No edit summary
 
No edit summary
 
Line 1: Line 1:
== Opis ==


Zdravko Rađenović snimljen 1976. godine.
Zdravko Rađenović - Beli započeo je svoju rukometnu karijeru u svom rodnom gradu Bačkoj Palanci, iz koje je na inicijativu trenera Vlade Štencla 1971. godine došao u riječki Kvarner. U klubu se zadržao dvije godine u kojima je bio među najboljim igračima riječkog prvoligaša. Prije početka sezone 1973./74. prelazi u redove državnog prvaka Borca iz Banje Luke s kojim brani naslov i do 1981. godine osvaja sveukupno pet naslova prvaka, tri jugoslavenska kupa i Kup europskih prvaka 1976. godine, protiv danske Fredericije. Zatim odlazi u njemački MTSV Schwabing gdje igra od 1981. do 1987. godine. U prvoj sezoni osvajaju južnu skupinu Druge Bundeslige kojom ostvaruju plasman u Prvu. Iako je uspio osvojiti samo DHB kup 1986. godine, iste je bio doprvak Bundeslige, a sljedeće je došao do polufinala europskog Kupa pobjednika kupova. Od 1987. do 1991. godine igrao je ponovno za Borac s kojim je osvojio EHF kup u posljednjoj sezoni.
Kao reprezentativac u 137 nastupa za Jugoslaviju zabio je 389 pogodaka i osvojio olimpijsko zlato u Los Angelesu 1984. godine, te srebrnu (1982.) i brončanu medalju (1974.) na svjetskom prvenstvu. Uz to, osvojio je i dvije zlatne medalje na Mediteranskim igrama u Alžiru (1975.) i Splitu (1979.). Po mišljenju mnogih novinara i rukometnih kolega, bio je jedan od najboljih rukometaša na ovim prostorima.
*Izvori:
Vladimir Vujnović – 30 godina rukometa u Rijeci 1949 - 1979 (Rukometni savez Rijeka, 1980.).
Petar Orgulić - 50 godina rukometa u Rijeci (Adriapublic, 2005.).

Latest revision as of 11:58, 22 May 2026

Opis

Zdravko Rađenović snimljen 1976. godine.

Zdravko Rađenović - Beli započeo je svoju rukometnu karijeru u svom rodnom gradu Bačkoj Palanci, iz koje je na inicijativu trenera Vlade Štencla 1971. godine došao u riječki Kvarner. U klubu se zadržao dvije godine u kojima je bio među najboljim igračima riječkog prvoligaša. Prije početka sezone 1973./74. prelazi u redove državnog prvaka Borca iz Banje Luke s kojim brani naslov i do 1981. godine osvaja sveukupno pet naslova prvaka, tri jugoslavenska kupa i Kup europskih prvaka 1976. godine, protiv danske Fredericije. Zatim odlazi u njemački MTSV Schwabing gdje igra od 1981. do 1987. godine. U prvoj sezoni osvajaju južnu skupinu Druge Bundeslige kojom ostvaruju plasman u Prvu. Iako je uspio osvojiti samo DHB kup 1986. godine, iste je bio doprvak Bundeslige, a sljedeće je došao do polufinala europskog Kupa pobjednika kupova. Od 1987. do 1991. godine igrao je ponovno za Borac s kojim je osvojio EHF kup u posljednjoj sezoni. Kao reprezentativac u 137 nastupa za Jugoslaviju zabio je 389 pogodaka i osvojio olimpijsko zlato u Los Angelesu 1984. godine, te srebrnu (1982.) i brončanu medalju (1974.) na svjetskom prvenstvu. Uz to, osvojio je i dvije zlatne medalje na Mediteranskim igrama u Alžiru (1975.) i Splitu (1979.). Po mišljenju mnogih novinara i rukometnih kolega, bio je jedan od najboljih rukometaša na ovim prostorima.

  • Izvori:

Vladimir Vujnović – 30 godina rukometa u Rijeci 1949 - 1979 (Rukometni savez Rijeka, 1980.). Petar Orgulić - 50 godina rukometa u Rijeci (Adriapublic, 2005.).

File history

Click on a date/time to view the file as it appeared at that time.

Date/TimeThumbnailDimensionsUserComment
current11:32, 22 May 2026Thumbnail for version as of 11:32, 22 May 2026480 × 620 (129 KB)Admin (talk | contribs)

The following page uses this file:

Metadata