio.“ Drugi dio prve faze prvenstva pod vodstvom novog trenera Darka Dunata vodi Zamet na peto mjesto. Pozicija ih je vodila u doigravanje za plasman od 3. do 4. mjesta. Igralo se na dvije pobjede, gol-razlika nije bila značajna. U prvom krugu dobili su Sirelu (Bjelovar) u obje utakmice da bi igrali protiv Siska za prolaz dalje. Prvu utakmicu igrali su u Rijeci, koju su Zamećani pobijedili 23:18. Nakon pobjede u Rijeci, Zamet je u Sisku u dva dana poražen od domaćina 25:17, te u trećoj utakmici 18:17. Ispali su iz doigravanja od 3. do 6. mjesta. Kako je prenio Novi list: „Riječane je zabolio način na koji su ispali. Naime, radilo se o apsolutno neurednom suđenju tijekom utakmice. Neugodan epilog dobio je i konačan završetak kada su trener Dunato i dva igrača, Bogdanović i Ožbolt, dobili crvene kartone.“ Preostao je plasman za peto mjesto koje su igrali protiv Karlovačke Pivovare, koju je vodio Damir Čavlović. Prvu utakmicu su dobili Karlovčani 27:22, drugu Zamećani 23:20 i završnu utakmicu ponovno Karlovčani 22:21. Na kraju je Zamet završio sezonu na šestom mjestu bez Europskog plasmana, a kup u opet u poluzavršnici gdje su doživjeli poraz zagrebačkog Coning Medveščak. Sezonu 1992./93. igrali su: Valter Matošević, Damir Bogdanović, Alen Kurbanović, Aleksandar Seović, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Ivan Stojimirović, Saša Frank, Sanjin Lučičanin, Robert Frank, Igor Pejić, Danijel Riđić, Vedran Devčić i Marin Miculinić.

Zametska mladost, ispadanje i osvajanje Prve B lige (1993. – 1996.)

Prvi dio sezone 1993./94. donio je mnoštvo odlazaka iz ključnog kostura momčadi. Mlada ekipa bez adekvatne potpore starijih igrača nije mogla parirati već poznatoj konkurenciji, ponajprije prvaku Zagrebu“ (tada Badel 1862), Medveščaku, te Istraturistu (Umag), Varteksu Tivaru (Varaždin) i drugima koji su se adekvatno pojačali.

Za drugi dio sezone uprava vraća trenera Dragu Žiljka u nadi da će izbjeći „play-out". Pobjede nad visoko plasiranim Istraturistom i četvrtfinalistom EHF City Cup-a, Karlovačkom Pivovarom, pokazale su da momčad može izvući dobru partiju i sa znatno slabijom ekipom od prošle sezone. No, utakmica protiv europskog prvaka Badela u Dvorani Mladosti pokazala je da Zamećani više ne mogu parirati za vrh prvenstva. Naime, gosti su prošli po riječkom parketu s lakoćom u pobjedi od 20:31.

Na kraju regularnog dijela prvenstva Zamet je nakon 22 utakmice imao 8 pobjeda, 13 poraza i jednu neodlučenu utakmicu. Osmim mjestom na tablici izbjegli su „play-out“ i slijedilo je „doigravanje za plasman“ za momčadi od 5. do 8. mjesta na tablici. Doigravanje nije nosilo težinu jer su plasman za europsko natjecanje imale prve četiri momčadi na tablici, a ispadanje iz lige je bilo moguće u ligi za ostanak. Prvi krug su igrali protiv Karlovačke Pivovare, protiv koje su morali igrati treću utakmicu, nakon domaće pobjede i gostujućeg poraza. Treću utakmicu su izgubili i preostale su im utakmice s Bjelovarom za sedmo mjesto. Obje utakmice gube, a mlađi igrači dobivaju priliku da zaigraju. Krajem sezone trener Žiljak je o sezoni izjavio: „Najveći razlog koji je doveo do ovakvog stanja jest taj što je iz momčadi u kojoj sam igrao, onda bio i trener, otišla kompletna sedmorka: Matošević, Franović, Načinović, Dragičević i Prskalo. U međuvremenu nisu stigla adekvatna pojačanja. Cilj je bio izbjeći play-out, a to smo uspjeli. Sve drugo nije važno. Biti sedmi ili osmi - svejedno je. No, za sljedeće prvenstvo moramo se dobro pripremiti“.

Kroz 1993./94. sezonu igrali su: Igor Dokmanović, Danijel Milin, Damir Bogdanović, Darko Dunato, Siniša Eraković, Marin Mišković, Dean Ožbolt, Marin Miculinić, Sanjin Lučičanin, Veljić, Igor Pejić, Danijel Riđić, Almir Kahriman, Domagoj Anić, Davor Kočić, Mirza Džomba, Robert Savković i Nikola Blažičko.

Mladi Zamećani koji su dobili priliku u ovoj sezoni osvojili su treće mjesto na Prvenstvu Hrvatske za kadete. Treće mjesto u Puli osvojili su: Nikola Blažičko, Siniša Pavić, Davor Kočić, Emanuel Ribinski, Grbić, Mirza Džomba, Robert Savković, Igor Saršon, Domagoj Anić, Mario Jozak i Vedran Dukić, pod vodstvom trenera Borisa Dragičevića.

Prije početka priprema za narednu sezonu u kolovozu, novi direktor kluba Darko Dunato predstavlja novog trenera Ivana 'Dundu' Munitića. Poznato trenersko ime riječkog rukometa koji je imao inozemne angažmane po Sloveniji, Njemačkoj i Španjolskoj, ujedno i bivši igrač Zamećana iz 60-ih. Smjena trenera dogodila se jer trener Žiljak nije mogao potpisati profesionalni ugovor s klubom zbog obaveza na poslu. Povukao se i novinarima izjavio: „Ako budem u mogućnosti, pomoći ću Munitiću.“

Prinove, osim lokalnih pojačanja, bili su: Dalibor Zupčić koji je došao iz labinskog Rudara i Ivica Frleta iz Trogir Medene. Kapetan momčadi Dean Ožbolt bio je upitan za sljedeću sezonu tijekom priprema, zbog pregovora oko novog ugovora. Na kraju se uspio dogovoriti s upravom.

Sezona 1994./95. tekla je antiklimaktično od svojeg početka. Prva tri kola vidjela su Zamet s jednom pobjedom i dva poraza. Četvrto kolo donijelo je iznenadnu pobjedu nad tada drugoplasiranom momčadi Karlovačke Pivovare. U Dvorani Dinko Lukarić, predvođeni sjajnim obranama Milina i Dokmanovića, pobijedili su Karlovčane 22:16. Do sredine sezone, tj. 11. kola, Zamećani su prebivali na osmom mjestu tablice. Teško su nalazili pobjede u gostujućim utakmicama. Iako su igrali neriješeno s Badelom i ostvarili čak pobjede protiv ekipa gornjeg dijela tablice, bodove nisu uspijevali loviti protiv slabijih momčadi. Posljednja tri kola podbacili su protiv Bjelovara (31:23), Siska i Metkovića (24:24). Utakmica protiv Metkovića najteže je pala, jer su Zamećani vodili 24:21, tri minute prije kraja utakmice. Izvjestitelj s tri utakmice napisao je da je Miculinić „prodao“ loptu 22. sekunde prije kraja utakmice, što je Medić iskoristio za poravnanje. Potom su u posljednja tri kola uzeli samo jedan bod. Nakon 22. kola, završili su na devetom mjestu te su morali igrati doigravanje za ostanak u ligi.

Nastup u Hrvatskom kupu tekao je s boljim rezultatom. Pobjedom (26:24) nad Umagom u osmini finala Hrvatskog kupa, ušli su u četvrtfinale gdje su morali u dvije utakmice odmjeriti snage protiv drugoplasirane momčadi u ligi - Zadar Gortan. Pobijedili su (30:19, 33:26) viceprvake Hrvatske i ušli u Final Four Hrvatskog kupa. Na završnom turniru u Karlovcu, izgubili su od domaćina (Karlovačka Pivovara).

Doigravanje su igrali protiv drugoplasirane momčadi Prve B lige – Sjever, Moslavine iz Kutine. Prva utakmica u Rijeci, tijesna pobjeda 22:21, pripala je Zamećanima, dok su u gostima izgubili 25:17. Morali su odigrati treću utakmicu, koja bi odredila prvoligaša. Domaćinstvo je pripalo Zamećanima u dvorani Dinko Lukarić i sve je izgledalo spremno za pobjedu Zameta. Nažalost, utakmica je tekla u neizvjesnostii do samoga kraja. Na svom parketu izgubili su za gol razlike (23:22) i izašli iz prvoligaškog društva po prvi put u osam godina.

Nakon utakmice trener Munitić je dao ostavku. Šokiran spletom sezone izjavio je u novinama: „Nisam se tome nadao ni u snu, normalno je onda da odem. Čudno sam se osjećao, nikad kao trener nisam ispao. Igrači su neke utakmice odigrali vrlo dobro (neriješeno s prvakom, pobjeda nad viceprvakom i glatka pobjeda nad trećom i četvrtom momčadi lige), a neke vrlo loše...“ Direktor kluba Darko Dunato dao je ostavku dva mjeseca prije posljednje utakmice s Moslavinom. Krajem prvenstva je komentirao da su „ispali u prijelaznom roku“, konstatirajući da nisu doveli adekvatna pojačanja na početku sezone.

Momčad koja je igrala kroz 1994./95. sezonu činili su: Danijeli Milin, Igor Dokmanović, Nikola Blažičko, Igor Pejić, Marin Miculinić, Siniša Eraković, Domagoj Anić, Damir Bogdanović, Vedran Devčić, Ivica Frleta, Sanjin Lučičanin, Danijel Riđić, Eduard Hibšer, Petrinić, Midhad Veljačić, Dalibor Zupičić, Mirza Džomba i Vladimir Tica.

Za sezonu u nižem rangu, tj. Prvoj B ligi, ponovno je angažiran trener Drago Žiljak. Pojačanja stižu u obliku povratnika Marina Miškovića i Mladena Prskala, koji dolaze u pomlađenu momčad. Nakon određenih priprema u Rijeci i po Sloveniji, prvu prvenstvenu utakmicu igraju 7. listopada u Rijeci protiv Cetinke iz Trilja. Dalmatinske protivnike svladali su visokih 42:18. Drugo kolo vidjelo je nastavak prvog. Dobili su ekipu Adriachema (Kaštel Gomilica) 40:23. U trećem kolu upisuje im se poraz u Puli od Arena. To bi im ostao jedini poraz u sezoni. Do polusezone svladali su ekipe Solina Transcommerca, Rudara (Labin), Crikvenice, Umaga, Pećina (Rijeka) i Opuzena.

Juniori Zameta državni prvaci 1995. godine.

Na jesen 1995. godine, juniori Zameta napravili su veliki uspjeh. Na završnom turniru u Trogiru, pred 500 gledatelja u Gradskoj dvorani odigrano je finale Hrvatskog prvenstva za juniore. U finalu su igrali Zamet i Croatia Banka Zagreb (ime RK Zagreb kroz sezonu). Neizvjesna završnica utakmice donijela je izjednačen rezultat 18:18. U produžetku mlada momčad Zameta povećava rezultat na 20:18 i postaje državni prvak. Najbolji igrač i strijelac bio je Mirza Džomba. Juniorski prvaci Hrvatske 1995. godine bili su: Nikola Blažičko, Vidović, Renato Sulić, Milan Uzelac, Bojan Pezelj, Mario Jozak, Iličić, Domagoj Anić, Mladen Sveško, Mirza Džomba, Robert Savković i Valter Favretto, pod vodstvom trenera Borisa Dragičevića.

Osminu završnice Hrvatskog kupa odigrali su 23. prosinca protiv Metkovića, kojeg su pobijedili za jedan gol u dramatičnoj završnici 24:23. U četvrtfinalu ih je čekala momčad Croatia banke Zagreb. Prvu utakmicu u Zagrebu izgubili su 40:24, dok su drugu u Rijeci pobijedili 24:22.

Drugi dio prvenstva nastavio se Zametov pobjednički niz sa sljedećim rezultatima: 16:30 Cetinka (16.03., Sinj), 20:26 Adriachem (23.03., Trogir), 30:21 Arena (30.03., Rijeka), 22:28 Opuzen (04.04., Opuzen), 30:22 Rudar (20.04., Rijeka), 17:25 Crikvenica (27.04., Rijeka), 32:28 Umag (04.05., Rijeka), 20:26 Pećine (11.05., Rijeka), 21:28 Dubrovnik (25.05., Dubrovnik), 28:34 Solin Transcommerce (29.05., Split), 29:20 Opuzen (31.05., Rijeka) i 27:24 Trogir Apartmani Medena (03.06., Rijeka). Zamećani su napravili ekspresni i dominantni povratak u najviši rang. Kroz 22 utakmice izgubili su samo jednu s pomlađenom ekipom u kojoj su se afirmirali: Džomba, Blažičko, Jozak, Pezelj, Savković i Uzelac.

Prvaci Prve B lige – Jug 1995./96. bili su: Danijel Milin, Igor Dokmanović, Siniša Eraković, Mladen Prskalo, Marin Mišković, Sanjin Lučičanin, Igor Pejić, Damir Bogdanović, Danijel Riđić, Dalibor Zupičić, Tino Černjul, Mario Jozak, Eduard Hibšer, Bojan Pezelj, Mirza Džomba, Robert Savković, Milan Uzelac, Mladen Sveško, Renato Sulić i Nikola Blažičko, pod vodstvom trenera Drage Žiljka.

Imena kroz povijest

  • RK Partizan Zamet Rijeka (1957.  – 1977.)
  • RK Partizan Rijeka (1977.  – 1979.)
  • RK Zamet Rijeka (1979.  – 1997.)
  • RK Zamet Autotrans Rijeka (1997.  – 1999.)
  • RK Zamet Crotek Rijeka (2000.  – 2003.)
  • RK Zamet Rijeka (2003.  – danas)

Grbovi kluba

  • Stari grb
    Stari grb
  • Grb Zameta 2009. – 2014. godine.
    Grb Zameta 2009. – 2014. godine.
  • Grb Zameta od 2015. godine.
    Grb Zameta od 2015. godine.

Dvorana

Prvo igralište na Zametu rukometaši su dobili 1961. godine. Za izgradnju igrališta najviše je bio zaslužan Vittorio Drog, predsjednik rukometnog kluba i sportskog društva Zamet.

Rukometaši su trenirali i igrali svoje utakmice na igralištu do povratka u Prvu saveznu ligu krajem osamdesetih godina. Od tada im dom primarno postaje Dvorana Mladosti na Trsatu. Dvorana je izgrađena 12. studenoga 1973. godine s kapacitetom od 3960 gledatelja. Kroz godine koristili su i Dvoranu Dinko Lukarić na Kozali i Dvoranu 3. Maj na Kantridi, obje s manjim kapacitetom od trsatske dvorane.

Od 10. rujna 2009. koriste sportsku dvoranu Centar Zamet na Zametu. Ukupan broj sjedećih mjesta na tribinama je 2198, a ako se tome pridoda VIP tribina i prostor za osobe s invaliditetom, dolazi se do ukupnog kapaciteta od 2350 sjedećih mjesta.

Armada, inače primarni klub navijača HNK Rijeke, od svojeg osnutka prati i bodri Zamet u Hrvatskoj i Europi. Osim službenog kluba navijača, klub isto bodri karnevalska grupa Zametski zvončari.

Rivalstva

RK Kvarner

Prvi ozbiljni rival u prošlosti Zameta bio je RK Kvarner, tada lider riječkog rukometa.

Iako je Kvarner kao klub osnovan šest godina kasnije od Zameta, ubrzo je prevazišao Zamet kao i ostale riječke klubove 1970. godine ulaskom u Prvu saveznu ligu.

Početkom 70-ih godina Zametu je prebivalište bilo u niželigaškom društvu, Kvarner je bio u prvoj ligi, a međusobne partije su zamrle.

Ispadanjem Kvarnera iz Prve lige i ulaskom Zameta (tada Partizan Rijeka) u Drugu ligu, vratio se gradski derbi među riječku publiku.

Rivalstvo je završeno 1981. godine, kada je Zamet, nakon više pobjeda preuzeo primat nad tada već slabijom i pomlađenom ekipom Kvarnera u Drugoj saveznoj ligi. Nakon pobjede u posljednjoj međusobnoj utakmici sezone 1980./81., Zamet je potpisao tri najperspektivnija igrača suparničke momčadi. Igrači su bili: Drago Žiljak, Boris Škara i Damir Čavlović, a Kvarneru je došao Dragan Straga.

Godinu dana nakon, na sjednici Rukometnog saveza Rijeke, predstavnici Kvarnera javno su prepustili vodeću ulogu riječkog rukometa Zametu.

RK Jugović Kać

Tijekom 80-ih godina Zamet je imao značajno rivalstvo s Jugovićem iz Kaća. Rivalstvo je započelo u sezoni 1983./84. kad su oba kluba bila u borbi za ulazak u Prvu ligu. Zamet je ostao kratak za jedan bod na tablici.

Tri godine kasnije započinju susreti u Prvoj saveznoj ligi. Jedna od značajnijih utakmica bila je krajem sezone 1987./88. Utakmica je ovisila o prvoligaškoj egzistenciji oba kluba. Gostujući u Kaću, Zamet je pobijedio Jugović. Tijesna utakmica završila je 16:19, a Zamećanima je čak stigla podrška od Armade u Kać. Mjesec dana nakon poraza Kaćani su pokušali izbaciti Zamet iz lige administrativnim putem. Cijeli proces i žalbe su trajale 113 dana, kada je Predsjedništvo Rukometnog saveza Jugoslavije odlučilo da će oba kluba ostati u ligi. Time je slijedilo još tri sezone vještih dvoboja. Rivalstvo je zamrlo nakon početka rata i ukidanja jugoslavenskog rukometnog prvenstva.

RK Zagreb

Osnutkom prve hrvatske rukometne lige, Zamet kao redoviti participant održava rivalstvo s Zagrebom, iako neuspješno zbog staža i kvalitete protivničkog kluba.

Najznačajnije utakmice između oba kluba bile su 1992. godine za naslov prvaka te 2000. godine i 2012. godine u završnici Hrvatskog kupa.

Kao i u ostatku hrvatskih klubova, velik broj igrača prešao je iz Zameta u Zagreb radi unapređenja svoje karijere i radi reprezentacije u europskim klupskim natjecanjima.

Kroz natjecanja u Prvoj B i Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, rezultati su bili ravnopravniji između oba kluba nego u Hrvatskoj.

RK Crikvenica

Zamet je imao značajan prvoligaški Primorski derbi s RK Crikvenica u razdoblju od 2001. do 2007. godine.

Derbi je započeo ulaskom Crikvenice u Prvu ligu. Tijekom tih godina, trener Drago Žiljak (bivši trener Zameta) vodio je Kirce i dovodio plejadu bivših Zamećana, poput Alvara Načinovića i Mladena Prskala. Njihovi prelasci u suparnički klub pružili su kvalitetne derbije za gledatelje oba kluba.

Među suparnicima s kvarnerskog područja u Zametovoj prošlosti, RK Crikvenica je pružila najveći otpor regionalnoj dominaciji Zamećana još od Kvarnera u bivšoj državi.

U 12 službenih prvoligaških utakmica Primorskog derbija, Zamet je pobijedio u 6 utakmica, izgubio 5, a jednu odigrao neriješenim rezultatom. Crikvenica ima jednu pobjedu nad Zametom u Hrvatskom kupu iz 2006. godine.

MRK Kozala

Zamet i Kozala imaju lokalni prijateljski derbi još od kraja 70-ih godina. Prijateljski je jer nisu ni u jednom periodu bili u istom rangu službenih natjecanja. Osim u županijskom kupu. Iako sa seniorima Kozala ne pruža konkurenciju, u mlađimm uzrastima se ravnopravno natječu sa Zametom.

Kroz povijest oba kluba prelazili su mnogi igrači, treneri i dužnosnici. Od najznačajnijih imena tu su: Boris Konjuh, Dubravko Konjuh, Ivan Stojimirović, Josip Crnić i Tin Lučin.

Uprava kluba

Kroz povijest kluba prošlo je raznih funkcionera u ulogama predsjednika, tajnika, sportskih direktora pa sve do tehnika. koji su dali doprinos i ostavili trag u Zametu. Najznačajniji kroz povijest kluba bili su: Vittorio Drog, Stanko Jerger, Ivan Brnabić, Drago Crnčević, Ivica Bilić, Petar Čarić, Josip Rechner, Mladen Belušić, Mladenko Mišković, Miomir Zelić, Joško Hrvatin, Ivica Baretić, Boris Konjuh, Zlatan Lukežić, Tomislav Čizmarić, Marko Markanović, Miljenko Mišljenović, Marin Miculinić, Damir Bogdanović, Petar Bracanović, Danijela Juriša, Williams Černeka, Zlatko Kolić, Aleksandar Čupić, Željko Jovanović, Vedran Devčić i Vedran Babić.

Trenutnu klupsku upravu čine: predsjednik kluba Željko Jovanović, Ivica Lukanović, Iva Florijančić, Sven Bandera, Boris Milanović, Matko Oguić i Aleksandar Čupić, koji je ujedno i sportski direktor kluba.

Sezone

Unutar tablice prikazane su sezone Jugoslovenskog rukometnog prvenstva od 1957. do 1991. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija
1957./58. II. Podsavezna liga Hrvatskog Primorja – Riječka skupina 6.
1958./59. II. Gradsko-kotarska liga 3.
1959./60. II. Podsavezna liga Rijeka 5.
1960./61. II.
1961./62. III. Podsavezna liga Rijeka 3.
1962./63. III. Zonska liga Rijeka 6.
1963./64. III. Riječko-karlovačka regionalna liga 6.
1964./65. III. Hrvatska liga – Primorska regija 2.
1965./66. III. Primorsko-karlovačka regionalna liga 1.
1966./67. II. Primorsko-karlovačka regionalna liga 1.
1967./68. II. Primorsko-istarska regionalna liga 2.
1968./69. II. Hrvatska jedinstvena liga 4.
1969./70. III. Primorsko-istarska regionalna liga 1.
1970./71. III. Primorsko-istarska regionalna liga 1.
1971./72. III. Primorsko-istarska regionalna liga 1.
1972./73. III. Hrvatska jedinstvena liga 6.
1973./74. III. Hrvatska jedinstvena liga 9.
1974./75. III. Hrvatska jedinstvena liga 9.
1975./76. III. Hrvatska regionalna liga – Zapad 3.
1976./77. III. 3. savezna liga – Zapad 1.
1977./78. II. 2. savezna liga – Sjever 1.
1978./79. I. 1. savezna liga 14.
1979./80. II. 2. savezna liga – Sjever 2.
1980./81. II. 2. savezna liga – Sjever 3.
1981./82. II. 1. B liga – Zapad 4.
1982./83. II. 1. B liga – Zapad 4.
1983./84. II. 2. savezna liga – Sjever 2.
1984./85. II. 2. savezna liga – Sjever 4.
1985./86. II. 2. savezna liga – Sjever 5.
1986./87. II. 2. savezna liga – Sjever 1.
1987./88. I. 1. savezna liga 8.
1988./89. I. 1. savezna liga 9.
1989./90. I. 1. savezna liga 9.
1990./91. I. 1. savezna liga 12.

Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Hrvatskog rukometnog prvenstva", 1992. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija
1991./92. I. 1. A HRL 2.
1992./93. I. 1. A HRL 6.
1993./94. I. 1. A HRL 8.
1994./95. I. 1. A HRL 9.
1995./96. II. 1. B HRL – Jug 1.
1996./97. I. 1. A HRL 5.
1997./98. I. 1. A HRL 3.
1998./99. I. 1. A HRL 3.
1999./00. I. 1. A HRL 7.
2000./01. I. 1. A HRL 4.
2001./02. I. 1. HRL 4.
2002./03. I. 1. HRL 5.
2003./04. I. 1. HRL 4.
2004./05. I. 1. HRL 14.
2005./06. I. 1. HRL 6.
2006./07. I. 1. HRL 10.
2007./08. I. 1. HRL 8.
2008./09. I. Premijer liga 14.
2009./10. I. Premijer liga 12.
2010./11. I. Premijer liga 9.
2011./12. I. Premijer liga 7.
2012./13. I. Premijer liga 7.
2013./14. I. Premijer liga 8.
2014./15. I. Premijer liga 7.
2015./16. I. Premijer liga 4.
2016./17. I. Premijer liga 9.
2017./18. I. Premijer liga 7.
2018./19. I. Premijer liga 8.
2019./20. I. Premijer liga N/O1
2020./21. I. Premijer liga 10.
2021./22. I. Premijer liga 10.
2022./23. I. Premijer liga 16.
2023./24. II. 1. HRL – Jug 1.
2024./25. I. Premijer liga 10.
2025./26. I. Premijer liga 7.
1 Sezona je bila otkazana zbog COVID-19 pandemije.

Zamet u Europi

Po natjecanju

Natjecanje Utk. Pob. Neod. Por. Gol+ Gol- Posljednja odigrana sezona
(European Champions Cup)
EHF Champions League 		2 1 0 1 35 36 1992./93.
(EHF Cup)
EHF European League 		14 7 0 7 319 356 2016./17.
EHF 'Cup Winners' Cup 10 3 0 7 231 246 2001./02.
(EHF City Cup)
EHF Challenge Cup 		4 3 0 1 94 85 1998./99.
Sveukupno 30 14 0 16 679 723 2016./17.

Izvori: eurohandball.com
Utk = Odigrane utakmice; Pob = Pobjeđene utakmice; Neod = Neodlučene utakmice; Por = Porazi; Gol+ = Dani golovi; Gol- = Primljeni golovi.

Statistika utakmica

Utk Pob. Neod. Por. Gol+ Gol- GR
Domaćin 15 7 0 8 349 347 +2
Gost 15 6 0 9 330 371 −41
Sveukupno 30 13 0 17 679 718 −39

Izvor eurohandball.com

Utakmice

Sezona Natjecanje Faza natjecanja Datum utakmice Klub Prva utakmica Ukupni rezultat Druga utakmica Klub Datum utakmice
1992./93. European Champions Cup Pretkolo 9. 9. 1992. RK Pivovarna Laško Celje 25–17 36–35 11 – 18 Zamet 23. 9. 1992.
1998./99. EHF City Cup Šesnaestina finala 3. 10. 1998. HC Berchem 18–23 36- 50 18 – 27 Zamet Autotrans 10. 10. 1998.
Osmina finala 7. 11. 1998. US Dunkerque HBGL 23–20 49–44 21 – 23 Zamet Autotrans 14. 11. 1998.
1999./00. Šesnaestina finala 3. 10. 1999. Pfadi Winterthur 29–23 59–49 30–26 Zamet Autotrans 9. 10. 1999.
2000./01. EHF Cup Winners' Cup Treće kolo 11. 12. 2000. Tongeren 15–16 31–41 16–25 Zamet Crotek 12. 11. 2000.
Četvrto kolo 10. 12. 2000. Zamet Crotek 20–21 41–53 21–32 FC Porto Vitalis 17. 12. 2000.
2001./02. Treće kolo 9. 11. 2001. Zamet Crotek 31–34 63–55 32–21 Siauliai Universitetas 11. 11. 2001.
Četvrto kolo 8. 12. 2001. Zamet Crotek 23–24 37–48 14–24 Montpellier HB 16. 12. 2001.
2002./03. EHF Cup Drugo kolo 12. 10. 2002. SKA Minsk 20–28 44–49 24–21 Zamet Crotek 13. 10. 2002.
Treće kolo 12. 10. 2002. Zamet Crotek 27–24 47–42 20–18 Wealer Geleen HB 16. 11. 2002.
Četvrto kolo 8. 12. 2002. Dinamo Viktor Stavropol 29–18 39–18 10–0 Zamet Crotek 14. 12. 2002.
2012./13. Prvo pretkolo 8. 9. 2012. HK ASA Meso Lovoseice 27–23 59–56 32–33 Zamet 15. 9. 2012.
2016./17. Prvo pretkolo 2. 9. 2016. Créteil Handball| Créteil 29–32 56–56 27–24 Zamet 10. 9. 2016.
Drugo pretkolo 8. 10. 2016. CSM București 29–23 50–50 27–21 Zamet 15. 10. 2016.
Treće pretkolo 19. 11. 2016. Zamet 23–34 43:66 20:32 MT Melsungen 26. 11. 2016.

Podebljani rezultat i ime klub označava pobjednika. Izvor: eurohandball.com

Uspjesi

Hrvatska:

  • 1. A HRL / Primjer liga
    • Doprvak (1): 1992.
    • Treće mjesto (2): 1997./98., 1998./99.
  • 1. B HRL / 1. HRL
    • Prvak (2): 1995./96. (Jug), 2023./24. (Jug)
  • Hrvatski kup
    • Finalist (3): 2000., 2001., 2012.

Jugoslavija:

  • 2. savezna Liga – Sjever
    • Prvak (2): 1977./78. 1986./87.
    • Doprvak (2): 1979./80., 1983./84.
  • 3. savezna liga – Zapad
    • Prvak (1): 1976./77.
  • Primorsko-istarska regionalna liga
    • Prvak (2): 1969./70., 1970./71.
  • Primorsko-karlovačka regionalna liga
    • Prvak (2): 1965./66., 1966./67.

Prijateljski Turniri:

  • Turnir Edi Bernobić
    • Prvak: (1): 1991.
  • Hera Gold Cup 1992.
    • Prvak (1): 1992.
  • Festival Rukometa
    • Doprvak (1): 2012.
  • Kup PGŽ
    • Prvak (1): 2014.
  • Memorijal Robert Barbić - Beli
    • Prvak (2): 2008., 2025.

Zamet II

  • 3. HRL – Zapad
    • Prvak (1): 2011./2012.
  • 3. HRL – Zapad 2
    • Prvak (1): 2004./05.

Mlađe kategorije:

  • Prvenstvo Hrvatske za juniore
    • Prvak (2): 1990., 1995.
  • Prvenstvo Hrvatske za kadete
    • Doprvak (1): 2008.
    • Treće mjesto (1): 1994.
  • Prvenstvo Hrvatske za mlađe kadete
    • Prvak (1): 2016.
  • Prvenstvo Hrvatske za pionire
    • Prvak (3): 1969., 1974., 1981.

Nagrade:

  • Ekipa godine (dodijelio HRS-a): 1998.
  • Nagrada HOO-a Matija Ljubek (dodijelio HOO): 2011.

Dvorana slavnih

Dvorana slavnih otvorena je 31. srpnja 2015. unutar dvorane Centar Zamet. Unutar dvorane izloženi su dresovi seniorskih reprezentativaca koji su prošli rukometnu školu kluba i bilježili značajan uspjeh s reprezentacijom.

Dvoranu slavnih čine:

Izvori: Dvorana Slavnih, Otvorenje Dvorane slavnih

Reprezentativci

Lista reprezentativnih igrača koji su igrali za MRK Zamet:

Bitni igrači

Lista bitnih igrača prikazuje igrače po kriterijima: imali su značajnu igračku karijeru u klubu, igrali više od četiri sezone ili su, u kraćem periodu, bili bitan faktor u rezultatima kluba.

 

Treneri

  • Josip Šarić (Rujan 1957.  – 1964.)
  • Tomislav Mohorić (1964.  – 1965.)
  • Mladenko Mišković (1965.  – 1966.)
  • Simeon Kosanović (1966.  – 1968.)
  • Stanko Jerger (1969.  – 1970.)
  • Mladenko Mišković (1970.  – 1979)
  • Vjekoslav Sardelić (1979.  –1980.)
  • Ivica Rimanić (1980. –1981.)
  • Jurica Lakić (1981.)
  • Željko Tomac (1981. –1986.)
  • Marijan Seđak (1986. –1987.)
  • Vjekoslav Sardelić, Mladenko Mišković & Milan Vučković (1987. – 1988.)
  • Josip Šojat (1988. – 1990.)
  • Damir Čavlović (1990. – 02. kolovoz 1991.)
  • Drago Žiljak (2. kolovoz 1991. – listopad 1992.)
  • Mladenko Mišković – privremeni trener (listopad 1992.  – 1993)
  • Darko Dunato (1993.)
  • Drago Žiljak (1993. – 1994.)
  • Ivan Munitić (1994. –1995.)
  • Drago Žiljak (1995.  –1997.)
  • Milan Rončević – privremeni trener (1997.)
  • Ivan Munitić (1997.)
  • Ivan Munitić (1997. –10. listopad 1999.)
  • Damir Čavlović (11. listopad 1999. – 27. veljača 2003.)
  • Zlatko Saračević (28. veljača 2003.  – 21. ožujak 2004.)
  • Franko Mileta (22. ožujak 2004.  – 21. prosinac 2004.)
  • Williams Černeka – privremeni trener (22. prosinac 2004. – 24. lipanj 2005.)
  • Boris Dragičević (25. lipanj 2005.  – 26. ožujak 2006.)
  • Mladen Prskalo (27. ožujak 2006.  –6. veljača 2007.)
  • Drago Žiljak (7. veljača 2007.  – 31. srpanj 2009.)
  • Damir Čavlović (1. kolovoz 2009.  – 31. lipanj 2010.)
  • Alen Kurbanović (1. srpanj 2010.  – 28. rujan 2012.)
  • Igor Dokmanović – privremeni trener (2. listopad 2012.  – 9. listopad 2012.)
  • Irfan Smajlagić (10. listopad 2012.  – 30. srpanj 2013.)
  • Marin Mišković (1. kolovoz 2013.  – 4. ožujak 2017.)
  • Igor Marijanović (5. ožujak 2017.  – 28. siječanj 2018.)
  • Drago Žiljak (29. siječanj 2018.  – 4. srpanj 2018.)
  • Nedjeljko Lalić (5. srpanj 2018.  – 21. lipanj 2019.)
  • Valter Matošević (22. lipanj 2019.  – 25. lipanj 2021.)
  • Igor Marijanović (26. lipanj 2021.  – 10. rujan 2022.)
  • Mateo Hrvatin (11. rujan 2022.  – 4. prosinac 2024.)
  • Mladen Prskalo (5. prosinac 2024.  – 28. veljače 2026.)
  • Slaven Radić (1. ožujka 2026. – danas)

Predsjednici

  • Vittorio Drog (1957. – 1968.)
  • Stanko Jerger (1968. – 1977.)
  • prof. Ivan Brnabić (1977. – 1979.)
  • Fedor Pirović (1979. – 1980.)
  • Drago Crnčević (1980. – 1983.)
  • Petar Čarić (1983. – 1985.)
  • Zrinko Hlača (1985. – 1986.)
  • Josip Rechner (1987. – 1997.)
  • Milan Krmpotić (1998. – 1999.)
  • Marko Markanović (1999. – 2001.)
  • Miljenko Mišljenović (2001. – 2003.)
  • Petar Bracanović (2003. – 2007.)
  • dr. Zlatko Kolić (2007. – 2014.)
  • Vedran Devčić (2014. – 2022.)
  • dr. Milan Ivaniš (2022. – 2023.)
  • Željko Jovanović (2023. – danas)

Galerija

  • RK Zamet 1966. godine.
    RK Zamet 1966. godine.
  • RK Zamet 1976./77.
    RK Zamet 1976./77.
  • RK Zamet 1984./85.
    RK Zamet 1984./85.
  • RK Zamet 1996./97.
    RK Zamet 1996./97.
  • RK Zamet Crotek 2002./03.
    RK Zamet Crotek 2002./03.
  • RK Zamet 2007./08.
    RK Zamet 2007./08.
  • RK Zamet 2008./09.
    RK Zamet 2008./09.
  • RK Zamet 2010./11.
    RK Zamet 2010./11.
  • RK Zamet 2011./12.
    RK Zamet 2011./12.
  • RK Zamet 2015./16.
    RK Zamet 2015./16.
  • RK Zamet prvi dio sezone 2017./18.
    RK Zamet prvi dio sezone 2017./18.
  • RK Zamet drugi dio sezone 2017./18.
    RK Zamet drugi dio sezone 2017./18.
  • RK Zamet 2018./19.
    RK Zamet 2018./19.
  • RK Zamet 2019./20.
    RK Zamet 2019./20.

Ostali sportovi

MRK Zamet je kroz svoju povijest bio dio Sportskog društva Zamet. Iako više nije dio istog, brend je dijelio s drugim sportskim klubovima.

Među njima bili su:

  • KK Zamet – Košarkaški klub osnovan 1959. godine.
  • NK Zamet – Nogometni klub osnovan 1925. godine.
  • ŽRK Zamet – Ženski rukometni klub koji se odvojio od MRK Zamet 1985. godine.

Izvori

Retrieved from "https://kvarnerpedia.com/wiki/index.php?title=MRK_Zamet_Rijeka&oldid=3313"