Kvarnerpedia

RK Crikvenica

Revision as of 10:36, 31 December 2025 by Admin (talk | contribs)

RK Crikvenica je bivši muški rukometni klub iz Crikvenice koji je djelovao od 1956. do 2017. godine.

RK Crikvenica
Puno ime: Rukometni klub Crikvenica
Osnovan: 1956.
Zatvoren: 2017.
Sport: Rukomet
Dvorana: GSD Crikvenica
Kapacitet: 1050
Navijači: /
Liga: 1. HRL – Jug (2016./17.)
Rang lige: II.
Službenica stranica: www.rk-crikvenica.hr

Klub je u svoje vrijeme igrao u vrhu Hrvatske rukometne lige (današnje Premijer lige). Bio je prvi klub koji je igrao najviši rang nekog sportskog prvenstva iz Crikvenice.

Kroz povijest kluba igrali su reprezentativci: Darko Franović, Alvaro Načinović, Mladen Prskalo, Egon Paljar, Viktor Gigov, Kristian Bećiri, Liridon Zena, Mateo Hrvatin i Moreno Car.

Povijest

Crikvenica u Jugoslaviji (1956. – 1991.)

Rukometni klub Crikvenica osnovan je 1956. godine, na inicijativu i uz vođenje nastavnika gimnastike iz novonastale gimnazije, Branka Banjanina. Prvi rukometaši kluba bili su: Blaženko Grbčić, Ivan Car - Žvrk, Petar Čubranić, Ivo Car - Vlah, Marijan Župan, Lino Car, Vladimir Montanari, Ivan Požarić, Zvonko Pelicarić, Lino Car i vaterpolist Šime Gržinić. Prvu utakmicu odigrali su s rukometašima „Senja". Tijekom prvih godina kluba redovito je dolazio pionir riječkog rukometa, Eduard Domazet, koji je Crikveničane učio rukomet. Iste godine, na jesen, klub se priključuje prvom „Podsaveznom prvenstvu Rijeke" u kojem završava na pretposljednjem mjestu, iznad riječkog „Lučkog Radnika".

Prvi značajan rezultat klub je ostvario dvije godine kasnije, u sezoni 1957./58., kada su završili na drugom mjestu ispod riječkog „Orijenta" u Primorskoj skupini Podsavezne lige Hrvatskog primorja.

RK Crikvenica je kraće vrijeme imao i žensku sekciju. Iako stvorena prisilno u držanju tadašnjih pravila od strane RSJ, svaki sportski klub morao je imati i žensku momčad. Tako je prva ženska službena rukometna utakmica u Crikvenici odigrana 11. listopada 1966. godine. Rukometašice Crikvenice vodio je Marijan Margitić protiv ekipe „Pećina" koju je vodio Stjepan Lončarić. Crikveničanke su pobijedile rezultatom 7:6.

Najveći rezultat kluba u bivšoj državi je ostvarila momčad 1978./79. sezone, osvojivši Primorsko-goransku zonsku ligu i vrativši se u Hrvatsku republičku ligu. Kroz 1980-e klub je boravio u Primorsko-istarskoj ligi, tj. četvrtom rangu Jugoslavenskog rukometnog prvenstva. Uz par viših pozicija kroz sezone, rukometaši Crikvenice uspjeli su osvojiti ligu jednom, u sezoni 1984./85. Početkom desetljeća u klubu se afirmirao Darko Franović, koji je u narednom desetljeću igrao za reprezentaciju Hrvatske i potom postao prvi crikvenički rukometaš koji je igrao za reprezentaciju.

Crikvenica u Hrvatskoj (1992. – 2017.)

Prvu sezonu proveli su u zapadnoj skupini Treće lige, završivši drugi iza „Selca". Naredne sezone prebačeni su u skupinu jug Prve B lige u kojoj igraju narednih devet sezona.

Dolaskom trenera Drage Žiljka u ožujku 1997. godine, počinje se stvarati jezgra igrača koja klub ubrzo vodi u velikog konkurenta u regiji. Drugu polusezonu 1996./97. sezone klub završava na trećem mjestu Prve B lige, što je tada zapisano kao najveći rezultatski uspjeh u povijesti kluba. Za „Crikvenicu" su te sezone igrali: Danijel Milin, Kristijan Car, Dubravko Papić, Zvonimir Kutija, Saša Ivančić, Mario Broz, Robert Manestar, Damir Vundač, Vladimir Tica, Dubravko Car, Zoran Car, Pavo Župan, Mario Lukovima, Marin Uremović i Vedran Domijan.

Početak nove sezone značio je više očekivanja nakon prošlogodišnjeg povijesnog uspjeha. Iako nisu završili stepenicu više, niti izjednačili rezultat, nisu se ni posramili. Završili su na poziciji niže od prošle godine, na četvrtom mjestu. Za predsjednika Požarića to je bio uspjeh jer se roster nije promijenio, mlađi igrači su dobili minutažu i stariji poluprofesionalci su se poboljšali. Pod vodstvom trenera Žiljka sezone 1997./98. igrali su: Pavo Župan, Damir Vundač, Zvonimir Kutijan, Zoran Car, Mario Broz, Dubravko Car, Kristijan Car, Saša Ivančić, Danijel Milin, Petar Lončarić, Robert Manestar, Mario Vuković, Vedran Domijan, Marin Uremović i Vladimir Tica.

Naslovnica Primorskih novina o ulasku Crikvenice u Final Four Hrvatskog kupa.

Naredne sezone stižu pojačanja u vidu bivših „zamećana" Saše Nikšića, Marina Miškovića i Senjanina Marina Tomljanovića, koji su na kraju dokazali dobro odrađen posao u prijelaznom roku.

Dvije godine nakon najvećeg klupskog uspjeha, rukometaši „Crikvenice" obaraju očekivanja igranjem u završnici Hrvatskog rukometnog kupa.

Nakon ostvarenih kvalifikacija kroz Županijski kup, rukometaši „Crikvenice" igrali su osminu finala protiv RK „Osijek '93" kojeg su pobjede u objema utakmicama garantirale prolaz u četvrtfinale. Teške utakmice protiv „Arena" iz Pule nisu spriječile prolaz kiraca. Nakon pobjede 26:18 u prvoj utakmici, „Crikvenica" je izgubila drugu 27:21 i prošla u „Final Four", tj. završnicu Hrvatskog kupa. Neočekivani put u završnicu Hrvatskog rukometnog kupa, krenuli su "kirci" s dva malen kopija koje su vozili tehniko Branko Brnčić i njegov, ujedno igrač Dražen. Iako znatno manji i siromašniji od suparnika „Medveščaka" (Zagreb), „Brodokumera" (Split) i „Badela", nije spriječilo rukometaše „Crikvenice" da dobe „puni tretman". Policijska pratnja odvezla je oba kombija kluba do Športskog centra Gripe.

Polufinalna utakmica protiv zagrebačkog „Medveščaka" tekla je u korist protivnika. Zagrepčani nisu nipošto potcijenili naše rukometaše, a čak su i suci donijeli nekoliko spornih odluka kontra „Crikvenice". Međutim, u zadnjih deset minuta prvog poluvremena crikvenički napad pada i samo jedan gol prolazi, dok Zagrepčani pogađaju devet. Na poluvremenu drže vodstvo od 15:8. Drugo je poluvrijeme proteklo u ravnopravnom nadmetanju. Zagrepčani su rutinirano održavali razliku. Kutija, Mišković, Broz i Vundač stvarali su akcije i realizirali ih, dok je Danijel Milin dostojno branio koliko je mogao (16 obrana). Na kraju nije bilo dovoljno, „Crikvenica" je izgubila 29:22 od ekipe Josipa Milkovića, koji je imao na raspolaganju reprezentativce poput Marija Kelentrića i Ive Glavinića. U utakmici za treće mjesto izgubili su 32:13 od splitskog „Brodokumera". Iako visok poraz, bilo je za očekivati jer je bio treći dan po redu da su Crikveničani igrali, naime, da bi smanjili troškove, odigrali su ligašku utakmicu u Kninu dan prije utakmice s „Medveščakom". Završivši na četvrtom mjestu, igrač Crikvenice Zvonimir Kutija bio je najbolji strijelac Hrvatskog kupa.

Momčad RK Crikvenica u završnici Hrvatskog rukometnog kupa i ponovnom uspješnom pozicijom trećeg mjesta u Prvoj B ligi sezone 1998./99. bili su: Danijel Milin, Alen Filipović, Zlatko Benić, Kristijan Car, Zvonimir Kutija, Želimir Šamanić, Marin Mišković, Mario Broz, Damir Vundač, Saša Nikšić, Marin Uremović, Dražen Brnčić, Pavo Župan, Nikola Škorić i Marin Tomljanović. Ekipu je vodio trener Drago Žiljak, a pomoć i podršku su dali predsjednik Ivan Požarić, tajnik Vladimir Matejčić, tehniko Branko Brnčić i liječnica dr. Ines Car.

Sljedeća sezona (1999./00.) prošla je znatno slabije. Tijesno prvenstvo u konkurenciji s pojačanim ekipama „Rudara" (Labin), „EKOL Ivančice" (Ivanec) i „Arene" (Pula). Bodove su gubili protiv zagrebačke „Dubrave" i druge momčadi „Badela" u kojoj su prvotimci istoimenog kluba igrali protiv „Crikvenice" te ih deklasirali. U kupu su izgubili osminu završnice protiv „Medveščaka".

Sljedeću sezonu (2000./01.) završili su na petom mjestu. Kvalitetne performanse rukometaša „Crikvenice" osigurale su im mjesto u višem rangu.

Godine 2001. Hrvatski rukometni savez reorganizirao je ligaški sustav, povećao broj momčadi u Prvoj ligi i, nakon što je „Rudar" (Labin) odustao od prvoligaškog natjecanja, RK „Crikvenica" ulazi u 1. rukometnu ligu.

Tijekom prijelaznog roka došla su tri bivša reprezentativca: Alvaro Načinović, Mladen Prskalo i Darko Franović. Prvoligaški debi imali su 29. rujna 2001. godine u dvorani „Dinko Lukarić", protiv splitskog "Brodokumera" kojeg su pobijedili 22:21. Crikveničani su pružali dobre domaće partije i premašili očekivanja rukometnih gledatelja. Najbolje odigrana utakmica bila je u 24. kolu, kada su pobijedili „Medveščak Infosistem", koji je završio treći u prvenstvu. Desetim mjestom na tablici završili su prvenstvo s 12 pobjeda u 30 utakmica. Prvu prvoligašku sezonu RK „Crikvenice" odigrali su: Darko Jeličić, Kristijan Car, Eduard Hibšer, Andrej Zec, Alen Filipović, Kristijan Car, Eduard Hibšer, Vedran Domijan, Sandro Domijan, Saša Nikšić, Anđelko Car, Saša Ivančić, Damir Pleša, Mladen Prskalo, Alvaro Načinović, Damir Vundač, Neven Popović, Zvonimir Kutija, Robert Manestar, Mario Broz, Pavo Župan, Sanjin Jelovac, Darko Franović i Marin Mišković, pod vodstvom trenera Drage Žiljka. Potporu momčadi su pružili i klupski dužnosnici: tehniko Branko Brnčić, liječnica Ines Car, tajnik Vladimir Matejčić i predsjednik Ivan Požarić.

Sljedeća sezona (2002./03.) je počela slabije nego lani. Polusezonu su završili na 11. mjestu s 11 bodova. Prvu utakmicu u nastavku prvenstva, tj. 16. kolo, Crikveničani su odigrali u svojoj novoj dvorani pobijedivši 26:23 „Umag". Slijedila su dva poraza, a jedan od njih su protiv „Metkovića Jamba" izgubili samo za jedan gol. Nastavljen je niz pobjeda/poraza, a na novom domaćem terenu pružali su najbolje utakmice. Važnu pobjedu su ostvarili u 27. kolu, kada su pobijedili „Zamet", tada momčad Zlatka Saračevića. Sezonu su završili na 11. mjestu na tablici s 27 bodova koje su prikupili s 13 pobjeda i jednom neodlučenom utakmicom u 30 kola. U Hrvatskom kupu su pobjedom nad „Splitom" došli do četvrtfinala gdje su izgubili obje utakmice od "Zagreba". Sastav Crikvenice za 2002./03. sezonu: Darko Jeličić, Igor Dokmanović, Bojan Pezelj, Pavo Župan, Ramiz Džekić, Zvonimir Kutija, Alvaro Načinović, Andrej Jurić, Saša Nikšić, Marin Mišković, Saša Ivančić, Robert Manestar, Mladen Prskalo i Mario Broz. Na klupi su bili trener Drago Žiljak, njegov pomoćnik Alen Filipović, tehniko Bruno Bosagov i liječnica dr. Ines Car, dok su administrativni dio obavljali sportski direktor Branko Brnčić i predsjednik kluba Ivan Požarić.

U prvom dijelu nove sezone 16 momčadi igralo je jednokružnim liga-sustavom od 15 kola. Predvođeni već iskusnom ekipom i novim pojačanjima, započinju svoju prvu sezonu domaćom pobjedom 33:21 protiv „Đakova", kod kuće u Crikvenici. Drugo kolo donijelo je neodlučan rezultat protiv "Moslavine" (Kutina), dok su treće i četvrto kolo donijeli rutinski poraz od „Zagreba" i poraz za gol razlike od „Osijeka Elektromodul". Naredna tri kola skupljaju bodove pobjedama nad „Zametom" (19:17), „Bjelovarom" (31:25) i „Umagom" (35:22). Do posljednjeg kola prvog dijela sezone pobjeđuju sve preostale domaće utakmice i gube sve gostujuće, manjom razlikom. Od utakmica za napomenuti su one na „Ekol" (Ivančica) i „Varteks Di Caprio" (Varaždin) gdje su se rukometaši „Crikvenice" iskalili na protivnicima, napravivši od +10 gol razliku u obje utakmice. Prije posljednjeg kola „Zagreb" i „Metković" su osigurali svoj prolazak, a za preostala četiri mjesta borili su se „Medveščak Infosistem", „Zamet", „Perutnina PIPO IPC" (Čakovec), „Osijek Elektromodul" i „Crikvenica". Posljednje kolo „Crikvenica" je dobila „Split" u gostima, ali nažalost, zbog pobjeda „Osijeka", „Zameta" i „Medveščaka" i poraza u Čakovcu u 8. kolu, Čakovčani su uzeli šesto mjesto, dok „Crikvenica" sedmo, sa istim brojem bodova izvan Lige za prvaka tj. Lige 6. Ligu za ostanak su odradili bez velikih problema jer su već skupili dovoljno bodova u prvom dijelu za osiguran ostanak. Devet pobjeda i devet poraza dočekalo je Crikveničane na kraju Lige za ostanak u kojoj se iskušao i pokoji igrač omladinskog pogona.

Trener Žiljak i igrač Alvaro Načinović pokazali su veliki karakter prilikom drugog dijela sezone, naime, oboje su odvojeno dobili pozive da preuzmu kormilo "Zameta" nakon otkaza trenera Zlatka Saračevića. Oboje su odbili ponude zbog obaveza prema „Crikvenici". Na kraju sezone se pred domaćom publikom od karijere oprostio Darko Franović, prvi crikvenički reprezentativac. Isto tako, dugogodišnji prvotimci Saša Nikšić i Zvonimir Kutija su okončali igračku karijeru.

Momčad sezone 2003./04. - Darko Jelčić, Igor Dokmanović, Zvonimir Kutija, Bojan Pezelj, Mario Broz, Pavo Župan, Andrej Jurić, Darko Franović, Saša Nikšić, Alvaro Načinović, Janko Mavrović, Marin Mišković, Kristijan Car, Eduard Hibšer, Mladen Prskalo, Dario Jagić, Igor Montanari - Knez, Sanjin Jelovac i trener Drago Žiljak.

Momčad kroz sezonu 2004./05. - Darko Jeličić, Igor Dokmanović, Bojan Pezelj, Mario Broz, Pavo Župan, Alvaro Načinović, Tomislav Matošević, Janko Mavrović, Marin Mišković, Mladen Prskalo, Dario Jagić, Eduard Hibšer, Davor Lončarić, Joško Jukić, Sanjin Jelovac, Igor Montanari - Knez, Dušan Pupovac, Slaven Šebešćen i trener Drago Žiljak.

Dvorana

Prvi dom rukometaša „Crikvenice" bilo je malo igralište iza nekadašnje „Sokolane" doma „Partizana" u Crikvenici. Na tom su igralištu prebivali do 1985. godine, kada je srušena zbog smotre „Autobusera Europe". Tada je klub ostao bez klupskih prostorija. Nakon toga, bili su prisiljeni preseliti se na igralište pokraj nogometnog igrališta NK Crikvenica.

Od 1985. godine klub se, u nedostatku odgovarajuće sportske dvorane, natjecao u dvoranama Delnica, Senja i Rijeke, dok su treninge odrađivali u dvorani srednje škole Dr. Antuna Barca u Crikvenici te dvoranama Rijeke i Senja. Zbog tog manjka domaćeg terena, povodom rezultatskog uspona krajem 90-ih, mediji su često nazivali crikveničke rukometaše „ambicioznim beskućnicima".

Početkom 2001. godine počinje izgradnja dvorane u Crikvenici. Kroz dvije godine realizacije projekta, uloženo je 14 milijuna kuna. Dvoranu je izgradila križevačka graditeljska tvrtka „Radnik", a objekt je na korištenje građanima predao gradonačelnik Crikvenice Ivica Malatestinić.

Dvorana ima kapacitet od 1050 posjetitelja za rukometne utakmice.

Na svečanom otvorenju 15. veljače 2003. godine odigrano je 16. kolo Prve hrvatske rukometne lige, između „Crikvenice" i „Umaga". Rukometaši „Crikvenice" prigodno su „krstili" novu dvoranu pobjedom tri razlike nad Umažanima. Utakmicu je otvorio Marin Mišković zabivši prvi gol, koji ostaje prvi u povijesti dvorane. Na utakmici su prisustvovali mnogi sportski dužnosnici i sportaši poput Ivice Kostelića.

Rivalstva

Rivalstvo koje je trajao od samog početka RK Crikvenica, bilo je s rukometašima „Senja".

RK „Crikvenica" je imala snažno rivalstvo sa „Zametom" koje je započelo usponom „kiraca" krajem 90-ih. Žiljkovo desetogodišnje prebivanje na klupi „Crikvenice" i dovođenje raznih bivših Zametaša u klub kuhalo je vatrene derbi utakmice.

Uprava kluba

Kroz povijest kluba prošlo su razni dužnosnici i funkcioneri. Neki od najznačajnijih bili su: Branko Banjanin, Vladimir Montanari, Vedran Matejčić, Anđelko Frković, Kazimir Pleše, Božidar Tomašek, Anton Ljači, Hari Brusić, Stjepan Lončarić, Bruno Bosagov, Senko Smoljan, Robert Manestar i Gordan Božić.

Najznačajniji u povijesti kluba bili su dugogodišnji predsjednik, kasnije i počasni predsjednik Ivan Požarić - Braco i Branko Brnčić, koji je kroz više od četiri desetljeća u klubu imao više funkcija.

Sezone

Unutar tablice prikazane su sezone "Jugoslovenskog rukometnog prvenstva" od 1956. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija
1956./57. II. Podsavezna liga Rijeka 6.
1957./58. II. Podsavezna liga Hrvatskog Primorja – Primorska skupina 2.
1958./59 II. Primorsko-istarska regionalna liga 7.
1959./60. II. Primorsko-istarska regionalna liga 7.
1960./61.
1961./62.
1962./63. III. Zonska liga Rijeka 3.
1963./64. III. Riječko-karlovačka regionalna liga 4.
1964./65. III. Hrvatska liga – Primorska regija 6.
1965./66. III. Primorsko-karlovačka liga 8.
1966./67.
1967./68. II. Primorsko-istarska regionalna liga 6.
1968./69. II. Hrvatska jedinstvena liga 2.
1969./70. II. Hrvatska jedinstvena liga 3.
1970./71. II. Hrvatska jedinstvena liga 6.
1971./72. II. Hrvatska jedinstvena liga 4.
1972./73. III. Hrvatska jedinstvena liga 11.
1973./74. IV. Primorsko-istarska i Goranska liga 10.
1974./75. IV. Primorsko-istarska i Goranska liga 5.
1975./76. III. Hrvatska regionalna liga – Zapad 11.
1976./77. IV. Primorska regionalna liga 7.
1977./78. IV. Primorska regionalna liga 4.
1978./79. IV. Primorsko-goranska zonska liga 1.
1979./80. III. Hrvatska regionalna liga – Zapad 4.
1980./81. III. Hrvatska republička liga 8.
1981./82. IV. Hrvatska regionalna liga – Zapad 3.
1982./83. IV. Hrvatska regionalna liga – Zapad 5.
1983./84. IV. Primorsko-istarska liga 7.
1984./85. IV. Primorsko-goranska liga 1.
1985./86. III. Primorsko-goranska liga 8.
1986./87. IV. Primorsko-goranska liga 7.
1987./88. IV. Primorsko-goranska liga 11.
1988./89. IV. Primorsko-istarska liga 5.
1989./90. IV. Primorsko-istarska liga 3.
1990./91. IV. Međuopćinska liga 6.


Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Hrvatskog rukometnog prvenstva", 1992. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija
1991./92. IV. 3. HRL 2.
1992./93. II. 1. B HRL – Jug 6.
1993./94. II. 1. B HRL – Jug 10.
1994./95. II. 1. B HRL – Jug 6.
1995./96. II. 1. B HRL – Jug 7.
1996./97. II. 1. B HRL – Jug 3.
1997./98. II. 1. B HRL – Jug 4.
1998./99. II. 1. B HRL – Jug 3.
1999./00. II. 1. B HRL – Jug 8.
2000./01. II. 1. B HRL – Jug 5.
2001./02. I. 1. HRL 10.
2002./03. I. 1. HRL 11.
2003./04. I. 1. HRL 11.
2004./05. I. 1. HRL 9.
2005./06. I. 1. HRL 12.
2006./07. I. 1. HRL 15.
2007./08. II. 2. HRL – Zapad 2.
2008./09. II. 1. HRL 2.
2009./10. II. 1. HRL 4.
2010./11. II. 1. HRL 7.
2011./12. II. 1. HRL 9.
2012./13. II. 1. HRL 13.
2013./14. II. 1. HRL 3.
2014./15. II. 1. HRL 7.
2015./16 II. 1. HRL 13.
2016./17. II. 1. HRL 12.

Uspjesi

  • Hrvatski kup
    • Final Four (1): 1998./99.
  • Primorsko-istarska regionalna liga
    • Prvak (1): 1984./85.
  • Primorsko-goranska zonska liga
    • Prvak (1): 1978./79.

Bitni igrači

 

Treneri

Predsjednici

  • Robert Hrelja
  • Ivan Požarić
  • Robert Manestar (2008. – 2014.)
  • Gordan Božić (2014. – 2017.)

Galerija

  • RK Crikvenica u Hrvatskoj jedinstvenoj ligi
    RK Crikvenica u Hrvatskoj jedinstvenoj ligi
  • RK Crikvenica 2015. godine
    RK Crikvenica 2015. godine

Izvori

Retrieved from "https://kvarnerpedia.com/wiki/index.php?title=RK_Crikvenica&oldid=1666"