RK Kvarner bio je klub iz Rijeke koji je djelovao od 1963. do 2003., kada se preselio u Kostrenu.
| RK Kvarner Kostrena | |
| Puno ime: | Rukometni klub Kvarner Kostrena |
| Osnovan: | 1963. (u Rijeci), 2003. (u Kostreni) |
| Sport: | Rukomet |
| Dvorana: | SD Kostrena |
| Kapacitet: | 1260 |
| Navijači: | / |
| Liga: | 2.HRL - Zapad (2012./13.) |
| Rang lige: | III |
Zvjezdani trenuci kluba započeli su ubrzo nakon osnivanja. Kroz 60-e godine dominirali su u rivalstvu unutar grada i regije. Ulaskom u Prvu saveznu ligu 1970. godine i dolaskom Vladimira Štencela kao trenera, "Morski konjići" su 70-ih godina pružili pravu rukometnu feštu feštu za ljubitelje iz svojeg kraja.
Početkom hrvatskog rukometnog prvenstva natjecali su se u nižim ligama, dosegnuvši 1.B ligu, tj. drugi rang hrvatskog rukometa, po dva puta. Klub se seli u Kostrenu 2003. godine, da bi gotovo deset godina nakon ugasili seniorsku momčad, posvetivši se omladinskom pogonu.
Povijest
Početci RK Kvanera (1963.-1969)
Rukometni klub "Kvarner" Rijeka osnovan je 27. veljače 1963. godine. Klub je osnovan kao gradski klub koji bi bio nositelj riječke rukometne kvalitete. Na osnivačku skupštinu bili su pozvani svi riječki rukometni klubovi, ali odazvale su se samo rukometašice i rukometaši "Orijenta". Oni kompletno prelaze u novosnovani "Kvarner" i preuzimaju ligaške obveze "Orijenta". Muška momčad "Kvarnera" debitirala je 20. travnja, u prvom kolu nastavka domaćeg prvenstva s uvjerljivom pobjedom od 31:9 protiv riječkog "Izviđača". Igrali su: Ivan Munitić, Vladimir Babić, Simoen Kosanović, Željko Kosanović, Tognion, Marijan Glavan, Marijan Lučić, Kralj, Kraljić i Perica Vukičević, pod trenerskom palicom Eduarda Domazeta.

Završivši na četvrtom mjestu u debitantskoj sezoni, točnije polusezoni, sljedeće sezone (1963./64.) osvajaju Riječko-karlovačku regionalnu ligu. Pod vodstvom poznatog zagrebačkog trenera Romea Frntića, rukometaši "Kvarnera" dogurali su do polufinalnog turnira Prvenstva SR Hrvatske u Đakovu.
Nakon neuspješnog unapređenja u viši rang, u sezoni 1964./65. prešišali su suparnike u Primorskoj skupini Hrvatske lige. Od 20 utakmica ostvarili su 18 pobjeda, jednu neodlučenu utakmicu i jedan poraz. Završni turnir Prvenstva Hrvatske ujedno je odigran na igralištu ispred Ekonomske škole u Rijeci. Sudjelovali su "Slavija" (Petrinja), "Metalac" (Osijek) i "Trešnjevka" (Zagreb), s tim da bi doprvak turnira služio kao domaćin završnih kvalifikacija za Prvu ligu. Rasplet završnice bio je zanimljiv. Rezultati prva dva kola stavili su "Kvarner" i "Slaviju" u odlučujuću poziciju pred završnu utakmicu. "Kvarner" i "Slavija" pružili su završnu utakmicu punu pogodaka u vratnicu i protivničke vratare, pokušavajući izbjeći primat prvaka. U tijesnom kraju utakmice "Slavija" je pobijedila 29:28 i Riječani su stekli pravo organizirati kvalifikacijski turnir za popunu Prve lige. Turnir za ulazak u Prvu ligu održan je od 9. do 11. lipnja u kojem su uz "Kvarner" sudjelovali "Crvenka", "Borac" (Kumanovo) i "Titograd". Pobjede protiv "Borca" (24:19) i "Titograda" (31:6) nisu bile dovoljne zbog gubitka 23:15 od "Crvenke" u trećem kolu.
Ubrzo nakon Romeo Frntić dobiva otkaz i nakon kratke epizode sa trener-igračem Zvonko Ugrinom, klupu preuzima Božo Peter.
Ubrzo nakon toga, Romeo Frntić dobiva otkaz i nakon kratke epizode sa trenerom-igračem Zvonkom Ugrinom, klupu preuzima Božo Peter. Prvu sezonu (1965./66.) na klupi završava iza gradskih rivala iz "Partizana" (Zamet), podvig bi pričekao do 1968. kada osvajaju Primorsko-istarsku regionalnu ligu. Ovim rezultatom kvalificiraju se za završnicu Prvenstva Hrvatske na kojem, uz drugo osvojeno mjesto, idu na kvalifikacije za Prvu ligu u crnogorskom Durmitoru. Konkurencija je bila prejaka, "Kvarner" je ostao zadnji u skupini ispod "Bečeja", "Pelagonije" (Bitola) i domaćeg "Rudara".
Od novosnovanog kluba do koraka do Prve lige. "Kvarner" je puno napredovao u svojih prvih pet godina. Rukometašice Kvarnera su zato kroz 60-e godine bile u sjeni gradskih rivala iz "Partizana" (Zamet). Osvojivši jednu titulu (1966./67.) ispred istog i treće mjesto Prvenstva Hrvatske (1967.), nakon ulaska Zamećanki u Prvu ligu, najbolje igračice prelaze u suparnički klub i ženska selekcija lagano odlazi u zaborav. Najznačajnije igračice "ŽRK Kvarnera" bile su: Lidija Oreški, Jadranka Španjol, Radojka Nežić, Marija Sinožić, Zlata Fazlić, Dragica Črnac i Branka Zuber. Žensku selekciju je vodio Josip Božić.
Zvjezdani trenutci Kvarnera (1969.-1976.)
Osnivanjem "Jedinstvene hrvatske lige", momčad je opet bez previše problema došla do prvog mjesta i do završnog turnira Prvenstva Hrvatske. U polufinalnim utakmicama dobili su "Grafičar" (Čakovec) u gostima 26:22, a u Rijeci 32:20. Za titulu prvaka igrala se samo jedna utakmica na neutralnom terenu u Karlovcu, jer su obje momčadi, "Metalac" (Zagreb) i "Kvarner", stekle pravo igranja na kvalifikacijskom turniru za ulazak u Prvu ligu. U Karlovcu je "Kvarner" pobijedio "Metalac" rezultatom 31:24 i po prvi put osvojio titulu prvaka Hrvatske. Na turniru za ulazak u Prvu saveznu ligu u Sarajevu imali su, nažalost, jaku konkurenciju. Nakon pobjede 19:11 protiv "Partizana" (Dugi Rat), izgubili su od "Bosne" (Sarajevo), dok su u posljednjoj utakmici dobili 21:18 "Slovan" (Ljubljana). Zauzeli su treće mjesto i ostali u Jedinstvenoj ligi. Titulu "Prvaka Hrvatske" osvojili su Ivan Munitić, Zdenko Hibšer, Marijan Glavan, Slobodan Petković, Perica Vukićević, Josip Juričić, Lipovac, Zvonko Urem, Lipovac, Bukvić, Galić, Pavelić i igrač-trener Božo Peter.
Početkom sljedeće sezone (1969./70.) slabiji start i nesuglasice s upravom označit će kraj trenera Petera. Momčad u drugom dijelu sezone vode igrači Ivan Munitić (glavni trener) i Marijan Glavan (pomoćni trener). "Kvarner" se ubrzo vraća u formu tijekom proljetnog dijela prvenstva i na kraju završava na prvom mjestu s istim brojem bodova kao drugoplasirani "Split", ali s pobjedom više. "Kvarner" je opet postao prvak Hrvatske i dobio domaćinstvo za kvalifikacije u Prvu ligu.

Iako je Munitić odradio dobar posao, uprava je prije kvalifikacija tražila iskusnije ime. Angažirali su izbornika reprezentacije Jugoslavije [[Vladimir Stenzel|Vladimira Štencla, koji je bio bez klupskog angažmana. Zbog Štenclovih obveza prema reprezentaciji koja je odrađivala pripreme u Splitu, rukometaši "Kvarnera" preselili su se u Trogir za svoje pripreme. Predsjednik kluba Nikola Mikulčić odlazio bi u Split, dovodio Štencla na treninge te natrag sutradan. Pripreme su se isplatile. U prvom su kolu pobijedili teško, ali zasluženo 14:12 "Bosnamontažu" iz Prijedora. Drugo je kolo donijelo neodlučenu utakmicu (11:11) s "Partizanom" (Beograd), koja je na kraju ostavila dinamičnu završnicu. Pobjedivši "Bosnamontažu" u završnom kolu, Beograđani su bili na vrhu tablice. Ostala je samo utakmica "Kvarnera" i "Pirana" (Portorož). Dok su navijači "Partizana" već slavili među gledateljima, domaći su gledatelji doživjeli spektakl od utakmice. Na igralištu Ekonomske škole u Rijeci, "Kvarner" je deklasirao "Piran" rezultatom 20:10, i tako uspio doći do bolje gol razlike od "Partizana" i ušao u Prvu saveznu ligu. Trener Vlado Štencel je kroz utakmice pokazao da je vješt strateg i odveo rukometaše "Kvarnera" korak ispred. Za ulazak u Prvu saveznu ligu zaslužni su: Zdenko Hibšer, Franjo Ivošević, Ivan Sprčić, Ratko Gobo, Marijan Glavan, Perica Vukičević, Boris Milevoj, Zvonko Urem, Mladen Šakić, Rudolf Urnaut, Vjekoslav Mitrović, trener Vlado Štencl i njegov pomoćnik, igrač Ivan Munitić.
Tijekom priprema za novu sezonu, trener Štencl imao je na raspolaganju 30 igrača, mnogi iz Rijeke, Karlovca i drugih dijelova države. Prvoligaški debi "Kvarnera" nije prošao glatko. Iako je trener Štencl imao iskustva u prvoligaškom natjecanju, mlada ekipa "Kvarnera" nije. U prvom dijelu prvenstva uspjeli su pobijediti samo "Željezničar" (Sarajevo) rezultatom 9:8 i dobili su 19:18 "Krivaju" (Zavidovići), prebivajući na posljednjem mjestu sa četiri boda. U drugom dijelu prvenstva uspjeli su protivnike držati u šaci na domaćim utakmicama. Od šest domaćih utakmica izgubili su samo jednu od "Borca" (Banja Luka) i skupili 17 bodova, dva više od "Celja" i 5 od "Metalca" iz Zagreba koji su ispali iz lige. Prvu prvoligašku sezonu su odradili: Dragan Jeremić, Vladimir Pejović, Vjekoslav Mitrović, Zdenko Hibšer, Damir Čavlović, Josip Vuković, Veljko Ivančić, Boris Milevoj, Ratko Knežević, Jurica Lakić, Marijan Seđak, Ante Šabić, Ivan Sprčić, Ratko Gobo, Marijan Glavan, Furio Traven, Darko Srdoč, Martin Rakamarić, Davor Brožičević, trener Vlado Štencl i njegov pomoćnik Ivan Munitić.
Imena kroz povijest
- RK Kvarner Rijeka (1963. – 2003.)
- RK Kvarner Kostrena (2003. – 2023.)
Grbovi kluba
-
Grb Kvarnera Rijeka
Dvorana
Od svojeg osnutka do prestanka igranja rukometa na asfaltu, igrali su na igralištu Ekonomske škole u centru grada Rijeke.
Prilikom izgradnje Dvorane Mladosti 1973. godine, prvoligaške utakmice su se igrale tamo.
Izgradnjom dvorane u Kostreni, 2003. godine sele se u Kostrenu. Dvorana ima kapacitet od 1260 gledatelja.
Rivalstva
Uprava kluba
Sezone
RK Kvarner Rijeka
Unutar tablice prikazane su sezone od Rukometnog kluba Kvarner Rijeka.
|
|
RK Kvarner Kostrena
Unutar tablice prikazane su sezone od Rukometnog kluba Kvarner Rijeka.
|
Uspjesi
Muški seniori
Ženski seniori
|
Mlade kategorije
|
Reprezentativci
Kvarner je dao prve rukometne reprezentativce iz Rijeke i s područja Kvarnera. Uz to, tijekom igranja u Prvoj ligi, trener kluba Vlado Štencl, tada izbornik reprezentacije Jugoslavije, dovodio je igrače iz raznih saveznih republika, koji su nastupali za reprezentaciju.
Igrači Kvarnera koji su igrali za reprezentaciju:
Božo Peter
Radomir Kostić
Zdenko Hibšer
Zdravko Rađenović
Vlado Kajfeš
Jurica Lakić
Vlado Vukoje
Roberto Sošić
Ivica Rimanić
Josip Crnić
Bitni igrači
Unutar liste bitnih igrača kroz povijest Kvarnera nisu uključeni reprezentativci s liste iznad.
Lista bitnih igrača:
Treneri
- 1963. - Eduard Domazet
- 1963.-1964. – Zvonko Ugrin
- 1964. – 1965. - Romeo Frnić
- 1965. – Zvonko Ugrin
- 1965. – 1969. - Božo Peter
- 1970. - Ivan Munitić
- 1970. – 1973. - Vlado Stenzel
- 1973. – 1975. - Ivan Munitić
- 1975. - Jurica Lakić
- 1975. – 1978. - Božo Peter
- 1978. – 1979. - Ivan Munitić
- 1979. – 1980. - Božo Peter
- 1980. – 1982. - Marijan Seđak
- 1982. – 1983. - Ivica Pezelj
- 1983. – 1988. - Bojan Skomina
- 1988. – 1989. - Branimir Čutić
- 1989. – 1992. - Zvonko Ugrin
- 1992. – 1993. - Duško Milošević
- 1993. – 1994. - Zdenko Hibšer, Duško Milošević i Marko Kosanović
- 1994. – 1995. - Marko Kosanović
- 1995. – 1999. - Josip Božić
- 2001. – 2002. - Esad Subašić i Damir Čavlović
- 2002. – Esad Subašić
- 2003. – 2005. - Ivan Munitić
- 2005. – Igor Pejić
- 2005. – 2006. - Tomljanović
- 2007. - Esad Subašić
- 2007. – 2008. - Davor Lončarić
- 2008. – 2009. - Mladen Prskalo
- 2010.- - Esad Subašić
- 2010. – 2011. - Drago Žiljak
- 2011.-2012- - Esad Subašić
- 2011. – 2013. - Ivan Munitić
Predsjednici
- Đuro Blim (1963-1965)
- Nedjeljko Funduk (1965)
- Igor Štefanović (1965)
- Ivo Baretić (1965-1969)
- Nikola Mikuličić (1969-1971)
- Nikola Samardžija (1971-1974)
- Ivan Oštarić (1974-1977)
- Ivan Pilepić (1977-1979)
- Rade Škorić (1979-1982)
- Dean Baki (1982-1986)
- Branko Rumora (1986-1988)
- Graciano Vorić (1988-1990)
- Edi Franković (1990-1992)
- Jurica Vukić (1992-1996)
- Vladimir Lipović (1996-2000)
- Marko Kosanović (2001-2008)
- Nikola Kosanović (2008-2013)
- Milan Kosanović (2013-danas)
Galerija
Izvori
- Petar Orgulić - 50 godina rukometa u Rijeci