RK Crikvenica

RK Crikvenica je bivši muški rukometni klub iz Crikvenice koji je djelovao od 1956. do 2017. godine.

RK Crikvenica

Puno ime:	Rukometni klub Crikvenica
Osnovan:	1956.
Zatvoren:	2017.
Sport:	Rukomet
Dvorana:	GSD Crikvenica
Kapacitet:	1050
Navijači:	/
Liga:	1. HRL – Jug (2016./17.)
Rang lige:	II.
Službenica stranica:	www.rk-crikvenica.hr

Klub je u svoje vrijeme igrao u vrhu Hrvatske rukometne lige (današnje Premijer lige). Bio je prvi klub koji je igrao najviši rang nekog sportskog prvenstva iz Crikvenice.

Kroz povijest kluba igrali su reprezentativci: Darko Franović, Alvaro Načinović, Mladen Prskalo, Egon Paljar, Viktor Gigov, Tomislav Huljina, Kristian Bećiri, Liridon Zena, Mateo Hrvatin i Moreno Car.

Povijest

Crikvenica u Jugoslaviji (1956. – 1991.)

Rukometni klub Crikvenica osnovan je 1956. godine, na inicijativu i uz vođenje nastavnika gimnastike iz novonastale gimnazije, Branka Banjanina. Prvi rukometaši kluba bili su: Blaženko Grbčić, Ivan Car - Žvrk, Petar Čubranić, Ivo Car - Vlah, Marijan Župan, Vladimir Montanari, Ivan Požarić, Zvonko Pelicarić, Lino Car i vaterpolist Šime Gržinić. Prvu utakmicu odigrali su s rukometašima „Senja“. Tijekom prvih godina kluba redovito je dolazio pionir riječkog rukometa, Eduard Domazet, koji je Crikveničane učio rukomet. Iste godine, na jesen, klub se priključuje prvom „Podsaveznom prvenstvu Rijeke“ u kojem završava na pretposljednjem mjestu, iznad riječkog „Lučkog Radnika“.

Prvi značajan rezultat klub je ostvario dvije godine kasnije, u sezoni 1957./58., kada su završili na drugom mjestu ispod riječkog „Orijenta“ u Primorskoj skupini Podsavezne lige Hrvatskog primorja.

RK Crikvenica je kraće vrijeme imao i žensku sekciju. Iako stvorena prisilno u držanju tadašnjih pravila od strane RSJ, svaki sportski klub morao je imati i žensku momčad. Tako je prva ženska službena rukometna utakmica u Crikvenici odigrana 11. listopada 1966. godine. Rukometašice Crikvenice vodio je Marijan Margitić protiv ekipe „Pećina“ koju je vodio Stjepan Lončarić. Crikveničanke su pobijedile rezultatom 7:6.

Najveći rezultat kluba u bivšoj državi je ostvarila momčad 1978./79. sezone, osvojivši Primorsko-goransku zonsku ligu i vrativši se u Hrvatsku republičku ligu. Kroz 1980-e klub je boravio u Primorsko-istarskoj ligi, tj. četvrtom rangu Jugoslavenskog rukometnog prvenstva. Uz par viših pozicija kroz sezone, rukometaši „Crikvenice“ uspjeli su osvojiti ligu jednom, u sezoni 1984./85. Početkom desetljeća u klubu se afirmirao Darko Franović, koji je u narednom desetljeću igrao za reprezentaciju Hrvatske i potom postao prvi crikvenički rukometaš koji je igrao za reprezentaciju.

Početci u Hrvatskoj ligi (1992. – 1996.)

Prvu sezonu proveli su u zapadnoj skupini Treće lige, završivši drugi ispod „Selca“. Naredne sezone prebačeni su u skupinu jug Prve B lige u kojoj drže pozicije u sredini tablice.

Uspjesi u ligi i Final Four kupa (1996. – 2001.)

U prvom dijelu sezone 1996./97. ekipe "Solina" i "Arene" iz Pule su se lakoćom maknuti od ostalih 10 momčadi u prvenstvu. „Crikvenica“ je s 11 bodova držala poziciju na sredini tablice. U ožujku 1997. godine na klupu 'kiraca' dolazi bivši trener „Zameta“ – Drago Žiljak. Drugu dio sezone klub momčad predvođena domaćim igračima, dobila je taktičko pojačanje na klupi, koje ih vodi do osvajanja 13 bodova od ožujka do kraja sezone. Pobjedom protiv „Pećina“, 'kirci' završavaju na trećem mjestu Prve B lige, što je tada zapisano kao najveći rezultatski uspjeh u povijesti kluba.

Za „Crikvenicu“ su te sezone igrali: Danijel Milin, Kristijan Car, Dubravko Papić, Zvonimir Kutija, Saša Ivančić, Mario Broz, Robert Manestar, Damir Vundač, Vladimir Tica, Dubravko Car, Zoran Car, Pavao Župan, Mario Lukovima, Marin Uremović i Vedran Domijan.

Početak nove sezone značio je više očekivanja nakon prošlogodišnjeg povijesnog uspjeha. Iako nisu završili stepenicu više, niti izjednačili rezultat, nisu se ni posramili. Završili su na poziciji niže od prošle godine, na četvrtom mjestu. Za predsjednika Požarića to je bio uspjeh jer se roster nije promijenio, mlađi igrači su dobili minutažu i stariji poluprofesionalci su se poboljšali. Pod vodstvom trenera Žiljka sezone 1997./98. igrali su: Pavao Župan, Damir Vundač, Zvonimir Kutijan, Zoran Car, Mario Broz, Dubravko Car, Kristijan Car, Saša Ivančić, Danijel Milin, Petar Lončarić, Robert Manestar, Mario Vuković, Vedran Domijan, Marin Uremović i Vladimir Tica.

Naredne sezone stižu pojačanja u vidu bivših 'zamećana' Saše Nikšića, Marina Miškovića i Senjanina Marina Tomljanovića, koji su na kraju dokazali dobro odrađen posao u prijelaznom roku.

Dvije godine nakon najvećeg klupskog uspjeha, rukometaši „Crikvenice“ obaraju očekivanja igranjem u završnici Hrvatskog rukometnog kupa.

Nakon ostvarenih kvalifikacija kroz Županijski kup, rukometaši „Crikvenice“ igrali su osminu finala protiv RK „Osijek '93“ kojeg su pobjede u objema utakmicama garantirale prolaz u četvrtfinale. Teške utakmice protiv „Arena“ iz Pule nisu spriječile prolaz kiraca. Nakon pobjede 26:18 u prvoj utakmici, „Crikvenica“ je izgubila drugu 27:21 i prošla u „Final Four“, tj. završnicu Hrvatskog kupa. Neočekivani put u završnicu Hrvatskog rukometnog kupa, krenuli su 'kirci' s dva malen kopija koje su vozili tehniko Branko Brnčić i njegov, ujedno igrač Dražen. Iako znatno manji i siromašniji od suparnika „Medveščaka“ (Zagreb), „Brodokumera“ (Split) i „Badela“, nije spriječilo rukometaše „Crikvenice“ da dobe „puni tretman“. Policijska pratnja odvezla je oba kombija kluba do Športskog centra Gripe.

Polufinalna utakmica protiv zagrebačkog „Medveščaka“ tekla je u korist protivnika. Zagrepčani nisu nipošto potcijenili naše rukometaše, a čak su i suci donijeli nekoliko spornih odluka kontra „Crikvenice“. Međutim, u zadnjih deset minuta prvog poluvremena crikvenički napad pada i samo jedan gol prolazi, dok Zagrepčani pogađaju devet. Na poluvremenu drže vodstvo od 15:8. Drugo je poluvrijeme proteklo u ravnopravnom nadmetanju. Zagrepčani su rutinirano održavali razliku. Kutija, Mišković, Broz i Vundač stvarali su akcije i realizirali ih, dok je Danijel Milin dostojno branio koliko je mogao (16 obrana). Na kraju nije bilo dovoljno, „Crikvenica“ je izgubila 29:22 od ekipe Josipa Milkovića, koji je imao na raspolaganju reprezentativce poput Marija Kelentrića i Ive Glavinića. U utakmici za treće mjesto izgubili su 32:13 od splitskog „Brodokumera“. Iako visok poraz, bilo je za očekivati jer je bio treći dan po redu da su Crikveničani igrali službenu utakmicu. Naime, da bi smanjili troškove, odigrali su ligašku utakmicu u Kninu protiv ekipe „Knin '95“ (pobijedili 22:19) dan prije utakmice s „Medveščakom“. Do utakmice za treće mjesto momčad je bila vidno umorna. Ostvarivši još jedan uspjeh u povijesti kluba, među rukometašima „Crikvenice“ Zvonimir Kutija bio je najbolji strijelac turnira.

Momčad RK Crikvenica u završnici Hrvatskog rukometnog kupa i ponovnom uspješnom pozicijom trećeg mjesta u Prvoj B ligi sezone 1998./99. bili su: Danijel Milin, Alen Filipović, Zlatko Benić, Kristijan Car, Zvonimir Kutija, Želimir Šamanić, Marin Mišković, Mario Broz, Damir Vundač, Saša Nikšić, Marin Uremović, Dražen Brnčić, Pavao Župan, Nikola Škorić i Marin Tomljanović. Ekipu je vodio trener Drago Žiljak, a pomoć i podršku su dali predsjednik Ivan Požarić, tajnik Vladimir Matejčić, tehniko Branko Brnčić i liječnica dr. Ines Car.

Sljedeća sezona (1999./00.) prošla je znatno slabije. Tijesno prvenstvo u konkurenciji s pojačanim ekipama „Rudara“ (Labin), „EKOL Ivančice“ (Ivanec) i „Arene“ (Pula). Bodove su gubili protiv zagrebačke „Dubrave“ i druge momčadi „Badela“ u kojoj su prvotimci istoimenog kluba igrali protiv „Crikvenice“ te ih deklasirali. U kupu su izgubili osminu završnice protiv „Medveščaka“.

Sljedeću sezonu (2000./01.) završili su na petom mjestu. Kvalitetne performanse rukometaša „Crikvenice“ zadnjih par sezona, nisu prošle bez nagrade. Na ljeto bi dobili najveću priliku u povijesti kluba.

Zvijezdani trenutci – Prvoligaši (2001. – 2007.)

Godine 2001. Hrvatski rukometni savez reorganizirao je ligaški sustav, povećao broj momčadi u Prvoj ligi i, nakon što je „Rudar“ (Labin) odustao od prvoligaškog natjecanja, „Crikvenica“ u kulminaciji dobrih rezultata zadnjih godina ulazi u Prvu rukometnu ligu.

Tijekom prijelaznog roka došla su tri bivša reprezentativca: Alvaro Načinović, Mladen Prskalo i Darko Franović. Prvoligaški debi imali su 29. rujna 2001. godine u dvorani „Dinko Lukarić“, protiv splitskog "Brodokumera“ kojeg su pobijedili 22:21. Drugo kolo gube od „Varteks Di Caprija“ 25:21, te pobjeđuju naredna dva protiv „PIPO IPC-a" (20:13) u Senju i „Ekol Ivančice“ (22:18) u Rijeci.

Peto kolo donijelo je prvi „Primorski derbi“ protiv „Zameta“. Do kraja prvog poluvremena utakmica je bila u tijesnih 12:12, a nakon 38 minuta Hrvatin pomiče „Zamet“ na plus tri (16:13). Do kraja utakmice vode i završavaju 26:21 za Riječane. U redovima 'Kiraca' najefikasniji su bili Mišković i Broz u napadu te Načinović i Jeličić u obrani. Iako su izgubili od Riječana, na tablici su dva mjesta iznad njih, na šestom mjestu.

Razmišljanje o derbiju brzo odlazi na stranu, nakon pobjede nad „Karlovcem“ (21:17) u sljedećem kolu. Rukometaši „Crikvenice“ postali su „hit“ lige nakon prvih par kola i već se naslućivalo da će bez težih problema ostati u ligi. Davali su teške probleme vodećim momčadima poput „Medveščaka“ u 9. kolu i „Metkovića“ u 14. kolu. Pobjede nad „Bjelovarom“, „Umagom“, „Arenom“ i „Đakovom“ opravdale su druge izgubljene bodove.

Na polusezoni bili su na 11. mjestu s istim brojem bodova, daleko od bodovnog praga klubova iz relegacijske zone. Osim malog kluba bez svoje dvorane koja je bila predvidljiv protivnik, prvenstvo je imalo zanimljiv tijek u borbi za prvaka između „Zagreba“ i „Metkovića“.

Prvih pet kola nastavka prvenstva bilo je teško za Crikveničane. U pet utakmica pobijedili su samo jednu, protiv „Varteksa“. Tempo profesionalne lige počeo je pokazivati svoje na momčadi, čijim igračima je sport bio obveza sa strane. Većina, ako ne i svi, su imali poslove i nisu mogli prisustvovati svakoj utakmici. Pod tim uvjetima rezultati su bili iznimno dobri.

Najbolja utakmica 'Kiraca' u sezoni bila je u 24. kolu, kada su iznenađujuće pobijedili „Medveščak Infosistem“ (24:21), koji je završio treći u prvenstvu. Ostanak su osigurali dovoljno rano, da su posljednjih kola sakupljali bodove za bolji plasman u prvenstvu. Desetim mjestom na tablici završili su prvenstvo s 12 pobjeda u 30 utakmica. Bio je to veliki uspjeh za 'Kirce' i dokaz gradu i svim simpatizerima da zaslužuju dvoranu čija je izgradnja započela.

Prvu prvoligašku sezonu RK „Crikvenice" odigrali su: Darko Jeličić, Kristijan Car, Eduard Hibšer, Andrej Zec, Alen Filipović, Kristijan Car, Eduard Hibšer, Vedran Domijan, Sandro Domijan, Saša Nikšić, Anđelko Car, Saša Ivančić, Damir Pleša, Mladen Prskalo, Alvaro Načinović, Damir Vundač, Neven Popović, Zvonimir Kutija, Robert Manestar, Mario Broz, Pavao Župan, Sanjin Jelovac, Darko Franović i Marin Mišković, pod vodstvom trenera Drage Žiljka. Potporu momčadi su pružili i klupski dužnosnici: tehniko Branko Brnčić, liječnica Ines Car, tajnik Vladimir Matejčić i predsjednik Ivan Požarić.

Sljedeća sezona (2002./03.) je počela slabije nego lani. Prvo kolo su izgubili 29:26 u Umagu, drugo dobili "Ekol Ivančicu" (24:17), te otvorili negativan niz od tri poraza ("Metković", "Medveščak" i "Osijek 2000"). Pobjeda nad "Dubravom" (20:23) u šestom kolu i "Splitom" (30:28) u sedmom kolu pokazala je da momčad nije za baciti. Kreće niz od četiri kola u kojem su samo pobijedili "Karlovac" (27:22), te u 12. kolu derbi sa "Zametom".

Utakmica sa „Zametom“ je ostala najkontroverznija u prvom dijelu sezone. Crikveničani su izgubili utakmicu 21:19 u riječkoj Dvorani Mladosti, za koju smatraju da nije bila pravilno suđena. Eskalaciju u medijima poveo je trener „Zameta“ Damir Čavlović svojim izjavama o igri rukometaša „Crikvenice“ na koje su mu javno uzvratili predsjednik kluba Ivan 'Braco' Požarić i kapetan momčadi Alvaro Načinović. Crikveničani se nisu dali na provokacije „profesionalnih sportaša“ iz lige, na terenu, a ni izvan njega.

Završna tri kola do zimske pauze, uzimaju tri boda. Neriješeno igraju s „Moslavinom“, gube od „Varteksa“ i pobjeđuju „Đakovo“. Polusezonu su završili na 11. mjestu s 11 bodova, iznad „Dubrave“ i „Ekola Ivančice“ s 10 bodova.

Tijekom zimskih priprema odigrali su turnir u mađarskom gradu Hárkányu. Po povratku s istog igrali su pretkolo Hrvatskog kupa protiv „Kvarnera“ kojeg su rutinski pobijedili. Prvu utakmicu u nastavku prvenstva, tj. 16. kolo, Crikveničani su odigrali 15. veljače u svojoj novoj dvorani pobijedivši 26:23 „Umag“. Slijedila su dva poraza, a jedan od njih su protiv „Metkovića Jamba“ izgubili samo za jedan gol.

Nastavljen je niz pobjeda/poraza, a na novom domaćem terenu pružali su najbolje utakmice. Važnu pobjedu su ostvarili u 27. kolu, kada su pobijedili 31:29 „Zamet“, tada momčad Zlatka Saračevića. Pred 900-tinjak gledatelja u novoj dvorani, 'kirci' su po prvi put pobjedili riječani u prvoligaškom natejcanju. Nakon poraza od „Moslavine“, posljednja dva kola pobjeđuju „Varteks Di Caprio“ (33:28) i „Đakovo“ (29:28).

Sezonu su završili na 11. mjestu na tablici s 27 bodova koje su prikupili s 13 pobjeda i jednom neodlučenom utakmicom u 30 kola. U Hrvatskom kupu su pobjedom nad „Splitom“ došli do četvrtfinala gdje su izgubili obje utakmice od „Zagreba“.

Sastav Crikvenice za 2002./03. sezonu: Darko Jeličić, Igor Dokmanović, Bojan Pezelj, Pavao Župan, Ramiz Džekić, Zvonimir Kutija, Alvaro Načinović, Andrej Jurić, Saša Nikšić, Marin Mišković, Saša Ivančić, Robert Manestar, Mladen Prskalo i Mario Broz. Na klupi su bili trener Drago Žiljak, njegov pomoćnik Alen Filipović, tehniko Bruno Bosagov i liječnica dr. Ines Car, dok su administrativni dio obavljali sportski direktor Branko Brnčić i predsjednik kluba Ivan Požarić.

Nova sezona donijela je nova pojačanja. Dario Jagić je došao iz „Metkovića“ na mjesto srednjeg vanjskog. Janko Mavrović, povratnik je došao iz „Zameta“, a Sanjin Jelovac se vratio nakon odsluženja vojnog roka i mladi igrači su pojačali roster: Tomljanović iz „Senja“, Soldo i Kovačević iz „Kozale“ te Igor Montanari - Knez i Sandro Domijan iz omladinskog pogona. Nakon određenih priprema u kojima je pomogao kondicijski trener Kristijan Obradović, kreću u borbu za mjesto u sredini tablice.

U prvom dijelu 2003./04. sezone 16 momčadi igralo je jednokružnim liga-sustavom od 15 kola. Prvo kolo u jakom sastavu pobjeđuju „Đakovo“ 33:21 u domaćoj utakmici pred 700-ak gledatelja. Euforija prve pobjede brzo je pala. Prva gostujuća utakmica protiv „Moslavine“ dovodi 'kirce' u situaciju od minus pet na poluvremenu (16:11). Drugo poluvrijeme vratili su se pogocima Jagića, Načinovića i Prskala, te obranama Jeličića. Utakmica je završila neriješenim rezultatom 24:24. Nakon dva kola s tri boda, treći na tablici, ugošćuju „Zagreb“ od kojeg gube 41:27 u Crikvenici. Gostovanje u Osijeku donijelo je dramatičnu utakmicu. „Kirci su pokleknuli u »triler« završnici“ pisao je novinar Lacković u Novom listu. Utakmica se od samog početka pomicala na jedan-dva gola razlike do posljednje sekunde 58. minute. Rezultatom 27:27, Osječani pucaju na gol „Crikvenice“ što vratar Jeličić brani, ali iz popravnog udarca zabijaju gol i uzimaju prvo vodstvo od početka utakmice. Posljednji kontra napad 'kiraca' završava neuspješno, Pezelj na desnom krilu ne uspijeva zabiti gol i „Osijek Elektromodul“ pobjeđuje rezultatom 28:27.

Nakon četiri kola, Crikveničani prebivaju na desetom mjestu prije derbi utakmice s „Zametom“. Protiv Zamećana su igrali u punom kapacitetu Gradske sportske dvorane u Crikvenici. Zamećani pod vodstvom Zlatka Saračevića nisu mogli konkurirati crikveničkoj obrani, koju je predvodio Jeličić s 26 obrana. Raspoloženi u napadu s Prskalom (6 golova) i Brozom (5 golova), uspjeli su pobijediti riječku momčad 19:17. Vatreni derbi bila je i jedna od posljednjih utakmica koju je odigrao Božidar Jović u dresu „Zameta“ i karijeri. Ova utakmica je okrenula 'krice' u smjeru prema 'Ligi 6'. Pohod nastavljaju gostovanjem u „Bjelovaru“ u kojem pobjeđuju 30:25, golijadom Jagića, Hibšera, Prskala i Mavrovića.

U sedmom kolu ugošćuju momčad „Umaga“. Pred 800-tinjak gledatelja, deklasirali su Istrijane 35:22. Od 35 pogodaka najviše su dali Dario Jagić (12) i Mladen Prskalo (7). Nakon sedam kola, „Crikvenica“ je četvrta na tablici s devet bodova. Nakon tri uzastopne pobjede, gube u Čakovcu 28:24 protiv „Perutnine PIPO IPC-a“. Odmah sljedeće kolo vraćaju se protiv „Ekol Ivančice“ rezultatom 32:21, predvođeni opet raspoloženim Jagićem s 15 zgoditaka. Slijedi gostovanje u Zagrebu gdje 'kirci' gube 24:22 od „Medveščaka“, a doma pobjeđuju 30:25 zagrebačku „Dubravu“. Utakmica zaostalog susreta 12. kola protiv „Metkovića“ pokazala je da Crikveničani još uvijek ne mogu parirati s najjačim momčadima. Nakon dobrog pariranja s „Medveščakom“, u Metkoviću su izgubili 29:25, bez velikog napora Metkovčana. Treba i napomenuti da 'Kirci' nisu imali Hibšera, Pezelja, Miškovića i Broza na raspolaganju zbog ozljeda i poslovnih obveza. Protiv „Karlovca“ uzimaju bodove tijesnom pobjedom 33:32, predvođeni golovima Darija Jagića (16).

Dva kola prije kraja prvog dijela prvenstva, Crikveničani drže sedmo mjesto. Sljedeće kolo 'Kirci' ugošćuju ekipu „Varteks Di Caprio“ koju s lakoćom pobjeđuju s deset razlike (31:21). Posljednje kolo igrali su teško gostovanje u Splitu, protiv istoimene ekipe. Tijesno do samoga kraja uspjeli su pobijediti minimalnom razlikom od jednog pogotka, tj. 24:23. Uz devet pobjeda, pet poraza i jednu neriješenu utakmicu, Crikveničani su imali isti broj bodova kao i „Perutnina PIPO IPC“, što je značilo da su, zbog poraza u Čakovcu u 8. kolu, Čakovčani uzeli šesto mjesto, dok „Crikvenica“ sedmo. S istim brojem bodova nisu uspjeli ući u Ligu za prvaka, tj. Ligu 6. Iako nisu uspjeli napraviti korak dalje, ispunili su očekivanja od početka sezone. Trener Žiljak je već prije utakmice s „Karlovcem“ izjavio: „... Moramo imati na umu da smo dvije godine bili u poziciji autsajdera, a sada smo vrlo često favoriti.“

Ligu za ostanak su odradili bez velikih problema, iako su sezonu završili na 11. mjestu, bili su bod ispod prva tri kluba te imali isti broj bodova s „Varteksom“, ali s pobjedom manje. Devet pobjeda i devet poraza dočekalo je Crikveničane na kraju Lige za ostanak u kojoj se iskušala crikvenička mladost.

Veliki karakter prema klubu pokazali su trener Žiljak i kapetan momčadi Alvaro Načinović. Naime, obojica su odvojeno dobili pozive da preuzmu kormilo „Zameta“ nakon otkaza trenera Zlatka Saračevića. Obojica su odbili ponude zbog obaveza prema klubu. Na kraju sezone se pred domaćom publikom od karijere oprostio Darko Franović, prvi crikvenički reprezentativac, koji je nakon ozljede odigrao osam utakmica u sezoni. Osim njega, u igračku mirovinu otišli su i Zvonimir Kutija i Saša Nikšić, koji su ostavili veliki trag na rukometnom klubu i gradu Crikvenici.

Momčad sezone 2003./04. - Darko Jeličić, Igor Dokmanović, Zvonimir Kutija, Bojan Pezelj, Mario Broz, Pavo Župan, Andrej Jurić, Darko Franović, Saša Nikšić, Alvaro Načinović, Janko Mavrović, Marin Mišković, Kristijan Car, Eduard Hibšer, Mladen Prskalo, Dario Jagić, Igor Montanari - Knez, Jure Tomljanović, Sanjin Jelovac, Sandro Domijan, Ivan Kovačević, Josip Soldo i Robert Manestar, pod vodstvom trenera Drage Žiljka i njegovog pomoćnika Alena Filipovića.

Dvorana

Prvi dom rukometaša „Crikvenice“ bilo je malo igralište iza nekadašnje „Sokolane“ doma „Partizana“ u Crikvenici. Na tom su igralištu prebivali do 1985. godine, kada je srušena zbog smotre „Autobusera Europe“. Tada je klub ostao bez klupskih prostorija. Nakon toga, bili su prisiljeni preseliti se na igralište pokraj nogometnog igrališta NK Crikvenica.

Od 1985. godine klub se, u nedostatku odgovarajuće sportske dvorane, natjecao u dvoranama Delnica, Senja i Rijeke, dok su treninge odrađivali u dvorani srednje škole Dr. Antuna Barca u Crikvenici te dvoranama Rijeke i Senja. Zbog tog manjka domaćeg terena, povodom rezultatskog uspona krajem 90-ih, mediji su često nazivali crikveničke rukometaše „ambicioznim beskućnicima“.

Početkom 2001. godine počinje izgradnja dvorane u Crikvenici. Kroz dvije godine realizacije projekta, uloženo je 14 milijuna kuna. Dvoranu je izgradila križevačka graditeljska tvrtka „Radnik“, a objekt je na korištenje građanima predao gradonačelnik Crikvenice Ivica Malatestinić.

Dvorana ima kapacitet od 1050 posjetitelja za rukometne utakmice.

Na svečanom otvorenju 15. veljače 2003. godine odigrano je 16. kolo Prve hrvatske rukometne lige, između „Crikvenice“ i „Umaga“. Rukometaši „Crikvenice“ prigodno su 'krstili' novu dvoranu pobjedom tri razlike nad Umažanima. Utakmicu je otvorio Marin Mišković zabivši prvi gol, koji ostaje prvi u povijesti dvorane. Na utakmici su prisustvovali mnogi sportski dužnosnici i sportaši poput Ivice Kostelića.

Rivalstva

Rivalstvo koje je trajao od samog početka RK Crikvenica, bilo je s rukometašima „Senja“.

RK „Crikvenica“ je imala snažno rivalstvo sa riječkim „Zametom“ koje je započelo ulaskom 'kiraca' u Prvu ligu 2001. godine. Žiljkovo desetogodišnje prebivanje na klupi „Crikvenice“ i dovođenje raznih bivših Zametaša u klub kuhalo je vatrene derbi utakmice. „Primorski derbi“ je odigran od 2001. do 2007. Kroz 12 ligaških utakmica, „Crikvenica“ je pobijedila 5, izgubila 6, dok je jedna utakmica odigrana neodlučenim rezultatom.

Uprava kluba

Kroz povijest kluba prošlo su razni dužnosnici i funkcioneri. Neki od najznačajnijih bili su: Branko Banjanin, Vladimir Montanari, Vedran Matejčić, Anđelko Frković, Kazimir Pleše, Božidar Tomašek, Anton Ljači, Hari Brusić, Stjepan Lončarić, Bruno Bosagov, Senko Smoljan, Robert Manestar i Gordan Božić.

Najznačajniji u povijesti kluba bili su dugogodišnji predsjednik, kasnije i počasni predsjednik Ivan Požarić - Braco i Branko Brnčić, koji je kroz više od četiri desetljeća u klubu imao više funkcija.

Sezone

Unutar tablice prikazane su sezone "Jugoslovenskog rukometnog prvenstva" od 1956. godine.

Sezona	Rang	Liga	Pozicija
1956./57.	II.	Podsavezna liga Rijeka	6.
1957./58.	II.	Podsavezna liga Hrvatskog Primorja – Primorska skupina	2.
1958./59	II.	Primorsko-istarska regionalna liga	7.
1959./60.	II.	Primorsko-istarska regionalna liga	7.
1960./61.
1961./62.
1962./63.	III.	Zonska liga Rijeka	3.
1963./64.	III.	Riječko-karlovačka regionalna liga	4.
1964./65.	III.	Hrvatska liga – Primorska regija	6.
1965./66.	III.	Primorsko-karlovačka liga	8.
1966./67.
1967./68.	II.	Primorsko-istarska regionalna liga	6.
1968./69.	II.	Hrvatska jedinstvena liga	2.
1969./70.	II.	Hrvatska jedinstvena liga	3.
1970./71.	II.	Hrvatska jedinstvena liga	6.
1971./72.	II.	Hrvatska jedinstvena liga	4.
1972./73.	III.	Hrvatska jedinstvena liga	11.
1973./74.	IV.	Primorsko-istarska i Goranska liga	10.
1974./75.	IV.	Primorsko-istarska i Goranska liga	5.
1975./76.	III.	Hrvatska regionalna liga – Zapad	11.
1976./77.	IV.	Primorska regionalna liga	7.
1977./78.	IV.	Primorska regionalna liga	4.
1978./79.	IV.	Primorsko-goranska zonska liga	1.
1979./80.	III.	Hrvatska regionalna liga – Zapad	4.
1980./81.	III.	Hrvatska republička liga	8.
1981./82.	IV.	Hrvatska regionalna liga – Zapad	3.
1982./83.	IV.	Hrvatska regionalna liga – Zapad	5.
1983./84.	IV.	Primorsko-istarska liga	7.
1984./85.	IV.	Primorsko-goranska liga	1.
1985./86.	III.	Primorsko-goranska liga	8.
1986./87.	IV.	Primorsko-goranska liga	7.
1987./88.	IV.	Primorsko-goranska liga	11.
1988./89.	IV.	Primorsko-istarska liga	5.
1989./90.	IV.	Primorsko-istarska liga	3.
1990./91.	IV.	Međuopćinska liga	6.

Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Hrvatskog rukometnog prvenstva", 1992. godine.

Sezona	Rang	Liga	Pozicija
1991./92.	IV.	3. HRL – Zapad	2.
1992./93.	II.	1. B HRL – Jug	6.
1993./94.	II.	1. B HRL – Jug	10.
1994./95.	II.	1. B HRL – Jug	6.
1995./96.	II.	1. B HRL – Jug	7.
1996./97.	II.	1. B HRL – Jug	3.
1997./98.	II.	1. B HRL – Jug	4.
1998./99.	II.	1. B HRL – Jug	3.
1999./00.	II.	1. B HRL – Jug	8.
2000./01.	II.	1. B HRL – Jug	5.
2001./02.	I.	1. HRL	10.
2002./03.	I.	1. HRL	11.
2003./04.	I.	1. HRL	11.
2004./05.	I.	1. HRL	9.
2005./06.	I.	1. HRL	12.
2006./07.	I.	1. HRL	15.
2007./08.	II.	2. HRL – Zapad	2.
2008./09.	II.	1. HRL	2.
2009./10.	II.	1. HRL	4.
2010./11.	II.	1. HRL	7.
2011./12.	II.	1. HRL	9.
2012./13.	II.	1. HRL	13.
2013./14.	II.	1. HRL	3.
2014./15.	II.	1. HRL	7.
2015./16	II.	1. HRL	13.
2016./17.	II.	1. HRL	12.