HNK Orijent
HNK Orijent je muški nogometni klub iz Rijeke.
| HNK Orijent Rijeka | |
| Puno ime: | Hrvatski nogometni klub Orijent Rijeka |
| Osnovan: | 1919. (kao Orient Sušak) |
| Sport: | Nogomet |
| Igralište: | Stadion Krimeja |
| Kapacitet: | 3500 |
| Navijači: | Red Fuckers |
| Liga: | 1. NL (2025./26.) |
| Rang lige: | II. |
| Službenica stranica: | https://nk-orijent.com/ |
Jedan je od najstarijih sportskih klubova u Hrvatskoj. Dugoročna i bogata povijest kluba vodila ih je kroz više sezona druge lige sadašnje i bivše države, te čak i sezonu u Prvoj ligi (1996./97.).
Kroz nogometnu školu Orijenta prošli su reprezentativci: Slavko Šurdonja, Saša Peršon, Mladen Ivančić, Damir Milinović, Dario Knežević, a igrali su i reprezentativci: Gino Gardassanich, Velimir Sombolac, Nenad Gračan, Robert Rubčić, Adnan Oçelli, Elvis Brajković, Damir Desnica, Fatmir Vata, Vlatko Đolonga, Naum Batkoski, Edmond Kapllani, Siniša Linić, Andrej Prskalo, Ivan Smolčić, Veldin Hodža i Franko Andrijašević.
Slogan kluba je: „Orijent se voli od malih nogu!“
Povijest
Početci Orijenta između dva rata i DSR (1919. – 1945.)
Klub je osnovan 1919. godine na Sušaku od strane lokalnih radnika. Osnivači su bravar Roko Ladišić, pomoćnik mesara Franjo Matković i mesar Pero Spicjerić. Ime Orient dao je Franjo Matković koji je u više navrata putovao parobrodom Karpatija po Americi. Tijekom tih putovanja vidio je brod imenom Orient, a jednom se i vozio vlakom Orient Express. Kultni citat Matkovića o imenu glasi: „Ja san rekal, neka bude Orijent, i bil je Orijent!“ Za prvog predsjednika kluba izabran je Franjo Rossi, a prvi tajnik bio je stolar Senjanin Knifić.
Prvu javnu utakmicu odigrali su protiv Sušačke Victorije 27. srpnja 1919. godine. Bila je to kvalifikacijska utakmica za upis u Zagrebački nogometni podsavez. Iskusni nogometaši Victorije pobijedili su 6:0, a u uzvratnoj utakmici 24. kolovoza 1919. godine bilo je 4:0 za Victoriju. Prvu je pobjedu Orient postigao krajem 1919. godine, tada je u Martinšćici („pod kavun“) bio bolji od trsatskoga Frankopana i pobijedio s 5:4. Za Orient su igrali: Tone Stipčić, Francele Malovac, Pere Spicjerić, Mavro Stipčić, Roko Ladišić, Perušić, Marijan Dukić, Delo Bolha, Fran Matrljan, Vlado Grozdanić i Ivić Marač.
Početkom 1920. godine klub je prisiljen prestati s radom jer su talijanske vlasti zabranile svako sportsko djelovanje na Sušaku. Tek polovicom 1921. godine klub nastavlja s radom, a naredne godine započinje s izgradnjom igrališta na Krimeji koje se dovršava dvije godine kasnije.

Prvi trofej - Sušački pokal osvojili su 1922. godine, pobijedivši sušačku Victoriju i trsatsku Slaviju. Pobjednici su bili: Tone Stipčić, Dušan Hajdin, Francelo Malovac, Mavro Stipčić, Roko Ladišić, Libero Vošing, Fran Matković, Pero Spicjerić, Fran Matrljan, Delo Bolha i Ivica Marač.
Prvu je utakmicu izvan Sušaka Orient igrao 25. lipnja 1922. godine u Gospiću, gdje je pobijedio tamošnji Građanski s 8:1.
Nove 1923. godine, Orijentaši su igrali veći broj prijateljskih i službenih utakmica. Jedna od najpoznatijih bila je protiv zagrebačkog HAŠK-a, koji je pobijedio Orient 1:0 na otvorenju igrališta Krimeja. Iste godine igrali su prijateljske utakmice sa Hajdukom (Split), lovanom (Beč) i slovenskim Mariborom. Sudjelovali su u prvenstvu Zagrebačkog nogometnog podsaveza (ZNP) u kojem su došli do finala Prvenstva provincije, gdje su izgubili 1:0 od Varaždina. Na Sušaku su zato opet podigli Pokal Sušaka pobjedivši trsatsku Slaviju u finalu.
Sljedeće godine Orient bilježi značajne pobjede protiv Victorije (5:2 i 4:1), Glorije (2:1 i 6:0), Reprezentacije Pule (1:0) i talijanskih momčadi Edera Trieste (1:0) i Dolo (5:1). Za momčad 1924. godine igrali su: Moro Brožičević, Tone Stipčić, Mavro Stipčić, Libero Vošing, Raspar, Dušan Hajdin, Roko Ladišić, Bratoš, Šore, Žunković i Dušan Margitić.
Klub održava godišnju skupštinu 25. siječnja 1925. godine, na kojoj se bira za predsjednika Marijan Matešić, tajnika kluba Pepe Bahorića, drugog tajnika Nikola Perković, odbornici Vilhem Kajba, Roko Ladišić, Gašpar Ivanov, Zvonko Ladišić, referent nogometne sekcije Albin Kauzlarić i knjižničari Sandro Pilepić i Senica. Klub je nastavio s dobrim rezultatima uz pobjede nad Triestinom (4:3) i riječkom Olympijom (4:0). Posebno je zapisano gostovanje protiv Udinesea u kojem je izvanredno branio vratar Orienta Razmo Vošing, koji je nekoliko godina igrao u sarajevskom Hajduku i bio poznat po imenu Crni mačak. Utakmica je završila neriješenim rezultatom 2:2. Krajem godine, točnije 29. studenog, sazvana je izvanredna skupština kluba. Rad kluba nekako popušta i igra se manje utakmica nego do tada. Sljedeće godine zabilježeno je samo šest odigranih utakmica Orijenta, a čak je Novi list objavio 5. svibnja članak o zamrlom sportskom životu na Sušaku.

Aktivnost kluba je zamrla do 1927. godine odlaskom nekolicine bitnih članova uprave i igrača. U proljeće 1928. godine obnavlja se aktivnost kluba, a pokretači su bili igrači: Moro Brozičević, Mario Cernić, Marcelo Kovačić, Vazmić Mrak, Vlade Grozdanić, Ivan Brozina, Senica, Ivić Marač, Bratoš, Mavro Stipčić, Mane Vučinić, Milan Blažević, Brozičević Milanić, Branko Jović, Ivan Radinić, Tone Stipčić, Slavko Šurdonja, Glavan, Bratoš, Ludvig i Šanto Kovačić. Na izvanrednoj skupštini kluba krajem godine za predsjednika kluba izabran je Vilhem Kajba, za potpredsjednika Milan Janjić, tajnici Milan Blažević i Branko Jović i blagajnik Šanto Kovačić.
Sljedeće godine klub slavi 10. godišnjicu na Krimeji. Održana je lakoatletska priredba: trčanje na 100 i 200 m za žene te 100, 200, 400 i 1500 m za muškarce. Glavna utakmica bila je susret tradicionalnih rivala i prijatelja, karlovačke Olimpije i Orienta. Utakmicu su Karlovčani pobijedili 1:0. Za kraj velike obljetnice, navečer su organizirali koncert s plesom u Hrvatskoj čitaonici Trsat. Od zanimljivih utakmica kroz godinu zabilježene su: poraz 2:1 u Zagrebu protiv Concordije, pobjeda 5:0 protiv ljubljanskog Primorja i tri utakmice protiv Engleske mornarice u kojima je Orient pobijedio u jednoj.

Sljedeće godine (27. srpnja 1930. godine) odigrali su prijateljsku utakmicu protiv tadašnjeg državnog prvaka Hajduka iz Splita. Utakmica je privukla tada rekordan broj gledatelja na Krimeju. Utakmica je završila visokim rezultatom od 8:0 za Splićane. Iako je rezultat bio ponižavajući, Orijentaši su igrali bez svojeg vratara Renata 'Moro' Brozičevića koji je bio u prometnoj nesreći.
Novo desetljeće Orijentaši započinju s titulom prvaka Pokala Jele. Početkom 1931. godine sušački nogometaši sudjeluju u natjecanju Pokal Alge (nazvan po tvornici bezalkoholnih pića) u kojem kroz jednomjesečne utakmice odigravaju utakmice. Orijent pokazuje dominaciju i podiže pokal. Krajem svibnja nogometaši Orijenta počinju igrati prvenstvene utakmice unutar Sušačke grupe Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Pobjede 8:1 nad vežičkim Triglavom i 11:0 nad trsatskom Slavijom pokazale su razliku u kvaliteti Orijentaša nad ostalim sušačkim ekipama. U prvenstvu provincije završili su drugi iza sisačke Segeste. Kroz 1931. godinu, točnije od 1. siječnja do 6. prosinca, nogometaši Orijenta su odigrali svega 33 utakmice, tada rekordan broj za klub. Kroz godinu za klub su igrali: Branko Jović, Milan Blažević, Moro Brozičević, Mario Grubišić, Ivan Basta, Stanko Ban, Marcelo Kovačić, Mario Cernić, Mane Vučinić, Vlade Grozdanić, Kazo Blokar, Vinko Mikuličić, Barić, Mika Mikuličić, Đorđe Dobrijević, Bruno Kovačić, Živko Jović, Puba Bognar, Branko Jovanović, Mavro Stipčić, Medved, Šanto Kovačić, Tone Stipčić, Čabrijan Davor i Šoštarko.
Godina 1932. donosi Orientu pokal Alge i prvo mjesto u Sušačkoj grupi Zagrebačkog nogometnog podsaveza. U finalu Zagrebačkog nogometnog podsaveza igrali su protiv banjalučkog Borca kojeg su pobijedili u oba susreta, prvo 5:0 u Banjoj Luci, te 4:3 na Sušaku. Prijateljska utakmica protiv riječke Fiumane ostala je posebno zabilježena. U porazu 2:1 na Kantridi sušački nogometaši pokazali su tehničku, taktičku i borbenu igru protiv talijanskog trećeligaša. Za Orijent su 1932. godine nastupili: Moro Brozičević, Stane Vončina, Đorđe Dobrijević, Marcelo Kovačić, Milan Blažević, Mane Vučinić, Ivan Basta, Bruno Kovačić, Načelnik Košak, Makso Dobrijević, Slavko Kodrnja, Stanko Ban, Kazo Blokar, Franci Paškvan, Branko Jović i Zemljić.
Iste godine započinje prvenstvo u jesensko-zimskom formatu. Sezonu 1932./33. su završili na trećem mjestu. Iako nisu uspjeli ponoviti prošlogodišnji uspjeh, klub je bilježio financijski izvještaj bez deficita i 190 članova.
Dan nakon Sveta tri kralja 1934. godine odigrana je prijateljska utakmica na Krimeji između Orienta i Concordije iz Zagreba. Pogotkom Đorđa Dobrijevića u 20. minuti utakmice, Sušačani su pobijedili 1:0 višestrukog državnog prvaka. Povodom 15. godišnjice Orijenta (29. lipnja 1934.) na Krimeji je odigran Pokal Orienta. Uz istoimenu momčad sudjelovali su i sušačka Victoria, riječka Fiumana i zagrebački Građanski. Nogometaši Orienta izgubili su 1:0 protiv zagrebaša koji su u finalu pobijedili Fiumanu.

Prije početka novog prvenstva I. Župe, nogometaši Orijenta osvojili su po treći put za redom Pokal Alge. Pobjedivši trsatsku Slaviju u finalu, zauzeli su trofej u trajno vlasništvo. Prvenstvo I. Župe - Sušaka, Hrvatskog Primorja i Gorskog kotara je Orijent otvorio pobjedom 12:0 nad Kraljevicom. Ostatak prvenstva je prošao sa samo jednim porazom i jednom neodlučenom utakmicom. U prvenstvu provincije zaustavili su ih nogometaši varaždinske Slavije. Naredne sezone ponovno osvajaju ligu i prolaze u polufinale provincije gdje ih zaustavlja sisačka Slavija. Zbog nedostatka terena za prvenstvene utakmice, nova sezona je igrana po dvostrukom bod-sustavu. Odlučeno je da se prvenstvo odigra po kup-sustavu na proljeće kada je obnovljeno. Orient bez poraza brani titulu i ulazi u Prvenstvo provincije u kojem preko Karlovačke Viktorije ulazi u četvrtfinale. U četvrtfinalu igrali su protiv ekipe BGŠK (Bjelovar). Prvu utakmicu na Krimeji su izgubili 2:1 i uzvratnu u Bjelovaru 4:3. Matovinović, Basta i Blažević strijelci su u uzvratnoj utakmici za Orient, koji je igrao sa četiri rezerve zbog povreda na prethodnoj utakmici na Sušaku, gdje je na kraju igre imao 8 igrača. Dvije sezone kasnije (1937./38.) ponovno igraju protiv bjelovarčana ovoga puta u finalu provincije, nažalost ponovno bez uspjeha.
Na godišnjoj skupštini obnovljen je mandat predsjednika dr. Milivoja Korlevića, te oba tajnika Milana Blaževića i Mika Mikulčića i blagajnika Aleksandra Pilepića. Klub je bio u stabilnom financijskom stanju i broji 300 registriranih članova.
Na 20. godišnjicu kluba (30. svibnja 1939.) ponovno je održan turnir. Sudjelovale su ekipe: Grion (Pula), Hajduk (Split) i HAŠK (Zagreb). Turnir je osvojio HAŠK u finalu nad Hajdukom, a za Orijentaše koji su pobijedili Puležane (3:1) i izgubili (2:0) od Splićana, igrali su: Moro Brozičević, Stane Vončina, Mario Grubešić, Božo Felker, Bogić Polić, Bruno Kovačić, Vjeko Galetović, Izidor Matovinović, Marcelo Matković, Dušan Pajić i Jordan Foser. Drugi dio proslave 20. godišnjice kluba nastavljen je natjecanjima za Pokal Orienta koji su igrali Jela, Triglav, Victoria i Jadran.
Sredinom prosinca nogometaši Orienta dogurali su do finala Hrvatskog kupa u kojem su igrali dvije utakmice protiv zagrebačke Concordije. Prvu utakmicu Orijentaši su odradili borbeno i pobjedili 4:2, a u uzvratu na zamrznutom zagrebačkom terenu su izgubili 7:0, te zadovoljili se titulom finalista kupa. Igrali su: Moro Brozičević, Stane Vončina, Mario Grubešić, Dušan Pajić, Zdravko Jurković, Đorđe Dobrijević, Vjeko Galetović, Viktor Vičić, Rato Car, Ivan Smojver i Jordan Foser.
Posljednje prvenstvo koje su nogometaši Orienta osvojili bilo je ono novonastalog Sušačkog nogometnog podsaveza. Sezona nije dovršena zbog ratnih zbivanja. Točnije, Orijentaši su odigrali 11. kolo protiv Zameta (17:1) 30. ožujka 1941. godine. Tjedan dana kasnije, prekinute su sve sportske aktivnosti u klubu i igrači se priključuju Drugom svjetskom ratu.
Orijentaši koji su izgubili živote u narodnooslobodilački pokretu su: Milan Antić, Srećko Mrzljak, Danijel Babić, Zdravko Pavešić, Anton Baffo, Nikola Pavlinić, Roko Borčić, Josip Radinović, Rudolf Džodan, Rudolf Siussi, Božo Felker, Teo Tonković, Boris Gerntner, Viktor Vičić, Vlado Grozdanić, Stane Vončina, Dane Godina, Teodor Vošnig, Božidar Horvatić, Čedomir Vranić, Tomislav Horvatić, Ante Vrban, Zdravko Jurković, Josip Vrban, Bruno Kovačić, Pave Vukušić, Vladimir Novinc, Šanto Župan i Milan Miculinić.
Imena kroz povijest
- ŠK Orient Sušak (1919.)
- JŠK Orient Sušak (1921. – 1941.)
- NK Jedinstvo Sušak (1945. – 1946.)
- FD Primorac Sušak (1947.)
- NK Primorje Sušak (1947. – 1948.)
- NK Budućnost Rijeka (1948. – 1953.)
- NK Orijent Rijeka (1953. – 2014.)
- HNK Orijent 1919 Rijeka (2014. – 2022.)
- HNK Orijent Rijeka (2022. – danas)
Grbovi kluba
-
Prvi grb Orienta
-
Grb NK Orijenta u SFR Jugoslavija
-
Grb NK Orijenta u Hrvatskoj
Stadion
Stadion Krimeja otvoren je 20. svibnja 1923. godine. Od tada služi kao domaći stadion Orijenta. Kapacitet stadiona je 3500 mjesta. Stadion ima 2500 sjedećih i 1000 stajaćih mjesta. Uz to imaju i mali teren sa umjetnom travom iza južnog gola i teretanu unutar stadiona.
Navijači
Red Fuckers
Navijačka skupina HNK Orijenta su Red Fuckers. Osnovani su 1988. godine, a prvi put su se pojavili na utakmici protiv Splita u tadašnjoj Međurepubličkoj ligi, gdje je 50-ak navijača bodrilo Orijentaše.
Kroz razne turbulentne etape Orijenta, ostali su vjerni klubu i uvijek ih bodre na domaćim i gostujućim utakmicama.
Krimejski feštari
Krimejski feštari su tradicijska karnevalska skupina sa Sušaka. Osnovani su 1886. godine, uz Riječki karneval i pusni ophod, Krimejski feštari veliki su ljubitelji sporta, posebno HNK Orijenta.
Feštare vodi od 1989. godine Saša Čaušević Matešićev, zvan Pinelić, jedan od vjernih navijača Orijenta.
Rivalstva
Uprava kluba
Trenutnu upravu kluba čine: predsjednik Saša Matijaš, dopredsjednici Marinko Koljanin i Milivoj Miljković, izvršni odbor: Velibor Panjković, Tihomir Dragoslavić, Josip Ostrogović, Luka Funčić, Jasmin Puhovac, Danijela Bradamante, Emilijano Bakarčić, Mladen Ćoza, Sanjin Ugarković, Siniša Zdjelar, Goran Živković, Michael Hasler i Mišel Ćapalija, i nadzorni odbor u kojem su: Edi Bradamante, Vedrana Spadoni Štefanić i Marijan Šegota.
Izvor: Uprava kluba
Sezone
Unutar tablice prikazane su sezone službenih natjecanja, od 1931. godine do 1941. godine.
|
- 1 Sezona nije odigrana u cijelosti zbog rata.
Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Jugoslovenskog nogometnog prvenstva", 1946. godine.
|
Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Hrvatskog nogometnog prvenstva", 1992. godine.
|
Uspjesi
Hrvatska
- 1. B HNL
- Doprvak (1): 1995./96.
- Druga HNL
- Doprvak (2): 1993./94. (Jug), 1994./95. (Zapad)
- 4. NL NS Rijeka
- Doprvak (1): 2017./18.
- 1. ŽNL Primorsko-goranska
- Prvak (1): 2014./15.
- Hrvatski kup
- Četvrtfinalist (1): 1998.
- Kup PGŽ
- Prvak (8): 1996., 1997., 2000., 2008., 2009., 2021., 2024., 2026.
SFR Jugoslavija
- 2. savezna liga – Zapad
- Prvak (1): 1968./69.
- Hrvatska republička liga – Zapad
- Prvak (3): 1983./84., 1984./85., 1985./86.
- Riječko-pulska zona
- Prvak (2): 1967./68., 1974./75.
- Podsavezna liga Rijeka
- Prvak (7): 1954./55., 1955./56., 1956./57., 1958./59., 1962./63., 1963./64., 1964./65.
- Prvenstvo Istre i Rijeke
- Prvak (1): 1947./48.
- Primorsko-goranski okrug
- Prvak (1): 1946./47.
- Kup maršala Tita
- Četvrtfinalist (2): 1980./81., 1982./83.
Kraljevina Jugoslavija
- 1. Županijska liga Sušaka i Hrvatskog Primorja
- Prvak (6): 1933./34., 1934./35., 1935./36., 1936./37., 1937./38., 1938./39.
- Zagrebački nogometni podsavez – Grupa Sušak
- Prvak (2): 1931., 1932.
- Hrvatski kup
- Finalist (1): 1939.
Mlađi uzrasti
- Kvarnerska rivijera
- Prvak (1): 1995.
Nagrade
- Trofej HOO: 1988.
Bitni igrači
Franjo Matković
Roko Ladišić
Pero Spicjerić
Mavro Stipčić
Toni Stipčić
Delo Bolha
Francelo Malovac
Fran Matrljan
Branko Jović
Marcelo Kovačić
Vjeko Galetović
Teo Tonković
Dušan Pajić
Ante Vrban
Živko Matković
Viktor Vičić
Stane Vončina
Slavko Šurdonja
Moro Brožičević
Milan Blažević
Drago Pozojević
Đorđe Dobrijević
Maks Dobrijević
Gino Gardassanich
Slavko Šurdonja
Bebo Brazzoduro
Nereo Pugelj
Emil Manzoni
Ivan Brnelić
Anđelo Ziković
Nikola Demić
Vlado Domazet
Marijan Bradvić
Luciano Celić
Jure Raspar
Vedran Malvić
Mladen Vranković
Sanjin Mandekić
Josip Modrić
Eugen Krizmanić
Armando Prizmić
Atif Lipovac
Hajrudin Hušidić
Aljoša Haramija
Žitomir Palčić
Zoran Volf
Josip Ražić
Ivica Car
Drago Čohar
Vlado Kovačić
Ante Bobić
Branko Čalović
Mario Klevisar
Boris Veljančić
Beli Kafka
Krešo Škrtić
Velimir Sombolac
Ante Bobić
Edis Jasprica
Efrem Močinić
Predrag Stilinović
Boris Tičić
Marko Milošević
Branislav Miljković
Darko Majnarić
Drago Mamić
Miroslav Šugar
Nikica Milenković
Mladen Cukon
Danko Matrljan
Mladen Mustać
Milan Trošelj
Šime Miočić
Rudi Nikolić
Kaluf Bećirbašić
Marinko Koljanin
Nikola Tomac
Neno Gračan
Branislav Petković
Davor Lasić
Damir Knežević
Marijan Bjelanović
Marin Tabar
Saša Peršon
Damir Mišković
Robert Rubčić
Tihomir Dragoslavić
Nevenko Vasiljević
Mladen Žganjer
Elvis Brajković
Damir Desnica
Željko Cupać
Gordan Deluka
Romeo Jozak
Hrvoje Rodin
Marin Prpić
Sanjin Miculinić
Predrag Valenčić
Mladen Ivančić
Damir Milinović
Andrej Živković
Davor Dželalija
Vlatko Đolonga
Dean Ljubančić
Fatmir Vata
Adnan Oçelli
Davor Černe
Mile Bule
Bobo Grubor
Marko Grubišić
Karlo Sotošek
Dean Mladenić
Mario Strilić
Željko Škopljanac
Damir Biškup
Dragan Talajić
Alen Horvat
Alen Jurić
Slađan Filipović
Vjeko Miletić
Dean Dadić
Dragan Skočić
Sérgio de Olivera
Edo Flego
Jasmin Samardžić
Stjepan Ostojić
Dario Knežević
Ivan Mance
Siniša Linić
Naum Batkoski
Edmond Kapllani
Branko Panić
Goran Vujanović
Dalibor Starčević
Aleksandar Đurić
Duje Baković
Admir Malkić
Aleksandar Đurić
Ivan Sertić
Vedran Gerc
Edin Juzunović
Andrej Prskalo
Josip Rudan
Ivor Weitzer
Zvonimir Jergović
Igor Inić
Tomislav Brkljača
Marin Mikac
Ivan Jasprica
Filip Pleše
Edvin Hasanbegović
Miroslav Iličić
Luka Čanković
Nino Mohorovičić
Giuliano Popović
Mateo Monjac
Florian Fumić
Ivan Smolčić
Mario Tadejević
Andro Švrljuga
Adrian Liber
Kristian Fućak
Veldin Hodža
Mateo Monjac
Dominik Mulac
Matija Frigan
Filip Braut
Treneri
- Rudi Polak (1919. – 1926.)
- Žerjav
- Zdenčaj (1930.)
- Joco Vučinić
- Hans Bloch
- Rudi Dobrijević ( – 1941.)
- Rudi Volk (1946. – 1947.)
- Veljko Poduje (1947. – 1948.)
- Stevan Domorodski
- Nikola Duković ( – 1952.)
- Zvonko Jazbec (1952. – 1957.)
- Ivan Smojver
- Anđelo Ziković
- Jordano Foser
- Tihomir Mrvoš
- Petar Paravić
- Zvonko Pitinac
- Ivan Ðalma Marković (1960. – 1964)
- Veljko Poduje (1964. – 1965.)
- Zvonko Frančeski (1965. – 1966.)
- Nikola Demić (1966. – 1967.)
- Ivan Ðalma Marković (1967. – 1970.)
- Željko Mudrovčić (1970. – 1972.)
- Romano Korlević (1973. – 1974.)
- Tihomir Mrvoš (1974. – 1975.)
- Marcel Žigante (lipanj 1975. – lipanj 1977.)
- Ivica Šangulin (1977. – 1979.)
- Joško Skoblar i Ivica Šangulin (srpanj 1979. – lipanj 1982.)
- Ivan Đalma Marković (lipanj 1982. – svibanj 1984.)
- Mile Tomljenović
- Zvonko Lukanović (lipanj 1986. – prosinac 1986.)
- Marijan Brnčić (prosinac 1986. – 1989.)
- Željko Turina (lipanj 1989. – prosinac 1990.)
- Veljo Naumović (siječanj 1990. – lipanj 1991.)
- Mladen Vranković (lipanj 1991. – prosinac 1992.)
- Ivica Šangulin (prosinac 1992. – lipanj 1993.)
- Predrag Stilinović (siječanj 1993. – lipanj 1996.)
- Boris Tičić (lipanj 1996. – ožujak 1997.)
- Ilija Lončarević (ožujak 1997. – lipanj 1997.)
- Drago Mamić (lipanj 1997. – svibanj 1998.)
- Milan Žeželj (lipanj 1998. – siječanj 1999.)
- Drago Čohar (siječanj 1998. – travanj 1999.)
- Rodion Gačanin (svibanj 1999. – srpanj 2000.)
- Zoran Buškulić (srpanj 2000. – svibanj 2001.)
- Damir Rubčić (svibanj 2001. – lipanj 2001.)
- Marijan Jantoljak (srpanj 2001. – kolovoz 2001.)
- Božo Matijević (kolovoz 2001.)
- Rodion Gačanin (rujan 2001. – travanj 2002.)
- Božo Matijević (travanj 2002. – lipanj 2002.)
- Anto Jakovljević (srpanj 2002. – rujan 2002.)
- Damir Rubčić (rujan 2002. – lipanj 2003.)
- Anton Klobučar (listopad 2003. – studeni 2003.)
- Damir Rubčić (studeni 2003. – lipanj 2004.)
- Vitomir Butorac (srpanj 2004. – lipanj 2005.)
- Boris Tičić (lipanj 2005. – siječanj 2007.)
- Mladen Mladenović (siječanj 2007. – lipanj 2007.)
- Boris Pučić (lipanj 2007. – siječanj 2009.)
- Teodor Ivić i Tihomir Bašić (siječanj 2009. – ožujak 2011.)
- Davor Dželalija (ožujak 2011. – rujan 2013.)
- Dragan Štulić (rujan 2013. – 20. kolovoz 2014.)
- Denis Lopac (21. kolovoz 2014. – kolovoz 2015.)
- Edo Flego (kolovoz 2015. – 23. lipanj 2016.)
- Elvis Brajković (11. srpanj 2016. – 4. prosinac 2016.)
- Danilo Butorović (8. siječanj 2017. – 28. rujan 2018.)
- Marin Mikac (30. rujan 2018. – 20. ožujak 2019.)
- Fausto Budicin (27. ožujak 2019. – 25. kolovoz 2020.)
- Damir Milinović (27. kolovoz 2020. – 17. svibanj 2021.)
- Edo Flego (19. lipanj 2021. – 2. svibanj 2022.)
- Marinko Koljanin - privemeni trener (3. svibanj 2022. – 23. lipanj 2022.)
- Jure Srzić (24. lipanj 2022. – 2. studeni 2022.)
- Marinko Koljanin - privemeni trener (3. studeni 2022. – 11. studeni 2022.)
- Fausto Budicin (12. studeni 2022. – 27. listopad 2023.)
- Slobodan Grubor (28. listopad 2023. – 3. rujan 2024.)
- Alen Šušnić (12. rujan 2024. – 21. veljače 2026.)
- Andrej Udović (22. veljače 2026. – 2. svibnja 2026.)
- Marinko Koljanin (3. svibnja 2026. – danas)
Predsjednici
- Franjo Rossi (1919.)
- Jože Margitić (1921. – 1925.)
- Marijan Matešić (1925. – 1926.)
- Vilhelm Kajba (1928. – 1931.)
- Ivan Nino Maračić (1931.)
- Vladimir Kraljeta (1932. – 1936.)
- Ivan Mikuličić (1936. – 1938.)
- dr. Milivoj Korlević (1938. – 1939.)
- Leo Babić (1939. – 1941.)
- Budislav Rudan (1945. – 1946.)
- dr. Ivan Škerl (1946. – 1947.)
- dr. Zdravko Kučić (1947. – 1948.)
- Milorad Doričić (1949. – 1953.)
- dr. Željko Paljaga (1953.)
- Srećko Matešić (1954. – 1958.)
- Davor Filipović (1958. –1962.)
- Branko Jovanović (1962. – 1964.)
- Tihomir Ferari (1964. – 1968.)
- Srećko Matešić (1968. – 1970.)
- dr. Boris Korlević (1970. – 1972.)
- Milan Vujnović (1972. – 1974.)
- Marijan Rus (1974. – 1979.)
- Božo Hlača (1979. – 1984.)
- Tomislav Miloš (1984. – 1989.)
- Edo Čandrlić (1989. – 1991.)
- Saša Sablić (1991. – 1992.)
- Marijan Rus (1992. – 1996.)
- Milivoj Miletić (1996. – 1997.)
- Mirko Simčić (1997. – 1998.)
- Antun Fućak (1997. – 1998.)
- Vladimir Brusić (1999. – 2001.)
- Marko Lokmer (2001. – 2004.)
- Anđelko Sučić (2004.)
- Igor Rahelić (2004. – 2006.)
- Miljenko Tudor (2007. – 2008.)
- Antonio Bon (2008. – 2010.)
- Predrag Kosanović (2010. – 2014.)
- Marko Koić (2014.)
- Emilio Margan (2014. – 2017.)
- Saša Matijaš (2018. – danas)
Galerija
-
JŠK Orient 1934. godine.
-
NK Orijent 1967./68.
-
NK Orijent 1968./69.
-
NK Orijent 1973. godine.
-
NK Orijent 1980./81.
-
NK Orijent 1981. godine.
-
NK Orijent 1981./82.
-
NK Orijent 1993./94.
-
NK Orijent 1996./97.
Ostali sportovi
Unutar Sportskog društva „Orijent“ bili su aktivni razni sportovi u muškim i ženskim selekcijama.
Među njima su:
- HSK Orijent – Selekcija igračica sporta hazena. Popularni sport nalik rukometu igran početkom 20. stoljeća, između dva rata.
- KK Orijent – Kuglačka selekcija koja je bila aktivna tijekom SFR Jugoslavije. Osnovan 1945. godine.
- RK Orijent – Rukometni klub sa muškim i ženskim selekcijama.
Izvori
- Izidor Matovinović, Veljko Poduje - Pola stoljeća "Orijenta": Orijent 1919 – 1969 (SD Orijent, 1970.)
- Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak - Rijeka nogometa 1873-1948 (Grafika Zambelli, 2006.)
- Marinko Lazzarich - ERS : EDUKACIJA REKREACIJA SPORT, Vol. 29 No. 42, 2020., str. 8.
- NK Orijent: Povijest klub
- Leksikografski zavod Miroslava Krleže: NK Orijent
- Novi list: Branko Jadro
- SportCom.hr: Budućnost
- redfuckers.net: Kako je Orijent ugašen