Kvarnerpedia

MRK Zamet Rijeka

Revision as of 16:11, 30 December 2025 by Admin (talk | contribs) (→Borba za prvaka i Europski debi (1991. – 1993.))

MRK Zamet Rijeka je muški rukometni klub iz Rijeke.

MRK Zamet
Puno ime: Rukometni klub Zamet Rijeka
Osnovan: 1957.
Sport: Rukomet
Dvorana: Centar Zamet
Kapacitet: 2350
Navijači: Armada
Liga: Premijer liga (2025./26.)
Rang lige: I.
Službenica stranica: https://www.rkzamet.com.hr

Klub se natječe u najvećem rangu hrvatskog rukometa. Od osnutka Hrvatske rukometne lige samo dvije sezone nije sudjelovao u Premijer ligi te je drugi najdugovječniji klub u povijesti iste.

Tijekom Jugoslavije proveli su pet sezona natječući se u Prvoj saveznoj ligi, tada jednoj od vodećih liga u rukometu. Najveće su uspjehe ostvarili: titulom doprvaka Hrvatske 1992. godine i nastupom u finalu Hrvatskog kupa 2000., 2001. i 2012. godine.

Klub je kroz godine razvio velik broj reprezentativaca, od kojih su najznačajniji: Alvaro Načinović, Valter Matošević, Mirza Džomba, Renato Sulić, Mateo Hrvatin, Ivan Pešić i Krešimir Kozina i u novije vrijeme Tin Lučin i Veron Načinović. Kroz povijest kluba igrali su i svjetski poznati igrači, kao što su: Tonči Peribonio, Valner Franković, Irfan Smajlagić, Vladimir Šujster, Zlatko Saračević, Božidar Jović, Jakov Gojun i Lovro Jotić.

Povijest

Osnivanje i početci rukometa na Zametu (1957. – 1977.)

Rukomet se počeo sve više širiti na području grada Rijeke tijekom 1950-ih godina. Prvi osnovani klubovi, "Primorje" i "Orijent", izazvali su atrakciju riječke publike. Vidjevši to, Društvo za tjelesni odgoj Partizan (Zamet) izrazilo je želju za osnivanjem muške rukometne momčadi.

Klub je osnovan početkom rujna 1957. na inicijativu prof. Stanka Jergera, Josipa Šarića i predsjednika društva Vittorija Droga. Osnivači kluba, a ujedno i prva momčad kluba, bili su: Stanko Jerger, Tomislav Blažić, Vilim Blažić, Nelo Stepčić, Vinko Radovčić, Anton Srdoč, Boris Kinkela, Vilim Kinkela i trener Josip Šarić. Također se, paralelno uz mušku, osniva i ženska selekcija na inicijativu profesora Stanka Jergera. Obje djeluju u sklopu Sportskog tjelesnog društva "Partizan Zamet". Uprava STD Partizana u svoj je prioritetni plan stavila stvaranje, odnosno podučavanje mladih igrača i igračica u Osnovnoj školi Ivana Čikovića Belog (današnja OŠ Zamet). Postavljeni temelj pokazao se više nego plodan, iz istog plana stvorilo se bezbroj rukometaša i rukometašica.

Slika prve momčadi Zameta. Izvor: [1]

Zamet je svoje formativne godine proveo natječući se po nižim ligama s klubovima iz grada Rijeke ili okolice, često u sjeni tadašnjih klubova: "Primorja", "Exportdrva" i "Kvarnera" iz Rijeke. Prvi značajan rezultat dogodio se 1965./66. sezone kada su pod vodstvom trenera Sime Kosanovića osvojili Primorsko-karlovačku ligu nad rivalom Kvarnerom, kojeg su deklasirali na igralištu Ekonomske škole s rezultatom 21:7. Na završnom turniru Prvenstva Hrvatske za rukometaše u Čakovcu, gdje su se ogledali najuspješniji klubovi iz kvalifikacija, prvaci svojih regionalnih liga, najuspješniji je bio "Grafičar" iz Čakovca. Domaćin je dobio sva tri susreta i postao prvak Hrvatske za 1967. godinu. Predvođeni trenerom Simom Kosanovićem igrali su: Ivošević, Ostojić, Furio Traven, Petrić, Mladenko Mišković, Lešenko, Filipčić, Jugo, Željko Kosanović, Filipas i Andrija Barin. Narednih par sezona dali su oštru konkurenciju "Kvarneru", no nažalost, 1969. godine u teškoj konkurenciji protiv istih, te Rovinja i Crikvenice, završavaju sezonu 1968./69. na četvrtom mjestu. "Kvarner" je preuzeo primat najboljeg riječkog rukometnog kluba i odlazio prema Prvoj ligi, dok je Zamet ostao u nižim ligama.

Iako seniorima nije bila dobra sezona, mlađi uzrasti su 1969. godine, donijeli trofej. Mlađi Zamećani su 5. i 6. srpnja odigrali Prvenstvo Hrvatske u kategoriji pionira, igrača do 14 godina. Pobijedili su "Partizan" iz Bjelovara, "Viroviticu", "Mariju Vlačić" iz Labina, "Dubovac" iz Karlovca i "Partizan" iz Koprivnice i osvojili prvi naslov za svoj klub. Taj podvig ostvarili su: Vilim Tuhtan, Darko Drobina, Nenad Radić, Mladen Šimičić, Brane Stopar, Ronaldo Zrinski, Franjo Vidović, Andrija Kvaternik, Bruno Kalčić, Boris Tadej, Dominik Beno i Željko Tomac, pod vodstvom trenera Vojimira Turka.

Početkom i sredinom 1970-ih, trener Mladenko Mišković gradio je momčad većinom od "otpadaka" iz "Kvarnera" i domaćih dečki iz "Zametove" škole. Dok su u "Kvarneru" dolazili igrači iz svih krajeva igrati Prvu ligu, "Zamet" je iskoristio priliku i preuzeo igrače koji su im se kasnije isplatili. Tijekom ovih godina natjecali su se u Republičkoj ligi Hrvatske, tj. trećoj ligi, sve do 1977. godine. Mlađi uzrasti su donijeli još jedan trofej 1974. godine, opet iz kategorije pionira. Natjecanje za rukometaše Hrvatske uzrasta do 14 godina održalo se 1. i 2. srpnja u Pionirskom gradu (danas Grad mladih) u Zagrebu. U konkurenciji su bili: RŠ Zagreb, RK Zagreb, RK Partizan Bjelovar, RK Virovitica i RK Trogir. Taj podvig su ostvarili: Darko Sorić, Tihomir Kalember, Drago Žiljak, Valter Marković, Damir Poljak, Williams Černeka, Damir Šimičić, Hari Longin, Igor Zron, Željko Rukavina, Harri Blečić, i Sreten Sorić, pod vodstvom trenera Vjekoslava Sardelića.

Uspon Zameta i Prva liga (1977. – 1979.)

Uspon Zameta počeo je u sezoni 1976./77. kada su s lakoćom osvojili Hrvatsku regionalnu ligu - Zapad, upisavši samo jedan poraz u 22 utakmice. Kroz kvalifikacije za Prvenstvo SR Hrvatske u osmini finala eliminirali su "Slavoniju DI" iz Slavonskog Broda. U prvoj utakmici pobijedili su rezultatom 21:17, a u drugoj, u Rijeci, 31:21. Slijedile su tijesne utakmice sa "Metalcem" iz Siska. U prvom susretu u Rijeci, Zamet je pobijedio 33:23, ali u Sisku je poražen 18:27. Tako su za pogodak bili uspješniji - 51:50 i Zamećani su postali prvaci Hrvatske, a uz to su postali i novi član Druge savezne lige - Zapad. Taj podvig su napravili: Darko Srdoč, Željko Tomac, Stanić, Valter Marković, Željko Milanović, Williams Černeka, Darko Drobina, Darko Gašperov, Čalić, Ivica Rimanić, Jurica Lakić, Darko Sorić, Kuveja i Avramović, pod vodstvom trenera Mladenka Miškovića.

Slika momčadi Zameta na kvalifikacijama za Prvu ligu. Izvor: [2]

Kroz Drugu ligu (sezone 1978./79.) su prošli također bez teških prepreka. Šest bodova iznad drugoplasiranog "Senja" pokazalo je Zametovu dominaciju unutar lige. Kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu odigrane su u Svetozarevu. Nakon pobjede 26:20 u prvom kolu protiv "Radničkog" iz Goražda, izgubili su drugo kolo 22:24 protiv "Borca" iz Uroševca. "Borac" je pobijedio i u trećem kolu protiv "Radničkog" te si osigurao ulazak u Prvu ligu. Završna utakmica "Zameta" i "Dinama" bila je presudna za oba kluba. Slijedila je jako tijesna utakmica. "Zamet" je pobijedio 20:19 u dramatičnoj akciji u posljednjim sekundama utakmice, asistencijom Željka Tomca i pogotkom Willija Černeke. "Zamet" je postao prvoligaš te su, uz ovacije objektivnih gledatelja Svetozareva i navijača "Borca", proslavili svoj podvig. Ovaj povijesni rezultat ostvarili su: Srećko Ponka, Željko Tomac, Valter Marković, Željko Milanović, Željko Cvitan, Darko Drobina, Darko Gašperov, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Darko Srdoč, te igrač i pomoćni trener Marijan Seđak i trener Mladenko Mišković.

Iako su napravili veliki uspjeh ulaskom u Prvu saveznu ligu, nisu ostali u njoj dugo. Jedino pojačanje u momčadi bio je Franko Mileta, koji je došao na posudbu iz "Kvarnera". Na startu jesenskog dijela prvenstva u prvoj utakmici upisali su pobjedu 21:20 protiv jake ekipe "Medveščaka" iz Zagreba. Euforija nije dugo trajala. Već su u drugoj utakmici bili deklasirani 18:29 od "Aera" iz Celja. Treće kolo prošlo je s neodlučenim rezultatom protiv poznatih suparnika iz kvalifikacija, "Borca" iz Uroševca. Nakon tjesne pobjede u Dvorani Mladosti protiv "Crvene Zvezde".

Iako su napravili veliki uspjeh ulaskom u Prvu saveznu ligu, nisu ostali u njoj dugo. Jedino pojačanje u momčadi bio je Franko Mileta, koji je došao na posudbu iz "Kvarnera". Na startu jesenskog dijela prvenstva u prvoj su utakmici upisali pobjedu 21:20 protiv jake ekipe "Medveščaka" iz Zagreba. Euforija nije dugo trajala. Već su u drugoj utakmici bili deklasirani 18:29 od "Aera" iz Celja. Treće kolo prošlo je s neodlučenim rezultatom protiv poznatih suparnika iz kvalifikacija, "Borca" iz Uroševca. Nakon tijesne pobjede 22:21 u petom kolu, u Dvorani Mladosti protiv "Crvene Zvezde", "Zamet" kreće u niz teških poraza. Momčad je ubrzo ostala bez svojeg najboljeg igrača, Jurice Lakića, koji je otišao na odsluženje vojnog roka. Disciplina je unutar momčadi popustila i vidjelo se da se nisu snašli u prvoligaškom društvu. Čak je zbog niza loših rezultata usred sezone klub napustio predsjednik prof. Ivan Brnabić. Prvoligaška sezona završila je sa "Zametom" na posljednjem mjestu na tablici sa 7 pobjeda, 2 neriješene utakmice i 17 poraza. Kroz sezonu igrali su: Srećko Ponka, Darko Srdoč, Željko Tomac, Darko Drobina, Williams Černeka, Franko Mileta, Darko Gašperov, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Jurica Lakić, Marijan Seđak i Željko Cvitan.

Put i povratak u Prvu liga (1979. – 1991.)

Naredne sezone, uz novu momčad i novog trenera Ivicu Rimanića, "Zamet" je pružio dostojnu borbu, pokušavajući se vratiti u Prvu ligu. Nažalost, ostali su dva boda ispod prvaka "Aera" iz Celja i nisu došli do kvalifikacija za Prvu ligu. Sljedeće sezone (1980./81.) završili su na trećem mjestu, ispod "Aera" i "Rovinja". Tijekom sezone pobjeda protiv gradskih rivala iz "Kvarnera" ublažila je neuspjeh na tablici. U Puli je, na igralištima Valbandona, od 23. do 25. lipnja 1981. godine, održano Prvenstvo SR Hrvatske u rukometu za pionire. U konkurenciji sedam mladih momčadi prvo mjesto i titulu prvaka Hrvatske osvojio je "Zamet". Zamećani su iza sebe ostavili: "Trogir", "Arenu" (Pula), Viroviticu, "Medveščak" (Zagreb), "Moslavinu" (Kutina) i Rukometnu školu Varaždin. Naslov prvaka osvojili su: Davor Novaković, Giulio Valčić, Zoran Baljak, Emil Bačić, Miodrag Trivunović, Marino Grus, Davor Dorčić, Karloto Agapito, Pavao Matija, Aleksandar Jadronja, Denis Zubović, Denis Lukin, Damir Samsa i Kristijan Deše, pod vodstvom trenera Josipa Božića.

Novom reorganizacijom lige, sezone 1981./82. natječu se u 1.B ligi - Zapad. Zamećani su okušali sreću dosta uspješno u prvom dijelu sezone, dok su u drugom dijelu morali spašavati ligaški status. Iako su izgubili više utakmica nego što su dobili, završili su točno u sredini tablice (šesti od dvanaest). Druga i posljednja sezona 1.B lige vidjela je "Zamet" na četvrtom mjestu krajem sezone, iza momčadi "Aera" (Celje), "Krivaje" (Zavidovići) i "Iskre" (Bugojno). Trener Željko Tomac imao je dobru momčad na raspolaganju, ali je nije uspio motivirati da svakoj utakmici prilazi maksimalno angažirano. Te sezone igrali su: Ante Vuletić, Darko Dunato, Alvaro Načinović, Boris Komuczki, Valter Periša, Željko Milanović, Boris Dragičević, Dragan Straga, Vlado Vukoje, Damir Čavlović, Drago Žiljak, Željko Gašperov, Hari Blečić, Boris Škara, Predrag Sikimić i Valter Marković.

Sljedeće sezone (1983./84.) rukometaši "Zameta" natječu se u Drugoj saveznoj ligi - Sjever. Liga je bila izuzetno jaka jer su "Iskra" (Bugojno), "Krivaja" (Zavidovići) i "Dinamo" (Pančevo) bili gotovo nepobjedivi na svojim terenima. Iako su pružali dobre utakmice, poput deklasiranja "Mehanike" (Metković) 34:19 u Rijeci, ostali su bod ispod "Jugovića" iz Kaća, kojeg su čak i dobili u prvenstvu (21:18).

Krajem siječnja 1985. godine, Rukometni klub Zamet održao je godišnju skupštinu na kojoj je, između ostaloga, predloženo i prihvaćeno razdvajanje muškog i ženskog kluba. Na kraju je izabrano novo predsjedništvo "Zameta" u koje su ušli: Milivoj Koluzić, Josip Rechner, Boris Momilović, Miomir Zelić, Petar Čarić, Nikola Bačić, Joško Hrvatin, Darko Šubat, Mario Zupčić, Milorad Stanić, Jure Bajić, Boris Ritoša, Josip Bratonja, Zrinko Hlača i Ivica Baretić. Uz promjene unutar uprave, dogodile su se i promjene u momčadi "Zameta". Klub se pokazao znatno slabijim u odnosu na sezonu ranije te je s drugog pao na četvrto mjesto. Obrana je bila slabija strana momčadi Željka Tomca. Završili su devet bodova ispod prvaka "Zagreb-Chromos", te četiri boda ispod drugog i trećeplasiranog "Dinosa Slovana" (Ljubljana) i "Istraturista" (Umag). Sljedeće sezone (1985./86.) nije se puno toga promijenilo. Igrači "Zameta" zadavali su dosta glavobolje čelništvu kluba. Rezultati su bili skromni i uprava je donijela odluku prije kraja sezone. Otpustili su Željka Tomca i doveli Marijana Seđaka za preostala četiri kola u prvenstvu. Utakmice protiv "Veleža" (Mostar), "Borca" (Travnik), "Partizana" (Bjelovar) i "Istraturista" (Umag), prošle su uspješno. Trener Seđak je gotovo preko noći preokrenuo momčad. Završili su petom mjestu ispod "Istraturista".

Ekipa Zameta u Hamburgu 1987. godine na prijatelskom turniru.

Zametov uspješan niz se nastavio u novu sezonu. Rukometaši "Zameta" uvjerljivo su osvojili prvo mjesto u dosta jakom društvu bivših prvoligaša poput "Bjelovara" i "Zagreb-Chromos". Prijelomni trenutak dogodio se u 'derbiju' između "Zameta" i "Iskre" (Bugojno), prve i drugoplasirane momčadi s vrha tablice. Zamećani su u Dvorani Mladosti, pred 2000 gledatelja, nadigrali i porazili jake konkurente i stekli prednost od pet bodova pred svojim najbližim pratiteljima. Na kraju su povisili prednost na tablici na razliku od šest bodova, ostvarivši 15 pobjeda, dvije neodlučene utakmice i pet poraza. Povratak u Prvu ligu izborili su: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Stoiljković, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valter Periša, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević, Darko Čustić, Valter Marković i Ante Vuletić, pod vodstvom trenera Marijana Seđaka i njegovog pomoćnika Milana Blagovčanina.

Povratkom u Prvu ligu ulaze pametniji nego pred 10 godina. Ulažu u pojačanja iz regije i zadržavaju veći dio svog iskusnog rostera. Nakon drugog kola u sezoni na klupi uskače trenerski trio: Vjekoslav Sardelić, Mladenko Mišković i Milan Vučković. "Zamet" se sasvim dobro na sredini tablice krajem sezone, održali su prvoligaški status protiv jakog "Medveščaka" (Zagreb), "Pelistera" (Bitola), europskog giganta "Metaloplastike" (Šabac) i protiv starog suparnika "Jugovića" (Kać). Kvalitetan prvoligaški rukomet u sezoni 1987./88. pružili su: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak Dean Ožbolt, Darko Franović, Pehar, Alvaro Načinović, Dragan Straga, Valner Franković, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević i Valter Matošević.

Proširenjem lige sa 14 na 16, dodano je sveukupno 30 kola u sezoni 1988./89. Na kormilo je stigao Senjanin Josip Šojat iz "Medveščaka" uz pomoćnika Milana Rončevića. Prva dva kola su započela porazom, treće pobjedom, te su daljnja kola bila nepredvidiva. Ponovno su uspjeli zauzeti mjesto na sredini tablice, točnije deveto mjesto, iznad rivala iz Kaća. Treneru Šojatu su bili na raspolaganju: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Igor Pejić, Pehar, Mladen Prskalo, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Igor Terzić, Marin Mišković i Valter Matošević. Predvođeni većinom lokalnim igračima, sezonu 1989./90. završavaju na osmom mjestu, koje je ujedno i njihova najbolja pozicija u Prvoj saveznoj ligi. Zanimljivo je da su na osmom mjestu bili samo 13 bodova ispod prvaka "Zagreba", što govori koliko je tijesna bila sezona. Jedina prinova unutar momčadi bio je Nino Marković, koji se nije zadržao dulje od te sezone. Juniori "Zameta" su isto odradili dobar posao u "Primorsko-Istarskoj regionalnoj ligi" završivši na četvrtom mjestu, a u siječnju 1990. godine postali su juniorski prvaci Hrvatske. Trener mlađe ekipe Damir Čavloviću su kroz cijelu sezonu imao na raspolaganju: Danijel Milin, Juričić, Aleksandar Seović, Robert Frank, Alen Kurbanović, Damir Vundač, Siniša Eraković, Stanišić, Vladimir Tica, Valner Franković, Morić, Haris Velić, Damir Bogdanović, Igor Pejić i Saša Nikšić. Na juniorskom prvenstvu Jugoslavije završili su na četvrtom mjestu, izgubivši 22:17 od "Crvene" u utakmici za treće mjesto. Ovim podvigom trener Čavlović postavljen je na kormilo prve momčadi u posljednjoj sezoni Jugoslavenskog rukometnog prvenstva. Čavlović i njegov pomoćnik Milivoj Vučković osigurali su 12. mjesto u na kraju nebitnoj sezoni zbog ultimativnog raspada lige. Izvukli su najbolji mogući rezultat u sezoni koji se vrtio oko dugovanja igrača i ozljeda igrača. Tijekom sezone trener Čavlović najviše se oslanjao na Franovića, Frankovića, Seovića, Matoševića, Pejića, Bogdanovića, Prskala, Ožbolta, Žiljka, uz Peribonija i Dragičevića koji su igrali u manjim navratima. Čudna je sezona bila za klub u svim aspektima. Naime, u ožujku 1991. godine održana je skupština kluba na kojoj je izabrano novo rukovodstvo, koje do kraja sezone nije rješavalo tekuće probleme. Novu upravu kluba činili su: predsjednik Josip Rechner, dopredsjednik Petar Čarić i izvršni odbor u kojem su bili: Mladenko Mišković, Zrinko Hlača, Nino Bačić i Joško Hrvatin. Dva mjeseca prije, točnije 14. siječnja 1991. godine, Hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je svoju prvu službenu utakmicu protiv reprezentacije Japana, koja je završila neriješenim rezultatom 23:23. Među odabranicima izbornika Josipa Milkovića, bio je i Tonči Peribonio, tada vratar Zamećana.

Borba za prvaka i Europski debi (1991. – 1993.)

Svaka pomisao vezana za sport pala je u sjenu dolaskom Domovinskog rata u proljeće 1991. godine. Iako rat nije došao do Rijeke, mnogi igrači, treneri i dužnosnici kluba otišli su na ratno bojište.

Nakon raspada jugoslavenske lige, pripreme za novu sezonu trebale su početi 20. srpnja, no prolongirane su za 2. kolovoza. Istog dana, nakon prvog okupljanja momčadi uz dužnosnike kluba, Mladenka Miškovića i Petra Čarića, objavljena je smjena trenera. Novi trener momčadi postaje donedavni prvotimac Drago Žiljak. Za njegovog pomoćnika imenovan je Milan Rončević koji će brinuti o fizičkoj spremi igrača. Dva tjedna su trajale pripreme pod nepodnošljivim uvjetima. Rukometaši "Zameta" nisu mogli trenirati u Dvorani Mladosti zbog neplaćenih dugova uprave, a uskoro, zbog istih, bojkotiraju ih i druge dvorane. Nakon improviziranog treniranja na asfaltu, igralištu "Orijenta" i terenu "NK Zameta", treneri Žiljak i Rončević organiziraju sedmodnevne pripreme u Jezerskom. Tamo su odigrali nekoliko utakmica s klubovima iz okolice Ljubljane. Bilo je to teško razdoblje za rukometaše "Zameta".

Zbog neizvjesnosti hoće li se igrati ikakvo prvenstvo, rukometni klubovi po određenim dijelovima Hrvatske organiziraju turnire. Na 11. memorijalnom turniru "Edi Bernobić" u Poreču, osvojili su prvo mjesto pobjedivši "Istraturist" (Umag) u finalu. U Rijeci je, u organizaciji "Zameta", održan turnir uz sudjelovanje "Istraturista" (Umag), "Medveščaka" (Zagreb) i "Zameta". Zamećani su pobijedili "Medveščak" 16:15 i "Istraturist" 19:16. Turniri su bili kvalitetni i dobrog karaktera te su držali rukometaše "Zameta" u natjecateljskoj kondiciji. Kroz burne pripreme i turnire igrali su: Valter Matošević, Mladen Prskalo, Vladimir Tica, Darko Franović, Valner Franković, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Damir Bogdanović, Ivan Stojimirović, Damir Vundač, Benčić, Igor Pejić i Igor Dokmanović, pod vodstvom trenera Drage Žiljka i pomoćnog trenera Milana Rončevića.

Tijekom ratnih okolnosti 1992. godine, održana je sjednica Izvršnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza 26. siječnja. Na sjednici je odlučeno da Prvenstvo Hrvatske počne 7. ožujka za rukometaše Prve lige. Nakon određenog roka za prijavu, raznih prijedloga o sustavu igranja i ostavke tajnika saveza došlo je do završne odluke o prvenstvu. Sustav natjecanja za 1992. godinu bio je sljedeći: u A/1 ligi natjecat će se šest klubova koji će nakon dvostrukog bod sistema igrati doigravanje od 1. do 4. mjesta. Unutar konkurencije Prve A lige bili su: "Bjelovar", "Istraturist" (Umag), "Moslavina" (Kutina), "Zamet" (Rijeka), "Zagreb-Loto" i "Coning Medveščak" (Zagreb). Prvenstvo je ipak počelo 21. ožujka, "Zamet" je ušao s malim hendikepom. Još prijr ikakvoga odaziva da će biti prvenstvo, klupsko vodstvo dalo je na posudbu Alvara Načinovića u "Zagreb-Loto" u pomoć njihove europske kampanje. Do početka prvenstva došao je Darko Dunato iz talijanske "Imole" na mjesto pivota.

U prvom kolu Prvenstva Hrvatske 1992. godine, "Zamet" je ugostio "Moslavinu" i pobijedio 22:17. Drugo kolo nanijelo je težak poraz od "Zagreb-Lota" 23:34. Prvu fazu natjecanja odradili su uspješno sa šest pobjeda, dva poraza i dvije izjednačene utakmice s 14 bodova. Isti broj bodova kao i "Coning Medveščak", ali su zauzeli mjesto ispod njih zbog gol-razlike. U četvrtfinalu doigravanja "Zamet" je igrao protiv "Moslavine". Prvu utakmicu su izgubili 20:17 u Kutini, a uzvratnu dobili 27:15 u Rijeci. Kako gol-razlika nije odlučivala o prolazu dalje, morali su odigrati treću utakmicu. Na trećoj utakmici se iskazao Valter Matošević. Nakon što je utakmica dramatično završila neriješenim rezultatom, obje momčadi morale su izvoditi sedmerce. Od četiri udarca, Matošević je obranio dva, dok su Dunato, Eraković, Dragičević i Ožbolt napunili protivničku mrežu (22:20) i osigurali "Zametu" polufinale.

Polufinale su igrali "Zagreb-Loto" i "Bjelovar" te "Coning Medveščak" i "Zamet". Prva utakmica u Rijeci, između "Zameta" i "Medveščaka", završila je izjednačenim rezultatom 22:22, nakon što su Zagrepčani vodili 12:11 na poluvremenu. Uzvratna utakmica u Zagrebu donijela je iznenađujući podvig. Zamećani su poveli na poluvremenu 14:13 i držali solidno vodstvo do krajnje pobjede 30:26. Ovom pobjedom stekli su pravo igranja u Kupu europskih prvaka (današnja Liga prvaka) i ušli u finale Hrvatskog rukometnog prvenstva. U finalu ih je čekao "Zagreb-Loto".

Prije samog ligaškog finala, Zamećani su igrali "Final Four" Hrvatskog kupa. Prvi dio turnira prošli su u Puli, igrajući format grupne faze s "Bjelovarom" i "Zagrebom". U polufinalu su opet igrali protiv "Coning Medveščaka", ali ovoga puta neuspješno. Izgubili su 24:18 u Zagrebu.

RK Zamet 1992. godine u Kutiji šibica.

Prva utakmica završnice Prvenstva Hrvatske 1992. godine odigrana je u riječkoj Dvorani Mladosti pred 1000 gledatelja. Odlična utakmica, neizvjesna do kraja. "Zamet" je na kraju prvog poluvremena vodio šest razlike (13:7), ali je u nastavku "Zagreb-Loto", prvak Europe, pokazao svoju snagu te je na samom kraju držao prednost od jednog pogotka. Pred kraj utakmice pogotkom Darka Franovića rezultat se poravnava na 22:22.

Uzvratna i posljednja utakmica završnice Prvenstva Hrvatske odigrana je u Kutiji šibica u Zagrebu, pred 400-ak gledatelja. Zagrebaši su iskoristili svoju domaću prednost od početka i na poluvremenu vodili 15:9. "Zamet" se probao vratiti u drugom poluvremenu, najviše je potegnuo Franović u napadu, ali neuspješno. Momčad europskog prvaka s igračima poput Patrika Ćavara i Iztoka Puca pobijedila je 25:23 i podigla pobjednički pokal. Uz minimalan poraz, "Zamet" je pružio dostojan nastup u prvoj sezoni Prvenstva Hrvatske i osvojio titulu "viceprvaka". "Viceprvaci" Hrvatske 1992. godine bili su: Valter Matošević, Darko Franović, Marin Mišković, Siniša Eraković, Damir Bogdanović, Mladen Prskalo, Valner Franković, Darko Dunato, Boris Dragičević, Dean Ožbolt, Ivan Stojimirović, Alen Kurbanović, Igor Dokmanović, trener Drago Žiljak i pomoćni trener Milan Rončević.

Na ljeto se s posudbe vratio Alvaro Načinović, a uprava kluba nije uspjela zadržati Franovića ("Karlovačka Pivovara"), Miškovića ("Günzburg"), Prskala ("Vöslauer") i Dunata (igračka mirovina). Od novih igrača dolazili su samo mladi igrači iz riječkog rukometnog bazena.

Povijesni trenutak za klub i riječki rukomet dolazi početkom sezone u rujnu. Zamećani igraju svoje prve europske utakmice, ujedno postaju i prvi klub u riječkom rukometu koji nastupa u službenom europskom natjecanju. Preko Kupa europskih prvaka igraju protiv slovenskog prvaka "Pivovarna Laško" iz Celja, koju je vodio bivši trener Zamećana, Josip Šojat. Prvu utakmicu igraju u gostima, u Velenju. Slovenci su iskoristili prvu utakmicu kao domaćini da ostvare uvjerljivu pobjedu od 25:17. "Zamet" je dobro igrao do 36. minute (13:10), a nakon što je otpao Franković, raspala se igra Riječana. Minus osam razlike nije davao puno samopouzdanja Zamećanima. Uzvratnu utakmicu pretkola Kupa europskih prvaka igrali su u Dvorani Dinko Lukarić, pred 600-ak gledatelja. Unatoč velikom porazu u prvoj utakmici, Zamećani su potegnuli kroz utakmicu i počeli su hvatati plasman dalje u 48. minuti, kada Dean Ožbolt iz sedmerca pruža "Zametu" vodstvo od 15:7. Iako su se do kraja borili, nažalost nisu uspjeli doći do osam razlike, koliko im je bilo potrebno za prolazak dalje. "Zamet" je pobijedio 18:11, ali zbog manjka jednog gola izgubio pravo prolaska dalje. Obje utakmice igrali su: Valter Matošević, Damir Bogdanović, Aleksandar Seović, Alen Kurbanović, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Ivan Stojimirović, Igor Pejić i Igor Dokmanović.

Ispadanje iz Europe nije pomoglo moralu momčadi u prvenstvu. Liga se proširila od prošle sezone sa 6 na 12 klubova, konkurencija je bila značajno veća i nepredvidljivija, a do petog kola rezultati nisu bili povoljni. Nakon poraza od Siska u petom kolu, trener Žiljak daje ostavku i tehniko Mladenko Mišković uskače na klupu kao privremeni trener. Mišković za Sportske novosti situaciju komentira: ,,Puklo je između Žiljka i igrača, ostao je bez njihove podrške! Izgubio je autoritet. Mi ga u Upravi potpuno shvaćamo``. Dok je Žiljak izjavio za Večernji list: ,,Mislim da je za klub najbolje da odstupim. Vrijeme će pokazati koliko sam i kako radio." Drugi dio prve faze prvenstva pod vodstvom novog Darka Dunata vodi "Zamet" na peto mjesto. Pozicija ih je vodila u doigravanje za plasman od 3. do 4. mjesta. Igralo se na dvije pobjede, gol-razlika nije bila značajna. U prvom krugu dobili su "Sirelu" (Bjelovar) u obje utakmice da bi igrali protiv "Siska" za prolaz dalje. Prvu utakmicu igrali su u Rijeci, koju su Zamećani pobijedili 23:18. Nakon pobjede u Rijeci, Zamet je u Sisku u dva dana poražen od domaćina 25:17, te u trećoj utakmici 18:17. Ispali su iz doigravanja od 3. do 6. mjesta. Kako je prenio Novi list: ,,Riječane je zabolio način na koji su ispali. Naime, radilo se o apsolutno neurednom suđenju tijekom utakmice. Neugodan epilog dobio je i konačan završetak kada su trener Dunato i dva igrača, Bogdanović i Ožbolt, dobili crvene kartone." Preostao je plasman za peto mjesto koje su igrali protiv "Karlovačke Pivovare", koju je vodio Damir Čavlović. Prvu utakmicu su dobili Karlovčani 27:22, drugu Zamećani 23:20 i završnu utakmicu ponovno Karlovčani 22:21. Na kraju je "Zamet" završio sezonu na šestom mjestu bez Europskog plasmana, a kup u opet u poluzavršnici gdje su doživjeli poraz zagrebačkog "Coning Medveščak". Sezonu 1992./93. igrali su: Valter Matošević, Damir Bogdanović, Alen Kurbanović, Aleksandar Seović, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Ivan Stojimirović, Saša Frank, Sanjin Lučičanin, Robert Frank, Igor Pejić, Danijel Riđić, Vedran Devčić i Marin Miculinić.

Imena kroz povijest

  • RK Partizan Zamet Rijeka (1957.  – 1977.)
  • RK Partizan Rijeka (1977.  – 1979.)
  • RK Zamet Rijeka (1979.  – 1997.)
  • RK Zamet Autotrans Rijeka (1997.  – 1999.)
  • RK Zamet Crotek Rijeka (2000.  – 2004.)
  • MRK Zamet Rijeka (2004.  – danas)

Grbovi kluba

  • Stari grb
    Stari grb
  • Grb Zameta 2009. – 2014. godine.
    Grb Zameta 2009. – 2014. godine.
  • Grb Zameta od 2015. godine.
    Grb Zameta od 2015. godine.

Dvorana

Od osnutka kluba igrali su utakmice na igralištu na Zametu. Od 12. studenoga 1973. godine sve do 2009. su koristili Dvoranu Mladosti na Trsatu. Tijekom nekih perioda znali su igrati u Dvorani Dinka Lukarića na Kozali.

Od 10. rujna 2009. koriste sportsku dvoranu Centar Zamet na Zametu. Ukupni broj sjedećih mjesta na tribinama je 2.198, a ako se tome pridoda VIP tribina i prostor za osobe s invaliditetom, dolazi se do ukupnog kapaciteta od 2.350 sjedećih mjesta.

Armada, inače primarni klub navijača HNK Rijeke, od svojeg osnutka prati i bodri Zamet u Hrvatskoj i Europi. Osim službenog kluba navijača, klub isto bodri karnevalska grupa Zametski zvončari.

Rivalstva

RK Kvarner

Prvi ozbiljni rival u prošlosti Zameta bio je RK Kvarner, tada lider riječkog rukometa.

Iako je Kvarner kao klub osnovan šest godina kasnije od Zameta, ubrzo je prevazišao Zamet kao i ostale riječke klubove 1970. godine ulaskom u Prvu saveznu ligu.

Početkom 70-ih godina Zametu je prebivalište bilo u niželigaškom društvu, Kvarner je bio u prvoj ligi, a međusobne partije su zamrle.

Ispadanjem Kvarnera iz Prve lige i ulaskom Zameta (tada Partizan Rijeka) u Drugu ligu, vratio se gradski derbi među riječku publiku.

Rivalstvo je završeno 1981. godine, kada je Zamet, nakon više pobjeda preuzeo primat nad tada već slabijom i pomlađenom ekipom Kvarnera u Drugoj saveznoj ligi. Nakon pobjede u posljednjoj međusobnoj utakmici sezone 1980./81., Zamet je potpisao tri najperspektivnija igrača suparničke momčadi. Igrači su bili: Drago Žiljak, Boris Škara i Damir Čavlović , a Kvarneru je došao Dragan Straga.

Godinu dana nakon, na sjednici Rukometnog saveza Rijeke, predstavnici Kvarnera javno su prepustili vodeću ulogu riječkog rukometa Zametu.

RK Jugović Kać

Tijekom 80-ih godina Zamet je imao značajno rivalstvo s RK Jugovićem iz Kaća. Rivalstvo je započelo u sezoni 1983./84. kad su oba kluba bila u borbi za ulazak u Prvu ligu. Zamet je ostao kratak za jedan bod na tablici.

Tri godine kasnije započinju susreti u Prvoj saveznoj ligi. Jedna od značajnijih utakmica bila je krajem sezone 1987./88. Utakmica je ovisila o prvoligaškoj egzistenciji oba kluba. Gostujući u Kaću, Zamet je pobijedio Jugović. Tijesna utakmica završila je 16:19, a Zamećanima je čak stigla podrška od Armade u Kać. Mjesec dana nakon poraza Kaćani su pokušali izbaciti Zamet iz lige administrativnim putem. Cijeli proces i žalbe su trajale 113 dana, kada je Predsjedništvo Rukometnog saveza Jugoslavije odlučilo da će oba kluba ostati u ligi. Time je slijedilo još tri sezone vještih dvoboja. Rivalstvo je zamrlo nakon početka rata i ukidanja jugoslavenskog rukometnog prvenstva.

RK Zagreb

Osnutkom prve hrvatske rukometne lige, Zamet kao redoviti participant održava rivalstvo s RK Zagrebom, iako neuspješno zbog staža i kvalitete protivničkog kluba.

Najznačajnije utakmice između oba kluba bile su 1992. za naslov prvaka te 2000. i 2012. godine u završnici Hrvatskog kupa.

Kao i u ostatku hrvatskih klubova, velik broj igrača prešao je iz Zameta u Zagreb radi unapređenja svoje karijere i radi reprezentacije u europskim klupskim natjecanjima.

Kroz natjecanja u Prvoj B i Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, rezultati su bili ravnopravniji između oba kluba nego u Hrvatskoj.

RK Crikvenica

Zamet je imao značajan županijski derbi u razdoblju od 1997. godine do kraja 2007. godine.

Tijekom tih godina, kada je trener Drago Žiljak (tada bivši trener Zameta) vodio RK Crikvenicu, mnoštvo bivših Zamećana, poput Alvara Načinovića i Mladena Prskala, prelazilo je u suparnički klub, što je pružalo kvalitetne derbije za gledatelje oba kluba.

Među suparnicima s Kvarnera u Zametovoj prošlosti, RK Crikvenica je pružila najveći otpor dominaciji Zameta u hrvatskom rukometnom prvenstvu.

MRK Kozala

Zamet i Kozala imaju lokalni prijateljski derbi još od kraja 70-ih godina. Prijateljski je jer nisu ni u jednom periodu bili u istom rangu službenih natjecanja. Osim u županijskom kupu. Iako sa seniorima Kozala ne pruža konkurenciju, u mlađimm uzrastima se ravnopravno natječu sa Zametom.

Kroz povijest oba kluba prelazili su mnogi igrači, treneri i dužnosnici. Od najznačajnijih imena tu su: Boris Konjuh, Dubravko Konjuh, Ivan Stojimirović, Josip Crnić i Tin Lučin.

Uprava kluba

Kroz povijest kluba prošlo je raznih funkcionera u ulogama predsjednika, tajnika, sportskih direktora pa sve do tehnika. koji su dali doprinos i ostavili trag u "Zametu". Najznačajniji kroz povijest kluba bili su: Vittorio Drog, Stanko Jerger, Ivan Brnabić, Drago Crnčević, Ivica Bilić, Petar Čarić, Josip Rechner, Mladen Belušić, Mladenko Mišković, Miomir Zelić, Joško Hrvatin, Ivica Baretić, Boris Konjuh, Zlatan Lukežić, Tomislav Čizmarić, Marko Markanović, Miljenko Mišljenović, Marin Miculinić, Damir Bogdanović, Petar Bracanović, Danijela Juriša, Williams Černeka, Zlatko Kolić, Željko Jovanović, Vedran Devčić i Vedran Babić.

Trenutnu klupsku upravu čine: predsjednik kluba Željko Jovanović, Ivica Lukanović, Iva Florijančić, Sven Bandera, Boris Milanović, Matko Oguić i Aleksandar Čupić, koji je ujedno i sportski direktor kluba.

Trenutno vodstvo momčadi čine:

  • Glavni trener: Mladen Prskalo
  • Pomoćni trener: Marin Sakić
  • Trener vratara: Marin Sakić
  • Fizioterapeut: Dijana Veljanovska

Izvori: [3]

Sezone

Unutar tablice prikazane su sezone "Jugoslovenskog rukometnog prvenstva" od 1957. do 1991. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija
1957./58. II. Podsavezna liga Hrvatskog Primorja – Riječka skupina 6.
1958./59. II. Gradsko-kotarska liga 3.
1959./60. II. Podsavezna liga Rijeka 5.
1960./61. II.
1961./62. III. Podsavezna liga Rijeka 3.
1962./63. III. Zonska liga Rijeka 6.
1963./64. III. Riječko-karlovačka regionalna liga 6.
1964./65. III. Hrvatska liga – Primorska regija 2.
1965./66. III. Primorsko-karlovačka regionalna liga 1.
1966./67. II.
1967./68. II. Primorsko-istarska regionalna liga 2.
1968./69. II. Hrvatska jedinstvena liga 4.
1969./70. III. Primorsko-istarska regionalna liga 1.
1970./71. III. Primorsko-istarska regionalna liga 1.
1971./72. III. Primorsko-istarska regionalna liga 1.
1972./73. III. Hrvatska jedinstvena liga 6.
1973./74. III. Hrvatska jedinstvena liga 9.
1974./75. III. Hrvatska jedinstvena liga 9.
1975./76. III. Hrvatska regionalna liga – Zapad 3.
1976./77. III. 3. savezna liga – Zapad 1.
1977./78. II. 2. savezna liga – Sjever 1.
1978./79. I. 1. savezna liga 14
1979./80. II. 2. savezna liga – Sjever 2.
1980./81. II. 2. savezna liga – Sjever 3.
1981./82. II. 1. B liga – Zapad 4.
1982./83. II. 1. B liga – Zapad 4.
1983./84. II. 2. savezna liga – Zapad 2.
1984./85. II. 2. savezna liga – Zapad 4.
1985./86. II. 2. savezna liga – Zapad 5.
1986./87. II. 2. savezna liga – Zapad 1.
1987./88. I. 1. savezna liga 8.
1988./89. I. 1. savezna liga 9.
1989./90. I. 1. savezna liga 9.
1990./91. I. Premijer liga 12.

Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Hrvatskog rukometnog prvenstva", 1992. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija
1991./92. I. 1. A HRL 2.
1992./93. I. 1. A HRL 6.
1993./94. I. 1. A HRL 8.
1994./95. I. 1. A HRL 9.
1995./96. II. 1. B HRL – Jug 1.
1996./97. I. 1. A HRL 5.
1997./98. I. 1. A HRL 3.
1998./99. I. 1. A HRL 3.
1999./00. I. 1. A HRL 7.
2000./01. I. 1. A HRL 4.
2001./02. I. 1. HRL 4.
2002./03. I. 1. HRL 5.
2003./04. I. 1. HRL 4.
2004./05. I. 1. HRL 14.
2005./06. I. 1. HRL 6.
2006./07. I. 1. HRL 10.
2007./08. I. 1. HRL 8.
2008./09. I. Premijer liga 14.
2009./10. I. Premijer liga 12.
2010./11. I. Premijer liga 9.
2011./12. I. Premijer liga 7.
2012./13. I. Premijer liga 7.
2013./14. I. Premijer liga 8.
2014./15. I. Premijer liga 7.
2015./16. I. Premijer liga 4.
2016./17. I. Premijer liga 9.
2017./18. I. Premijer liga 7.
2018./19. I. Premijer liga 8.
2019./20. I. Premijer liga N/O1
2020./21. I. Premijer liga 10.
2021./22. I. Premijer liga 10.
2022./23. I. Premijer liga 16.
2023./24. II. 1. HRL – Jug 1.
2024./25. I. Premijer liga 10.
1 Sezona je bila otkazana zbog COVID-19 pandemije.

Zamet u Europi

Po natjecanju

Natjecanje Utk. Pob. Neod. Por. Gol+ Gol- Posljednja odigrana sezona
(European Champions Cup)
EHF Champions League 		2 1 0 1 35 36 1992./93.
(EHF Cup)
EHF European League 		14 7 0 7 319 356 2016./17.
EHF 'Cup Winners' Cup 10 3 0 7 231 246 2001./02.
(EHF City Cup)
EHF Challenge Cup 		4 3 0 1 94 85 1998./99.
Sveukupno 30 14 0 16 679 723 2016./17.

Izvori: eurohandball.com
Utk = Odigrane utakmice; Pob = Pobjeđene utakmice; Neod = Neodlučene utakmice; Por = Porazi; Gol+ = Dani golovi; Gol- = Primljeni golovi.

Statistika utakmica

Utk Pob. Neod. Por. Gol+ Gol- GR
Domaćin 15 7 0 8 349 347 +2
Gost 15 6 0 9 330 371 −41
Sveukupno 30 13 0 17 679 718 −39

Izvor eurohandball.com

Utakmice

Sezona Natjecanje Faza natjecanja Datum utakmice Klub Prva utakmica Ukupni rezultat Druga utakmica Klub Datum utakmice
1992./93. European Champions Cup Pretkolo 09.09.1992. RK Pivovarna Laško Celje 25–17 36–35 11 – 18 Zamet 23.09.1992.
1998./99. EHF City Cup Šesnaestina finala 03.10.1998. HC Berchem 18–23 36- 50 18 – 27 Zamet Autotrans 10.10.1998.
Osmina finala 07.11.1998. US Dunkerque HBGL 23–20 49–44 21 – 23 Zamet Autotrans 14.11.1998.
1999./00. Šesnaestina finala 03.10.1999. Pfadi Winterthur 29–23 59–49 30–26 Zamet Autotrans 9.10.1999.
2000./01. EHF Cup Winners' Cup Treće kolo 11.12.2000. Tongeren 15–16 31–41 16–25 Zamet Crotek 12.11.2000.
Četvrto kolo 10.12.2000. Zamet Crotek 20–21 41–53 21–32 FC Porto Vitalis 17.12.2000.
2001./02. Treće kolo 09.11.2001. Zamet Crotek 31–34 63–55 32–21 Siauliai Universitetas 11.11.2001.
Četvrto kolo 08.12.2001. Zamet Crotek 23–24 37–48 14–24 Montpellier HB 16.12.2001.
2002./03. EHF Cup Drugo kolo 12.10.2002. SKA Minsk 20–28 44–49 24–21 Zamet Crotek 13.10.2002.
Treće kolo 12.10.2002. Zamet Crotek 27–24 47–42 20–18 Wealer Geleen HB 16.11.2002.
Četvrto kolo 08.12.2002. Dinamo Viktor Stavropol 29–18 39–18 10–0 Zamet Crotek 14.12.2002.
2012./13. Prvo pretkolo 08.09.2012. HK ASA Meso Lovoseice 27–23 59–56 32–33 Zamet 15.09.2012.
2016./17. Prvo pretkolo 02.09.2016. Créteil Handball| Créteil 29–32 56–56 27–24 Zamet 10.09.2016.
Drugo pretkolo 08.10.2016. CSM București 29–23 50–50 27–21 Zamet 15.10.2016.
Treće pretkolo 19.11.2016. Zamet 23–34 43:66 20:32 MT Melsungen 26.11.2016.

Podebljani rezultat i ime klub označava pobjednika. Izvor: eurohandball.com

Uspjesi

Hrvatska:

  • 1. A HRL
    • Doprvak (1): 1992.
    • Treće mjesto (2): 1997./98., 1998./99.
  • 1. B HRL / 1. HRL
    • Prvak (2): 1995./96. (Jug), 2023./24. (Jug)
  • Hrvatski kup
    • Finalist (3): 2000., 2001., 2012.

Jugoslavija:

  • 2. savezna Liga - Sjever
    • Prvak (2): 1977./78. 1986./87.
    • Doprvak (2): 1979./80., 1983./84.
  • 3. savezna liga - Zapad
    • Prvak (1): 1976./77.
  • Primorsko-Istarska regionalna liga
    • Prvak (2): 1969./70., 1970./71.
  • Primorsko-Karlovačka regionalna liga
    • Prvak (1): 1965./66.

Manji Turniri:

  • Turnir Edi Bernobić
    • Prvak: (1): 1991.
  • Hera Gold Cup 1992.
    • Prvak (1): 1992.
  • Festival Rukometa
    • Doprvak (1): 2012.
  • Kup PGŽ
    • Prvak (1): 2014.
  • Memorijal Robert Barbić - Beli
    • Prvak (1): 2025.

Mlađe kategorije:

  • Prvenstvo Hrvatske za juniore
    • Prvak (1): 1989., 1995.
  • Prvenstvo Hrvatske za kadete
    • Doprvak (1): 2008.
    • Treće mjesto (1): 1994.
  • Prvenstvo Hrvatske za mlađe kadete
    • Prvak (1): 2016.
  • Prvenstvo SR Hrvatske za pionire
    • Prvak (3): 1969., 1974., 1981.

Nagrade:

  • Ekipa godine (dodijelio HRS-a): 1998.
  • Nagrada HOO-a Matija Ljubek (dodijelio HOO): 2011.

Dvorana slavnih

Dvorana slavnih otvorena je 31. srpnja 2015. unutar dvorane Centar Zamet. Unutar dvorane izloženi su dresovi seniorskih reprezentativaca koji su prošli rukometnu školu kluba i bilježili značajan uspjeh s reprezentacijom.

Dvoranu slavnih čine:

Izvori: Dvorana Slavnih, Otvorenje Dvorane slavnih

Reprezentativci

Lista reprezentativnih igrača koji su igrali za MRK Zamet:

Bitni igrači

Lista bitnih igrača prikazuje igrače po kriterijima: imali su značajnu igračku karijeru u klubu, igrali više od četiri sezone ili su, u kraćem periodu, bili bitan faktor u rezultatima kluba.

 

Treneri

  • Josip Šarić (Rujan 1957.  – 1964.)
  • Tomislav Mohorić (1964.  – 1965.)
  • Mladenko Mišković (1965.  – 1966.)
  • Simeon Kosanović (1966.  – 1968.)
  • Stanko Jerger (1969.  – 1970.)
  • Mladenko Mišković (1970.  – 1979)
  • Vjekoslav Sardelić (1979.  –1980.)
  • Ivica Rimanić (1980. –1981.)
  • Jurica Lakić (1981.)
  • Željko Tomac (1981. –1986.)
  • Marijan Seđak (1986. –1987.)
  • Vjekoslav Sardelić, Mladenko Mišković & Milan Vučković (1987. – 1988.)
  • Josip Šojat (1988. – 1990.)
  • Damir Čavlović 1990. – 02. kolovoz 1991.)
  • Drago Žiljak (02. kolovoz 1991. – listopad 1992.)
  • Mladenko Mišković – privremeni trener (listopad 1992.  – 1993)
  • Darko Dunato (1993. – 1993.)
  • Drago Žiljak (1993. – 1994.)
  • Ivan Munitić (1994. –1995.)
  • Drago Žiljak (1995.  –1997.)
  • Ivan Munitić (1997. –10. listopad 1999.)
  • Damir Čavlović (11. listopad 1997. – 27. veljača 2003.)
  • Zlatko Saračević (28. veljača 2003.  – 21. ožujak 2004.)
  • Franko Mileta (22. ožujak 2004.  – 21. prosinac 2004.)
  • Williams Černeka – privremeni trener (22. prosina 2004. – 24. lipanj 2005.)
  • Boris Dragičević (25. lipanj 2005.  – 26. ožujak 2006.)
  • Mladen Prskalo (27. ožujak 2006.  –06. veljača 2007.)
  • Drago Žiljak (07. veljača 2007.  – 31. srpanj 2009.)
  • Damir Čavlović (01. kolovoz 2009.  – 31. lipanj 2010.)
  • Alen Kurbanović (01. srpanj 2010.  – 28. rujan 2012.)
  • Igor Dokmanović – privremeni trener (02. listopad 2012.  – 09. listopad 2012.)
  • Irfan Smajlagić (10. listopad 2012.  – 30. srpanj 2013.)
  • Marin Mišković (01. kolovoz 2013.  – 04. ožujak 2017.)
  • Igor Marijanović (05. ožujak 2017.  – 28. siječanj 2018.)
  • Drago Žiljak (29. siječanj 2018.  – 04. srpanj 2018.)
  • Nedjeljko Lalić (05. srpanj 2018.  – 21. lipanj 2019.)
  • Valter Matošević (22. lipanj 2019.  – 25. lipanj 2021.)
  • Igor Marijanović (26. lipanj 2021.  – 10. rujan 2022.)
  • Mateo Hrvatin (11. rujan 2022.  – 04. prosinac 2024.)
  • Mladen Prskalo (05. prosinac 2024.  – danas)

Predsjednici

  • Vittorio Drog (1957. – 1968.)
  • Stanko Jerger (1968. – 1977.)
  • Ivan Brnabić (1977. – 1979.)
  • Fedor Pirović (1979. – 1980.)
  • Drago Crnčević (1980. – 1983.)
  • Petar Čarić (1983. – 1985.)
  • Zrinko Hlača (1985. – 1986.)
  • Josip Rechner (1987. – 1997.)
  • Milan Krmpotić (1998. – 1999.)
  • Marko Markanović (1999. – 2001.)
  • Miljenko Mišljenović (2001. – 2003.)
  • Petar Bracanović (2003. – 2007.)
  • Zlatko Kolić (2007. – 2014.)
  • Vedran Devčić (2014. – 2022.)
  • Milan Ivaniš (2022. – 2023.)
  • Željko Jovanović (2023. – danas)

Galerija

Ostali sportovi

MRK Zamet je kroz svoju povijest bio dio Sportskog društva "Zamet". Iako više nije dio istog, brend je dijelio s drugim sportskim klubovima.

Među njima bili su:

  • KK Zamet – Košarkaški klub osnovan 1959. godine.
  • NK Zamet – Nogometni klub osnovan 1925. godine.
  • ŽRK Zamet – Ženski rukometni klub koji se odvojio od MRK Zamet 1985. godine.

Izvori

  • Petar Orgulić - 50 godina rukometa u Rijeci (Adriapublic, 2005.)
  • Službena stranica RK Zameta [4]
Retrieved from "https://kvarnerpedia.com/wiki/index.php?title=MRK_Zamet_Rijeka&oldid=1621"