ŽRK Zamet Rijeka

ŽRK Zamet Rijeka je ženski rukometni klub iz Rijeke.

ŽRK Zamet Rijeka
Puno ime:	Ženski rukometni klub Zamet Rijeka
Osnovan:	1958.
Sport:	Rukomet
Dvorana:	Centar Zamet
Kapacitet:	2350
Navijači:	/
Liga:	1. HRL (2025./26.)
Rang lige:	I.
Službenica stranica:	https://zrk-zamet.hr/

Od osnutka Hrvatskog rukometnog prvenstva, klub je proveo preko 30 sezona u najvišem rangu i jedan je od najkonstantnijih klubova ženskog rukometa u Hrvatskoj. Najveći su uspjesi titula doprvakinja u ligi sezone 2014./15. i igranje finala Hrvatskog kupa 2014. i 2016. godine. Nadimak rukometašica Zameta je Bubamare.

Kroz omladinski i seniorski pogon kluba prošao je veliki broj reprezentativnih igračica, a od značajnih prvih reprezentativki bile su Rada Ciganović i Ljerka Krajnović. U novije vrijeme najpoznatije su: Katarina Ježić, Ana Debelić, Dejana Milosavljević i Ćamila Mičijević, osvajačice brončane medalje s Europskog prvenstva iz 2020. godine.

Povijest

Početci Zamećanki (1958. – 1963.)

Ženski rukometni klub Zamet osnovan je 1958. godine kao ženska selekcija već godinu ranije osnovanog Muškog kluba Partizan Zamet, te djeluje u sklopu Sportskog tjelesnog društva Partizan Zamet. Inicijator osnivanja ženske selekcije bio je prof. Stanko Jerger. Prvi predsjednik kluba bio je Vittorio Drog, a na mjesto trenera prve momčadi doveden je Zvonko Pitinac, tada već iskusni trener Orijenta. Momčad Partizana Zameta u to vrijeme su činile: Jelka Mavar, Dolores Grbac, Nada Kunštek, Nada Usmiani, Vitka Gustinčić, Smilja Blažić, Meri Sergo, Zorana Perkarović, Aura Traven, Bruna Spinčić, Tatjana Muha, Danka Jurković, Vasiljka Babić, Tatjana Brajdić i Mirjana Komlenc.

Dom D.T.O. Partizan Zamet

Zamećanke su ubrzo nakon svojeg osnivanja počele pokazivati kvalitetu nad iskusnijim gradskim klubovima poput Orijenta, Primorja i drugih. U gradskoj Zonskoj ligi 1960. godine završile su na drugom mjestu ispod jake ekipe Exportdrva koje su pod vodstvom trenera Tombe Mohorića redovito bile sudionice Prvenstva Hrvatske. Natjecanje su završile sa samo dva poraza u osamnaest utakmica. Pod vodstvom trenera Stanka Jergera igrale su: Nada Kunštek, Petrović, Meri Sergo, Tatjana Muha, Bruna Spinčić, Jelka Mavar, Aura Traven, Vasiljka Babić i Vitka Gustinčić. Dvije godine kasnije slijedio je prvi veliki podvig. U Rukometnom kupu Jugoslavije 1962. godine, Zamećanke su pobjedom 6:5 nad Zagrebom ušle u četvrtfinale kupa. Bio je to povijesni uspjeh, pogotovo za mladi klub u rangu zonaša. Uspjeh je bio još i slađi za Zamećanke jer rukometašice Exportdrva nisu pošle njihovim stopama. U četvrtfinalu je momčad Stanka Jergera izgubila 15:9 od zagrebačke Lokomotive, koja je te godine osvojila prvenstvo Jugoslavije. Sljedeće sezone završile su na drugom mjestu u zonskoj ligi i ostvarile pravo na nastup u završnici Prvenstva Hrvatske i potencijalni ulazak u Prvu ligu. Na polufinalnom turniru Prvenstva Hrvatske u Labinu, Zamećanke su pobijedile Partizan iz Labina i Pule te su tako prošle na završni turnir kvalifikacija.

Vittorio Drog prvi predsjenik kluba.

Završnica je odigrana u Rijeci na Igralištu Zamet. Prvu utakmicu protiv Trešnjevke (Zagreb) su dobile 4:3, drugu su izgubile 8:4 od Partizana iz Bjelovara i treću su pobijedile Split 8:3. Završivši bod ispod Bjelovarčanki, Zamećanke su postale doprvakinje SR Hrvatske i ostvarile su plasman za kvalifikacije u Prvu saveznu ligu. Na kvalifikacijskom turniru u Beogradu, od 20. do 23. lipnja, za popunu Prve savezne lige, igrale su ekipe Radničkog (Beograd), Pelistera (Zrenjanin) i riječkog Zameta. U prvoj utakmici Radnički je pobijedio Zamet 9:4, a ekipa Pelistera 19:1 i tako zauzela prvo mjesto. Zamećanke su pobijedile Pelister 11:4 i za utjehu zauzele drugo mjesto, kojim nisu mogle ući u viši rang. Doprvakinje Hrvatske 1963. godine bile su: Danka Jurković, Nada Rukavina – Mezak, Marija Malik, Meri Sergo, Bruna Spinčić, Aura Traven, Vitka Gustinčić, Orlić, Matejčić i Nada Perković, pod vodstvom trenera Stanka Jergera.

Dominacija u regiji i ulazak u Prvu ligu (1963. – 1970.)

Ulaskom u novu sezonu Zamećanke su pokazale da su prejake za konkurenciju iz regije, igrama iskusne Marije Malik, Nade Rukavine–Mezak i Vitke Gustinčič, talentirane vratarke Jurković i tadašnje velike nade riječkog rukometa Meri Sergo. Bez poraza u 14 utakmica osvojile su titulu prvakinja Zonske lige Hrvatskog primorja u sezoni 1963./64. Pod vodstvom trenera Stanka Jergera prvi naslov prvakinja osvojile su: Danka Jurković, Vitka Gustinčić, Bruna Spinčić, Nada Rukavina–Mezak, Marija Malik, Meri Sergo, Aura Traven, Lj. Perković, Nada Kunštek, Miletić, Orlović i Nada Perković. Kao prvakinje regionalne lige sudjelovale su na završnom turniru Prvenstva Hrvatske u Koprivnici gdje su zauzele četvrto mjesto. Riječanke su doživjele visoke poraze od koprivničkog Partizana (1:16) i zagrebačke Trešnjevke (1:12), dok su s Đakovom odigrale 4:3. Završile su na posljednjem mjestu. Sljedeće sezone ponovno dižu pokal Primorske regije nad suparnicima iz Rijeke, Senja, Selca i Kastva. Ponovno se plasiraju u završnicu Prvenstva Hrvatske koja se ovoga puta održava u Virovitici. Iako ponovno nisu uspjele upisati pobjedu, gubile su manjom gol-razlikom nego na prošlom turniru. Ostale su poražene od: virovitičkog Drvodjelca 4:9, zagrebačke Mladosti 2:10 i đakovačkog Partizana 8:9.

Rukometašice Zameta 1963. godine.

Raspadom ženske ekipe Biciklističkog kluba Rijeka, igračice prelaze u redove Zamećanki, od kojih su najznačajnije talentirana Ida Crljenica i Gordana Čorak, najbolja rukometašica Rijeke 1963. godine. Uz ova pojačanja osvajaju Zonsku ligu po treći put zaredom. Za ulazak u završnicu Prvenstva Hrvatske morale su prvo odigrati kvalifikacijski turnir u Labinu u konkurenciji s domaćinom Rudarom i Trogirom. Rudar su pobijedile 10:6, a s Trogirom su odigrale neriješeno 9:9, što im je bilo dovoljno za prolazak dalje. Polufinalni turnir održan je u Rijeci na Igralištu Zamet; uz domaće rukometašice sudjelovale su i ekipe Bosna (Bosanski Brod) i Mladost (Zagreb). Zamet je pobijedio Bosnu 13:12, dok je Mladost uvjerljivo svladala igračice Bosanskog Broda 8:2. U međusobnom susretu Zamet i Mladost odigrali su 8:8. Tako su se i Mladost i Zamet plasirali na završni turnir za prvaka Hrvatske. No, iako je ispala iz natjecanja, Bosna je organizirala turnir u Bosanskom Brodu, pa su tako sudjelovale u nadmetanju za prvaka Hrvatske, što je bilo nelogično. Prvo mjesto osvojila je Mladost, odnosno Medveščak, jer je klub u međuvremenu promijenio ime. U nadmetanju za drugo mjesto Bosna je pobijedila Zamet 9:8, čime su Zamećanke ostale posljednje na turniru i bez prava na daljnji prolaz u kvalifikacije za Prvu ligu. Na ovim turnirima 1966. godine nastupile su: Nada Perković, Marija Malik, Gordana Čorak, Branka Strišković, Lj. Perković, Miranda Maletić, Pelčić, Ida Crljenica, Orlić i Koselj.

Naredne sezone 1966./67. vodile su čvrstu borbu s rukometašicama Kvarnera za titulu prvaka. Rivalice iz Kvarnera bile su prejake, u posljednjem kolu su Zamećanke izgubile prvenstvo 1:3 i tako zaključile sezonu na drugom mjestu Zonske lige. Povodom nove sezone liga se proširila na klubove iz Istre i Hrvatskog primorja u kojoj se natjecalo 8 ekipa. Zamećanke su uz jedan poraz i jednu neriješenu utakmicu od njih 12, osvojile ligu u jakoj konkurenciji s Pulom i Kvarnerom. Rukometašice Zameta sudjelovale su u kvalifikacijama za Prvenstvo Hrvatske i izborile su nastup u završnici. U dva susreta sa splitskom Nadom, u polufinalu Prvenstva Hrvatske izašle su kao pobjednice. Nakon poraza u Splitu 8:12, uzvrat u Rijeci su pobijedile 11:6, nakon produžetka 2x5 minuta. Utakmica je završila pobjedom Zameta 10:6 pa su se ekipe poravnale u gol-razlici (18:18). U produžetku od 10 min, Vitka Mišković (Gustinčić) postigla je jedini gol za pobjedu. Igralo se po jakoj kiši i skliskom terenu. Uvjeti su bili na granici regularnosti, ali sudac Zlatko Mošnička (iz Zagreba) tražio je da se igra. U finalu Prvenstva Hrvatske Drvodjelac iz Virovitice bio je bolji u objema utakmicama. U Rijeci su poražene 12:15, a u Virovitici 8:12. Tako ponovno nisu uspjele ući u kvalifikacije za viši rang. Prvakinje Istre i Hrvatskog primorja 1967./68. bile su: M. Perković, Mirjana Miočić, Jerković, Gordana Čorak, Ida Crljenica, Danira Guberina, Nada Perković, Branka Strišković, Gržin, Dubravka Šanko i Miranda Maletić, pod vodstvom trenera Stanka Jergera. U novoj sezoni Zamećanke su ponovno jurile prema vrhu uz labinski Rudar i Kvarner. Nakon što su poražene od Kvarnera 8:10, nisu smjele doživjeti poraz od Labinjanki, da ih ne bi prešle na ljestvici. U derbiju prvenstva 11. kola, Zamećanke i Rudar odigrale su neriješeno 7:7. Ovim rezultatom Zamećanke su zadržale prvo mjesto i na kraju ostvarile pobjedu u Prvenstvu. Tako su ponovno osvojile titulu prvaka Istre i Hrvatskog primorja. U ekipi znatno su se iskazali vratarka Šanka i igračice Čorak, Strišković i Crljenica, te novi trener Simeon Kosanović. Prilikom ždrijebanja parova za završnicu Prvenstva Hrvatske, rukovodstvo Zameta odustalo je od nastupa. Zamećanke su dobile za suparnice rukometašice Splita, te su ocijenili da nemaju izgleda proći u finale. Novi trener Zamećanki Simeon Kosanović izjavio je: „Kvalifikacije su nam u najnezgodnije vrijeme. Tri glavne igračice imaju ispite na fakultetu, odnosno u srednjoj školi, a uz to Uprava kaže da nemamo dovoljno financijskih sredstava da ispratimo sva ova putovanja. Zato je bolje da smo na vrijeme odustali.“ Prvakinje Istre i Hrvatskog primorja sezone 1968./69. bile su: Dubravka Šanko, Gordana Čorak, Branka Strišković, Gržin, Danira Guberina, M. Perković, Ida Crljenica, Jerković, Nada Perković, Miranda Maletić, Silvia Sandalj, Josipa Čubranić, Mirjana Miočić, Mrkela, Seka Budiselić i Detan.

Trener Simo Kosanović na ramenima navijača.

U novoj sezoni (1969./70.) trener Kosanović vodio je Zamećanke samostalno. Prof. Stanko Jerger unaprijeđen je za savjetnika školstva u regiji pa više nije mogao voditi rukometašice. Konkurencija nije bila velika, ali je bila žestoka, pogotovo između Zameta, Kvarnera i Rudara (Labin). Labinski Rudar nakon poraza od Zamećanki (4:3) izgubio je izglede u nadmetanju za vrh ljestvice, ali su zato s gradskim rivalkama iz Kvarnera vodile borbu do završnice prvenstva. Posljednje kolo bilo je i odlučujuće, a pobijedile su Zamećanke 10:7. Tako su osvojile svoj šesti naslov od osnutka i stekle pravo sudjelovanja u završnici Prvenstva Hrvatske. Zamećanke su morale proći kvalifikacije da bi izborile drugo mjesto u Hrvatskoj, koje donosi šansu da budu organizatorice kvalifikacija za Prvu saveznu ligu. Prvu polufinalnu utakmicu igrale su u Trogiru protiv prvakinja Dalmacije, Ekonomista iz Trogira. Poražene su 5:9, a u uzvratnoj utakmici u Rijeci nadigrale su Trogiranke 17:5. Tako su izborile finale s Osječankama. Bila je to sjajna igra Zameta i pobjeda od 12 razlike. Trogiranke nisu uspjele probiti odličnu obranu riječkog sastava i tako su Zamećanke ostvarile priželjkivano finale i drugo mjesto. Zamećanke nije privlačila titula prvakinja, barem ne ove godine; strateški su ciljale drugo mjesto da bi dobile domaćinstvo za kvalifikacijski turnir za ulazak u Prvu saveznu ligu. Zato su s Osječankama odigrale jednu dobru utakmicu, osobito u prvom poluvremenu, a u drugom su potpuno prepustile inicijativu gošćama za konačnih 7:16 (3:5). Pripreme za kvalifikacije odradile su sedam dana u Delnicama i ostalih dvadeset na zametskom igralištu. Trener Kosanović proučio je igru najopasnijih konkurentica, rukometašica Hajduk Veljka. Snimio ih je na jednoj prvenstvenoj utakmici u Kladovu, što je bilo izuzetno važno jer su prvu utakmicu kvalifikacija igrale upravo protiv njih. Sama utakmica bila je neizvjesna sve do minute prije kraja, kada Branka Strišković postiže pogodak za 7:6, čime pobjeđuje Zamet.

Prilog o novim prvoligašicama iz Novog lista.

Nakon utakmice funkcionari Hajduk Veljka nekorektno su se ponijeli prema Zametu. Optuživali su Zamećanke za grubu igru i prijetili im da neće proći dalje. No, nisu imali te sreće. U sljedećem kolu Zamet pobjeđuje Jedinstvo (Bijelo Polje) 23:2 i MIK (Skoplje) 8:5 u završnom kolu. Ovim rezultatima zauzele su prvo mjesto turnira sa šest bodova i ušle u Prvu saveznu ligu Jugoslavije. Ovaj podvig izborile su: kapetanica Ida Crljenica, Dubravka Šanko, Nada Perković, Branka Strišković, Danira Guberina, Gordana Čorak, Mirjana Miočić, Vitka Mišković, Silvia Sandalj, Josipa Čubranić i Seka Budiselić, pod vodstvom trenera Simeona Kosanovića.

Prva savezna liga (1970. – 1974.)

Ulazak ženske ekipe Zameta u Prvu saveznu ligu za Zamećane je značio preuzimanje novih zadataka i obveza. Odlučeno je da se iz Društva izdvoji rukometna sekcija i osnuje samostalni rukometni klub. Stanko Jerger, koji je osnivač ženske sekcije u Društvu, njen animator, savjetnik i trener, imao je najveće zasluge za ovaj potez. Novoosnovani Rukometni klub Partizan Zamet Rijeka održao je osnivačku skupštinu 4. kolovoza 1970. godine. Od tada zametski rukometaši i rukometašice imaju vlastiti klub sa svojom upravom i imenom. Osnivanje kluba potpisala su desetorica osnivača na čelu s predsjednikom Društva Vittorijom Drogom. U upravni odbor odabrani su: Ante Petrovčić, Ante Mirković, Ivan Babić, Borivoj Borić, Miroslav Medved, Mladenko Mišković, Zvonko Sušanj, Marijan Sabol, Sergio Traven, Vazmoslav Vičić, Vittorio Drog i Vojislav Podrugovac. Tajnik kluba je Momčilo Rajačić, a nakon njega Vojislav Podgorac, blagajnik Zvonko Sušanj, trener prve ekipe Simo Kosanović, trener druge ekipe Vojmir Turak, a trener treće ekipe pionirki i pionira Vjekoslav Sardelić.

Prvoligašice u sezoni 1970./71.

U pomoć izazovu prvoligaške borbe stižu pojačanja iz rivala Kvarnera: Oreški, Španjol, Fazlić, Nežić, Sinožić, Črnac i Zuber. Uz ova pojačanja dodana u roster, napravile su jak početak u ligi. U prvom kolu pobijedile su Drvodjelac (Virovitica) 11:7, gdje su se iskazale Šanko, Strišković (5), Španjol (2), dok su po pogodak postigle Čorak-Mlinarić, Crljenica, Fazlić i Maletić. Drugo kolo odigrale su gostujući susret u Zagrebu protiv Lokomotive, protiv koje su izgubile 10:15. U trećem kolu pobjeđuju 11:10 jaku momčad Podravke (Koprivnica) sjajnom igrom Dubravke Šanko, a pogotke su postigle: Strišković (5), Mlinarić (3), Španjol (2) i Crljenica (1). Sljedeće kolo izgubile su 5:11 u Beogradu od Radničkog, a na domaćem terenu pred 1000 gledatelja pobijedile su pančevački Tekstilac 7:6. Za pobjedu je najzaslužnija bila Branka Strišković koja je postigla pet pogodaka, te Crljenica i Nežić koje su postigle po jedan. Sljedeće kolo izgubile su 10:12 pred svojim navijačima od Trogira koji je vodio Vinko Kandija. Jedan od razloga za poraz bila je odsutnost glavne vratarke Šanko, a Sinožićka se nije snašla među vratnicama uz obranu kojom je vladala konfuzija u igri u kojoj se ni trener Kosanović nije snašao. Tek kada je na gol poslao mladu Branku Zuber, a u igru Dragicu Črnac, zaustavljene su gošće, reprezentativke Antić i Radić. Smanjile su razliku s 2:7 na 9:11, ali dalje nisu mogle, pogotovo kada je Branka Strišković prokockala sedmerac; na kraju su bodovi išli Trogiru.

Gordan Čorak, Branka Strišković i Ida Crljenica.

Taj poraz uzdrmao je redove Zamećanki, pa u sljedećem kolu upisuju poraz 9:15 u Zagrebu od Trešnjevke. Pobjedu 4:12 upisuju protiv splitske Nade, a protiv Voždovca, vodećeg na ljestvici, gube 5:9 u Beogradu. Na Zametu pred 2000 gledatelja vodile su tijesnu borbu protiv Jedinstva iz Tuzle; 10:10 je bilo u posljednjoj minuti kada je igračica Jedinstva Šuljetović zabila za 10:11. Tako su na kraju prvog dijela sezone Zamećanke bile desete na ljestvici s osam bodova.

U drugom dijelu sezone Zamećanke su ostvarile još četiri pobjede i jednu utakmicu su odigrale neriješeno pa su sa 17 bodova zauzele deveto mjesto. Prva godina nastupa Zamećanki u prvoligaškom društvu afirmirala je riječki ženski rukomet, 21 bod ispod prvakinja Voždovac. Riječanke su se iskazale na brojnim utakmicama od kojih su neke odigrale na kvalitetnoj razini pred velikim brojem gledatelja. Zamećanke su oduševile 700 gledatelja na igralištu Ekonomske škole sjajnom pobjedom nad Beogradom 11:5, a Branka Strišković je odigrala utakmicu karijere zabivši 7 pogodaka, dok je povratnica u ekipu Dubravka Šanko bila drugi igrač susreta. Protiv Radničkog, također na igralištu Ekonomske škole, bravurozno je branila Šanko i bila je najzaslužnija za pobjedu 12:11, što je pokazalo koliko vrijedi ekipi. Protiv Trešnjevke, u pobjedi 12:10, najbolju partiju pružila je kapetanica Ida Crljenica, što je rezultiralo pozivom u reprezentaciju. Sedmi bod u drugom dijelu prvenstva klub je ostvario protiv zagrebačke Lokomotive (7:7), a u posljednjem kolu sezone pobijedile su Jedinstvo iz Tuzle 16:11.

Zamećanke prije utakmice u akciji za izgradnju dvorane.

Prije utakmice predsjednik Rukometnog saveza Rijeka Dinko Pavačić podijelio je rukometašicama Zameta ruže u znak zahvalnosti za kvalitetno odigranu debitantsku sezonu u najvišem rangu. Sezonu 1970./71. odigrale su: Dubravka Šanko, Gordana Čorak-Mlinarić, Zlata Fazlić, Branka Strišković, Ida Crljenica, Zvonka Sabol, Jadranka Španjol, Dragica Črnac, Miranda Maletić, Lidija Oreški, Mirjana Miočić, Vitka Mišković, Silvia Sandalj, Branka Zuber, Marija Sinožić, Josipa Čubranić i Radojka Nežić, pod vodstvom trenera Simeona Kosanovića.

Da su Zamećanke imale uspješnu prvu sezonu bilo je neosporno, a igračice poput Ide Crljenice i Branke Strišković kao nagradu su dobile pozive i nastupe za reprezentaciju. No, prije početka nove sezone uslijedio je šok. Nakon povratka s međunarodnog turnira na kojemu je bila s reprezentacijom, dvadesetjednogodišnja Branka Strišković odustala je od aktivnog igranja rukometa. Razlog ranog umirovljenja od igranja sveo se na dvije priče: jedna je bila svađa s trenerom Kosanovićem, a druga obiteljski razlozi. Uprava je pokušala sjesti s igračicom i trenerom pokušavajući riješiti problem, no bila je čvrsta u svojoj odluci. Tako je razbijen kostur ekipe Zameta koji su činile Strišković–Čorak–Crljenica–Šanko, što je imalo posljedice u njihovoj igri u nadolazećoj sezoni.

Osim što je otišla Strišković, za sezonu 1971./72. ostali su i bez Zlate Fazlić koja je otišla u Ljubljanu zbog studija. Novi teret preuzele su igračice Sabol, Nada Škobić i Lipković uz već spomenute prvotimke. Prva tri kola otvorile su bez pobjede, tek su u četvrtom pobijedile 9:8 protiv novih prvoligašica Ekonomista iz Trogira. Peto kolo su odigrale neriješeno (12:12) s prošlogodišnjim prvakom Voždovcem, a drugu pobjedu upisuju protiv zagrebačke Trešnjevke 8:6 i to u dvorani Tivoli u Ljubljani, jer Rijeka još nije imala sportsku dvoranu za rukomet. Tako su zbog novih pravila Prve savezne lige rukometašice Zameta i rukometaši Kvarnera igrali svoje domaće utakmice u Ljubljani. Isti slučaj zatekao je rukometašice Podravke, koje su bile prisiljene igrati u Zagrebu, jer ni Koprivnica nije imala svoju dvoranu. Utakmica je završila 8:8 nakon oštre i izjednačene borbe u kojoj se iskazala Jadranka Španjol.

Zamećanke u sezoni 1971./72.

Slijedili su porazi protiv splitske Nade u Ljubljani (5:8) i u Pančevu protiv Dinama (7:14). Uzvratno kolo s Ekonomistom pobjeđuju 10:7 u Ljubljani, ali Trogir (6:7) i beogradski Radnički (7:11) bili su prejaki. Nakon 16 kola Zamećanke su držale pretposljednje mjesto na ljestvici. Već u sljedećem kolu ostvarile su iznenađujuću pobjedu protiv aktualnog prvaka Voždovca. Utakmicu su dobile 13:8, a najviše su se iskazale: Šanko, Čorak (vratila je djevojačko prezime), Škobić, Crljenica, Španjol, Sabol i Oreško. S ovom pobjedom skočile su za tri mjesta, a nove bodove su skupile protiv zagrebačke Lokomotive (11:8) i Trešnjevke (8:8). Bile su blizu osiguravanja ostanka kada je uslijedio šokantan poraz od Podravke 6:8 u utakmici u kojoj je Škobić bila ozlijeđena, a Oreški je realizirala samo četiri sedmerca od deset. Protiv Beograda, koji je vodio borbu za titulu prvaka s Radničkim, nisu mogle očekivati više od poraza (9:12). Ostalo je posljednje kolo protiv trećeplasiranog Osijeka za spas, tj. ostanak u ligi. Utakmicu su igrale na igralištu Zamet i pred 1000 gledatelja su nadigrale rukometašice Osijeka s 11:9, potom završile na desetom mjestu, ispred Podravke i Ekonomista koji su ispali iz lige. Titulu prvaka osvojile su igračice Radničkog iz Beograda koje je vodio Vinko Kandija. Sezonu 1971./72. odigrale su: Dubravka Šanko, Gordana Čorak, Škobić, Lipković, Ida Crljenica, Josipa Čubranić, Jadranka Španjol, Zvonka Sabol, Lidija Oreški, Mirjana Miočić, Branka Zuber, Silvia Sandalj i Radojka Nežić, pod vodstvom trenera Simeona Kosanovića.

Novo prvenstvo otvorile su najlošije do sada. Prvu pobjedu bilježe tek u šestom kolu protiv starih protivnika iz Prvenstva Hrvatske, Drvodjelca (Virovitica). Pobijedile su 14:11. Razlozi za neuspjehe u prvim kolima bili su odsutnost bitnih igračica Crljenice, Sabol i Španjol, zbog privatnih i poslovnih obveza. Nakon pobjede 12:10 protiv Dinama iz Pančeva, Zamećanke su pobjegle s posljednjeg mjesta na ljestvici. Zatim su porazile i niški DIN 12. februar (9:7) i Voždovac, čime su skočile na sedmo mjesto. No, nastavak nije bio uspješan, slijede dva poraza koji ih bacaju na 11. mjesto s 8 bodova. Tek kada su pobijedile Trogir 12:10, zahvaljujući igri Čorak (6) i Crljenice (3), Zamećanke su iza sebe ostavile Dinamo, Drvodjelac i DIN 12. februar. Ponovno nastavljaju s porazima: Lokomotiva (12:16) i Beograd (11:14), da bi propadanje zaustavile pobjedom nad Trešnjevkom 12:10, ali ne zadugo jer ih je šokantno pobijedio 15:10 Drvodjelac iz Virovitice i vratio na pretposljednje mjesto. Pobjeda u Nišu 7:5 vratila je Zamećanke u život; ostalo je posljednje kolo protiv Voždovca za ostanak u prvoligaškom društvu. Na toj utakmici Voždovac je poveo 5:1, obrana Zameta nije uspijevala zaustaviti igračicu Rakić. Tek su u drugom poluvremenu igračice Zameta uspjele posložiti svoje redove i smanjiti rezultat na gol razlike 9:8, ali poravnanje iz sedmerca je propustila igračica Škobić, a vratarica Voždovca, Gajić, uspjela je nogom blokirati udarac riječke igračice. „Nismo smjele izgubiti, bile smo možda i bolje od Voždovca, ali su suci malo držali stranu domaćim igračicama“, poručila je Ida Crljenica, najbolja igračica Zameta na utakmici. Potištenost u svlačionici ubrzo je razbila vijest da je Beograd pobijedio Trogir; tim rezultatom su Zamećanke zadržale 10. mjesto sa 16 bodova, jednim bodom iznad Trogira. Prvenstvo je po drugi put zaredom osvojio Radnički iz Beograda. Sezonu 1972./73. odigrale su: Dubravka Šanko, Gordana Čorak, Nada Škobić, Lipković, Ida Crljenica, Josipa Čubranić, Jadranka Španjol, Zvonka Sabol, Milica Gojković, Vranković, Mirjana Miočić, Lidija Oreški i Branka Zuber, pod vodstvom trenera Simeona Kosanovića.

Završetkom iste sezone Ida Crljenica se oprostila od igranja rukometa. Bio je to veliki udarac za Zamećanke; na poziciji pivotice i obrambene igračice bila je jedna od, ako ne i najbolja u sastavu. Razlog za odlazak bila je nemogućnost usklađivanja zahtjeva u klubu, treninga i putovanja uz posao u riječkom KBC-u, gdje je radila kao viša medicinska sestra. Nije mogla previše izostajati s posla. Kazala je: „Odlučila sam prekinuti ovo mučenje. Volim rukomet, ali ne mogu stalno izostajati s posla, odnosno tražiti zamjene, a onda, kada bih trebala biti slobodna, vraćati usluge kolegicama s posla. Dolaze mlade igračice, neka se uhvate u koštac s očuvanjem Zameta u Prvoj ligi. Meni je već 27 godina.“

ŽRK Zamet 1973./74.

Nova sezona 1973./74. donijela je radost i tugu u riječkom rukometu. Kako se koncem 1973. godine, 29. studenoga, otvorila Dvorana mladosti na Trsatu, prvoligaši – rukometašice Zameta i rukometaši Kvarnera više nisu mogli gostovati u drugim dvoranama, primjerice u Karlovcu i Ljubljani. Što je donijelo radost, ironično je bilo što su oba kluba na kraju sezone ispala iz Prve savezne lige. Zamećanke su imale očajnu sezonu, prvu pobjedu ostvarile su tek u 16. kolu, protiv Trešnjevke (6:5), do tada je već sve bilo gotovo. Za razliku od posljednje tri sezone, nije bilo kvalitete u momčadi, o čemu same brojke govore: 2 pobjede, 1 neriješena i 19 poraza. Na posljednjoj, oproštajnoj utakmici s Lokomotivom 7:18, novim prvakinjama Jugoslavije, u sastavu Zameta nije bilo Mirjane Miočić, otputovala je u Ameriku na godišnji odmor. Klub je reagirao tako da su joj se zahvalili i oprostili se s njom. Ispadanje iz Prve lige jako je sve pogodilo, pogotovo vrijednog predsjednika kluba Dragu Crnčevića koji je podnio ostavku zajedno s tajnikom Momčilom Rajačićem. Trener Kosanović nije morao tražiti velike alibije za neuspjehe, očiti razlog bio je opet odlazak kvalitetnih igračica: Crljenica u igračku mirovinu, Oreški u Njemačku itd., što se pokazalo nenadoknadivim. Probleme je iznio novinaru Renu Vineku za Sportske novosti: „Izgubio sam živce, kume. Teško je raditi s djevojkama. Taman nešto stvoriš, a one se ili udaju ili se naljute. Nikada kraja brigama!" U sezoni 1973./74. igrale su: Branka Zuber, Branka Đuknić, Željka Maras, Karmen Tučić, Jadranka Mijolović, Milka Džida, Milinović, Ljiljana Tambić, Trošić, Milica Gojković, Lipković, Jovanka Milovčić i Mirjana Miočić, pod vodstvom trenera Simeona Kosanovića.

Pokušaji povratka u Prvu ligu (1974. – 1979.)

Pokušaj povratka u prvoligaške redove nije uspio Zamećankama, kako je iste sezone uspjelo rukometašima Kvarnera. Malo im je nedostajalo, točnije jedna pobjeda, tj. dva boda. Nakon dobro odigranog prvog dijela, u kojem su bile dva boda ispred Koprivničanki iz Podravke, u nastavku su napravile korak unazad. Previše su se nadale da će netko drugi zaustaviti Podravku, a na kraju su neočekivano izgubile utakmicu protiv Ivanić-Grada, koji je bio u donjem dijelu tablice. Ovaj poraz koštao ih je prvog mjesta. Sezonu 1974./75. odigrale su: Branka Zuber, Branka Đuknić, Željka Maras, Lipković, Milka Džida, Jadranka Mijolović, Ljiljana Tambić, Lidija Oreški-Hibšer, Milica Gojković, Jovanka Milovčić, Tučić, Milinović i Trošić, pod vodstvom trenera Simeona Kosanovića.

ŽRK Zamet 1975. godine.

Povodom nove sezone na klupu Zameta dolazi trener Branimir Čutić. Zamećanke su imale lijepu priliku za ulazak u Prvu saveznu ligu tijekom prvenstva 1975./76. No, na kraju su ostale bez prvog mjesta zbog bolje gol-razlike Osijeka, završivši na drugom mjestu s istim brojem bodova kao prvakinje. Iste sezone rukometaši Kvarnera ponovno su ispali iz Prve savezne lige; Rijeka je potpuno ostala bez prvoligaškog rukometa, što je bila velika šteta jer je rukomet u Rijeci ostavio veliki trag i po popularnosti bio odmah iza nogometa. Za Zamet su sezone 1975./76. igrale: Branka Zuber, Branka Đuknić, Željka Maras, Tea Morsi, Golja, Ljiljana Tambić, Ikač, Radovčić, Gordana Ivošević, Senka Utković, Lidija Oreški-Hibšer, Milica Gojković i Pašić, pod vodstvom trenera Branimira Čutića.

Sljedeće sezone 1976./77. opet su bile blizu osvajanja Druge savezne lige – Sjever, no nakon duge borbe kroz sezonu sa starim rivalkama iz labinskog Rudara, popustile su. Iznenadile su svoje navijače porazima od Alplesa (Železniki) i Partizana iz Rajića. Na kraju su rukometašice Zameta opet osvojile drugo mjesto, a mogle su komotno osvojiti i naslov. Rudarke iz Labina su osvojile prvenstvo s bodom ispred Zameta, ali rezultat je bio primljen u Rijeci sa simpatijom i čestitkama. Svoje prve prvoligaške utakmice odigrale su Rudarke na Kozali u dvorani Dinko Lukarić, jer je dvorana u Labinu bila u izgradnji. Sezonu 1976./77. odigrale su: Branka Zuber, Branka Đuknić, Željka Maras, Morel, Radovčić, Gordana Ivošević, Senka Utković, Lidija Oreški-Hibšer, Milica Gojković, Ban, Milka Džida i Pašić, pod vodstvom trenera Branimira Čutića.

U Rijeci na stadionu na Zametu odigrano je 16. i 17. lipnja 1977. godine Državno prvenstvo za osnovne škole. U konkurenciji od sedam ekipa, OŠ Ivana Ćikovića - Belog (Zamet) osvojila je prvo mjesto. Mlade Zamećanke iza sebe su ostavile ekipe predstavnice sljedećih osnovnih škola: Marija i Lina (Umag), Viduševac, Klošter Podravski, Podravska Slatina, Samobor i Vinko Pavić (Split). Titulu prvakinja osvojile su: Ljerka Krajnović, Branka Budimir, Ljiljana Šegon, Ana Barišić, Ljiljana Krekić, Gordana Gunja, Miljenka Smilović, Milica Kozarac, Tijana Stočević i Denis Stančić. Trener je bio Vojimir Turak. Sredinom ljeta, 20. kolovoza 1977. godine, utemeljen je prvi memorijalni turnir Vittorio Drog u spomen na dugogodišnjeg dužnosnika Zameta koji je preminuo godinu dana prije, u rujnu. Na turniru su sudjelovali: Zamet, Rudar (Labin), Trešnjevka (Zagreb) i Alples (Železniki). Turnir su osvojile Rudarke s četiri boda, drugo mjesto zauzeo je Zamet s četiri boda, treće mjesto Trešnjevka s tri boda i četvrto mjesto Alples bez bodova. Za najbolju igračicu proglašena je Lorena Beučić (Rudar), najbolja vratarka je Branka Zuber (Zamet), a najbolji strijelac Željka Maras (Zamet).

Željka Maras u društvu reprezentativki Deane Gizdić i Svetlane Kitić.

Juniorska reprezentacija Jugoslavije na prvom Svjetskom prvenstvu u Bukureštu, održanom od 30. rujna do 7. listopada 1977. godine, osvojila je prvo mjesto. Među izabranicama izbornika Vinka Kandije bila je i rukometašica Zameta Željka Maras. Maras je bila u ekipi s budućom najboljom rukometašicom svijeta Svetlanom Kitić, s kojom je pobijedila Sovjetski Savez u finalu. Zajedno sa suigračicama kasnije je priključena B reprezentaciji s kojom je sudjelovala na Svjetskom prvenstvu B skupine u Njemačkoj. Na tom prvenstvu izborile su prvo mjesto i plasirale se na Svjetsko prvenstvo A reprezentacija.

Sezonu 1977./78. odradile su Zamećanke jače nego prijašnjih godina. Nadmoćno su osvojile prvo mjesto u Drugoj saveznoj ligi – Sjever, pobijedivši u 19, izgubivši dvije i odigravši neriješeno jednu utakmicu od njih 22. Prvenstvo su osvojile s devet bodova više od drugoplasirane Podravke iz Koprivnice. Prvim mjestom u prvenstvu stekle su pravo natjecanja na kvalifikacijskom turniru za ulazak u Prvu saveznu ligu. Kvalifikacije su održane u Novom Mestu, u dvorani u kojoj su Zamećanke često igrale protiv Krke. Bila je to okolnost koja im je išla u prilog, samo su trebale odigrati kako su igrale cijelu sezonu. Međutim, zakazale su na početku utakmice protiv Mladosti iz Banje Luke. Neočekivano su poražene 8:9 u utakmici koja je bila predviđena kao pogodna za prvu zametsku pobjedu. Predviđalo se da će Vesna (Sombor) i Zamet lako do Prve savezne lige. No, Somborke su naziv favorita opravdale jer su bez većih problema pobijedile rukometašice iz Danilovgrada 15:9, dok su Zamećanke izgubile od ekipe koja nije bila favorit. U drugom kolu pobijedile su Danilovgrad 17:11, a u posljednjem kolu izgubile od somborske Vesne 16:14 i tako ostale drugoligašice. Drugu saveznu ligu – Sjever sezone 1977./78. osvojile su: Branka Zuber, Branka Đuknić, Željka Maras, Milka Švast, Ban, Tea Morsi, Ikač, Gordana Ivošević, Ljiljana Krekić, Golja, Milica Gojković i Pašić, pod vodstvom trenera Branimira Čutića.

Petu sezonu u Drugoj ligi Zamećanke su ponovno sudjelovale u borbi za prvo mjesto. Ovoga puta Podravka iz Koprivnice bila je daleko jača i uspješnija nego godinu dana ranije. Nažalost, Podravka je bila uspješnija od Zameta u oba prvenstvena susreta i tako je zauzela prvo mjesto, dok su Zamećanke bile druge. Trener Branimir Čutić napravio je veliki rezultat s obzirom na to kakve je probleme imao u igračkom kadru. Iz obiteljskih razloga prestale su igrati: Milka Džida-Švast, Jagoda Poljičanin, Jadranka Mijolović i Senka Utković-Subotić, dok je Branka Zuber prešla u labinski Rudar. Željka Maras je tijekom zimske stanke nastupila za reprezentaciju Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu u Čehoslovačkoj, čime je postala prva igračica iz zametskog omladinskog pogona koja je zaigrala na velikom turniru za A reprezentaciju. Na prvenstvu su osvojile peto mjesto. Iako je počela blistati, potkraj sezone nije mogla pomoći ekipi u zadnjim kolima zbog bolesti. Trener Čutić bio je prisiljen u prvi sastav ubacivati mlade i neiskusne igračice, među kojima je debitirala Ljerka Krajnović, buduća vratarka hrvatske reprezentacije. Tijekom sezone sudjelovale su na petom memorijalnom turniru „26 smrznutih partizana”, koji se igrao u spomen na stradale partizane na Matić poljani 1944. godine. Na turniru su uz Zamet sudjelovali još i Rudar (Labin), Opatija te iz Rijeke: Kozala, Orijent i Turnić. Zamećanke su osvojile turnir pobijedivši: Opatiju 18:8, Kozalu 20:3 i Rudar 18:9 u utakmici za prvo mjesto. Također, održan je drugi memorijalni turnir Vittorio Drog, 4. ožujka 1979. godine. Poredak na turniru: 1. Lokomotiva (Zagreb), 2. Zamet (Rijeka), 3. Rudar (Labin) i 4. Olimpija (Ljubljana). Za najbolju igračicu proglašena je Željka Maras (Zamet), za najbolju vratarku Ana Titlić (Lokomotiva), a najbolji strijelac turnira bila je Lorena Paliska (Rudar). Sezonu 1978./79. odigrale su: Pašić, Branka Đuknić, Željka Maras, Jadranka Mijolović-Smoje, Ana Barišić, Tea Morsi, Ikač, Gordana Ivošević, Ljiljana Krekić, Senka Utković-Subotić, Milka Džida-Švast, Jagoda Poljičanin, Suzana Gustin i Ljerka Krajnović, pod vodstvom trenera Branimira Čutića.

Desetljeće stagnacije (1979 – 1991.)

Sezona na početku novog desetljeća donijela je nove izazove za trenera Čutića. Najbolja igračica Zameta Željka Maras prelazi u ljubljansku Olimpiju. Bez pokrića za dovođenje zamjene i drugih pojačanja, odgovornost je ostala na mlađim igračicama. Rezultat je bilo sedmo mjesto u sezoni koju je Podravka iz Koprivnice odradila bez poraza, dok su Zamećanke imale iznenađujućih 13. Sastav je bio pun mladih igračica koje su stjecale iskustvo: Vida Stipanović, Branka Lencović, Vunak, Gordana Sapotnik, Tea Morsi, Senka Subotić, Gordana Ivošević, Ljiljana Krekić, Miljenka Smilović, Demo, Suzana Gustin, Ana Barišić, Ljerka Krajnović, Jurić i Jovanović.

Sezone 1980./81. Zamećanke se podižu za jedno mjesto. Završile su sezonu na šestom mjestu s boljim rezultatima od prošle sezone. Iako su započele sezonu bez iskusne Ivošević, Sapotnik koja je došla iz pulske Arene se iskazuje uz Suzanu Gustin. Prvenstvo su osvojile rukometašice Rudara iz Labina. Treći memorijalni turnir Vittorio Drog održan je 22. ožujka 1980. godine. Poredak ekipa: 1. Rudar (Labin) s 4 boda, 2. Zamet s 2 boda, 3. Olimpija (Ljubljana) 2 i 4. Turnić bez bodova. Najbolja igračica bila je Evelina Galo (Rudar), najbolja vratarka Vida Stipanović i najbolji strijelac Suzana Gustin (obje Zamet). Sezonu 1980./81. odigrale su: Vida Stipanović, Branka Lencović, Vunak, Gordana Sapotnik, Tea Morsi, Senka Subotić, Ljiljana Krekić, Suzana Gustin, Ana Barišić, Ljerka Krajnović, Ksenija Silov, Simić i Demo.

U sezoni 1981./82. dolazi do reorganizacije sustava jugoslavenskog rukometa. Rukometašice Zameta ostaju u drugom rangu, ali se natječu u novonastaloj Prvoj B ligi – Sjever s nekim starim, a i novim protivnicima. U prvoj godini Prve B lige, Zamećanke se jednostavno nisu snašle. Zbog niza slabih rezultata smijenjen je trener Branimir Čutić, pa ga je privremeno zamijenio njegov pomoćnik Andrija Barin, a zatim je kormilo preuzeo Josip Božić. Završile su sezonu na sedmom mjestu, dok su Rudarke iz Labina bile prve s jednim porazom. Sezonu 1981./82. u Prvoj B ligi odigrale su: Ljerka Krajnović, Pocedić, Vunak, Demo, Gordana Sapotnik, Tea Morsi, Senka Subotić, Miljenka Subotić, Ljiljana Krekić, Suzana Gustin, Ana Barišić i Simić.

Na klupu Zamećanki dolazi Marijan Seđak koji je vodio bitku za ostanak kroz sezonu u kojoj su najbitnije igračice bile one koje su i zasluženo dobile nagrade za najbolje igračice Rijeke: Suzana Gustin (1982.) i Tea Morsi (1983.). U posljednjem kolu protiv Podravke (Koprivnica) odigrale su bitnu i uzbudljivu utakmicu za ostanak. Utakmica je bila izjednačena do posljednjih sekundi kada je Suzana Gustin zabila za pobjedu 26:25, a to je bio i njezin 15. pogodak u utakmici. Ovom pobjedom su Zamećanke uzele deveto mjesto, dok je Olimpija iz Ljubljane, ekipa u kojoj je igrala Željka Maras, osvojila ligu. Sezonu 1982./83. Prve B lige odigrale su: Vida Stipanović, Branka Lencović, Boban, Demo, Ana Barišić, Tea Morsi, Janjatović, Gordana Pandžić, Suzana Gustin, Bence, Ksenija Silov i Ljerka Krajnović.

Ljerka Krajnović reprezentativka Zameta.

Nova sezona donijela je povratak na staro, gasi se Prva B liga i Zamećanke ponovno igraju u Drugoj ligi. Prvenstvo je ponovno bilo teško za Zamećanke, trener Seđak je imao problema s uigravanjem igračica, a veliko iznenađenje bila je ekipa Halas Jožef iz Ade koja je osvojila prvenstvo ispred Podravke. Zamećanke su završile na osmom mjestu. U sezoni 1983./84. igrale su: Vida Stipanović, Demo, Smolić, Janjatović, Hermina Pavičić, Črnac, Ana Barišić, Tea Morsi, Starčević, Bence, Suzana Gustin, Pandžić, Rada Ciganović, Lovković, Ksenija Silov i Ljerka Krajnović, pod vodstvom trenera Marijana Seđaka.

Usred sezone 1984./85., točnije krajem siječnja 1985. godine, Rukometni klub Zamet održao je godišnju skupštinu na kojoj je, između ostaloga, predloženo i prihvaćeno razdvajanje muškog i ženskog kluba. Dok je kraj sezone pokazao maleni pomak u rezultatima s pozicijom na šestom mjestu u završnici, razdvajanje uprava obaju klubova imalo je svoje posljedice. Narednih par sezona klub je životario, dok su rukometaši oformili snažnu upravu i rezultate kojima su se vinuli do Prve lige. Sezonu 1984./85. u Drugoj saveznoj ligi – Sjever završile su na šestom mjestu u prvenstvu koje su osvojile rukometašice Dinama iz Pančeva. Igrale su: Smolić, Rada Ciganović, Hermina Pavičić, Črnac, Gordana Salopek, Tea Morsi, Gordana Možnik, Šverko, Suzana Gustin, Gordana Pandžić, Nada Agbaba, Vida Stipanović, Kažić i Ksenija Silov, pod vodstvom trenera Marijana Seđaka.

Povodom nove sezone na klupu Zamećanki dolazi Sandro Bogojević. Značajno su bolje igrale kroz sezonu 1985./86., a na kraju sezone završile su na četvrtom mjestu. Prvenstvo su osvojile somborske rukometašice Bane Sekulić, a da igračice Zameta nisu imale problema s ozljedama kroz sezonu, mogle su možda ostvariti i bolji rezultat. Sezonu 1985./86. odigrale su: Smolić, Hermina Pavičić, Rada Ciganović, Gordana Salopek, Tea Morsi, Ksenija Silov, Šverko, Suzana Gustin, Marijana Kažić, Gordana Pandžić i Nada Agbaba, pod vodstvom trenera Sandra Bogojevića.

Mlađe veteranke Zameta u Umagu, 1987. godine

Novom promjenom trenera, Edo Šmit dolazi na klupu Zameta za novu sezonu. Ponovno su se kroz sezonu borili sa sastavom. Ligu su uvjerljivo osvojile rukometašice Jedinstva iz Tuzle, bez ijednog poraza, dok su Zamećanke zauzele sedmo mjesto na ljestvici. Sezonu 1986./87. odigrale su: K. Smolić, Hermina Pavičić, Črnac, Gordana Salopek, Željka Smolić, Gordana Možnik, Rada Ciganović, Suzana Gustin, Bogojević, Slamek i Gordana Pandžić, pod vodstvom trenera Ede Šmita i njegovog pomoćnika Zdenka Šantića. Narednu sezonu vodile su borbu za ostanak u ligi. Završile su sezonu na desetom mjestu, iznad VIS-a (Varaždin) i Dubovca (Karlovac), čime su izbjegle ispadanje. Sezonu 1987./88. odigrale su: Nikolić, Jelena Čevizović, Rada Ciganović, Gordana Možnik, Maček, Hermina Pavičić, Dunović, Jovanović i Paović, pod vodstvom trenera Ede Šmita i njegovog pomoćnika Zdenka Šantića.

Vjekoslav Sardelić, tada već legendarni trener muške i ženske omladinske škole i nastavnik tjelesnog odgoja na Zametu, preuzima kormilo Zamećanki. Sardelić, poznat kao Mišo, napravio je pomak s mladim rukometašicama. Nisu bile ni blizu ispadanja; zauzele su deseto mjesto u ligi koja se proširila na 14 ekipa. Minel iz Zrenjanina osvojio je ligu bez ijednog poraza. Sezonu 1988./89. odigrale su: Nikolić, Jelena Čevizović, Rada Ciganović, Gordana Možnik, Maček, Hermina Pavičić, Dunović, Jovanović i Paović, pod vodstvom trenera Vjekoslava Sardelića. Sljedeće sezone konkurirale su zajedno s Podravkom iz Koprivnice za titulu prvaka. Rasplet prvenstva trajao je do samog kraja. Podravka je bila izdržljivija, pobijedile su Zamećanke u 17. kolu u Koprivnici 26:24 u bitnoj utakmici. Podravka je na kraju za dva boda bila uspješnija od Zameta, pobijedivši Spartak (Subotica) u posljednjem kolu, dok su Zamećanke poražene u Zagrebu od Trešnjevke. Tako su Zamećanke završile na drugom mjestu. Sezonu 1989./90. odigrale su: Bonetić, Rada Ciganović, Grubješić, Vesna Benković, Gordana Salopek, Višnja Hrmić, R. Soldo, Gordana Možnik, Maček, Hermina Pavičić, Jelena Čevizović, Katarina Soldo i Ljerka Krajnović, pod vodstvom trenera Vjekoslava Sardelića.

Uzlet u hrvatskoj ligi i europski debi (1991. – 1995.)

Izbijanje Domovinskog rata u proljeće 1991. godine donijelo je mnoge promjene u društvenom i sportskom smislu. Hrvatski rukometni savez prekinuo je sve veze s Rukometnim savezom Jugoslavije, a organizacija službenog natjecanja za sezonu 1991./92. bila je u iščekivanju. Promjene su se događale i unutar kluba: na mjesto predsjednika dolazi Srđan Čevizović – Braco, a Zdravko Štingl preuzima klupu Zamećanki.

Rada Ciganović u dresu reprezentacije uz Renatu Pavličić i Dijanu Jelasku.

Formiranjem hrvatske rukometne reprezentacije izbornik Josip Samardžija poziva dvije kvalitetne Riječanke iz sastava Zameta, Radu Ciganović i Jelenu Čevizović, kao i Ljerku Krajnović koja je tada bila u Podravci (Koprivnica).

Vijesti o početku novog službenog prvenstva nisu bile u tijeku, stoga su rukometašice, kao i rukometaši diljem države, organizirali međusobne turnire. Tako su Zamećanke zajedno s drugim klubovima iz Rijeke, Labina i Pule organizirale turnir Za mir i slobodu Hrvatske. Dva turnira održana su u Rijeci i po jedan u Labinu i Puli. Na završnom turniru u Puli sudjelovale su najbolje ženske rukometne ekipe: Zamet (Rijeka), MGK Turnić (Rijeka), Rudar (Labin) i Arena (Pula). Zamećanke su bile najuspješnije i osvojile su turnir, ostvarivši pet pobjeda i samo jedan poraz od Rudara iz Labina (16:21). Još jedan od turnira u vakuumu prvenstva koji su organizirale rukometašice Zameta bio je turnir Za slobodnu Hrvatsku '91., a sudjelovale su ekipe: Modea Tuing (Zagreb), Visokogradnja (Split), Dalma (Split) i Zamet. Prvo mjesto osvojile su igračice Modea Tuinga koje su u finalu pobijedile splitsku Dalmu 27:23 (12:13). U susretu za treće mjesto Visokogradnja je pobijedila Zamet 21:18 (8:10). Na ovim turnirima nastupile su: Jasenka Pilepić, Rada Ciganović, Mirjana Šuvak, Šarčević, Višnja Hrmić, Jadranka Sergo, Gordana Možnik, Tamara Karbić, Barbara Čavlović, Jelena Čevizović, Plecnik i Sanja Trivunović.

Tijekom ratnih okolnosti 1992. godine, održana je sjednica Izvršnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza 26. siječnja. Na sjednici je odlučeno da Prvenstvo Hrvatske počne 21. ožujka za rukometašice Prve lige. Nakon određenog roka za prijavu, raznih prijedloga o sustavu igranja i ostavke tajnika Saveza, došlo je do završne odluke o prvenstvu. Sustav natjecanja za 1992. godinu bio je sljedeći: u A/1 ligi natjecat će se šest klubova koji će nakon dvostrukog bod sistema igrati doigravanje od 1. do 4. mjesta. Unutar konkurencije Prve A lige bile su: Lokomotiva (Zagreb), Podravka (Koprivnica), Modea Tuing (Zagreb), MTČ (Čakovec), Dalma (Split) i Split. Unutar konkurencije Prve B lige bile su: INA (Sisak), Osijek, Trešnjevka (Zagreb) i Zamet (Rijeka). Iako su po snazi i kvaliteti rukometašice Zameta zaslužile igrati u Prvoj A ligi, Izvršni odbor HRS-a usprkos je tome mislio da bi trebale krenuti iz drugog plana. Prvenstvo su Zamećanke osvojile bez poraza skupivši sve bodove, dok su u Hrvatskom kupu igrale u polufinalnoj skupini zajedno s Modea Tuingom, Dalmom i Podravkom, koja je izborila finale s Lokomotivom iz Zagreba, koja je osvojila i kup i ligu. Prvakinje Prve B lige sezone 1992. bile su: Sanja Trivunović, Rada Ciganović, Mirjana Šuvak, Mirela Peić, Grbac, Višnja Hrmić, Barbara Čavlović, Gordana Možnik, Tamara Karbić, Jelena Čevizović, Čopić i Jasenka Pilepić, pod vodstvom trenera Zdravka Štingla.

Slavko Bralić trener Zamećanki.

Na kormilo Zamećanki za sezonu u Prvoj A ligi dolazi Damir Čavlović koji vodi žensku momčad kroz prvi dio sezone, do odlaska u Karlovac. Tijekom najave njegovog zamjenika, rukometašice vodi Romano Rubinić. Klub je pritom povukao odličan potez, na mjesto trenera angažiraju Slavka Bralića – Šjoru, koji je bio poznat kao zaštitni znak rukometa u Dalmaciji, svojim uspjesima, posebno s Dalmom s kojom je osvojio europski Kup pobjednika kupova 1984. godine. Njegov odlazak imao je i kritike u riječkim medijima, no ubrzo ih je Bralić demantirao velikim znanjem, uljudnim ponašanjem te pristupom kojim je odmah postao vrlo omiljen. Rukometašice Zameta osvojile su treće mjesto u prvenstvu i plasman u Kup europskih gradova (EHF City Cup). Posebno je značila posljednja utakmica u sezoni protiv Lokomotive gdje su Zamećanke pobijedile 25:23 i osigurale treće mjesto, najzaslužnije pogocima Rade Ciganović (9). U Hrvatskom kupu su dogurale do osmine finala gdje su ih pobijedile rukometašice Podravke (31:24), koje su na kraju osvojile duplu krunu. Treće mjesto u sezoni 1992./93. osvojile su: Jasenka Pilepić, Babajić, Rada Ciganović, Mirjana Šuvak, Fadila Jakupović, Višnja Hrmić, Jadranka Sergo, Zatković, Gordana Možnik, Mirela Peić, Irena Pahor, Jelena Čevizović, Barbara Čavlović, Marijana Prpić i Sunčica Gotić, pod vodstvom trenera Slavka Bralića.

Mlade Zamećanke su također napravile uspjeh. Na prvom državnom prvenstvu za mlađe kadetkinje koje je održano u Puli, mlađe kadetkinje Zameta osvojile su titulu prvakinja. U svojoj skupini zaredom su pobijedile: Trešnjevku (13:7), Vranjic (14:3), Pulu Transimpex (12:7) i Podravku 12:10. U posljednjoj utakmici Zamećanke su svladale Čakovec 14:13 (8:5) i tako su osvojile zlatne medalje i pehar za prvo mjesto. Ovaj uspjeh pod vodstvom trenera Vjekoslava Sardelića ostvarile su: Mirna Dujmović, Manuela Babić, Vedrana Mikulić, Sandra Dukić, Danijela Sokolić, Korana Stanić, Kristina Stanić, Kristina Ružička, Karmen Kovačević, Andrea Pavlović, Željka Vukšić, Tanja Tomašić i Mirela Peić.

Marijana Prpić u akciji protiv Szegedi ESK.

Novu sezonu sjajno su otvorile rukometašice Zameta. Osim dostojnog početka u ligi, europski debi u Kupu europskih gradova odradile su na razini. Prve utakmice odigrale su u osmini finala natjecanja protiv belgijskih rukometašica Femina Vise. Obje utakmice odigrale su u Belgiji, u kojima su bile bez poraza (28:20, 11:18). Ovim pobjedama ušle su u četvrtfinale natjecanja gdje su ih čekale mađarske rukometašice Szegedi ESK. Prvu utakmicu u dvorani Dinko Lukarić na Kozali pobijedile su 24:20, dok su u uzvratnoj utakmici u Szegedu izgubile 22:18, što je bilo dovoljno da Mađarice prođu. Poznati rukometni novinar Petar Orgulić komentirao je uzvratnu utakmicu u knjizi 50 godina rukometa u Rijeci: „Da su mogle dalje, mogle su, ali poljski sudac Manysa oduzeo je Riječankama radost plasmana u polufinale. Naime, u 52. minuti, četiri minute prije nego što je Rada Ciganović dobila treće isključenje, pogodila je željeznu letvu unutar gola rukometašica Szegeda. Sudac to nije registrirao, nije vidio loptu u golu! To bi bio poraz od tri razlike i odlazak Zamećanki u polufinale.” Kako se prvenstvo Hrvatske bližilo kraju, tako su rukometašice Zameta stajale na ugodnoj poziciji u gornjem dijelu tablice, tj. na trećem mjestu. Slijedio je „play-off”, tj. doigravanje za prvaka, u kojem su neuspješno odigrale polufinale protiv zagrebačke Lokomotive, te je slijedila utakmica za treće mjesto protiv Graničara iz Đurđevca. Prvu utakmicu izgubile su u Đurđevcu 14:13 (10:7), a uzvratnu su pobijedile 17:16, najvećom zaslugom Višnje Hrmić koja je najprije izborila sedmerac, a onda ga realizirala za treću utakmicu. Treću utakmicu igrale su u dvorani Dinko Lukarić na Kozali pred 300-tinjak gledatelja. Prvi dio utakmice igrala je Rada Ciganović, a onda je dirigentsku palicu preuzela Jelena Čevizović. Đurđevčanke se nisu predavale, povele su kao i u utakmici dan ranije, ali kada su Čevizović, Hrmić i Jakupović postigle pogotke za 13:11, Đurđevčanke više nisu uspjele preokrenuti rezultat. Na kraju su Zamećanke pobijedile rezultatom 16:15 (9:10). Ponovno treće mjesto u Prvoj A ligi osigurale su: Jasenka Pilepić, Mirjana Šuvak, Rada Ciganović, Fadila Jakupović, Višnja Hrmić, Jadranka Sergo, Marijana Prpić, Tamara Karbić, Gordana Možnik, Barbara Čavlović, Jelena Čevizović, Danijela Capan, Lara Kajmak, Silvija Marenčić, Vrkić i Lorena Šupraha, pod vodstvom trenera Slavka Bralića.

Osim seniorki, mlade igračice iz druge ekipe koje je vodio Edo Šmit osvojile su Drugu ligu – Zapad, treći rang Hrvatskog rukometnog prvenstva. Ovim podvigom mogle su ući u Prvu B ligu, no kako su imale suradnju s rukometašicama Turnića, neke igračice su već igrale istu ligu za njih te zbog toga Zamet II nije mogao u rang više. Umjesto njih, ušle su drugoplasirane Labinjanke iz Rudara. Prvenstvo Druge lige – Zapad 1993./94. osvojile su: Mirna Dujmović, Mirela Dunović, Vedrana Mikulić, Meri Kokić, Tanja Tomašić, Zuica Bačev, Karmen Kovačević, Milić, Kristina Stanić, Sanja Bobanović, Mirela Peić i Silvija Marenčić.

Osim prve dvije momčadi, i omladinski pogon donio je uspjehe i trofeje. Kadetkinje Zameta su na završnom turniru Prvenstva Hrvatske u Đurđevcu, u konkurenciji djevojaka rođenih 1978. i mlađih, igrom i rezultatima zasjenile svoje vršnjakinje iz Podravke (Koprivnica), Lokomotive (Zagreb), Graničara (Đurđevac) i druge najbolje klubove. Bez izgubljenog boda, sa sedam pobjeda, osvojile su naslov prvakinja države: Silvija Marenčić, Andrea Pavlović, Mirna Dujmović, Mirela Dunović, Zuica Bačev, Karmen Kovačević, Sanja Bobanović, Vedrana Mikulić, Tanja Tomašić i Meri Peić. Mlađe kadetkinje Zameta, rođene 1980. i mlađe, na završnici Prvenstva Hrvatske u Puli ponovile su prošlogodišnji uspjeh osvojivši titulu prvakinja. U finalu su pobijedile Graničar iz Đurđevca 24:13, što pokazuje snagu ekipe na turniru. Osim titule prvakinja, nagradu za najbolju vratarku dobila je Mirna Dujmović, najbolja igračica bila je Karmen Kovačević, a najbolji strijelac Mirela Peić s 40 pogodaka. Titulu prvakinja osvojile su: Mirna Dujmović, Danijela Sokolić, Mirela Peić, Vanja Šarić, Tanja Tomašić, Kristina Stanić, Karmen Kovačević, Katarina Zenko, Sandra Stojković, Sandra Dukić, Biljana Miljanović i Suzana Šeparović. Isti ovaj sastav osvojio je i državno prvenstvo osnovnih škola Hrvatske. Ovi podvizi bili su zasluga višegodišnjih trenera omladinskog pogona Zameta – Vojimira Turka, Vjekoslava Sardelića i Ede Šmita.

Nakon što je završila velika i uspješna sezona za ŽRK Zamet, uslijedio je i tužan oproštaj. Naime, 31. svibnja 1994. godine istekao je ugovor kormilaru uspjeha seniorki Slavku Braliću, kojeg klub jednostavno nije imao uvjeta zadržati. Uprava je održala sastanak s igračicama, a treneru su organizirali oproštaj. Oko Bralića su se okupile igračice, uz braću Čevizović, a tu su bili i klupski tajnik Stjepan Pišta Lončarić, tehniko Josip Juričić, pomoćni trener Romano Rubinić, trener kadetkinja Edo Šmit i član uprave Bruno Szabo. Unutar sezone i pol Slavko Bralić je ispisao najljepše stranice (do tada) u povijesti Zamećanki, europskim plasmanom i konkurentnom igrom u hrvatskom prvenstvu. Daljnja budućnost ekipe bila je upitna. Unutar rostera dosta je ugovora igračica istjecalo, u prvom redu standardnoj reprezentativki Radi Ciganović, zatim mlađim reprezentativkama Jasenki Pilepić, Višnji Hrmić i Gordani Možnik, dok su Danijela Capan i Lara Kajmak imale slobodne ruke za pronalazak nove sredine. Uz sve ovo, trebalo je pronaći i novog trenera koji će ih voditi kroz europsku kampanju; očekivanja su bila velika.

Gordana Možnik, Jelena Čevizović, Višnja Hrmić i Marija Baković.

Kormilo Zamećanki s puno zasluga i rezultata s mladim igračicama preuzima Edo Šmit. Iz prošlogodišnjeg sastava otišle su bitne igračice Ciganović i Jakupović, ali je klubu pristupila vratarka Marija Baković iz zagrebačke Lokomotive. Uz već standardne igračice i mladi roster s kojim je trener bio više nego upoznat, očekivanja su bila velika, iako nerealna. Europski nastup u Kupu EHF (EHF Cup) završio je ispadanjem u prvom kolu od treće ekipe slovenskog prvenstva, Mlinotesta iz Ajdovščine. Prvi susret su u Rijeci pobijedile 24:22, ali su zato u Ajdovščini poražene s deset pogodaka razlike 22:32 i tako su se oprostile od Europe. Vidljivo je bilo da to nije bila ista ekipa kao prošle sezone. Dalje je slijedilo teško razdoblje, bilo je obustava rada, odbijanja treninga, smjena trenera i ostavki. Edo Šmit je dao ostavku na sredini prvenstva, najviše iz razloga što se prema djevojkama nisu ispunjavale obveze iz ugovora. Ubrzo nakon toga odlazi i Srđan Čevizović, predsjednik kluba, a dolazi Ivan Abramović. Za drugi dio sezone kormilo preuzima dugogodišnji trener rukometaša Zameta Mladenko Mišković, koji je uspješno vodio istoimenu momčad tijekom 1970-ih godina. Uz pomoćnika Romana Rubinića vodi djevojke do sedmog mjesta u ligi i četvrtfinala Hrvatskog kupa, u kojem su za jedan pogodak (26:25) protiv Zvečeva iz Požege propustile daljnji prolazak. Iako roster nije bio loš, gubile su susrete koje objektivno nisu trebale. Završetkom ove sezone došao je kraj europskog i konkurentnog Zameta, barem kroz narednih par godina. Sezonu 1994./95. odigrale su: Marija Baković, Silvija Marenčić, Mirna Dujmović, Gordana Možnik, Mirjana Šuvak, Juričić, Danijela Capan, Marijana Prpić, Barbara Čavlović, Karmen Kovačević, Jelena Čevizović, Višnja Hrmić, Jadranka Sergo, Sanja Bobanović, Tamara Karbić, Vedrana Mikulić, Mirela Peić i Meri Kokić.

Ispadanje, povratak i stabiliziranje u Prvoj A ligu (1995. – 2001.)

Povodom nove sezone (1995./96.) ostaju bez nekoliko ključnih igračica (Baković, Hrmić, Čevizović i Sergo) kojima je klub dugovao. Edo Šmit se vraća na klupu Zamećanki i vodi mladu ekipu neuspješno kroz prvenstvo. Koncem siječnja 1996. godine održana je izborna skupština u velikoj dvorani Hotela Jadran. U izvješću sa skupštine stoji da je bio prisutan veliki broj članova i prijatelja kluba. Za novog predsjednika izabran je Ranko Dujmović, došavši na mjesto Marijana Vukelića, predsjednika koji se nije snašao u vođenju kluba. Uz Dujmovića su u upravni odbor izabrani: Branko Rađa, Anton Fućak, Ante Čakarun, Miljenko Šarić, Željko Žunić, Davor Drndić, Vlado Brusić, Dragan Ivkić, Zoran Kruljac i Danko Zorc. Iako je dolazak nove uprave ukazao na to da će se situacija promijeniti, već su do polusezone ispale iz kupa od rivala Opatije, a situacija u ligi se nije poboljšala. Trener Edo Šmit nadao se većem uzletu i nije se predavao. Vjerovao je da će kriza brzo proći, no rezultati govore za sebe; kroz cijelu sezonu pobijedile su u samo jednoj utakmici, dvije su završile neriješeno, a ostale su izgubile. Tako slabe rezultate Zamećanke nisu imale od sezone 1973./74., kada su ispale iz Prve savezne lige. S posljednjeg mjesta Prve A lige ispale su u Prvu B ligu, dok su rivalke iz susjedstva, Opatija Platex, preuzele njihovo mjesto. Sezonu 1995./96. igrale su: Mirna Dujmović, Sanja Bobanović, Mirjana Šuvak, Lara Kajmak, Karmen Kovačević, Meri Kokić, Vedrana Mikulić, Tamara Karbić, Gordana Možnik, Tanja Tomarić, Meri Peić i Matejčić, pod vodstvom trenera Ede Šmita.

Sezonu u Prvoj B ligi odradile su bez greške, pobijedile su u svih 20 utakmica, skupile svih 40 bodova s 14 bodova prednosti ispred drugoplasirane Rijeke (bivši Turnić). Uporan i optimistično raspoložen predsjednik kluba Ranko Dujmović s velikim je oduševljenjem dočekao povratak rukometašica u prvoligaško društvo, gdje im je i mjesto. Posljednji derbi protiv rukometašica Rijeke pobijedile su 27:22, što je pokazalo kvalitetu i rad igračica i trenera Ede Šmita. Prvakinje Prve B lige u sezoni 1996./97. bile su: Mirna Dujmović, Ledenko, Mirjana Šuvak, Meri Kokić, Lara Kajmak, Karmen Kovačević, Marijana Prpić, Vedrana Mikulić, Sanja Bobanović, Lorena Šupraha, Sandra Stojković, Sandra Poljak i Budan.

ŽRK Zamet 1997./98.

Povratničku sezonu u Prvoj A ligi Zamećanke su odradile na razini; zauzele su sedmo mjesto s istim brojem bodova kao Graničar (Đurđevac), za kojim su zaostale zbog međusobnog susreta. Značajne pobjede ostvarile su u Čakovcu protiv Tegre, Zvečeva (Požega) u 18. kolu, a prema očekivanju i nad Zaprešićem. Pobjeda nad Trešnjevkom u Zagrebu bila je ključna za opstanak, ali su skoro pokvarile dojam neriješenim ishodom s Tegrom MI (Čakovec) u dvorani 3. maj, 25:25. No, sačuvale su prvoligaški status, što je bilo najbitnije. Najefikasnija igračica bila je Marijana Prpić, koja je zatresla protivničku mrežu 73 puta, a po učinku samo iz igre najbolja je bila Sandra Poljak s 52 zgoditka. Trener Šmit komentirao je sezonu: „Pregrmjeli smo sezonu 1997./98., a za sljedeću se nadam boljem plasmanu. Na temelju razgovora s pojedinim članovima Uprave očito je da će ambicija u sljedećoj sezoni biti borba za plasman u Europu, a to znači treće ili četvrto mjesto.“ Igrale su: Irena Dorčec, Ledenko, Tamara Kambrić, Mirjana Šuvak, Meri Kokić, Lara Kajmak, Karmen Kovačević, Marijana Prpić, Sanja Bobanović, Sandra Poljak, Mirna Dujmović, Sandra Stojković i Jadranka Sergo, pod vodstvom trenera Ede Šmita.

Povodom nove sezone na klupu Zamećanki dolazi novi/stari trener Branimir Čutić, koji je posljednji put bio trener seniorki prije 17 godina. Iako je postavljeni cilj bio jedno od prva četiri mjesta, tj. plasman u europska natjecanja, Zamet je zauzeo peto mjesto. Iako nije bilo priželjkivano, nisu bile blizu ispadanja i veliki korak je napravljen. Derbiji s Opatijom bili su vrhunac sezone, u Kupu su ostale kratke, no u prvom dijelu ligaške sezone Zamet je pobijedio na Kozali, dok su Opatijke uzvratile pobjedom 20:17 u drugom dijelu sezone, u dvorani 3. maj pred 400-tinjak gledatelja. Krajem sezone Darko Dunato je preuzeo ulogu trenera. Sezonu 1998./99. odigrale su: Irena Dorčec, Ledenko, Mirjana Šuvak, Meri Kokić, Lara Kajmak, Marijana Prpić, Sanja Bobanović, Sandra Poljak, Sandra Stojković, Meri Sergo, Meri Peić i Mirna Dujmović.

Sezona 1999./00. donijela je veliki šok. Od velikih ambicija povratkom Rade Ciganović i Jelene Čevizović, nakon 11 kola u prvenstvu imale su svega dvije pobjede i devet poraza. Osmim mjestom na tablici ušle su u doigravanje za ostanak, dok su rivalke iz Opatije ispale iz lige. Kroz doigravanje ekipu je vodio Branimir Čutić. U ligi za ostanak u konkurenciji: Zvečevo (Požega), Trešnjevka (Zagreb) i Slavonijatrans (Slavonski Brod), Zamećanke su zauzele treće mjesto u Ligi za ostanak sa šest bodova i time osigurale ostanak u Prvoj A ligi. U Kupu su ispale u osmini završnice od Koke (Varaždin). Sezonu 1999./00. odigrale su: Mirna Dujmović, Jelena Čevizović, Mirjana Šuvak, Ledenko, Jadranka Sergo, Karmen Kovačević, Marijana Prpić, Rada Ciganović, Sanja Bobanović, Sandra Poljak, Sandra Stojković, Vedrana Mikulić, Dunja Jelovica, Grubišić i Meri Peić.

Nova sezona donijela je velika očekivanja; sam trener Branimir Čutić odredio je ulazak u Ligu za prvaka, tj. jedno od prvih šest mjesta, kao imperativ. Slabije u rosteru, ostale su bez Sanje Bobanović (Koka) i Jelene Čevizović (Zvečevo), a kao pojačanje došla je Marijana Jukić iz Zvečeva. Prije početka sezone strateg Zamećanki rekao je: „Pozitivno je što imamo dosta mladih djevojaka, jer to znači da će ostati nešto i za budućnost Zameta. Uz rad, nešto će se istesati i pripremiti za najteže zadatke.” Na kraju nisu uspjele više od sedmog mjesta, plasmana kojim su igrale Ligu za ostanak. Na sjednici čelništva kluba donesena je odluka da se s kormila prve ekipe smijeni Branimir Čutić, dosadašnji trener, i na njegovo mjesto vrati Darko Dunato, koji je ujedno i član uprave. Do smjene je došlo nakon što se ekipa nije plasirala u doigravanje za prvaka, a kao dodatni razlog navedeno je da ekipa nije pružila zadovoljavajuće igre u posljednjim kolima prvenstva. U Kupu su ispale u osmini završnice od zagrebačke Lokomotive. Smjena trenera bila je rezultatski učinkovita, ali za moral u rosteru bila je suprotna. Bilo je nezadovoljstva članova uprave zbog nekontroliranih izjava trenera Dunata, a igračice su u nekoliko navrata bile nezadovoljne i tražile smjenu trenera. Među njima igračica Karmen Kovačević, kapetanica hrvatske juniorske reprezentacije, nije se pojavila na utakmici s Trešnjevkom (29:17). Kratko je prokomentirala da je bolesna, mediji su slutili na bojkot zbog trenera, dok je Dunato izjavio da nema sukoba što se njega tiče. Kraj sezone Zamećanke su zaključile prvim mjestom u Ligi za ostanak, sedmim mjestom na završnoj ljestvici lige i time su okončale posljednju sezonu Prve A lige. Na ljeto slijedi reorganizacija hrvatskog rukometnog prvenstva. Sezonu 2000./01. odigrale su: Mirna Dujmović, Ledenko, Mirjana Šuvak, Meri Kokić, Marijana Jukić, Karmen Kovačević, Anela Bećar, Rada Ciganović, Lorena Perušić, Sandra Poljak, Dunja Jelovica, Sandra Stojković, Sandra Brmalj i Meri Peić.

Imena kroz povijest

• ŽRK Partizan Zamet Rijeka (1958.  – 1979.)
• ŽRK Zamet Rijeka (1979.  – 2002.)
• ŽRK Zamet Croatia Osiguranje Rijeka (2002.  – 2004.)
• ŽRK Zamet Rijeka (2004.  – danas)

Grbovi kluba

• 
  Grb škole rukometa

Dvorana

Od osnutka kluba rukometašice Zameta igrale su utakmice na igralištu na Zametu. Kako nije postojala dvorana na Zametu, desetljećima su trenirale i igrale po raznim dvoranama u Rijeci.

Od 10. rujna 2009. koriste sportsku dvoranu Centar Zamet na Zametu. Ukupni broj sjedećih mjesta na tribinama je 2.198, a ako se tome pridoda VIP tribina i prostor za osobe s invaliditetom, dolazi se do ukupnog kapaciteta od 2.350 sjedećih mjesta.

Rivalstva

Osnutkom kluba, Zamećanke su imale rivalstvo s Exportdrvom i Kvarnerom.

Osnutkom Hrvatske rukometne lige imale su turbulentne gradske derbije s Orijentom Presoflexom i susjednom Opatijom te Murvicom iz Crikvenice. Značajni su i tzv. regionalni derbiji protiv istarskih klubova poput Rudara iz Labina i Umaga.

Uprava kluba

Upravu kluba čine: predsjednica Iva Lesjak, Slaviša Bradić, Amra Fajić, Predrag Rašeta i Nenad Antolović.

Kroz povijest kluba prošli su razni dužnosnici koji su pridonijeli razvoju kluba. Među najbitnijima su bili: Vittorio Drog, prof. Drago Crnčević, Stanko Jerger, Andrija Barin, Zrinko Hlača, Josip Brašnić, Marijan Vukelić, Vojo Podgorac, Srđan Čevizović, Ranko Dujmović, Josip Juričić, Živko Vejnović, Darko Dunato, Luka Denona, Rada Ciganović, Sandra Stojković Hinić, Iva Lesjak i Goran Stašek.

Također, razvoj kluba od najmlađih do najstarijih igračica predvodili su razni treneri, među kojima su bili: Stanko Jerger, Vojmir Turak, Simo Kosanović, Vjekoslav Sardelić, Branimir Čutić, Edo Šmit, Marijan Seđak, Gojko Periša, Slavko Bralić, Viktor Moretti, Neven Šantić, Sanjin Lučičanin, Boris Dragičević, Rada Ciganović, Marinko Anić, Damir Čavlović, Drago Žiljak, Adrijana Prosenjak, Željko Vujmilović, Robert Lukić, Jasenka Pilepić, Josip Štokić i Mateo Hrvatin.

Sezone

Unutar tablice prikazane su sezone Jugoslovenskog rukometnog prvenstva od 1957. do 1991. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija 1958./59. II. Podsavezna liga Rijeka 5. 1959./60. II. Zonska liga Rijeka 2. 1960./61. II. Zonska liga Hrvatskog Primorja 2. 1961./62. III. 1962./63. II. Zonska liga Hrvatskog Primorja 2. 1963./64. II. Zonska liga Hrvatskog Primorja 1. 1964./65. II. Zonska liga Primorska regija 1. 1965./66. II. Zonska liga Hrvatskog Primorja 1. 1966./67. II. Zonska liga Hrvatskog Primorja 2. 1967./68. II. Primorsko-istarska regionalna liga 1. 1968./69. II. Primorsko-istarska regionalna liga 1. 1969./70. II. Primorsko-istarska regionalna liga 1. 1970./71. I. 1. savezna liga 9. 1971./72. I. 1. savezna liga 10. 1972./73. I. 1. savezna liga 10. 1973./74. I. 1. savezna liga 12. 1974./75. II. 2. savezna liga – Zapad 2. 1975./76. II. 2. savezna liga – Sjever 2. 1976./77. II. 2. savezna liga – Sjever 3. 1977./78. II. 2. savezna liga – Sjever 1. 1978./79. II. 2. savezna liga – Sjever 2. 1979./80. II. 2. savezna liga – Sjever 7. 1980./81. II. 2. savezna liga – Sjever 6. 1981./82. II. 1. B liga – Sjever 7. 1982./83. II. 1. B liga – Sjever 9. 1983./84. II. 2. savezna liga – Sjever 8. 1984./85. II. 2. savezna liga – Sjever 6. 1985./86. II. 2. savezna liga – Sjever 4. 1986./87. II. 2. savezna liga – Sjever 7. 1987./88. II. 2. savezna liga – Sjever 10. 1988./89. II. 2. savezna liga – Sjever 9. 1989./90. II. 2. savezna liga – Sjever 2. 1990./91.

Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Hrvatskog rukometnog prvenstva", 1992. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija 1991./92. II. 1. B HRL 1. 1992./93. I. 1. A HRL 3. 1993./94 I. 1. A HRL 3. 1994./95. I. 1. A HRL 7. 1995./96. I. 1. A HRL 12. 1996./97. II. 1. B HRL 1. 1997./98. I. 1. A HRL 7. 1998./99. I. 1. A HRL 5. 1999./00. I. 1. A HRL 9. 2000./01. I. 1. A HRL 7. 2001./02. I. 1. HRL 8. 2002./03. I. 1. HRL 8. 2003./04. I. 1. HRL 8. 2004./05. I. 1. HRL 6. 2005./06. I. 1. HRL 5. 2006./07. I. 1. HRL 10. 2007./08. I. 1. HRL 8. 2008./09. I. 1. HRL 7. 2009./10. I. 1. HRL 5. 2010./11. I. 1. HRL 5. 2011./12. I. 1. HRL 7. 2012./13. I. 1. HRL 7. 2013./14. I. 1. HRL 7. 2014./15. I. 1. HRL 2. 2015./16 I. 1. HRL 4. 2016./17. I. 1. HRL 4. 2017./18. I. 1. HRL 7. 2018./19. I. 1. HRL 13. 2019./20. II. 2. HRL – Zapad N/O1 2020./21. II. 2. HRL – Zapad 2. 2021./22. II. 2. HRL – Zapad 1. 2022./23. I. 1. HRL 12. 2023./24. I. 1. HRL 10. 2024./25. I. 1. HRL 10. 2024./26. I. 1. HRL 9.

¹ Sezona je bila otkazana zbog COVID-19 pandemije.

Zamet u Europi

Utakmice

Sezona	Natjecanje	Faza natjecanja	Datum utakmice	Klub	Prva utakmica	Ukupni rezultat	Druga utakmica	Klub	Datum utakmice
1993./94.	EHF City Cup	Osmina finala	30.10.1993.	HB Femina Vise	20 – 28	31 – 46	11 – 18	Zamet	31.10.1993.
		Četvrtfinale	22.01.1994.	Szegedi ESK	20 – 24	42 – 42	22 – 18	Zamet	29.01.1994.
1994./95.	EHF Cup	Šesnaestina finala	08.10.1994.	Zamet	28–23	42 – 45	14 – 22	Mlinotest Ajdovština	15.10.1994.
2015./16.	EHF Cup	Drugo kolo	24.10.2015.	HB Dudelange	16 – 39	34 – 74	18 – 35	Zamet	25.10.2015.
		Treće kolo	21.11.2015.	Zamet	23 – 28	44 – 58	21 – 30	Odense Håndbold	22.11.2015.

Izvori: eurohandball.com1, eurohandball.com2

Uspjesi

Seniorke

• 1. HRL
  • Doprvak (1): 2014./15.
  • Treće mjesto (2): 1992./93., 1993./94.

• 1. B HRL / 2. HRL
  • Prvak (3): 1991./92., 1996./97. (Jug), 2021./22. (Zapad)
  • Doprvak (1): 2020./21. (Zapad)

• Hrvatski kup
  • Finalist (2): 2014., 2016.

• Jugoslovenski kup
  • Četvrtfinalist: (1): 1962.

• 2. savezna liga
  • Prvak (1): 1977./78.
  • Doprvak (5): 1974./75., 1975./76., 1976./77./1976., 1978./79., 1989./90.

• Primorsko-istarska regionalna liga
  • Prvak (3): 1967./68., 1968./69., 1969./70.

• Zonska liga Hrvatskog Primorja
  • Prvak (3): 1963./64., 1964./65., 1965./66.

Zamet II

• 2. HRL – Zapad
  • Prvak (1): 1993./94.

• 3. HRL – Zapad
  • Prvak (1): 2007./08.

Manji turniri

• Mario Tacca
  • Doprvak (1): 2022.

• Za mir i slobodnu Hrvatsku
  • Prvak (1): 1991.

• 26. Smrznutih Partizana
  • Prvak (1): 1979.

Reprezentativke

Lista reprezentativnih igračica koje su igrale za ŽRK Zamet:

Marija Malik Nada Rukavina Gordana Čorak Branka Strišković Ida Crljenica Željka Maras Rada Ciganović Ljerka Krajnović Gordana Možnik Sanja Bobanović Jelena Čevizović Marija Baković Jasenka Pilepić Sandra Stojković Dina Havić Ivana Vuković Katarina Ježić Tina Gavranić Ćamila Mičijević Selena Milošević Ana Debelić Jelena Pirsl Dejana Milosavljević Kristina Plahinek

Bitne igračice

Lista bitnih igrača prikazuje igrače po kriterijima: imali su značajnu igračku karijeru u klubu, igrali više od četiri sezone ili su, u kraćem periodu, bili bitan faktor u rezultatima kluba.

Marija Malik Nada Rukavina Vitka Gustinčić-Mišković Gordana Čorak Branka Strišković Ida Crljenica Silvija Sandalj Josipa Čubranić Branka Zuber Danira Guberina Miranda Maletić Zlata Fazlić Meri Sergo Zvonka Sobol Dubravka Šanko Marijana Miočić Jadranka Mijolović-Smoje Suzana Gustin Željka Maras Marija Sinožić Jadranka Španjol Lidija Oreški-Hibšer Nada Škobić Tea Morsi Ana Barišić Milka Džida-Švast Senka Utković-Subotić Gordana Sapotnik Branka Lencović Miljenka Smilović Suzana Gustin Ljerka Krajnović Rada Ciganović Višnja Hrmić Jasenka Pilepić Gordana Možnik Fadila Jakupović Jadranka Sergo

Mirjana Šuvak Sanja Bobanović Mirela Peić Irena Pahor Danijela Capan Marijana Prpić Karmen Kovačević Jelena Kordić Mirna Dujmović Erika Legović Roberta Vučić Tea Linić Tina Havić Jelena Piršl Sandra Stojković-Hinić Kristina Plahinek Katarina Ježić Tea Vunić Tina Havić Jelena Piršl Ella Bukvić Iva Tabar Ćamila Mičijević Ana Debelić Mila Toto Selena Milošević Helena Šegota Nikolina Strukar Ana Debelić Šestan Silvija Masnić-Černeka Stefanie Troskot Nikolina Pleša Stefanie Troskot Lucija Grozdanić Mirna Brusić Emma Jukan

Treneri

• Zvonko Pitinac (1958. – 1959.)
• Stanko Jerger (1959. – 1968.)
• Stanko Jerger & Simeon Kosanović (1968. – 1969.)
• Simeon Kosanović (1969. – 1975.)
• Branimir Čutić (1975. – 1981.)
• Andrija Barin (1981.)
• Josip Božić (1982.)
• Marijan Seđak (1982. – 1985.)
• Sandro Bogojević (1985. – 1986.)
• Edo Šmit (1986. – 1988.)
• Vjekoslav Sardelić (1988. – 1991.)
• Zdravko Štingl (1991. – 1992.)
• Damir Čavlović (1992.)
• Romano Rubinić (1992.)
• Slavko Bralić (1993. – 1994.)
• Edo Šmit (1994.)
• Mladenko Mišković (1995.)
• Edo Šmit (1995. – 1998.)
• Branimir Čutić (1998. – 1999.)
• Darko Dunato (1999. – 2000.)
• Branimir Čutić (2000.)
• Darko Dunato (2001.)
• Boris Dragičević (2001. – 2005.)
• Rada Ciganović (2005.)
• Damir Čavlović (2005. – 2006.)
• Rada Ciganović (2006.)
• Damir Čavlović (2006. – 2007.)
• Esad Subašić (2007. – 2008.)
• Edo Šmit (2009. – 2011.)
• Drago Žiljak (17. srpanj 2011. – 28. kolovoz 2012.)
• Željko Čagalj (29. kolovoz 2012. – 28. travanj 2013.)
• Adriana Prosenjak (13. svibanj 2013. – 13. ožujak 2019.)
• Igor Marijanović (15. travanj 2019. – 28. kolovoz 2020.)
• Drago Žiljak (1. rujan 2020. – 19. siječanj 2023.)
• Josip Štokić (20. siječanj 2023 – 23. siječanj 2025.)
• Mateo Hrvatin (24. siječanj 2025. – danas)

Predsjednici

• Vittorio Drog (1957. – 1965.)
• prof. Drago Crnčević (1965. – 1974.)
• prof. Stanko Jerger (1974. – 1977.)
• prof. Ivan Brnabić (1977. – 1979.)
• Fedor Pirović (1979. – 1980.)
• Drago Crnčević (1980. – 1983.)
• Petar Čarić (1983. – 1985.)
• Ranko Dujmović (1985. – 1991.)
• Srđan Čevizović (1991. – 1994.)
• Ivan Abramović (1995.)
• Marijan Vukelić (1995.)
• Ranko Dujmović (1996. – 1999.)
• Luka Denona (1999. – 2017.)
• Sandra Stojković Hinić (2017. – 2019.)
• Iva Lesjak (2019. – danas)

Galerija

• 
  ŽRK Zamet 1970./71.

Ostali sportovi

ŽRK Zamet je kroz svoju povijest bio dio Sportskog društva Zamet. Iako više nije dio istog, brend je dijelio s drugim sportskim klubovima.

Među njima bili su:

• KK Zamet – Košarkaški klub osnovan 1959. godine.
• MRK Zamet – Muški rukometni klub koji se odvojio od ŽRK Zamet 1985. godine.
• NK Zamet – Nogometni klub osnovan 1925. godine.

Izvori

• Vladimir Vujnović – 30 godina rukometa u Rijeci 1949 - 1979 (Rukometni savez Rijeka, 1980.).
• Petar Orgulić – 50 godina rukometa u Rijeci (Adriapublic, 2005.)
• Igor Duvnjak – Zamećanke : 60 godina Ženskog rukometnog kluba Zamet: 1958. - 2018. (Adriapublic, 2018.)