Plivanje

Povijest plivanja na Kvarneru

Kupališna povijest na Kvarneru (1841. – 1910.)

Iako je povijest plivanja usko povezana s poviješću Victorije (današnjeg Primorja), prije početka organiziranih plivačkih smotri u sportskom smislu, na Kvarneru plivanje postaje popularno krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Naime, običaj kupanja u moru tek se počinje popularizirati krajem 18. stoljeća, kada se pripadnici engleske aristokracije počinju kupati u južnoengleskom priobalju, gdje je u Brightonu podignuto prvo morsko kupalište u Europi. U Austro-Ugarskoj Monarhiji najpoznatije lječilišno-kupališno mjesto bile su Karlovy Vary, gdje je aristokracija najvećim dijelom provodila zimski odmor. I u kopnenom dijelu drugih europskih zemalja postojale su toplice i klimatska lječilišta namijenjena imućnijim društvenim slojevima.

Na Kvarneru je otvoreno prvo morsko kupalište u Rijeci 1841. godine. Tri godine kasnije, 1844. godine, u Opatiji je otvoreno kupalište koje će ubrzo postati jedno od najpoznatijih mjesta okupljanja aristokracije iz Austro-Ugarske Monarhije. Trend se nastavlja u mjestima: Lovran, Mali i Veli Lošinj, Sušak, Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Selce i Novi Vinodolski. Od početka 20. stoljeća njihov je razvitak u lječilišnom i kupališnom smislu, kada sunčanje i kupanje postaje sve više razonoda, još značajniji. Do kraja 19. stoljeća kao zimska lječilišta i morska kupališta formiraju se Opatija, Lovran, Mali i Veli Lošinj, Sušak, Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Selce i Novi Vinodolski. Od početka 20. stoljeća njihov je razvitak u lječilišnom i kupališnom smislu.

Prva posebna odjeća za kupanje pojavila se krajem 18. stoljeća, a nalikovala je odjeći za spavanje iz tog vremena. Uz dugu haljinu, ispod koje se nosio korzet, komplet su činile posebne cipele te čarape za vodu, kao i šešir. U suknju su se stavljali i utezi kako u vodi ne bi došlo do nemoralnog zadizanja odjeće. Moda za kupanje sredinom 19. stoljeća dovedena je do savršenstva. Ženski kupaći komplet od čvrste pamučne tkanine sastojao se od tunike kratkih rukava u mornarskom stilu, koja je dosezala ispod koljena. Ispod se nosio korzet i duge hlače do gležnja. Oprema se dopunjavala šeširom od slame ili tkanine i suncobranom. Muška odjeća za kupanje uglavnom je bila prugasta, a hlače (gaće) za kupanje bile su kraće od ženskih i sezale su do koljena. Dječja odjeća također je bila u mornarskom stilu. Tridesetih godina 20. stoljeća odjeća za kupanje postaje otvorenija, a liječnici u tome razdoblju sunčanje propisuju na recept kao terapiju. Četrdesetih godina, nakon smjelih jednodijelnih kostima koji otkrivaju ramena, gornji dio leđa, dekolte i noge, pojavili su se prvi dvodijelni kupaći kostimi. Na kupalištima koja nisu imala odvojene prostore za muškarce i žene, odvojenost spolova osiguravala se vremenskim rasporedom kupanja, koji je često bio neravnomjeran, naravno, na štetu dama kojima su se kupališta otvarala u 6 ili čak 4 sata ujutro, pa do 10 ili 11, a ostalo vrijeme bilo je namijenjeno muškarcima.

Prema zahtjevu Juraja Matije Šporera 1877. godine te kasnije Leopolda Schröttera za osnivanje dioničkog društva za kupališnu izgradnju u gradu Opatiji, dolazi do inicijative Društva južnih željeznica. Oni kupuju vilu Angiolinu 1882. godine, zajedno s parkom te velikim kompleksom gradilišta uz morsku obalu, što je označilo početak sustavne izgradnje i formiranja Opatije kao prvog lječilišnog mjesta na jadranskoj obali. Pored dioničkih društava i zadruga, osniva se i Društvo za uređenje i poljepšanje mjesta, koje potiče znanstvena istraživanja s ciljem dokazivanja klimatskih i balneoloških pogodnosti određenoga podneblja i mjesta. Donošenjem Zemaljskog zakona o klimatskim lječilištima, najprije je 1898. godine klimatskim lječilištem proglašen Lovran, te potom Opatija 1899. godine, koja se službeno smatra prvim morskim klimatskim lječilištem na Jadranu.

Krajem 19. stoljeća Ugarski pomorski gubernij je Rijeci oduzeo uski pojas uz obalu, što je otežalo dobivanje dozvole za izuzeće obalnog pojasa potrebnog za podizanje kupališta. To, međutim, nije spriječilo Riječane da se kupaju u moru jer im je u blizini bilo kupalište na sušačkoj Brajdici. Kupalište na Brajdici vodila su braća Josip i Adolf Strauss, a sagradili su ga 18. svibnja 1899. godine, uz dozvolu Gradskog poglavarstva. Kupalište su, zbog braće, zvali kupalište Strauss. Kupalište je 1906. godine kupio Ante Bačić, a od njega Gradsko poglavarstvo, čime je od 1912. godine kupalište Strauss postalo Gradsko kupalište.

Prve plivačke priredbe organizirale su se u Opatiji 1895. godine u sklopu turističke ponude grada, a prvo natjecanje s natjecateljima iz susjednih zemalja organizirano je 1906. na riječkoj Kantridi.

Početci plivačkog sporta na Kvarneru (1910. – 1945.)

Na Veliku Gospu 1910. godine u Crikvenici održana je Međunarodna plivačka utakmica u preplivavanju, tj. današnji Plivački maraton Šilo – Crikvenica. Natjecanje od Šila do Crikvenice bilo je u organizaciji tadašnjeg Lječilišno-turističkog povjerenstva mjesta. Ime prvog pobjednika nije zapisano, ali se zna da je 1912. pobijedio Mađar Las Tores, koji je dionicu dugu oko 3500 metara preplivao u vrlo dobrom vremenu od sat i šest minuta. Zabilježeno je da je prvi Crikveničanin koji je preplivao tu dionicu bio Vlatko Montanari, tadašnji poznati crikvenički sportaš koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu.

Godine 1912. održana je promotivna smotra na kojoj se natjecalo 50 plivača u plivanju kroz riječku luku. Sušački sportski entuzijasti Victorije na to uzvraćaju organiziranjem plivačkog natjecanja na kupalištu Strauss 1912. godine. Natjecanje se odvijalo na kupalištu s druge strane Rječine i budućeg Gradskog, danas nepostojećeg kupališta. Plivalo se od mora do obale na dionicama od 400 i 200 m slobodno. Sve nagrade su pokupili riječki plivači, braća Sperber. Nedugo zatim, na inicijativu inž. Slavka Batušića, graditelja sušačkog vodovoda, održava se plivačko natjecanje na kupalištu Klotilda. Natjecanje je ostalo zapisano po tome što su natjecatelji nagrađeni čokoladama i sendvičima.

Klubovi

• PK Primorje Rijeka (1908. – danas) HŠK Victoria Sušak, JŠK Victoria Sušak, PK Primorje Riječka Banka, PK Primorje Erste Bank, PK Primorje Croatia Osiguranje
• PK Kostrena (1924.)
• CPK Crikvenica (1932. – danas)
• ŠPD Vinodol Novi Vinodolski (2002. – 2020.)
• PK Delnice (2006. – danas)
• PK Nevera Rijeka (2008. – danas)
• KDP Primorje Rijeka (2010. – danas)
• PK Kantrida Rijeka (2014. – danas)
• PK Opatija (2022. – danas)

Kvarnerski reprezentativci u plivanju

Muškarci Vlado Smokvina Atilije Venturini Ivo Arčanin Slavko Blažina Vanja Ilić Janko Puhar Mićo Doričić Vanja Prizmić Aleksej Trnovec Marijan Finci Ivica Mušnjak Sanjin Negovetić Duško Pandur Karmelo Kvadranti Branko Bogunović Dubravko Sabolić Fran Dobrila Slavko Bonetti Vlado Petković Igor Vranković Marijan Kanjer Alen Lončar Tomislav Karlo Dominik Straga

Žene Arlette Faidiga Branka Loparić Alješa Lavrenčić Bojka Grkinić Nilda Basta Nina Sabol Mirna Rubeša Helena Radetić Ana Celić Tatjana Ujčić Mirna Rubeša Danijela Knežević Edita Šepić Andrea Bralić Dorotea Bralić Gabrijela Ujčić Iva Grivičić

Strani reprezentativci koji su plivali na Kvarneru

Muškarci Zmaj Defilipis Zvonko Klemen Miloš Milošević Miroslav Vučetić Marko Strahija Krešimir Čač Ivan Mladina Duje Draganja Krešimir Čač Marko Strahija

Žene Smiljana Marinović

Treneri

• Rudi Reš
• Ljubo Smokvina
• Vlado Smokvina
• Vitomir Vranić
• Wertheimer
• Slavko Blažina
• Nino Chytka
• Mirko Seifert
• Vlado Polić
• Ivo Scheller
• Duško Vranić
• Duško Pandur
• Ranko Doričić
• Darko Ažić
• Damir Živković
• Dimitar Bobev

Izvori

• Danko Pavešić, Srećko Cuculić - Victoria - Primorje 1908 - 1998 (ŠD Primorje 08, 1998.)
• Sušačka revija: Broj 60: KVARNERSKA KUPALIŠNA BAŠTINA
• Hrvatski plivački savez: Povijest
• Novi list: Mirjana Kos: Kupališta nekad nisu bila samo mjesta na kojima se sunčalo i ulazilo u more, već prvorazredna društvena okupljališta
• Crikva.hr: Prvi Crikveničan koji je preplivao dionicu od Šila do Crikvenice bio je Vlatko Montanari