Rukomet

Rukomet je sportska igra koja se odvija između dviju ekipa koje vode loptu u ruci s ciljem ubacivanja iste u protivnička vrata, s ciljem postizanja više pogodaka od suparnika.

Pravila rukometa

Prema posljednjoj izmjeni (1. 7. 2025.) pravila Međunarodnoga rukometnog saveza pravila i način igre rukometa glase: Igralište je pravokutna tlocrta, duljine 40 m i širine 20 m, omeđeno dvjema uzdužnim i poprečnim linijama te središnjom linijom podijeljeno na polovice. Na sredini poprečnih linija su vrata, unutarnje visine 2 m i širine 3 m, ispred kojih se nalazi omeđen vratarov prostor, na 3 m od njega linija za slobodno bacanje (tzv. deveterac), a na 7 m linija za tzv. sedmerac. Ekipa se sastoji od najviše 16 igrača, od kojih se na terenu istodobno smije nalaziti najviše sedam (vratar i šest igrača u polju), pri čemu je u napadačkoj fazi igre najčešće riječ o lijevom, desnom i srednjem vanjskom igraču, lijevom i desnom krilu te kružnom napadaču (pivotu), a moguće je i uvođenje dodatnoga igrača umjesto vratara (zamjene igrača moguće su u svakom trenutku utakmice). Utakmica traje dva poluvremena po 30 minuta, s odmorom između poluvremena (10 ili 15 minuta). Pri neodlučenom rezultatu u eliminacijskoj utakmici susret se nastavlja produžetcima (2 × 5 minuta), prema potrebi i izvođenjem sedmeraca. Igru vode dvojica sudaca, koji u dvojbenim situacijama mogu donijeti odluku pregledavanjem videosnimke. Vratar je jedini igrač koji se može neograničeno kretati u svome prostoru, a protivničke udarce smije zaustavljati svakim dijelom tijela. Igrači u polju smiju se kretati i igrati loptom po cijelom terenu osim u prostorima obaju vratara, a loptu mogu dotaknuti svim dijelovima tijela iznad koljena. Nakon hvatanja loptu je dopušteno držati najviše tri sekunde ili kretati se s njom najviše tri koraka, poslije čega ju se mora voditi bacanjem o podlogu, dodati ili uputiti udarac. U protivnička vrata može ju se ubaciti isključivo izvan vratarova prostora; napadaču je pritom dopušteno uskakanje u vratarov prostor, no loptu mora ispustiti prije nego što bilo kojim dijelom tijela dodirne podlogu. Suci mogu oduzeti loptu i dodijeliti je suparničkoj ekipi ako napad ocijene „pasivnim“ (tj. bez vidljive namjere da se uputi udarac). Obrambeni igrači suparnike mogu sprječavati ispravnim postavljanjima. Najčešće su korištene obrambene formacije „6–0“ (gdje se suparnika nastoji svesti na upućivanje udaraca s vanjskih pozicija) i „5–1“ (u kojoj istureni igrač protivnicima ometa protok lopte i(li) pokušava izolirati nekoga od njihovih vanjskih igrača), dok se rjeđe koriste „riskantnije“ formacije „4–2“, „3–3“ i druge. Za prekršaje se dosuđuje slobodno bacanje (tzv. deveterac) u korist protivničke ekipe, a sedmerac ako je napadač na nedopušten način spriječen u izraženoj prilici za postizanje pogotka. Grublji prekršaji (prigovori sucu, nepravilno izvedene zamjene, namjerno igranje nogom, udaranje suparnika i dr.) sankcioniraju se, ovisno o težini, žutim kartonom, dvominutnim isključenjem (nakon trećega isključenja kažnjeni igrač više nema pravo povratka u igru) ili crvenim kartonom (dvominutna kazna te izravno isključenje s utakmice). Igra se od početaka postupno ubrzavala, što je ponajprije vidljivo u sve većem broju postignutih pogodaka na utakmicama.

Povijest rukometa na Kvarneru

Početci rukometa na Kvarneru (1944. – 1959.)

Iako se početkom 20. stoljeća u Rijeci igrala hazena – sport koji je posebna vrsta češkog rukometa, današnji rukomet koji se igra po pravilima Međunarodnoga rukometnog saveza (IHF), koji je postao popularan na našim prostorima, došao je puno kasnije na Kvarner. Početci rukometnih zbivanja na Kvarneru započeli su u Rijeci, odnosno tada još Gradu Sušaku. U razdoblju od 1944. do kraja školske godine 1946./1947. učenici niže Sušačke gimnazije na svom su trgu igrali svojevrstan rukomet. Gimnazijalci su ga igrali teniskom lopticom na način obrnut nogometu. Vratarev prostor nije postojao, a igra se odvijala po cijelom terenu na oba gola. Loptica se nije smjela hvatati, već se trebala odbijati ili voditi otvorenim dlanom, a prilikom pucanja na gol udarac se opet izvodio otvorenim dlanom, glavom ili bilo kojim dijelom tijela iznad koljena. Unatoč tome što su igrači bili u kontaktu s vratarom, konačni rezultati bili su umjereni, tj. utakmice su nerijetko završavale s dva do tri pogotka po momčadi.

Rukometaši Primorja 1954. godine.

Dvije godine kasnije, 1949. godine, riječki srednjoškolci Prve i Druge gimnazije odigrali su svoju prvu utakmicu velikog rukometa 21. ožujka 1949. godine. Prvi rukometni instruktor u gradu bio je Nikola Dasović iz Zagreba. Njega je u Rijeku poslao Odbor za rukomet FISAH-a, uz financijsku pomoć Komiteta za fizičku kulturu Vlade NR Hrvatske. Dasića je kasnije naslijedio Eduard Domazet. Prvi rukometni klub iz Rijeke osnovan je 1949. godine, punim imenom Fiskulturno društvo Lokomotiva. Klub se uključuje u Prvenstvo Hrvatske i osim rukometaša poput Dinka Pavičića, igrao je i vratar NK Orijenta Ljudevit Brazzoduro.

Dok se u Rijeci već igrao veliki rukomet, u Senju se u sklopu DTO-a Partizan osniva rukometna sekcija, a ujedno igraju i prve javne utakmice unutar grada. Prva utakmica odigrana je loptom za ragbi koju je iz Amerike od svog oca dobio sudionik te utakmice Ivan „Đani“ Pavelić. Budući da nije bilo rukometnih golova, igralo se na vaterpolske golove. Utakmica je pobudila veliko zanimanje senjske mladeži koja se okupila na tadašnjem Trgu oslobođenja, a današnjem Pavlinskom trgu, točnije na prostoru sadašnjeg hotela Nehaj, kako bi promatrala dotad im nepoznatu igru. Prvu pravu rukometnu loptu i prva pravila u Senj je donio gimnazijski nastavnik prof. Josip Vravnik 1952. godine. Te iste godine odigrana je i prva međunarodna rukometna utakmica s čehoslovačkim igračima hazene koji su bili na ljetovanju. Utakmica je završila pobjedom čehoslovačkih igrača.

Rukometašice Orijenta na igralištu Krimeja 1956. godine.

Početkom 50-ih godina u Rijeci rukometne aktivnosti u gradu gotovo su zamrle. Klubovi Lokomotiva i Budućnost prestali su djelovati. Najveći razlog za stanku rukometa u gradu bio je odlazak Eduarda Domazeta u vojsku. Povratkom 1954. godine, zajedno s kolegama/nastavnicima Božidarom Štromarom, Antom Draganjom, a kasnije i Vladimirom Dvornikom i drugima, počinje uvođenje u mali rukomet, što je izazvalo veliki interes kod mladih Riječanki i Riječana. Prva prijateljska utakmica odigrana je 28. studenoga 1954. na trgu na Sušaku (ispred Druge gimnazije) protiv momčadi varaždinske Prve gimnazije. Dan nakon dovršena je izgradnja igrališta u Đakovićevoj ulici (danas Ciottina), prvog rukometnog hrama u Rijeci. Utakmice između srednjoškolaca narednih tjedana izazivale su takav interes da je kapacitet od 1000 gledatelja redovito bio popunjen. Zbog toga je već 12. prosinca 1954. godine organiziran prvi veliki Novogodišnji rukometni turnir na kojemu je sudjelovalo čak 19 ekipa. Na turniru su nastupile razne srednjoškolske ekipe te i Biciklistički klub Rijeka i vaterpolisti Primorja. Oba kluba otvaraju rukometne selekcije i Primorje igra prvu međunarodnu utakmicu u Rijeci 30. rujna 1955. godine protiv momčadi njemačkog Haßlocha. Iako su gosti pobijedili s 29:12, njemački rukometaši prezentirali su pravi rukomet i pokazali razliku u kvaliteti. Manje od mjesec dana nakon te utakmice, točnije 15. listopada 1955. godine, osniva se prvi riječki samostalni rukometni klub Orijent.

Nakon Orijenta osniva se snop radničkih klubova po Rijeci poput: Torpeda, Viktora Lenca, Exportdrva i Lučkog radnika. Do kraja desetljeća osnivaju se rukometni klubovi: Izviđač, Galeb, Partizan sa Sušaka i Zameta, dok se na obali Kvarnerskog zaljeva rađaju klubovi u Senju, Crikvenici, Bakru i Selcu.

Od novonastalih zonskih liga najuspješniji su bili rukometaši Primorja i rukometašice Exportdrva.

Tijekom ovoga doba najznačajniji u razvoju rukometa na našem području bili su: Eduard Domazet, Mladen Kojpatić, Franjo Maršanić, Josip Maršanić, Željko Grbac, Vladimir Dvornik, Nikola Grego, Tomislav Mohorić, Tonko Bujas, Stanko Jerger, Josip Šarić, Božidar Štromar, Zvonko Pitinac, Boris i Igor Koprivnikar.

Klubovi

• RK Lokomotiva Rijeka (1949. – 1950.)
• RK Budućnost Rijeka (1949.)
• RK Primorje Rijeka (1954. – 1960.)
• BK Rijeka (1954. – 1965.)
• RK Orijent Rijeka (1955. – 1991.), ponovno osnovan kao ŽRK Orijent Presoflex (1998. – 2014.)
• RK Viktor Lenac Rijeka (1955. – 1961.)
• RK Vulkan Rijeka (1955. – 1961.)
• RK Lučki Radnik Rijeka (1955. – 1961.)
• RK Olimpija Rijeka (1955. – 1961.)
• RK Primorac Rijeka (1955. – 1961.)
• RK Grafičar Rijeka (1955. – 1961.)
• RK Torpedo Rijeka (1955. – 1961.)
• RK Crikvenica (1956. – 2017.)
• RK Senj (1956. – danas), RK Nehaj Senj, RK Senj-Wallenborn
• MRK Zamet Rijeka (1957. – danas), RK Partizan Zamet, RK Partizan Rijeka, RK Zamet Rijeka, RK Zamet Autotrans, RK Zamet Crotek
• ŽRK Zamet Rijeka (1958. – danas), RK Partizan Zamet, ŽRK Croatia Osiguranje Zamet Rijeka
• RK Partizan Sušak Rijeka (1957. – 1974.)
• RK PŠR Selce (1957. – danas), RK Selce
• RK Izviđač Rijeka (1957. – 1968.)
• RK Exportdrvo Rijeka (1958. – 1963.)
• RK Galeb Rijeka (1959. – 1987.)
• RK Jadran Dramalj (1962. – 1966.)
• RK Kvarner Rijeka (1963. – 2003.)
• RK Pećine Rijeka (1964. – danas)
• MRK Kozala Rijeka (1965. - danas), RK Kozala Rijeka
• RK Opatija (1966. – 1990.)
• RK Turnić (1968. – 2012.), RK Aleksandar Mamić, ŽRK Turnić Mladost, ŽRK Rijeka
• RK INA Rijeka (1968. – 1978.)
• RK Vežica Rijeka (1969. – 1976.)
• ŽRK Liburnija Opatija (1971. – danas), ŽRK Opatija
• ŽRK Rab (1973. – 1991.)
• RK Matulji (1973. – 1995.), RK Partizan Matulji, RK Matulji 40 Box
• RK Rab (1974. – 1991.)
• RK Trsat Rijeka (1976. – 2023.)
• RK Mornar Dramalj (1980. – 2017.)
• RK Omišalj (1982. – 1985.)
• ŽRK Jadran Rijeka (1993. – 2004.)
• RK Rab (1995. – danas)
• RK Omišalj (1998. – danas)
• RK Pag (1998. – danas)
• RK Matulji 2001 (2001. – danas)
• RK Bribir (2002. – 2018.)
• Primorska škola rukometa (2003. – 2023.)
• RK Kvarner Kostrena (2003. – danas)
• ŽRK Senia Senj (2003. – danas)
• ŽRK Murvica Crikvenica (2003. – danas)
• RK Liburnija Matulji (2007. – danas)
• ŽRK Vinodol Novi Vinodolski (2007. – danas)
• ŽRK Primorka Rijeka (2008. – 2014.)
• RK Krk (2009. – 2014.)
• RK Vrbovsko (2009. – 2021.)
• RK Halub Viškovo (2009. – danas)
• MRK Opatija (2010. – 2024.)
• RK Morčić Mavrinci (2011. – 2017.)
• RK Čavle (2012. – danas)
• RK Viškovo (2012. – danas)
• MRK Arba Rab (2014. – danas)
• ŽRK Mali Lošinj (2014. – danas)
• RK Mornar-Crikvenica (2017. – danas)
• RK Kastav (2017. – danas)
• RK Cres (2019. – danas)
• ŽRK Vrbovsko (2019. – danas)
• RK Adriatic Rijeka (2022. – danas)

• RK Partizan Bakar (50ih)
• RK Centar Sušak Rijeka
• RK Garnizon Rijeka (50ih)
• RK Goranin Delnice
• RK Jela Rijeka (50-60ih)
• RK Kastav (60ih)
• RK Krk (60ih)
• RK Lovran (60ih)
• RK Mrkopalj (80ih)
• RK Nafta (50ih)
• RK Partizan Stari Grad Rijeka (50ih-60ih)
• RK Pionir (50-60ih)
• RK Punat
• RK Turbina Tribalj (60ih)
• RK Viktorija (50ih-60ih)
• RK Vinodol Novi Vinodolski (50ih)
• RK Vrbovsko

Kvarnerski reprezentativci u rukometu

Muškarci Zdenko Hibšer Vlado Vukoje Ivica Rimanić Josip Šojat Alvaro Načinović Valter Matošević Dean Ožbolt Darko Franović Mirza Džomba Renato Sulić Nikola Blažičko Ivan Stevanović Ivan Pešić Mateo Hrvatin Josip Crnić Marko Mrđenović Teo Čorić Igor Vujić Stefan Vujić Krešimir Kozina Luka Mrakovčić Halil Jaganjac Vlado Matanović Moreno Car Kristian Bećiri Tin Lučin Fran Mileta Veron Načinović Filip Glavaš Dino Slavić Gianfranco Pribetić Leon Ljevar Patrik Martinović

Žene Gordana Čorak Ida Crljenica Branka Strišković Željka Maras Ljerka Krajnović Rada Ciganović Gordana Možnik Sanja Bobanović Jelena Čevizović Jasenka Pilepić Sandra Stojković Dina Havić Ivana Vuković Katarina Ježić Ana Debelić Jelena Pirsl Dejana Milosavljević Dina Havić Kristina Plahinek

Strani reprezentativci koji su igrali na Kvarneru

Muškarci Vlado Dvornik Božo Peter Radomir Kostić Zdravko Rađenović Vlado Kajfeš Jurica Lakić Roberto Sošić Mitja Valenčič Tonči Peribonio Zlatko Saračević Irfan Smajlagić Valner Franković Božidar Jović Mladen Prskalo Roberto Borčić Borna Franić Robert Ipša Silvio Ivandija Diego Modrušan Krešimir Ivanković Lovro Jotić Vladimir Ostarčević Ivan Pongračić Egon Paljar Vladimir Šujster Boris Batinić Tomislav Matošević Jakov Gojun Luka Cindrić Ivan Vukas Tomislav Huljina Marko Bagarić Danijel Riđić Almir Kahriman Edin Bašić Aleksandar Škorić Ljubo Bošnjak-Flego Željko Hornjak Petar Radoičić Marjan Kolev Petar Misovski Viktor Gigov Liridon Zena Michal Jančo Jurij Hauha Zhao Chen Wang Quan

Žene Marija Malik Nada Rukavina Marija Baković Tina Gavranić Ćamila Mičijević Selena Milošević

Poznati treneri

Eduard Domazet Vlado Dvornik Romeo Frntić Josip Božić Tomislav Mohorić Đuro Bjedov Božo Peter Simo Kosanović Vlado Stenzel Ivan Munitić Mladenko Mišković Stanislav Kažić Stjepan Lončarić Vjekoslav Sardelić Branko Antolić Milivoj Buneta Ivica Rimanić Branimir Čutić Branko Brnčić Edo Šmit Željko Tomac Marijan Seđak Josip Šojat Franko Mileta Darko Drobina Milan Rončević Veno Đonlić Vlado Vukoje Vili Černeka Valter Marković

Damir Čavlović Drago Žiljak Darko Dunato Slavko Bralić Živko Vejnović Boris Dragičević Tomislav Kruljac Višnja Hrmić Rada Ciganović Sanjin Lučičanin Alen Kurbanović Mladen Prskalo Zvonimir Kutija Željko Čagalj Željko Vujmilović Darko Jeličić Egon Paljar Irfan Smajlagić Igor Dokmanović Adriana Prosenjak Marin Mišković Davor Šunjić Valter Matošević Ivan Marenčić Igor Marijanović Ana Križanac Mateo Hrvatin Josip Štokić

Poznati suci

Eduard Domazet Vlado Dvornik Petar Orgulić Zvonko Pitinac Igor Koprivnikar Boris Koprivnikar Krsto Bojadžijevski Tonko Bujas Mijo Barada Đuro Bjedov Šime Gržičić Stanislav Kažić Drago Šantić Marijan Šverko Anton Tićac Krešo Lončarić Ratomir Jajaš Hrvoje Janović Vladimir Vujnović Željko Fućkar Zvonko Sušanj Veljko Karabaić Orlando Rivetti Željko Bađuk Spasoje Dokmanović Milan Blagovčanin Goran Turkalj Đuro Ćuk Jurica Lakić Marinko Čandrlić Tomislav Abramović Branko Mudrovičić Anton Tićac Marko Maslić Zvonko Toth

Dubravko Konjuh Darko Tomović Ivica Iličić Senad Serdarević Damir Slavujac Žarko Burić Josip Juričić Marko Maslić Darko Cerniar Željko Knezević Boris Kirinčić Irena Pahor Sanja Trbović Maja Dodić Tomislav Matić Marijan Karaula Alen Pezelj Dario Rupčić Ivica Botinčan Ivan Luketić Robert Bernobić Bruno Komljenović Fran Buneta Karlo Devčić Mateo Radanović Šime Žunić

Izvori

• Izidor Matovinović – Orijent 1919 - 1969 (S.D. Orijent, 1970.).
• Vladimir Vujnović – 30 godina rukometa u Rijeci 1949 - 1979 (Rukometni savez Rijeka, 1980.).
• Srećko Cuculić – VICTORIA - PRIMORJE 1908 - 1998 (ŠD Primorje '08, 1998.).
• Petar Orgulić – 50 godina rukometa u Rijeci (Adriapublic, 2005.).
• Udruga hrvatskih rukometnih sudaca – Pravila rukometne igre (verzija dokumenta 2.1, srpanj 2025.)
• enciklopedija.hr: rukomet
• Novi list: Senj povijest rukomet