File:Vittorio Drog.jpg: Difference between revisions
No edit summary |
No edit summary |
||
| Line 3: | Line 3: | ||
Na fotografiji je snimljen Vittorio Drog. | Na fotografiji je snimljen Vittorio Drog. | ||
Vittorio Drog | Vittorio Drog poznat po nadimku Tojo rođen je u Veneciji 27. srpnja 1921. godine. Drog je bio istaknuti sportski djelatnik, dugogodišnji dužnosnik i jedan od najzaslužnijih ljudi za razvoj riječkog sporta, pogotovo na Zametu. | ||
Tijekom Drugog svjetskog rata dolazi sa Sicilije u Rijeku gdje radi u tvornici Torpedo (Silurificio Whitehead di Fiume). Dolaskom u Rijeku ubrzo se priključuje Narodnooslobodilačkom pokretu: borio se u VI. ličkoj brigadi pod Vrhovnim zapovjedništvom, zaradivši dvije medalje za hrabrost na bojnom polju i promaknuće u časnika. Ranjen u Drvaru u Bosni u svibnju 1944., helikopterom je prebačen u Italiju. Nakon liječenja u bolnici u Bariju, vratio se u Jugoslaviju i sudjelovao u završnim bitkama za oslobođenje zemlje od fašizma. Nakon rata služio je kao tajnik Komunističke mladeži Rijeke, član Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske, zastupnik u Saboru i predstavnik talijanske manjine u tijelima narodne vlasti. Bio je i jedan od prvih istaknutih radnika koji su osnovali aktiv dobrovoljnih darivatelja krvi u Rafineriji. | Tijekom Drugog svjetskog rata dolazi sa Sicilije u Rijeku gdje radi u tvornici Torpedo (Silurificio Whitehead di Fiume). Dolaskom u Rijeku ubrzo se priključuje Narodnooslobodilačkom pokretu: borio se u VI. ličkoj brigadi pod Vrhovnim zapovjedništvom, zaradivši dvije medalje za hrabrost na bojnom polju i promaknuće u časnika. Ranjen u Drvaru u Bosni u svibnju 1944., helikopterom je prebačen u Italiju. Nakon liječenja u bolnici u Bariju, vratio se u Jugoslaviju i sudjelovao u završnim bitkama za oslobođenje zemlje od fašizma. Nakon rata služio je kao tajnik Komunističke mladeži Rijeke, član Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske, zastupnik u Saboru i predstavnik talijanske manjine u tijelima narodne vlasti. Bio je i jedan od prvih istaknutih radnika koji su osnovali aktiv dobrovoljnih darivatelja krvi u Rafineriji. | ||
Drugi dio života svodio mu se na sport i Zamet. Glavni je inicijator Društva za tjelesni odgoj Partizan, čiji je bio i predsjednik. Kroz godine u društvu bio je pokretač raznih sekcija: gimnastike, rukometa, košarke i nogometa. No, najveći dio vremena izdvojio je za rad u ženskoj ekipi Partizana Zamet (danas ŽRK Zamet). Uvijek se brinuo za uvjete svojih sportašica i sportaša, pritom je jedan od najzaslužnijih za izgradnju stadiona na Zametu. Za izgradnju stadiona bio je organizator radnih akcija, a njegovom je zaslugom uloženo preko 40.000 dobrovoljnih sati rada da bi se izgradio stadion. Za sve to dobitnik je brojnih sportskih nagrada i priznanja, a među njima mu je Savez za fiskulturu Rijeke dodijelio 1970. godine Zlatnu steau, nagradu za sportske djelatnike koji su najviše dali sportu grada Rijeke u razdoblju od kraja rata do 1970. godine. Preminuo je u Rijeci 8. kolovoza 1976. godine. Nakon njegove smrti rukometašice Zameta organizirale su tri godine zaredom Memorijalni turnir Vittorio Drog. | Drugi dio života svodio mu se na sport i Zamet. Glavni je inicijator Društva za tjelesni odgoj Partizan, čiji je bio i predsjednik. Kroz godine u društvu bio je pokretač raznih sekcija: gimnastike, rukometa, košarke i nogometa. No, najveći dio vremena izdvojio je za rad u ženskoj ekipi Partizana Zamet (danas ŽRK Zamet). Uvijek se brinuo za uvjete svojih sportašica i sportaša, pritom je jedan od najzaslužnijih za izgradnju stadiona na Zametu. Za izgradnju stadiona bio je organizator radnih akcija, a njegovom je zaslugom uloženo preko 40.000 dobrovoljnih sati rada da bi se izgradio stadion. Za sve to dobitnik je brojnih sportskih nagrada i priznanja, a među njima mu je Savez za fiskulturu Rijeke dodijelio 1970. godine Zlatnu steau, nagradu za sportske djelatnike koji su najviše dali sportu grada Rijeke u razdoblju od kraja rata do 1970. godine. Preminuo je u Rijeci 8. kolovoza 1976. godine. Nakon njegove smrti rukometašice Zameta organizirale su tri godine zaredom Memorijalni turnir Vittorio Drog. | ||
'''Izvori:''' | |||
*Vladimir Vujnović – 30 godina rukometa u Rijeci 1949 - 1979 (Rukometni savez Rijeka, 1980.). | |||
*Petar Orgulić – 50 godina rukometa u Rijeci (Adriapublic, 2005.) | |||
*Igor Duvnjak – Zamećanke : 60 godina Ženskog rukometnog kluba Zamet: 1958. - 2018. (Adriapublic, 2018.) | |||
*Vittorio Drog | [https://www.anpi.it/biografia/vittorio-drog ANPI] | |||
*NK Zamet [https://nkzamet.hr/site/klub Povijest klub] | |||
Latest revision as of 09:12, 19 June 2026
Opis
Na fotografiji je snimljen Vittorio Drog.
Vittorio Drog poznat po nadimku Tojo rođen je u Veneciji 27. srpnja 1921. godine. Drog je bio istaknuti sportski djelatnik, dugogodišnji dužnosnik i jedan od najzaslužnijih ljudi za razvoj riječkog sporta, pogotovo na Zametu.
Tijekom Drugog svjetskog rata dolazi sa Sicilije u Rijeku gdje radi u tvornici Torpedo (Silurificio Whitehead di Fiume). Dolaskom u Rijeku ubrzo se priključuje Narodnooslobodilačkom pokretu: borio se u VI. ličkoj brigadi pod Vrhovnim zapovjedništvom, zaradivši dvije medalje za hrabrost na bojnom polju i promaknuće u časnika. Ranjen u Drvaru u Bosni u svibnju 1944., helikopterom je prebačen u Italiju. Nakon liječenja u bolnici u Bariju, vratio se u Jugoslaviju i sudjelovao u završnim bitkama za oslobođenje zemlje od fašizma. Nakon rata služio je kao tajnik Komunističke mladeži Rijeke, član Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske, zastupnik u Saboru i predstavnik talijanske manjine u tijelima narodne vlasti. Bio je i jedan od prvih istaknutih radnika koji su osnovali aktiv dobrovoljnih darivatelja krvi u Rafineriji.
Drugi dio života svodio mu se na sport i Zamet. Glavni je inicijator Društva za tjelesni odgoj Partizan, čiji je bio i predsjednik. Kroz godine u društvu bio je pokretač raznih sekcija: gimnastike, rukometa, košarke i nogometa. No, najveći dio vremena izdvojio je za rad u ženskoj ekipi Partizana Zamet (danas ŽRK Zamet). Uvijek se brinuo za uvjete svojih sportašica i sportaša, pritom je jedan od najzaslužnijih za izgradnju stadiona na Zametu. Za izgradnju stadiona bio je organizator radnih akcija, a njegovom je zaslugom uloženo preko 40.000 dobrovoljnih sati rada da bi se izgradio stadion. Za sve to dobitnik je brojnih sportskih nagrada i priznanja, a među njima mu je Savez za fiskulturu Rijeke dodijelio 1970. godine Zlatnu steau, nagradu za sportske djelatnike koji su najviše dali sportu grada Rijeke u razdoblju od kraja rata do 1970. godine. Preminuo je u Rijeci 8. kolovoza 1976. godine. Nakon njegove smrti rukometašice Zameta organizirale su tri godine zaredom Memorijalni turnir Vittorio Drog.
Izvori:
- Vladimir Vujnović – 30 godina rukometa u Rijeci 1949 - 1979 (Rukometni savez Rijeka, 1980.).
- Petar Orgulić – 50 godina rukometa u Rijeci (Adriapublic, 2005.)
- Igor Duvnjak – Zamećanke : 60 godina Ženskog rukometnog kluba Zamet: 1958. - 2018. (Adriapublic, 2018.)
- Vittorio Drog | ANPI
- NK Zamet Povijest klub
File history
Click on a date/time to view the file as it appeared at that time.
| Date/Time | Thumbnail | Dimensions | User | Comment | |
|---|---|---|---|---|---|
| current | 08:39, 19 June 2026 |  | 1,279 × 2,054 (606 KB) | Admin (talk | contribs) |
You cannot overwrite this file.
File usage
The following page uses this file:
