MRK Zamet Rijeka

MRK Zamet Rijeka je muški rukometni klub iz Rijeke.

MRK Zamet
Puno ime:	Rukometni klub Zamet Rijeka
Osnovan:	1957.
Sport:	Rukomet
Dvorana:	Centar Zamet
Kapacitet:	2350
Navijači:	Armada
Liga:	Premijer liga (2025./26.)
Rang lige:	I.
Službenica stranica:	https://www.rkzamet.com.hr

Klub se trenutačno natječe u drugom rangu hrvatskog rukometa. Od osnutka Hrvatske rukometne lige Zamet je izostao iz tri sezone Premijer ligi, te je drugi najdugovječniji klub u povijesti iste.

Tijekom Jugoslavije proveli su pet sezona natječući se u Prvoj saveznoj ligi, tada jednoj od vodećih liga u rukometu. Najveće su uspjehe ostvarili: titulom doprvaka Hrvatske 1992. godine i nastupom u finalu Hrvatskog kupa 2000., 2001. i 2012. godine.

Klub je kroz godine razvio velik broj reprezentativaca, od kojih su najznačajnije uspjehe ostvarili: Alvaro Načinović, Valter Matošević, Mirza Džomba, Renato Sulić, Mateo Hrvatin, Ivan Pešić i Krešimir Kozina i u novije vrijeme: Tin Lučin, Veron Načinović, Filip Glavaš, Dino Slavić, Leon Ljevar i Patrik Martinović. Kroz povijest kluba igrali su i svjetski poznati igrači, kao što su: Tonči Peribonio, Valner Franković, Irfan Smajlagić, Vladimir Šujster, Zlatko Saračević, Božidar Jović, Jakov Gojun i Lovro Jotić.

Povijest

Osnivanje i početci rukometa na Zametu (1957. – 1977.)

Rukomet se počeo sve više širiti na području grada Rijeke tijekom 1950-ih godina. Prvi osnovani klubovi, Primorje i Orijent, izazvali su atrakciju riječke publike. Vidjevši to, Društvo za tjelesni odgoj Partizan (Zamet) izrazilo je želju za osnivanjem muške rukometne momčadi.

Slika prve momčadi u povijest RK Zameta.

Klub je osnovan početkom rujna 1957. na inicijativu prof. Stanka Jergera, Josipa Šarića i predsjednika društva Vittorija Droga. Osnivači kluba, a ujedno i prva momčad kluba, bili su: Stanko Jerger, Tomislav Blažić, Vilim Blažić, Nelo Stepčić, Vinko Radovčić, Anton Srdoč, Boris Kinkela, Vilim Kinkela i trener Josip Šarić. Također se, paralelno uz mušku, osniva i ženska selekcija na inicijativu profesora Stanka Jergera. Obje djeluju u sklopu Sportskog tjelesnog društva Partizan Zamet. Uprava STD Partizana u svoj je prioritetni plan stavila stvaranje, odnosno podučavanje mladih igrača i igračica u Osnovnoj školi Ivana Čikovića Belog (današnja OŠ Zamet). Postavljeni temelj pokazao se više nego plodan, iz istog plana stvorilo se bezbroj rukometaša i rukometašica.

Otvorenje igrališta na Zametu, 1961. godine.

Zamet je svoje formativne godine proveo natječući se po nižim ligama s klubovima iz grada Rijeke ili okolice, često u sjeni tadašnjih klubova: Primorja, Exportdrva i Kvarnera iz Rijeke. Prvi značajan rezultat dogodio se 1965./66. sezone kada su pod vodstvom trenera Sime Kosanovića osvojili Primorsko-karlovačku ligu nad rivalom Kvarnerom, kojeg su deklasirali na igralištu Ekonomske škole s rezultatom 21:7. Prvenstvo u sezoni 1965./66. osvojili su: Frane Ivošević, Furio Traven, Željko Kosanović, Jerolim Ostojić, Mladenko Mišković, Neno Host, Dinko Urh, Ivan Munitić, Z. Jugo, Branislav Jugo, Vilim Petrić, Filiplić, Kiš i igrač-trener Simeon Kosanović. Ovaj uspjeh su ponovili i sljedeće sezone. Na završnom turniru Prvenstva Hrvatske za rukometaše u Čakovcu, gdje su se ogledali najuspješniji klubovi iz kvalifikacija, prvaci svojih regionalnih liga, najuspješniji je bio Grafičar iz Čakovca. Domaćin je dobio sva tri susreta i postao prvak Hrvatske za 1967. godinu. Predvođeni trenerom Simom Kosanovićem igrali su: Frane Ivošević, Jerolim Ostojić, Furio Traven, Vilim Petrić, Mladenko Mišković, Radovan Lešenko, Filipčić, Branislav Jugo, Željko Kosanović, Filipas i Andrija Barin. Narednih par sezona dali su oštru konkurenciju Kvarneru, no nažalost, 1969. godine u teškoj konkurenciji protiv istih, te Rovinja i Crikvenice, završavaju sezonu 1968./69. na četvrtom mjestu. Kvarner je preuzeo primat najboljeg riječkog rukometnog kluba i odlazio prema Prvoj ligi, dok je Zamet ostao u nižim ligama.

Iako seniorima nije bila dobra sezona, mlađi uzrasti su 1969. godine, donijeli trofej. Mlađi Zamećani su 5. i 6. srpnja odigrali Prvenstvo Hrvatske u kategoriji pionira, igrača do 14 godina. Pobijedili su Partizan iz Bjelovara, Viroviticu, Mariju Vlačić iz Labina, Dubovac iz Karlovca i Partizan iz Koprivnice i osvojili prvi naslov za svoj klub. Taj podvig ostvarili su: Vilim Tuhtan, Darko Drobina, Nenad Radić, Mladen Šimičić, Brane Stopar, Ronaldo Zrinski, Franjo Vidović, Andrija Kvaternik, Bruno Kalčić, Boris Tadej, Dominik Beno i Željko Tomac, pod vodstvom trenera Vojimira Turka.

Dom D.T.O. Partizan Zamet

U prvenstvu Primorsko-istarske lige sezone 1969./70., Zamećani su nadmašili snage labinskog Rudara i Pećina, okrunivši se titulom prvaka sa samo jednim porazom. No, nakon osvajanja iste odustali su od sudjelovanja u kvalifikacijama za popunu Hrvatske lige. Svoje mjesto prepustili su labinskom Rudaru. Prvaci 1969./70. bili su: Mladen Belušić, Furio Traven, Boris Beno, Simeon Kosanović, Zlatko Galli, Vjekoslav Sardelić, Tonči Perhat, Branislav Jugo, Dinko Urh i igrač-trener Mladenko Mišković.

Ulaskom ženske rukometne ekipe Zameta u Prvu saveznu ligu 1970. godine, odlučeno je da se iz Društva izdvoji rukometna sekcija i osnuje samostalni rukometni klub. Prof. Stanko Jerger, koji je bio među osnivačima kluba i jedan od prvih igrača, trener i funkcioner, imao je najveće zasluge za ovaj potez. Novoosnovani Rukometni klub Partizan Zamet Rijeka održao je osnivačku skupštinu 4. kolovoza 1970. godine. Od tada zametski rukometaši i rukometašice imaju vlastiti klub sa svojom upravom i imenom. Osnivanje kluba potpisala su desetorica osnivača na čelu s predsjednikom Društva Vittorijom Drogom. U Upravni odbor izabrani su: Ante Petrovčić, Ante Mirković, Ivan Babić, Borivoj Borić, Miroslav Medved, Mladenko Mišković, Zvonko Sušanj, Marijan Sabol, Sergio Traven, Vazmoslav Vičić, Vittorio Drog i Vojislav Podrugovac. Tajnik kluba bio je Momčilo Rajačić, a nakon njega Vojislav Podgorac; blagajnik je bio Zvonko Sušanj, trener prve ekipe Mladenko Mišković, a trener omladinskih selekcija Vjekoslav Sardelić.

Sezone 1970./71. bili su drugi iza gradskih suparnika, sjajne generacije romantičara RK Pećine – Vujnović, Ćuk, Brozičević, itd. Naredne sezone vodili su tijesnu borbu za prvo mjesto s ekipama Senja, Trika i Rudara. Kada su se već smatrali prvacima, rukometaši Trika iz Novigrada doživjeli su poraz od Kanfanara koji se borio za očuvanje statusa člana Regionalne lige. Tako su Zamećani u posljednjem kolu osvojili ligu. Kao regionalni prvaci igrali su osminu finala prvenstva Hrvatske s Bagatom iz Zadra od kojeg su izgubili. Plasman nije izgubljen, tražili bi ga protiv Slavonske Požege. Prvi susret su u gostima izgubili 18:20, a u Rijeci u uzvratnom susretu su pobijedili 15:11 i tako su postali članovi Jedinstvene hrvatske lige. Ovaj uspjeh su izborili: Kiš, Mladen Belušić, Vinko Milardović, N. Radić, Boris Beno, Ivica Rimanić, M. Radić, Ratomir Jajaš, Stopar, Tonči Perhat, Dinko Urh, Branislav Jugo, Palenka i igrač-trener Mladenko Mišković.

Mlađi uzrasti su donijeli još jedan trofej 1974. godine, opet iz kategorije pionira. Natjecanje za rukometaše Hrvatske uzrasta do 14 godina održalo se 1. i 2. srpnja u Pionirskom gradu (danas Grad mladih) u Zagrebu. U konkurenciji su bili: RŠ Zagreb, RK Zagreb, RK Partizan Bjelovar, RK Virovitica i RK Trogir. Taj podvig su ostvarili: Darko Sorić, Tihomir Kalember, Drago Žiljak, Valter Marković, Damir Poljak, Williams Černeka, Damir Šimičić, Hari Longin, Igor Zron, Željko Rukavina, Harri Blečić, i Sreten Sorić, pod vodstvom trenera Vjekoslava Sardelića.

Nastavkom desetljeća, trener Mladenko Mišković gradio je momčad većinom od „otpadaka“ iz Kvarnera i domaćih dečki iz Zametove rukometne škole. Dok su u Kvarneru dolazili igrači iz svih krajeva igrati Prvu ligu, Zamet je iskoristio priliku i preuzeo igrače koji su kasnije ispisati povijest kluba.

Prvi značajan pomak u rezultatima uslijedio je u sezoni 1976./77. kada su preuzeli treće mjesto iza Selca i Trika (Novigrad) u Jedinstvenoj hrvatskoj ligi – Zapad. Te sezone igrali su: Ante Vuletić, Željko Tomac, Milan Kuvelja, Željko Milanović, Valter Marković, Williams Černeka, Goran Čalić, Marijan Seđak, Željko Gašperov, Klarić, Lakotić, Tomo Abramović i Milorad Stanić, pod vodstvom trenera Mladenka Miškovića.

Uspon Zameta do Prve lige (1977. – 1979.)

Uspon Zameta počeo je u sezoni 1976./77. kada su s lakoćom osvojili Hrvatsku regionalnu ligu - Zapad, upisavši samo jedan poraz u 22 utakmice. Kroz kvalifikacije za Prvenstvo SR Hrvatske u osmini finala eliminirali su Slavoniju DI iz Slavonskog Broda. U prvoj utakmici pobijedili su rezultatom 21:17, a u drugoj, u Rijeci, 31:21. Slijedile su tijesne utakmice sa Metalcem iz Siska. U prvom susretu u Rijeci, Zamet je pobijedio 33:23, ali u Sisku je poražen 18:27. Tako su za pogodak bili uspješniji - 51:50 i Zamećani su postali prvaci Hrvatske, a uz to su postali i novi član Druge savezne lige - Zapad. Taj podvig su napravili: Darko Srdoč, Željko Tomac, Stanić, Valter Marković, Željko Milanović, Williams Černeka, Darko Drobina, Darko Gašperov, Goran Čalić, Ivica Rimanić, Jurica Lakić, Darko Sorić, Milan Kuvelja i Avramović, pod vodstvom trenera Mladenka Miškovića.

Slika momčadi Zameta na kvalifikacijama za Prvu ligu.

Kroz Drugu ligu (sezone 1977./78.) su prošli također bez teških prepreka. Šest bodova iznad drugoplasiranog Senja pokazalo je Zametovu dominaciju unutar lige. Kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu odigrane su u Svetozarevu. Nakon pobjede 26:20 u prvom kolu protiv Radničkog iz Goražda, izgubili su drugo kolo 22:24 protiv Borca iz Uroševca. Borac je pobijedio i u trećem kolu protiv Radničkog te si osigurao ulazak u Prvu ligu. Završna utakmica Zameta i Dinama bila je presudna za oba kluba. Slijedila je jako tijesna utakmica. Zamet je pobijedio 20:19 u dramatičnoj akciji u posljednjim sekundama utakmice, asistencijom Željka Tomca i pogotkom Willija Černeke. Zamet je postao prvoligaš te su, uz ovacije objektivnih gledatelja Svetozareva i navijača Borca, proslavili svoj podvig. Ovaj povijesni rezultat ostvarili su: Srećko Ponka, Željko Tomac, Valter Marković, Željko Milanović, Željko Cvitan, Darko Drobina, Darko Gašperov, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Darko Srdoč, te igrač i pomoćni trener Marijan Seđak i trener Mladenko Mišković.

Iako su napravili veliki uspjeh ulaskom u Prvu saveznu ligu, nisu ostali u njoj dugo. Jedino pojačanje u momčadi bio je Franko Mileta, koji je došao na posudbu iz Kvarnera. Na startu jesenskog dijela prvenstva u prvoj su utakmici upisali pobjedu 21:20 protiv jake ekipe Medveščaka iz Zagreba. Euforija nije dugo trajala. Već su u drugoj utakmici bili deklasirani 18:29 od Aera iz Celja. Treće kolo prošlo je s neodlučenim rezultatom protiv poznatih suparnika iz kvalifikacija, Borca iz Uroševca. Nakon tijesne pobjede 22:21 u petom kolu, u Dvorani Mladosti protiv Crvene Zvezde, Zamet kreće u niz teških poraza. Momčad je ubrzo ostala bez svojeg najboljeg igrača, Jurice Lakića, koji je otišao na odsluženje vojnog roka. Disciplina je unutar momčadi popustila i vidjelo se da se nisu snašli u prvoligaškom društvu. Čak je zbog niza loših rezultata usred sezone klub napustio predsjednik prof. Ivan Brnabić. Prvoligaška sezona završila je sa Zametom na posljednjem mjestu na tablici sa 7 pobjeda, 2 neriješene utakmice i 17 poraza. Kroz sezonu igrali su: Srećko Ponka, Darko Srdoč, Željko Tomac, Darko Drobina, Williams Černeka, Franko Mileta, Darko Gašperov, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Jurica Lakić, Marijan Seđak i Željko Cvitan.

Put i povratak u Prvu ligu (1979. – 1987.)

Naredne sezone, uz novu momčad i novog trenera Ivicu Rimanića, Zamet je pružio dostojnu borbu, pokušavajući se vratiti u Prvu ligu. Nažalost, ostali su dva boda ispod prvaka Aera iz Celja i nisu došli do kvalifikacija za Prvu ligu. Sljedeće sezone (1980./81.) završili su na trećem mjestu, ispod Aera i Rovinja. Tijekom sezone pobjeda protiv gradskih rivala iz Kvarnera ublažila je neuspjeh na tablici. U Puli je, na igralištima Valbandona, od 23. do 25. lipnja 1981. godine, održano Prvenstvo SR Hrvatske u rukometu za pionire. U konkurenciji sedam mladih momčadi prvo mjesto i titulu prvaka Hrvatske osvojio je Zamet. Zamećani su iza sebe ostavili: Trogir, Arenu (Pula), Viroviticu, Medveščak (Zagreb), Moslavinu (Kutina) i Rukometnu školu Varaždin. Naslov prvaka osvojili su: Davor Novaković, Giulio Valčić, Zoran Baljak, Emil Bačić, Miodrag Trivunović, Marino Grus, Davor Dorčić, Karloto Agapito, Pavao Matija, Aleksandar Jadronja, Denis Zubović, Denis Lukin, Damir Samsa i Kristijan Deše, pod vodstvom trenera Josipa Božića.

Novom reorganizacijom lige, sezone 1981./82. natječu se u Prvoj B ligi – Zapad. Zamećani su okušali sreću dosta uspješno u prvom dijelu sezone, čak odigrali izjednačeno (19:19) utakmicu s eventualnim prvakom Partizanom iz Bjelovara. Proljetni dio započeli su lošije, te su morali spašavati ligaški status u konkurenciji s Bosnamontažom, Vitexom, Jugovićem i Metkovićem. Posljednje kolo je odigrano u Rijeci u kojem je Metković osigurao ostanak (19:22), a Zamet šestom mjesto u ligi od 12. Sezonu 1981./82. Prve B lige odigrali su: Boris Škara, Darko Dunato, Predrag Sikimić, Damir Čavlović, Željko Milanović, Williams Černeka, Valter Marković, Valter Periša, Boris Dragičević, Ivica Rimanić, Drago Žiljak, Darko Tomović, Đoko Radovanović, Željko Gašpetov i Ante Vuletić, pod vodstvom trenera Željka Tomca.

Tijekom ljetnih priprema za sezonu 1982./83. klub je potresla šokantna vijest. Jurica Lakić je izgubio život u prometnoj nesreći 9. rujna 1982. godine u svojoj ulici, gotovo pred samom kućom. Cijela riječka rukometna obitelj bila je potresena tom tužnom spoznajom, posebno suigrači iz Zameta koje je donedavno i trenirao.

Noviteti u momčadi dolaze u obliku bivšeg reprezentativca Vlade Vukoje iz Aero-Celje i Borisa Komuczkog koji su vraća iz banjalučkog Borca.

Druga (i posljednja) sezona Prve B lige vidjela je Zamet na četvrtom mjestu krajem sezone, iza momčadi Aera (Celje), Krivaje (Zavidovići) i Iskre (Bugojno) i ispred Zagreba. Trener Željko Tomac imao je dobru momčad na raspolaganju, ali je nije uspio motivirati da svakoj utakmici pristupi maksimalno angažirano. U proljetnom dijelu prvenstva, točnije u ožujku, debitirao je budući reprezentativac Alvaro Načinović u Prijedoru na utakmici protiv Bosnamontaže. Sezonu 1982./83 odigrali su: Ante Vuletić, Darko Dunato, Boris Komuczki, Valter Periša, Željko Milanović, Boris Dragičević, Drago Straga, Vlado Vukoje, Damir Čavlović, Drago Žiljak, Alvaro Načinović, Željko Gašperov, Hari Blečić, Boris Škara, Predrag Sikimić i Valter Marković.

Prije početka novog prvenstva u rujnu 1983. godine, klub organizira Memorijalni rukometni turnir Jurica Lakić. Na turnir uz Zamet nastupili su: karlovački Dubovac i prvoligaške momčadi Slovan-Kolinska (Ljubljana) i Partizan (Bjelovar). Izgubivši od Pariza 27:26, Zamećani su bili drugi na turniru, a turnir je služio kao dobra provjera za nadolazeću sezonu.

Novu sezonu rukometaši Zameta natječu se u Drugoj saveznoj ligi – Sjever. Liga je bila izuzetno jaka jer su Iskra (Bugojno), Krivaja (Zavidovići) i Dinamo (Pančevo) bili gotovo nepobjedivi na svojim terenima. Iako su pružali dobre utakmice, poput deklasiranja Mehanike (Metković) 34:19 u Rijeci, ostali su bod ispod Jugovića iz Kaća, kojeg su čak i dobili u prvenstvu (21:18). Sezonu 1983./84. odigrali su: Ante Vuletić, Alvaro Načinović, Boris Komuczki, Valter Periša, Željko Milanović, Boris Dragičević, Drago Straga, Vlado Vukoje, Damir Čavlović, Ivica Rimanić, Drago Žiljak i Boris Škara, pod vodstvom trenera Željka Tomca.

Drugi turnir u sjećanje na Juricu Lakića organizirao je njegov matični klub Dubovac u Karlovcu. Na turniru su sudjelovali: Zamet, Borac iz Banja Luke, Partizan iz Bjelovara i domaćin Dubovac. Za razliku od prošle godine, Zamevani su uspjeli dobiti Bjelovarčane 24:23, a završnu utakmicu su izgubili od Borca 22:24. Darko Dunato je proglašen najboljim igračem turnira, a Boris Komuczki je bio najbolji strijelac sa 18 pogodaka.

Krajem siječnja 1985. godine, Rukometni klub Zamet održao je godišnju skupštinu na kojoj je, između ostaloga, predloženo i prihvaćeno razdvajanje muškog i ženskog kluba. Na kraju je izabrano novo predsjedništvo Zameta u koje su ušli: Milivoj Kozulić, Josip Rechner, Boris Momilović, Miomir Zelić, Petar Čarić, Nikola Bačić, Joško Hrvatin, Darko Šubat, Mario Zupčić, Milorad Stanić, Jure Bajić, Boris Ritoša, Josip Bratonja, Zrinko Hlača i Ivica Baretić. Uz promjene unutar uprave, dogodile su se i promjene u momčadi Zameta. Klub se pokazao znatno slabijim u odnosu na sezonu ranije te je s drugog pao na četvrto mjesto. Obrana je bila slabija strana momčadi Željka Tomca. Završili su devet bodova ispod prvaka Zagreb-Chromos, te četiri boda ispod drugog i trećeplasiranog Dinosa Slovana (Ljubljana) i Istraturista (Umag). Sezonu 1984./85. odigrali su: Ante Vuletić, Valter Marković, Dubravko Konjuh, Drago Žiljak, Darko Dunato, Drago Straga, Željko Milanović, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valter Periša, Boris Dragičević, Milenko Lazendić, Zoran Miletić, Hari Blečić, Marin Mišković, Mitja Valenčič, Burkić, Predrag Sikimić, Damir Čavlović, Tomislav Čavlović i Williams Černeka, pod vodstvom trenera Željka Tomca.

Treći memorijani turnir Jurica Lakić odigran je na igralištu na Zametu. Na turniru su sudjelovali: Medveščak Infosistem (Zagreb), Nürnberg (SR Njemačka), Dubovac (Karlovac) i Scafatti (Italija). Utakmice je igrao svatko sa svakim, pet kola. Zamet je pobijedio: Scafanttija 28:23, Dubovac 27:11, Nürnberg 23:19 i Medveščak 22:19. U novoj sezoni (1985./86.) nije se puno toga promijenilo. Igrači Zameta zadavali su dosta glavobolje čelništvu kluba. Rezultati su bili skromni i uprava je donijela odluku prije kraja sezone. Otpustili su Željka Tomca i doveli Marijana Seđaka za preostala četiri kola u prvenstvu. Utakmice protiv Veleža (Mostar), Borca (Travnik), Partizana (Bjelovar) i Istraturista (Umag), prošle su uspješno. Trener Seđak je gotovo preko noći preokrenuo momčad. Sedak je komentirao: „Ti snažni mladići znaju igrati rukomet samo što su na psihičkom llanu bili labilni. Izgubili su sigurnost, samopouzdanje.“ Sezonu su završili petom mjestu ispod Istraturista i Iskre koji su imali isti broj bodova. Sezonu 1985/86. odigrali su: Ante Vuletić, Darko Dunato, Drago Žiljak, Valter Marković, Milenko Lazendić, Alvaro Načinović, Drago Straga, Valter Periša, Boris Dragičević, Dean Ožbolt, Zoran Miletić, Hari Blečić, Darko Franović, Josip Ukalović i Semir Burkić.

Momčad Zameta na turniru u Hamburgu, 1987. godine.

Zametov uspješan niz se nastavio u novu sezonu. Rukometaši Zameta uvjerljivo su osvojili prvo mjesto u dosta jakom društvu bivših prvoligaša poput Bjelovara i Zagreb-Chromos. Prijelomni trenutak dogodio se u derbiju prvebstva između Zameta i Iskre (Bugojno), prve i drugoplasirane momčadi s vrha tablice. Zamećani su u Dvorani Mladosti, pred 2000 gledatelja, nadigrali i porazili jake konkurente i stekli prednost od pet bodova pred svojim najbližim pratiteljima. Na kraju su povisili prednost na tablici na razliku od šest bodova, ostvarivši 15 pobjeda, dvije neodlučene utakmice i pet poraza. Povratak u Prvu ligu izborili su: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Miodrag Stoiljković, Alvaro Načinović, Drago Straga, Valter Periša, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević, Vladimir Dimitrijević, Darko Čustić, Valter Marković, Darko Franović, Željko Hornjak i Valter Matošević, pod vodstvom trenera Marijana Seđaka i njegovog pomoćnika Milivoja Blagovčanina.

Prva savezna liga (1987. – 1991.)

Povratkom u Prvu ligu ulaze pametniji nego pred deset godina. Ulažu u pojačanja iz regije i zadržavaju veći dio svog iskusnog rostera. Nakon drugog kola u sezoni na klupi uskače trenerski trio: Vjekoslav Sardelić, Mladenko Mišković i Milivoj Vučković. Zamet se sasvim dobro na sredini tablice krajem sezone, održali su prvoligaški status protiv jakog Medveščaka (Zagreb), Pelistera (Bitola), europskog giganta Metaloplastike (Šabac) i protiv starog suparnika Jugovića (Kać). Metaloplastika je uzela svoj sedmi uzastopni naslov prvaka, a Zamet je osigurao osmom mjesto s 25 bodova. Kvalitetan prvoligaški rukomet u sezoni 1987./88. pružili su: Tonči Peribonio, Ante Vuletić, Darko Dunato, Drago Žiljak, Dean Ožbolt, Vladimir Dimitrijević, Darko Franović, Berislav Pehar, Alvaro Načinović, Drago Straga, Valner Franković, Boris Dragičević, Igor Terzić, Željko Petričević, Željko Hornjak i Valter Matošević.

Alvaro Načinović u akciji na parketu Dvorane Mladosti.

Usred prvenstva 1987./88., točnije od 4. do 14. prosinca 1987. godine, Međunarodna rukometna federacija (IHF) održala je Svjetsko rukometno prvenstvo u kategoriji juniora. Prvenstvo je održano u Delnicama, Umagu i Rijeci. Među izabranicima izbornika Kasima Kamenice bili su igrači Zameta: Alvaro Načinović i Željko Hornjak. Reprezentacija Jugoslavije došla je do finala natjecanja u kojem su pobijedili Španjolsku (28:26) pred nešto više od 5000 gledatelja u Dvorani mladosti i postali svjetski prvaci. Načinović je nakon ovog podviga dobio i poziv za seniorsku reprezentaciju te je na ljeto 1988. godine osvojio brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu. Bio je to veliki uspjeh ne samo za Načinovića i Zamet, nego i za riječki rukomet.

Proširenjem lige sa 14 na 16, dodano je sveukupno 30 kola u sezoni 1988./89. Na kormilo je stigao trener Medveščaka Josip Šojat uz pomoćnika Milana Rončevića, obojica iz Senja. Prva dva kola su započela porazom, treće pobjedom, te su daljnja kola bila nepredvidiva. Ponovno su uspjeli zauzeti mjesto na sredini tablice, točnije deveto mjesto, iznad rivala iz Kaća, prvenstvo je osvojio Zagreb-Chromos. Treneru Šojatu bili su na raspolaganju: Tonči Peribonio, Darko Dunato, Drago Žiljak, Igor Pejić, Berislav Pehar, Mladen Prskalo, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Igor Terzić, Marin Mišković i Valter Matošević. Predvođeni većinom lokalnim igračima, sezonu 1989./90. završavaju na osmom mjestu, koje je ujedno i njihova najbolja pozicija u Prvoj saveznoj ligi. Zanimljivo je da su na osmom mjestu bili samo 13 bodova ispod prvaka Zagreba, što govori koliko je tijesna bila sezona. Jedina prinova unutar momčadi bio je Nino Marković, koji se nije zadržao dulje od te sezone.

Juniori Zameta prvaci Hrvatske 1990. godine

Juniori Zameta su isto odradili dobar posao u Primorsko-Istarskoj regionalnoj ligi završivši na četvrtom mjestu, a u siječnju 1990. godine postali su juniorski prvaci Hrvatske. Treneru Damiru Čavloviću bili su na raspolaganju: Danijel Milin, Juričić, Aleksandar Seović, Robert Frank, Alen Kurbanović, Damir Vundač, Siniša Eraković, Stanišić, Vladimir Tica, Valner Franković, Morić, Haris Velić, Damir Bogdanović, Igor Pejić i Saša Nikšić. Na juniorskom prvenstvu Jugoslavije završili su na četvrtom mjestu, izgubivši 22:17 od Crvene u utakmici za treće mjesto. Ovim podvigom trener Čavlović postavljen je na kormilo prve momčadi u posljednjoj sezoni Jugoslavenskog rukometnog prvenstva. Čavlović i njegov pomoćnik Milivoj Vučković osigurali su 12. mjesto u na kraju nebitnoj sezoni zbog ultimativnog raspada lige. Izvukli su najbolji mogući rezultat u sezoni koji se vrtio oko dugovanja igrača i ozljeda igrača. Tijekom sezone trener Čavlović najviše se oslanjao na Franovića, Frankovića, Seovića, Matoševića, Pejića, Bogdanovića, Prskala, Ožbolta, Žiljka, uz Peribonija i Dragičevića koji su igrali u manjim navratima.

Čudna je sezona bila za klub u svim aspektima. Naime, u ožujku 1991. godine održana je skupština kluba na kojoj je izabrano novo rukovodstvo, koje do kraja sezone nije rješavalo tekuće probleme. Novu upravu kluba činili su: predsjednik Josip Rechner, dopredsjednik Petar Čarić i izvršni odbor u kojem su bili: Mladenko Mišković, Zrinko Hlača, Nino Bačić i Joško Hrvatin. Dva mjeseca prije, točnije 14. siječnja 1991. godine, Hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je svoju prvu službenu utakmicu protiv reprezentacije Japana, koja je završila neriješenim rezultatom 23:23. Među odabranicima izbornika Josipa Milkovića, bio je i Tonči Peribonio, tada vratar Zamećana.

Borba za prvaka i europski debi (1991. – 1993.)

Svaka pomisao vezana za sport pala je u sjenu dolaskom Domovinskog rata u proljeće 1991. godine. Iako rat nije došao do Rijeke, mnogi igrači, treneri i dužnosnici kluba otišli su na ratno bojište. Nakon raspada jugoslavenske lige, pripreme za novu sezonu trebale su početi 20. srpnja, no prolongirane su za 2. kolovoza. Istog dana, nakon prvog okupljanja momčadi uz dužnosnike kluba, Mladenka Miškovića i Petra Čarića, objavljena je smjena trenera. Novi trener momčadi postaje donedavni prvotimac Drago Žiljak. Za njegovog pomoćnika imenovan je Milan Rončević koji će brinuti o fizičkoj spremi igrača. Dva tjedna su trajale pripreme pod nepodnošljivim uvjetima. Rukometaši Zameta nisu mogli trenirati u Dvorani Mladosti zbog neplaćenih dugova uprave, a uskoro, zbog istih, bojkotiraju ih i druge dvorane. Nakon improviziranog treniranja na asfaltu, igralištu Orijenta i terenu NK Zameta, treneri Žiljak i Rončević organiziraju sedmodnevne pripreme u Jezerskom. Tamo su odigrali nekoliko utakmica s klubovima iz okolice Ljubljane. Bilo je to teško razdoblje za rukometaše Zameta.

Dean Ožbolt prvi riječki reprezentativac Hrvatske.

Zbog neizvjesnosti hoće li se igrati ikakvo prvenstvo, rukometni klubovi po određenim dijelovima Hrvatske organiziraju turnire. Na 11. memorijalnom turniru Edi Bernobić u Poreču, osvojili su prvo mjesto pobjedivši Istraturist (Umag) u finalu. U Rijeci je, u organizaciji Zameta, održan turnir uz sudjelovanje Istraturista (Umag), Medveščaka (Zagreb) i Zameta. Zamećani su pobijedili Medveščak 16:15 i Istraturist 19:16. Turniri su bili kvalitetni i dobrog karaktera te su držali rukometaše Zameta u natjecateljskoj kondiciji. Kroz burne pripreme i turnire igrali su: Valter Matošević, Mladen Prskalo, Vladimir Tica, Darko Franović, Valner Franković, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Damir Bogdanović, Ivan Stojimirović, Damir Vundač, Benčić, Igor Pejić i Igor Dokmanović, pod vodstvom trenera Drage Žiljka i pomoćnog trenera Milana Rončevića.

Tijekom ratnih okolnosti 1992. godine, održana je sjednica Izvršnog odbora Hrvatskog rukometnog saveza 26. siječnja. Na sjednici je odlučeno da Prvenstvo Hrvatske počne 7. ožujka za rukometaše Prve lige. Nakon određenog roka za prijavu, raznih prijedloga o sustavu igranja i ostavke tajnika saveza došlo je do završne odluke o prvenstvu. Sustav natjecanja za 1992. godinu bio je sljedeći: u A/1 ligi natjecat će se šest klubova koji će nakon dvostrukog bod sistema igrati doigravanje od 1. do 4. mjesta. Unutar konkurencije Prve A lige bili su: Bjelovar, Istraturist (Umag), Moslavina (Kutina), Zamet (Rijeka), Zagreb-Loto i Coning Medveščak (Zagreb). Prvenstvo je ipak počelo 21. ožujka, Zamet je ušao s malim hendikepom. Još prije ikakvoga odaziva da će biti prvenstvo, klupsko vodstvo dalo je na posudbu Alvara Načinovića u Zagreb-Loto u pomoć njihove europske kampanje. Do početka prvenstva došao je Darko Dunato iz talijanske Imole na mjesto pivota.

U prvom kolu Prvenstva Hrvatske 1992. godine, Zamet je ugostio Moslavinu i pobijedio 22:17. Drugo kolo nanijelo je težak poraz od Zagreb-Lota 23:34. Prvu fazu natjecanja odradili su uspješno sa šest pobjeda, dva poraza i dvije izjednačene utakmice s 14 bodova. Isti broj bodova kao i Coning Medveščak, ali su zauzeli mjesto ispod njih zbog gol-razlike. U četvrtfinalu doigravanja Zamet je igrao protiv Moslavine. Prvu utakmicu su izgubili 20:17 u Kutini, a uzvratnu dobili 27:15 u Rijeci. Kako gol-razlika nije odlučivala o prolazu dalje, morali su odigrati treću utakmicu. Na trećoj utakmici se iskazao Valter Matošević. Nakon što je utakmica dramatično završila neriješenim rezultatom, obje momčadi morale su izvoditi sedmerce. Od četiri udarca, Matošević je obranio dva, dok su Dunato, Eraković, Dragičević i Ožbolt napunili protivničku mrežu (22:20) i osigurali Zametu polufinale.

Polufinale su igrali Zagreb-Loto i Bjelovar te Coning Medveščak i Zamet. Prva utakmica u Rijeci, između Zameta i Medveščaka, završila je izjednačenim rezultatom 22:22, nakon što su Zagrepčani vodili 12:11 na poluvremenu. Uzvratna utakmica u Zagrebu donijela je iznenađujući podvig. Zamećani su poveli na poluvremenu 14:13 i držali solidno vodstvo do krajnje pobjede 30:26. Ovom pobjedom stekli su pravo igranja u Kupu europskih prvaka (današnja Liga prvaka) i ušli u finale Hrvatskog rukometnog prvenstva. U finalu ih je čekao Zagreb-Loto.

Prije samog ligaškog finala, Zamećani su igrali Final Four Hrvatskog kupa. Prvi dio turnira prošli su u Puli, igrajući format grupne faze s Bjelovarom i Zagrebom. U polufinalu su opet igrali protiv Coning Medveščaka, ali ovoga puta neuspješno. Izgubili su 24:18 u Zagrebu.

RK Zamet doprvak Hrvatske 1992. godine.

Prva utakmica završnice Prvenstva Hrvatske 1992. godine odigrana je u riječkoj Dvorani Mladosti pred 1000 gledatelja. Odlična utakmica, neizvjesna do kraja. Zamet je na kraju prvog poluvremena vodio šest razlike (13:7), ali je u nastavku Zagreb-Loto, prvak Europe, pokazao svoju snagu te je na samom kraju držao prednost od jednog pogotka. Pred kraj utakmice pogotkom Darka Franovića rezultat se poravnava na 22:22.

Uzvratna i posljednja utakmica završnice Prvenstva Hrvatske odigrana je u Kutiji šibica u Zagrebu, pred 400-ak gledatelja. Zagrebaši su iskoristili svoju domaću prednost od početka i na poluvremenu vodili 15:9. Zamet se probao vratiti u drugom poluvremenu, najviše je potegnuo Franović u napadu, ali neuspješno. Momčad europskog prvaka s igračima poput Patrika Ćavara i Iztoka Puca pobijedila je 25:23 i podigla pobjednički pokal. Uz minimalan poraz, Zamet je pružio dostojan nastup u prvoj sezoni Prvenstva Hrvatske i osvojio titulu „viceprvaka“. „Viceprvaci Hrvatske“ 1992. godine bili su: Valter Matošević, Darko Franović, Marin Mišković, Siniša Eraković, Damir Bogdanović, Mladen Prskalo, Valner Franković, Darko Dunato, Boris Dragičević, Dean Ožbolt, Ivan Stojimirović, Alen Kurbanović, Igor Dokmanović, Alen Vrdoljak, Benčić, trener Drago Žiljak i pomoćni trener Milan Rončević.

Na ljeto se s posudbe vratio Alvaro Načinović, a uprava kluba nije uspjela zadržati Franovića (Karlovačka Pivovara), Miškovića (Günzburg), Prskala (Vöslauer) i Dunata (igračka mirovina). Od novih igrača dolazili su samo mladi igrači iz riječkog rukometnog bazena.

Povijesni trenutak za klub i riječki rukomet dolazi početkom sezone u rujnu. Zamećani igraju svoje prve europske utakmice, ujedno postaju i prvi klub u riječkom rukometu koji nastupa u službenom europskom natjecanju. Preko Kupa europskih prvaka igraju protiv slovenskog prvaka Pivovarna Laško iz Celja, koju je vodio bivši trener Zamećana, Josip Šojat. Prvu utakmicu igraju u gostima, u Velenju. Slovenci su iskoristili prvu utakmicu kao domaćini da ostvare uvjerljivu pobjedu od 25:17. Zamet je dobro igrao do 36. minute (13:10), a nakon što je otpao Franković, raspala se igra Riječana. Minus osam razlike nije davao puno samopouzdanja Zamećanima. Uzvratnu utakmicu pretkola Kupa europskih prvaka igrali su u Dvorani Dinko Lukarić, pred 600-ak gledatelja. Unatoč velikom porazu u prvoj utakmici, Zamećani su potegnuli kroz utakmicu i počeli su hvatati plasman dalje u 48. minuti, kada Dean Ožbolt iz sedmerca pruža Zametu vodstvo od 15:7. Iako su se do kraja borili, nažalost nisu uspjeli doći do osam razlike, koliko im je bilo potrebno za prolazak dalje. Zamet je pobijedio 18:11, ali zbog manjka jednog gola izgubio pravo prolaska dalje. Obje utakmice igrali su: Valter Matošević, Damir Bogdanović, Aleksandar Seović, Alen Kurbanović, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Ivan Stojimirović, Igor Pejić i Igor Dokmanović.

Mladenko Mišković dugogodišnji igrač, trener i dužnosnik.

Ispadanje iz Europe nije pomoglo moralu momčadi u prvenstvu. Liga se proširila od prošle sezone sa 6 na 12 klubova, konkurencija je bila značajno veća i nepredvidljivija, a do petog kola rezultati nisu bili povoljni. Nakon poraza od Siska u petom kolu, trener Žiljak daje ostavku i tehniko Mladenko Mišković uskače na klupu kao privremeni trener. Mišković za Sportske novosti situaciju komentira: „Puklo je između Žiljka i igrača, ostao je bez njihove podrške! Izgubio je autoritet. Mi ga u Upravi potpuno shvaćamo.“ Dok je Žiljak izjavio za Večernji list: „Mislim da je za klub najbolje da odstupim. Vrijeme će pokazati koliko sam i kako radio.“ Drugi dio prve faze prvenstva pod vodstvom novog trenera Darka Dunata vodi Zamet na peto mjesto. Pozicija ih je vodila u doigravanje za plasman od 3. do 4. mjesta. Igralo se na dvije pobjede, gol-razlika nije bila značajna. U prvom krugu dobili su Sirelu (Bjelovar) u obje utakmice da bi igrali protiv Siska za prolaz dalje. Prvu utakmicu igrali su u Rijeci, koju su Zamećani pobijedili 23:18. Nakon pobjede u Rijeci, Zamet je u Sisku u dva dana poražen od domaćina 25:17, te u trećoj utakmici 18:17. Ispali su iz doigravanja od 3. do 6. mjesta. Kako je prenio Novi list: „Riječane je zabolio način na koji su ispali. Naime, radilo se o apsolutno neurednom suđenju tijekom utakmice. Neugodan epilog dobio je i konačan završetak kada su trener Dunato i dva igrača, Bogdanović i Ožbolt, dobili crvene kartone.“ Preostao je plasman za peto mjesto koje su igrali protiv Karlovačke Pivovare, koju je vodio Damir Čavlović. Prvu utakmicu su dobili Karlovčani 27:22, drugu Zamećani 23:20 i završnu utakmicu ponovno Karlovčani 22:21. Na kraju je Zamet završio sezonu na šestom mjestu bez Europskog plasmana, a kup u opet u poluzavršnici gdje su doživjeli poraz zagrebačkog Coning Medveščak. Sezonu 1992./93. igrali su: Valter Matošević, Damir Bogdanović, Alen Kurbanović, Aleksandar Seović, Siniša Eraković, Alvaro Načinović, Dean Ožbolt, Valner Franković, Boris Dragičević, Ivan Stojimirović, Saša Frank, Sanjin Lučičanin, Robert Frank, Igor Pejić, Danijel Riđić, Vedran Devčić i Marin Miculinić.

Kako su tužne vijesti dolazile s ratišta o pogibijama vojnika, prijatelji u rukometnom svijetu počinju organizirati turnire u spomen palim borcima, tako je u siječnju 1993. godine organiziran prvi memorijalni turnir Zvonimir Škerl u spomen na rukometaša Kozale i Trsata koji je poginuo na bojištu. Na turniru je nastupio Zamet u kategoriji kadeta te su preko Kvarnera (13:7) i Pećina (24:17) bili prvi u svojoj dobnoj skupini. Nastupili su: Nikola Blažičko, Željko Šaponja, Ružić, Mirza Džomba, Perković, Ćukaj, Siniša Pavić, Eduard Hibšer, Janković i Purković.

Ispadanje iz Prve A, osvajanje Prve B lige i uspjesi mlađih uzrasta (1993. – 1996.)

Prvi dio sezone 1993./94. donio je mnoštvo odlazaka iz ključnog kostura momčadi. Mlada ekipa bez adekvatne potpore starijih igrača nije mogla parirati već poznatoj konkurenciji, ponajprije prvaku Zagrebu“ (tada Badel 1862), Medveščaku, te Istraturistu (Umag), Varteksu Tivaru (Varaždin) i drugima koji su se adekvatno pojačali. Za drugi dio sezone uprava vraća trenera Dragu Žiljka u nadi da će izbjeći „play-out". Pobjede nad visoko plasiranim Istraturistom i četvrtfinalistom Kupa gradova (EHF City Cup), Karlovačkom Pivovarom, pokazale su da momčad može izvući dobru partiju i sa znatno slabijom ekipom od prošle sezone. No, utakmica protiv europskog prvaka Badela u Dvorani Mladosti pokazala je da Zamećani više ne mogu parirati za vrh prvenstva. Naime, gosti su prošli po riječkom parketu s lakoćom u pobjedi od 20:31. Na kraju regularnog dijela prvenstva Zamet je nakon 22 utakmice imao 8 pobjeda, 13 poraza i jednu neodlučenu utakmicu. Osmim mjestom na tablici izbjegli su „play-out“ i slijedilo je „doigravanje za plasman“ za momčadi od 5. do 8. mjesta na tablici. Doigravanje nije nosilo težinu jer su plasman za europsko natjecanje imale prve četiri momčadi na tablici, a ispadanje iz lige je bilo moguće u ligi za ostanak.

Na trećem memorijalnom turniru Zvonimir Škerl u siječnju 1994. godine sudjelovalo je šest momčadi izmiješanih generacija, reprezentativaca i legendi riječkoga rukometa. Veterani Zameta pobijedili su Kozalu 15:12 u finalu u sastavu: Radivoj Buljević, Alvaro Načinović, Drago Straga, Valter Marković, Williams Černeka, Drago Žiljak, Marin Mišković, Hari Blečić, Miodrag Trivunović, Saša Sardelić, Saša Nikšić, Ivica Prtenjača, Željko Milanović i Darko Franović.

Prvi krug doigravanja seniori su igrali protiv Karlovačke Pivovare, protiv koje su morali igrati treću utakmicu, nakon domaće pobjede i gostujućeg poraza. Treću utakmicu su izgubili i preostale su im utakmice s Bjelovarom za sedmo mjesto. Obje utakmice gube, a mlađi igrači dobivaju priliku da zaigraju. Krajem sezone trener Žiljak je o sezoni izjavio: „Najveći razlog koji je doveo do ovakvog stanja jest taj što je iz momčadi u kojoj sam igrao, onda bio i trener, otišla kompletna sedmorka: Matošević, Franović, Načinović, Dragičević i Prskalo. U međuvremenu nisu stigla adekvatna pojačanja. Cilj je bio izbjeći play-out, a to smo uspjeli. Sve drugo nije važno. Biti sedmi ili osmi - svejedno je. No, za sljedeće prvenstvo moramo se dobro pripremiti“. Prvenstvo sezone 1993./94. odigrali su: Igor Dokmanović, Danijel Milin, Damir Bogdanović, Darko Dunato, Siniša Eraković, Marin Mišković, Dean Ožbolt, Marin Miculinić, Sanjin Lučičanin, Veljić, Igor Pejić, Danijel Riđić, Almir Kahriman, Domagoj Anić, Davor Kočić, Mirza Džomba, Robert Savković i Nikola Blažičko.

Mladi Zamećani koji su dobili priliku u ovoj sezoni osvojili su treće mjesto na Prvenstvu Hrvatske za kadete. U polufinalu su izgubili od Bjelovara sa samo jednim pogotkom razlike (12:11), a brončanu medalju su osvojili protiv Slavonije DI u tijesnoj završnici 15:14. Prvo mjesto osvojili su kadeti Badela, drugo Bjelovar i treće Zamet. Završnicu državnog prvenstva u Puli odigrali su: Nikola Blažičko, Siniša Pavić, Davor Kočić, Emanuel Ribinski, Mladen Grbić, Mirza Džomba, Robert Savković, Igor Saršon, Domagoj Anić, Mario Jozak i Vedran Dukić, pod vodstvom trenera Borisa Dragičevića.

Prije početka priprema za narednu sezonu u kolovozu, novi direktor kluba Darko Dunato predstavio je novog trenera Ivana Munitića Dundu. Poznato trenersko ime u rukometnim vodama, koji je imao inozemne angažmane u Sloveniji, Njemačkoj i Španjolskoj, ujedno je u igračkim danima nosio dres Zameta. Smjena trenera dogodila se jer je klub tražio profesionalnog trenera, što Žiljak nije bio; imao je stabilan poslovni angažman te obveze u istom i nije htio potpisati profesionalni ugovor s klubom. Povukao se i novinarima izjavio: „Ako budem u mogućnosti, pomoći ću Munitiću.“ Prinove, osim lokalnih pojačanja, bili su: Dalibor Zupčić koji je došao iz labinskog Rudara i Ivica Frleta iz Trogir Medene. Kapetan momčadi Dean Ožbolt bio je upitan za sljedeću sezonu tijekom priprema, zbog pregovora oko novog ugovora. Na kraju se uspio dogovoriti s upravom. Sezona 1994./95. tekla je antiklimaktično od svojeg početka. Prva tri kola vidjela su Zamet s jednom pobjedom i dva poraza. Četvrto kolo donijelo je iznenadnu pobjedu nad tada drugoplasiranom momčadi Karlovačke Pivovare. U Dvorani Dinko Lukarić, predvođeni sjajnim obranama Milina i Dokmanovića, pobijedili su Karlovčane 22:16. Do sredine sezone, tj. 11. kola, Zamećani su prebivali na osmom mjestu tablice. Teško su nalazili pobjede u gostujućim utakmicama. Iako su igrali neriješeno s Badelom i ostvarili čak pobjede protiv ekipa gornjeg dijela tablice, bodove nisu uspijevali loviti protiv slabijih momčadi. Posljednja tri kola podbacili su protiv Bjelovara (31:23), Siska i Metkovića (24:24). Utakmica protiv Metkovića najteže je pala, jer su Zamećani vodili 24:21, tri minute prije kraja utakmice. Izvjestitelj s tri utakmice napisao je da je Miculinić „prodao“ loptu 22. sekunde prije kraja utakmice, što je Medić iskoristio za poravnanje. Potom su u posljednja tri kola uzeli samo jedan bod. Nakon 22. kola, završili su na devetom mjestu te su morali igrati doigravanje za ostanak u ligi. U doigravanju za ostanak u ligi protivnik im je bila drugoplasirana momčad Prve B lige – Sjever, Moslavina iz Kutine. Prva utakmica u Rijeci, tijesna pobjeda 22:21, pripala je Zamećanima, dok su u gostima izgubili 25:17. Morali su odigrati treću utakmicu koja bi odredila prvoligaša. Domaćinstvo je pripalo Zamećanima u dvorani Dinko Lukarić i sve je izgledalo spremno za pobjedu Zameta. Nažalost, utakmica je tekla u neizvjesnosti do samoga kraja. Na svom parketu izgubili su s golom razlike (22:23) i izašli iz prvoligaškog društva po prvi put u osam godina. Nakon utakmice trener Munitić je dao ostavku. Šokiran spletom sezone izjavio je u novinama: „Nisam se tome nadao ni u snu, normalno je onda da odem. Čudno sam se osjećao, nikad kao trener nisam ispao. Igrači su neke utakmice odigrali vrlo dobro (neriješeno s prvakom, pobjeda nad viceprvakom i glatka pobjeda nad trećom i četvrtom momčadi lige), a neke vrlo loše...“ Direktor kluba Darko Dunato dao je ostavku dva mjeseca prije posljednje utakmice s Moslavinom. Krajem prvenstva je komentirao da su ispali već u prijelaznom roku, jer nisu uspjeli zadržati igrače poput Načinovića i Matoševića koji su vodili momčad i nisu doveli adekvatne zamjene za iste.

Mirza Džomba 1994. godine.

Nastup u Hrvatskom kupu tekao je s boljim rezultatom. Pobjedom (26:24) nad Umagom u osmini finala Hrvatskog kupa, ušli su u četvrtfinale gdje su morali u dvije utakmice odmjeriti snage protiv drugoplasirane momčadi u ligi - Zadar Gortan. Pobijedili su (30:19, 33:26) viceprvake Hrvatske i ušli u Final Four Hrvatskog kupa. Na završnom turniru u Karlovcu, izgubili su od domaćina (Karlovačka Pivovara). Na Final Fouru je momčad vodio Boris Dragičević zbog dane ostavke Munitića nakon ispadanja iz lige. Momčad koja je igrala kroz 1994./95. sezonu činili su: Danijeli Milin, Igor Dokmanović, Nikola Blažičko, Igor Pejić, Marin Miculinić, Siniša Eraković, Domagoj Anić, Damir Bogdanović, Vedran Devčić, Ivica Frleta, Sanjin Lučičanin, Danijel Riđić, Eduard Hibšer, Petrinić, Midhad Veljačić, Dalibor Zupičić, Mirza Džomba i Vladimir Tica.

Za sezonu u nižem rangu, tj. Prvoj B ligi, ponovno je angažiran trener Drago Žiljak. Pojačanja stižu u obliku povratnika Marina Miškovića i Mladena Prskala, koji dolaze u pomlađenu momčad. Nakon određenih priprema u Rijeci i po Sloveniji, prvu prvenstvenu utakmicu igraju 7. listopada u Rijeci protiv Cetinke iz Trilja. Dalmatinske protivnike svladali su visokih 42:18. Drugo kolo vidjelo je nastavak prvog. Dobili su ekipu Adriachema (Kaštel Gomilica) 40:23. U trećem kolu upisuje im se poraz u Puli od Arena. To bi im ostao jedini poraz u sezoni. Do polusezone svladali su ekipe Solina Transcommerca, Rudara (Labin), Crikvenice, Umaga, Pećina (Rijeka) i Opuzena.

Juniori Zameta državni prvaci 1995. godine.

Na jesen 1995. godine, juniori Zameta napravili su veliki uspjeh. Na završnom turniru u Trogiru, pred 500 gledatelja u Gradskoj dvorani odigrano je finale Hrvatskog prvenstva za juniore. U finalu su igrali Zamet i Croatia Banka Zagreb (ime RK Zagreb kroz sezonu). Neizvjesna završnica utakmice donijela je izjednačen rezultat 18:18. U produžetku mlada momčad Zameta povećava rezultat na 20:18 i postaje državni prvak. Najbolji igrač i strijelac bio je Mirza Džomba. Juniorski prvaci Hrvatske 1995. godine bili su: Nikola Blažičko, Matej Vidović, Renato Sulić, Milan Uzelac, Bojan Pezelj, Mario Jozak, Boris Iličić, Domagoj Anić, Mladen Sveško, Mirza Džomba, Robert Savković i Valter Favretto, pod vodstvom trenera Borisa Dragičevića.

Osminu završnice Hrvatskog kupa odigrali su 23. prosinca protiv Metkovića, kojeg su pobijedili s jednim golom razlike u dramatičnoj završnici 24:23. U četvrtfinalu ih je čekala momčad Croatia banke Zagreb. Prvu utakmicu u Zagrebu izgubili su 40:24, dok su u drugoj u Rijeci pobijedili 24:22. U drugom dijelu prvenstva nastavio se Zametov pobjednički niz počevši u ožujku: pobjedom 16:30 protiv Cetinke u Sinju, 20:26 s Adriachem u Trogiru i pobjedom 30:21 protiv pulske Arene na domaćem terenu. U travnju su nastavili niz u Opuzenu 22:28, pa u Rijeci s labinskim Rudarom (30:22) i Crikvenicom (17:25). Momčad pokazuje svoju sigurnost dalje u svibnju pobjedom nad Umagom 32:28 i Pećinama 20:26 u Rijeci, u Dubrovniku 21:28, protiv Solina Transcommercea 28:34 u Splitu, protiv Opuzena 29:20 u Rijeci, a u posljednjoj utakmici 3. lipnja pobjeđuju Trogir Apartmani Medena 27:24 u Rijeci. Zamećani su ostvarili ekspresan i dominantan povratak u najviši rang. Kroz 22 utakmice izgubili su samo jednu s pomlađenom ekipom u kojoj su se afirmirali: Džomba, Blažičko, Jozak, Pezelj, Savković i Uzelac. Prvaci Prve B lige – Jug 1995./96. bili su: Danijel Milin, Igor Dokmanović, Siniša Eraković, Mladen Prskalo, Marin Mišković, Sanjin Lučičanin, Igor Pejić, Damir Bogdanović, Danijel Riđić, Dalibor Zupičić, Tino Černjul, Mario Jozak, Eduard Hibšer, Bojan Pezelj, Mirza Džomba, Robert Savković, Milan Uzelac, Mladen Sveško, Renato Sulić i Nikola Blažičko, pod vodstvom trenera Drage Žiljka.

Pri vrhu hrvatskog rukometa i konstanta u Europi (1996. – 2002.)

Povratkom u Prvu A ligu uprava Zameta povukla je ozbiljne korake u pojačavanju momčadi. Nove akvizicije u klubu bili su zlatni olimpijci i igrači Badel Zagreba Valter Matošević i Irfan Smajlagić – Pipe. Matošević se vratio svojem matičnom klubu nakon tri provedene godine u državnom prvaku, a za usluge Smajlagića, koji je samo godinu dana prije bio proglašen najboljim rukometašem u Hrvatskoj, stiže zamjena u kojoj Zamet šalje talentiranog mladog Mirzu Džombu u Zagreb. Među drugim odlascima, Sanjin Lučičanin se našao u Medveščaku, dok su Danijel Milin i Igor Dokmanović našli nove sredine u Crikvenici i Rudaru Labin, te kao vratar uz Matoševića dolazi iskusni Roberto Borčić iz Umaga.

Najava prvog kola sezone 1996./97. u listu Sportske novosti.

Cilj zadan treneru Žiljku i momčadi bio je jedno od prva tri mjesta na ljestvici, tj. plasman u Europu. Odradivši pripreme u Fužinama, utakmice po Rijeci koje su odigrali za „zagrijavanje“ protiv Arene (25:22), Rudara (22:20), Pećina (20:20) i Senja (20:11), pokazalo se da je pripremna utakmica protiv Zagreba (29:19) pokazala da momčad još uvijek nije bila spremna igrati na visokom nivou. Uz ovakav dokaz bili su sve čudniji ambiciozni ciljevi uprave; htjeli su da momčad uhvati jedno od prva tri mjesta i izbori plasman u Europu.

Prvo kolo prvenstva otvorili su 22. rujna protiv Moslavine (Kutina) u Dvorani mladosti. Pred 2500 gledatelja pobijedili su prošlogodišnjeg finalista Hrvatskog kupa 22:20. U drugom kolu upisuju tijesnu pobjedu 26:27 protiv Elektrometala u Bjelovaru. Treće kolo izgubili su na domaćem terenu 21:24 od splitskog Brodomerkura, za koji je branio bivši Zamećanin Tonči Peribonio te su igrali Ivano Balić, Petar Metličić i Ivo Glavinić. U naredna dva kola skupljaju bodove u Đakovu (23:25) i doma protiv Zadra (22:19), polufinalista Kupa EHF.

Protiv državnog prvaka nisu mogli parirati. U Zagrebu su izgubili 29:22, a potom pobjeđuju Metković Razvitak (27:17) i Zrinjski IPC (27:20) u Rijeci. U devetom kolu na gostovanju u Zagrebu upisuju poraz od Medveščaka 26:24, treći u sezoni. Sljedeće savladavaju Karlovačku banku 24:20 na domaćem terenu, ali utakmicu nakon šokantno gube od Osijeka 23:22 u posljednjim sekundama. Poraz od posljednjeg na ljestvici šokirao je navijače Zameta; iz kluba su tvrdili da su ih suci (Josić i Rudić) oštetili, a na kraju je to bila gruda koja je pokrenula lavinu. U sljedećem kolu odlaze u Kutinu bez Smajlagića, Ožbolta i Bogdanovića, čemu je uslijedio poraz od 33:26. Nakon 14. kola bili su na petom mjestu sa 16 bodova, dva manje od ekipa iz Metkovića i Karlovca. Drugi dio prvenstva započinju pobjedom nad Elektrometalom (28:23), ali sljedeće dvije utakmice gube protiv Splita i Đakova, što je ukupno četiri poraza u posljednjih pet kola. Vidjevši da nema rješenja, trener Žiljak daje ostavku i Milan Rončević preuzima momčad.

Irfan Smajlagić u dresu Zameta 1997. godine.

Na kraju sezone završili su na petom mjestu; dva boda su nedostajala za ulazak u EHF Challenge Cup, čiji je nastup pripao Metkoviću. Peto mjesto nije ispunilo očekivanja koja je uprava postavila, ali je dalo iskustvo igračima poput Savkovića i Sulića te je služilo kao temelj za narednu sezonu. Kroz sezonu 1996./97. igrali su: Valter Matošević, Roberto Borčić, Nikola Blažičko, Danijel Riđić, Tino Černjul, Marin Mišković, Igor Pejić, Robert Savković, Mladen Prskalo, Irfan Smajlagić, Damir Bogdanović, Siniša Eraković, Marin Miculinić, Dean Ožbolt, Alen Kurbanović, Mario Jozak, Renato Sulić, Domagoj Anić i Igor Saršon.

Prijelazni rok donio je promjene u kadru: na mjesto sportskog direktora dolazi Boris Konjuh. Smajlagić odlazi u Medveščak, Pejić u Karlovačku banku, Eraković u Bolognu, a Borčić se vratio u Umag. Od noviteta, vraća se Franović nakon pet sezona igranja u Karlovcu. Bivši hrvatski reprezentativac Robert Ipša i talijanski reprezentativac Ljubomir Bošnjak-Flego dolaze iz Umaga te talentirani junior Ivan Vukas iz Sinja, a na klupu dolazi, ponovno Ivan Munitić – Dundo. Kao i prošle godine, uprava je imala velike ambicije, tj. jedno od prva četiri mjesta koja vode u Europu. Dogovoren je i sponzorski ugovor s autobusnim prijevoznikom Autotransom, čime klub mijenja ime u Zamet Autotrans.

Prvo kolo otvorili su pobjedom protiv Karlovačke pivovare 27:25 u Dvorani mladosti. Prvi dio sezone odradili su više nego dostojno, pokazali su dominaciju u nekim utakmicama poput pobjede u desetom kolu 38:28 protiv Varteksa Tivara. Okosnicu momčadi činili su povratnici Prskalo, Franović i Ožbolt, uz kapetana Matoševića, među vratnicama iskusnog Miškovića i Riđića, dok su kroz prvenstvo u rukometnu orbitu izašli pivot Renato Sulić i Nikola Blažičko. Nastavkom prvenstva gube u Karlovcu 20:18. Uz ozljede u momčadi i pokoji poraz dovodila se u pitanje stručnost trenera Munitića kroz medije, no uprava je procijenila da se radi kvalitetno te je zaključila da se ne podliježe pritiscima raznoraznih analitičara sa strane. Sezonu su završili na trećem mjestu s 28 bodova, četiri manje od splitskog Brodomerkura, koji ih je izbacio u četvrtfinalu Hrvatskoga kupa. Trećim mjestom realizirali su prvi korak u (prošle sezone) najavljenom „projektu Europa“ i tako zauzeli mjesto u europskom Kupu gradova. Petar Čarić, tzv. alfa i omega kluba, pohvalio je igrače i stručni stožer na kraju sezone i osvrnuo se na medijski prisutan problem dvorana: „Poglavarstvo i klub trebaju poraditi na tome da se čim prije počne realizirati odluka o izgradnji dvorane na Zametu!“ Treće mjesto i plasman u Europu 1997./98. ostvarili su: Valter Matošević, Nikola Blažičko, Renato Sulić, Milan Uzelac, Robert Savković, Darko Franović, Robert Ipša, Dean Ožbolt, Marin Miculinić, Ivan Vukas, Tino Černjul, Marin Mišković, Danijel Riđić, Mladen Prskalo i Ljubomir Bošnjak-Flego uz stručni stožer koji su činili: trener Ivan Dundo Munitić, pomoćni trener Milan Rončević, tehniko Goran Segarić, sportski direktor Boris Konjuh, fizioterapeut Marinko Anić i liječnik dr. Zlatko Kolić.

Za novu ligašku i europsku sezonu došlo je opet do promjena u rosteru. Sulić je prešao u Metković, Mišković u Crikvenicu, Černjul u pulsku Arenu, Ipša se vratio u Umag i Bošnjak-Flego je prešao u talijanski Prato koji vodi Damir Čavlović. U klub dolaze pojačanja: Vladimir Šujster i Silvio Ivandija iz zagrebačkog Badela, Krunoslav Jelinić iz Slavonskog Broda te povratnici Bojan Pezelj iz Pećina i Alvaro Načinović iz Pivovarne Laško Celje. Novu sezonu su sjajno otvorili pobjedama u prvih sedam kola: 19:16 protiv Brodomerkur Splita, 23:19 protiv Cetere Đakovo, 23:29 protiv Ekol Ivančice, 22:19 protiv Medveščak Zagreba, 25:28 protiv PIPO IPC Čakovca, 35:18 protiv Trogira i 23:26 protiv Moslavine Kutina. Osim dobrih ligaških utakmica, u osmini finala europskog Kupa gradova izbacili su luksemburški Berchem pobijedivši u obje utakmice, 18:23 u Berchemu i 27:18 u Rijeci. Plasmanom u osminu finala našli su protivnika u francuskom Dunkerqueu. Prvu utakmicu u Francuskoj su izgubili 28:20, a u Rijeci su pobijedili 24:21, što je bilo nedovoljno za prolazak dalje u natjecanju. Nakon ispadanja iz Europe, slijedio je ligaški šok. Zamećani su u naredna četiri kola upisali poraze: prvo u Rijeci od Metković Jamba 23:24, pa u Varaždinu 21:16 protiv Varteks Tivara, u Rijeci 17:23 od Badela i u Karlovcu 25:19. Nakon 11 odigranih kola Zamet Autotrans našao se na četvrtom mjestu s 24 boda, isto kao i zagrebački Medveščak. Ispadanje iz Europe i unutarnji problemi između igrača i klupske uprave oko neisplaćenih dugova bili su rezultat značajnog pada. Naime, klupska uprava je kasnila s isplaćivanjem dugova igračima zbog troškova nastupa u europskom Kupu gradova. Ozljeda Šujstera u Varaždinu nije pomogla situaciji u kojoj je zamalo došlo do bojkota igrača tijekom zimskih priprema u Rovinju. Na kraju je predsjednik Krmpotić izgladio situaciju, ali je tzv. „alfa i omega“ kluba Petar Čarić prozvao igrače poput Načinovića i Ožbolta u medijima. U 12. kolu pobjeđuju 21:23 Brodomerkur u Splitu. Pozitivan niz su nastavili u Đakovu, kod kuće protiv Ekol Ivančice i u gostima kod Medveščaka. Metković je čvrsto držao drugu poziciju na ljestvici, a u međusobnom susretu u 19. kolu bio je bolji od Zameta (29:23). Tako je Zamet Autotrans završio sezonu na trećem mjestu s 29 bodova, jedan manje od drugoplasiranog Metković Jamba i 10 manje od prvaka. Iznenađenje su napravili u Kupu. Nakon što su prošli Moslavinu u osmini finala, igrali su protiv Badela 1862 kojeg su pobijedili 23:21 u Zagrebu. Rezultat je iznenađujući, ali u stvarnosti je zagrebačka momčad nastupila s juniorima jer prva momčad nije htjela igrati zbog nepodmirenih dugova. Na uzvratnoj utakmici u Rijeci nastupili su u kompletnom sastavu i pobijedili 25:17. Treće mjesto i plasman u europu 1998./99. ostvarili su: Valter Matošević, Damir Bogdanović, Darko Franović, Mladen Prskalo, Alvaro Načinović, Silvio Ivandija, Dean Ožbolt, Robert Savković, Ivan Vukas, Mario Jozak, Vladimir Šujster, Danijel Riđić, Marin Miculinić, Krunoslav Jelinić, Bojan Pezelj, Milan Uzelac, Nikola Blažičko i Igor Saršon uz stručni stožer koji su činili: trener Ivan Dundo Munitić, pomoćni trener Milan Rončević, tehniko Goran Segarić, tehnički tajnik Boris Konjuh, fizioterapeut i liječnik dr. Zlatko Kolić.

Prijelazni rok donio je veliku rošadu u momčadi. Alvaro Načinović vratio se u Celje, Šujster je prešao u Rudar iz Ruda, Prskalo u Rudar iz Labina, Blažičko u Brodomerkur iz Splita, Savković u Badel 1862 Zagreb, Jelinić u inozemstvo, a Miculinić i Franović odlaze u igračku mirovinu. Stižu: Borna Franić iz Moslavine (Kutina), Edin Bašić iz Željezničara (Sarajevo), Igor Gmaz iz Pule, Diego Modrušan iz Rovinja i Adi Kamberović iz Pećina. Nakon četiri sezone igranja standardnog ligaškog formata Hrvatski rukometni savez donosi promjene. Prvi dio sezone sastoji se od deset momčadi. Nakon 18 odigranih susreta, prve četiri momčadi osigurale bi doigravanje za prvaka, dok momčadi od petog do sedmog mjesta moraju igrati dodatno doigravanje kako bi se još dvije momčadi mogle priključiti Ligi 6, tj. Ligi za prvaka, a posljednja ide u Ligu za ostanak s osmom i devetom ekipom na ljestvici te jednim drugoligašem, dok deseti, tj. posljednji na ljestvici, direktno ispada. Nakon tijesnog otvaranja u prvom kolu 1. A HRL u kojem su Zamećani pobijedili Karlovac 24:23 na domaćem terenu, uslijedilo je prvo kolo Europskog kupa gradova. Protivnik je bio Pfadi Winterthur za koji su igrali rukometni velikani: Marc Baumgartner, Kang Jae-won i Cho Chi-hyo. Putovanje u Zürich pratila je grupa riječkih navijača iz Armade, no neovisno o podršci s tribina, Zamećani nisu mogli parirati Švicarcima. Prvu utakmicu izgubili su 29:23, a prije uzvratne utakmice odigrali su gostujući susret u Kutini protiv Moslavine. Iako su pobijedili, bila je to tijesna utakmica čiji je završni rezultat bio 25:26. Uzvratna utakmica protiv švicarskog Pfadi Winterthura završila je ponovno neuspješno za Zamećane, izgubili su 26:30. Ovi porazi u Europi donijeli su promjene na kormilu Zameta; umjesto Ivana Dunda Munitića dolazi novi-stari trener Damir Čavlović, koji je nakon prošlog mandata imao uspješne angažmane u Karlovcu, splitskom Brodomerkuru, talijanskom Pratu i ženskoj ekipi Tvin iz Virovitice, a čak je vodio i A reprezentaciju u par utakmica.

Zamjena na klupi nije poboljšala rezultate; dapače, u jesenskom dijelu lige, u prvih šest utakmica Čalovićeva momčad skupila je samo jedan bod. Dva poraza u gostima: Wienerberger Cetera Đakovo 29:26 i Metković Jambo 26:22, tri na domaćem terenu: PIPO IPC Čakovec 24:26, Brodomerkur Split 20:21 i Medveščak Osiguranje 22:23 te jedna neriješena utakmica protiv Varteks Tivara (26:26). Nakon utakmice s Medveščakom novi trener Damir Čalović rekao je: „Tu sam tek tri tjedna, ne mogu činiti čuda. No, pomaka ima. Dobro radimo. Trebamo mnogo razgovarati i naći izlaz.“ Nakon poraza od Badela (30:27) i Karlovca (30:25), završio je jesenski dio s pet bodova u nezavidnoj poziciji pri dnu tablice. Nakon zimskih priprema Zamet Autotrans otvorio je nastavak prvenstva pobjedama protiv Moslavine (26:23), PIPO IPC-a (21:25) i Wienerberger Cetere (28:20). Dalje gube od Varteksa (28:23), a protiv Metkovića upisuju iznenađujuću pobjedu (24:23) u Dvorani mladosti. U preostala tri kola, dva gube protiv Brodomerkura (25:18) i Medveščaka (27:24), a u posljednjem kolu pobjeđuju Badel 30:27 na domaćem terenu i tako završavaju na sedmom mjestu s 15 bodova, uz Wienerberger Ceteru i Varteks Tivar, spremni za doigravanje. Doigravanje su započeli porazom u Đakovu 29:26 i neriješenim rezultatom (26:26) protiv Varteksa. Prvu i jedinu pobjedu ostvarili su na domaćem parketu protiv Wienerberger Cetere (28:20), a posljednju utakmicu su izgubili u Varaždinu (28:23), skupivši tri boda, što je bilo nedovoljno za ulazak u Ligu za prvaka jer je Varteks Tivar skupio četiri, a Wienerberger Cetera pet. Ligu za ostanak odradili su bez problema; u šest utakmica pobijedili su četiri puta te odigrali neriješeno i izgubili po jednom. Tako su završili prvi na ljestvici Lige za ostanak ispred Moslavine, Karlovca i Ekola Ivančice. Za razliku od europske i ligaške kampanje, nastup u Hrvatskom kupu prošao je sa značajnim uspjehom. Prvi susret u osmini završnice igrali su u Kutini protiv Moslavine; susret je završio 25:21 u korist domaćina te su s četiri gola minusa iščekivali uzvrat u Rijeci. Uzvratnu utakmicu dobili su 26:20 na domaćem parketu. U četvrtfinalnom susretu odmjerili su snage s Karlovcem. Prvu utakmicu u Karlovcu pobijedili su 24:27, a uzvratnu u Rijeci odigrali neriješeno 26:26. Final Four odigran je u Zagrebu u Domu sportova, a organizirao ga je Medveščak Osiguranje, kojeg je Zamet Autotrans izvukao kao protivnika u polufinalu. Zamećani su razbili Medvjede 30:22, a najviše su potegnuli Bašić (9) i Franić (8) u napadu te Matošević u obrani. Zamet Autotrans je tako izborio svoje prvo finale Hrvatskog kupa. U finalu devetog rukometnog Kupa Hrvatske igrali su protiv (do tada) jedinog prvaka natjecanja Badela 1862 Zagreb, koji je očekivano slavio na parketu Doma sportova. Do kraja prvog poluvremena Zamet Autotrans je vodio 15:12, na što je za drugo poluvrijeme reagirao trener Zagrepčana Zdravko Zovko i zamijenio Marija Kelentrića na golu Mirkom Bašićem, koji je držao obranu koja se prebacila s 5–1 na 6–0. Bašić je obranio većinu pokušaja Zamećana, dok je Zlatko Saračević napunio mrežu (12). Do 45. minute Zagrepčani su vodili 25:19, a zadnjim zviždukom utakmica je završila 33:28 zaslugom zagrebačkih „oldtimera”. Zamećani nisu bili razočarani; plasmanom u finale ostvarili su povijesni uspjeh, a istim su izborili plasman u Kup pobjednika kupova Europe (EHF Cup Winners' Cup). Ostanak u Prvoj A ligi 1999./00. i finale Hrvatskog kupa izborili su: Valter Matošević, Igor Saršon, Milan Uzelac, Renato Sulić, Borna Franić, Silvio Ivandija, Danijel Riđić, Dean Ožbolt, Igor Gmaz, Ivan Vukas, Edin Bašić, Adi Kamberović, Bojan Pezelj, Diego Modrušan, Igor Rožman, Ivica Grga i Mario Jozak uz stručni stožer koji su činili: trener Damir Čavlović, pomoćni trener Sergio de Privitellio, tehniko Goran Segarić, fizioterapeut Alen Ilić, sportski direktor Boris Konjuh i tajnik Darko Franović.

Tijekom prijelaznog roka u Zamet Autotransu dolazi do velike rošade. Odlaze: kapetan momčadi Valter Matošević u Metković Jambo, Ivandija i Modrušan u Badel 1862 Zagreb, Grga u Trogir, Kamberović u Senj, Riđić u Krivaju Zavidovići, a dugogodišnje desno krilo momčadi Dean Ožbolt odlazi u igračku mirovinu. Stižu pojačanja: Mario Perčin iz ljubuškog Izviđača, Igor Rožman iz Karlovca i Tomislav Matošević iz Đakova, uz selekciju mladih igrača poput Matea Hrvatina. Također, klub mijenja glavnog sponzora i potpisuje s tvrtkom Teri-Crotek, što rezultira promjenom imena u Zamet Crotek. Ligaški sustav također se promijenio; najavljeno je proširenje lige za narednu sezonu 2001./02. te nije bilo ispadanja, a u doigravanje za prvaka idu prve četiri momčadi. Prvenstvo su Zamećani otvorili pobjedama 23:26 u Zagrebu protiv Medveščak osiguranja i 28:22 protiv Ekola Ivančice. Treće kolo igraju protiv državnog prvaka Badela, neuspješno; pobijedili su Zamećane 33:22. Sljedeću utakmicu skupljaju bodove protiv Moslavine (28:24), a dvije nakon toga gube od labinskog Plomin linija-Rudara (22:20) i Karlovca (23:21). Nakon ovih utakmica slijedila je prva utakmica Zamećana u Europi. Prvu utakmicu igrali su 1. studenoga u Belgiji u sklopu trećega kola Kupa pobjednika kupova protiv Tongerena. Bila je to tijesna utakmica za Zamet u kojoj su uspjeli pobijediti s golom razlike (15:16). Par dana kasnije, tj. istoga vikenda, odigrali su gostujući ligaški susret u Varaždinu u kojem su također pobijedili s golom razlike (28:29). Uzvratnu utakmicu trećega kola Kupa pobjednika kupova dobili su 25:16 i tako ušli u osminu finala, gdje ih je čekao portugalski Porto. U osmini finala odigrali su prvi susret na parketu Dvorane mladosti ispred 2000 gledatelja u kvalitetnoj i tijesnoj utakmici koja je odlučena u završnim sekundama. Nesretno su poraženi 20:21, a jedan od većih razloga gubitka bila je loša realizacija sedmeraca, tri od devet pokušaja. Uzvratna utakmica u Portu pokazala je snagu portugalskog prvaka; pobijedili su riječku momčad 32:21 i tako je Zamet Crotek napustio Europu. Momčad koju su predvodili Carlos Resende i Vladimir Petrić jednostavno je bila prejaka za Zamećane. Prvi dio sezone završili su sa 17 bodova, koji su ih držali na četvrtom mjestu ljestvice u konkurenciji za doigravanje za prvaka. Tijekom zimske stanke medijske glasine oko prijelaza Ivana Vukasa i unutarnjeg sukoba između kluba i sponzora nisu naslućivale na dobro. Nastavkom prvenstva, nakon visokog poraza u Zagrebu 30:19 i poraza od Moslavine 25:24 u ligi, medijski prostor počinje zauzimati nemir u klubu. Naime, prije četvrtfinalne utakmice Hrvatskog kupa, u koju su ušli preko Moslavine u osmini finala, klupska uprava suspendirala je ponajboljeg igrača i kapetana momčadi Renata Sulića. Razlozi su njegovi nedavni istupi u javnosti u kojima je prozvao čelništvo Zamet Croteka. Uz to, još je smijenjen i sportski direktor Boris Konjuh, bez pojašnjenja razloga smjene, a na njegovo mjesto postavljen je donedavni tehniko momčadi Goran Segarić. Odmah po objavljivanju tih odluka igrači Zameta spremno su odgovorili. Oni su odlučili da neće igrati dok se ne ukine suspenzija Suliću i dok se ne vrati Boris Konjuh. Igrači su složno odlučili da neće nastupiti dok se Sulić i Konjuh ne vrate na svoje pozicije, dok je Mato Markanović, direktor sponzora Teri-Crotek i član upravnog odbora kluba, izjavio da će Zamet Crotek odigrati utakmicu pa makar i s juniorskom ekipom. Trener Čavlović ostao je u sredini sukoba pokušavajući smiriti sukob između igrača i uprave. Na kraju su igrači ohladili glave i nastupili u najboljem mogućem sastavu, bez Sulića, te odigrali neriješeno prvu utakmicu protiv Medveščaka (24:24), dok su kasnije u uzvratu pobijedili 25:31 u Zagrebu i ušli u Final four Hrvatskog kupa. U polufinalu Kupa izbacili su Varteks Di Carpio 28:22, vođeni sjajnom igrom Bašića (8) i kapetana Franića (7). U finalu su igrali protiv jakog Metković Jamba, kojem jednostavno nisu mogli parirati. Izgubili su 28:22, tako je Metković stigao do prvog velikog trofeja u hrvatskom rukometu, a Zamećani do drugog finala Hrvatskog kupa i ponovnog plasmana u Europu. Damir Čavlović je izjavio: „Ovo smo očekivali, uz malo sreće došli smo do kraja Kupa. Zadovoljan sam jer je momčad pokazala karakter, nismo se predavali ni kada smo puno gubili, igrali smo do kraja. Imamo premalo igrača koji se mogu nositi s Metkovcima. Šteta što se Tomislav Matošević ozlijedio. Tek je proigrao u posljednje vrijeme. Nedostajao nam je takav igrač.“ Ligaško prvenstvo također su odradili dostojno, završili su na četvrtom mjestu čime su ušli u polufinale doigravanja za prvaka. U prvom polufinalnom susretu odigranom u Rijeci, Zagreb (bivši Badel 1862) pobijedio je 25:31, a u uzvratnom susretu 32:28. Tako su Zagrepčani ušli u finale, a Zamet Crotek u borbu za treće mjesto protiv splitskog Brodomerkura, koji je također izgubio oba susreta od Metkovića. U prvoj utakmici s Brodomerkurom, Zamećani su izgubili na parketu Dvorane mladosti rezultatom 19:22. Splićani su se pokazali kvalitetnijima, a u redovima Zameta Blažičko je skupio 18 obrana i spasio momčad od većeg poraza. Za uzvratnu utakmicu slijedio je šok. Rukometaši Zamet Croteka odbili su otputovati u Split na uzvratnu utakmicu za treće mjesto. Pritisnuti financijskim problemima te procijenivši da nemaju šanse ostvariti pobjedu, odlučili su predati utakmicu bez borbe. Taj potez, osim što je nosio kaznu Hrvatskoga rukometnog saveza, oduzimanje jednog boda s ljestvice i novčana kazna od 5000kn, povukao je i lavinu s glavnim sponzorom Teri-Crotek. Nove medijske prijetnje Mate Markanovića o odlasku sponzora iz kluba samo su potvrdile da je klub u financijskoj krizi, neovisno o kontinuiranim dobrim rezultatima. Iz svega ovoga najgore su prošli igrači i treneri koji su čekali isplate plaća. Četvrto mjesto u sezoni 2000./01., drugo uzastopno finale Hrvatskog kupa i plasman u Europu ostvarili su: Igor Saršon, Bojan Pezelj, Renato Sulić, Mateo Hrvatin, Milan Uzelac, Igor Gmaz, Ivan Vukas, Edin Bašić, Igor Rožman, Tomislav Matošević, Borna Franić, Mario Jozak, Siniša Gaković, Eduard Hibšer, Mirjan Horvat, Andrej Jurić, Davor Šunjić, Mario Perčin, Vedran Šimunović i Ivan Stevanović uz stručni stožer koji su činili: trener Damir Čavlović, pomoćni trener Sergio de Privitellio, sportski direktor Boris Konjuh, tehniko Goran Segarić, fizioterapeut Alen Ilić i tajnica Senka Glušević.

Dok se razmišljalo o financijskoj budućnosti kluba, nove sredine su našli: Sulić (Zagreb), Gmaz (Arena Pula), Vukas (Metković), Perčin (Metković), Pezelj (Pivka Kozina), a Mario Jozak je otišao u igračku mirovinu. Stižu pojačanja: Misovski iz bitolskog Pelistera, Mesarov iz Metkovića, Batinić iz Karlovca i mladi igrači iz Rijeke i okolice. Reorganizacijom Hrvatskog rukometnog prvenstva Prva A liga postaje Prva liga i proširena je na 16 momčadi koje će odigrati prvenstvo kroz 30 kola u standardnom ligaškom formatu, bez doigravanja za prvaka. Zamećani nastavljaju pod etiketom Zamet Crotek. Prvo kolo otvaraju protiv Metkovića u dvorani Dinko Lukarić na Kozali i upisuju poraz 28:29. U utakmici se znatno iskazao mladi Batinić koji je zabio 12 pogodaka Metkovcima. Drugo kolo su izgubili od Zagreba 29:25, a u trećem kolu skupljaju prvi bod protiv Brodomerkura (21:21). Do šestog kola uspjeli su pobijediti Varteks Di Caprio (20:33) i Crikvenicu (26:21), ali poraz od Ekol Ivančice u šestom kolu stavio ih je u nezavidnu poziciju; naime, prije početka sezone su najavili borbu za treće mjesto. Bodove skupljaju protiv: PIPO IPC-a (28:19), Karlovca (26:22), Bjelovara (29:25), Medveščaka (28:29) i Umaga (33:25), uz poraze od Dubrave (27:21) i Đakova (10:0). Utakmicu protiv Đakova nisu odigrali zbog obveza u Kupu pobjednika kupova. Posljednja dva kola prvog dijela sezone pobijedili su Arenu (29:20) i Moslavinu (28:31) te zimovali na trećem mjestu, ispod Metkovića i Zagreba. Prvu utakmicu trećeg kola Kupa pobjednika kupova odigrali su ispod očekivanja. Prvi susret protiv litvanskog Siauliai Universitetasa izgubili su 31:34 u Dvorani mladosti. Prvi susret bio je kompletan šok, no uzvratni su Zamećani ozbiljnije odigrali i pobijedili rezultatom 21:32, od kojih je Borna Franić realizirao 10 zgoditaka. U četvrtom kolu čekala ih je momčad francuskog Montpelliera, višestruki prvak i pobjednik francuskog kupa. Za Montpellier su igrali legendarni rukometni igrači: Thierry Omeyer, Jérôme Fernandez, Grégory Anquetil, Franck Junillon i Nikola Karabatić, a Zamećani su protiv njih prvu utakmicu izgubili sa samo jednim pogotkom razlike (23:24), nakon što su sami vodili s jednim pogotkom u prvom poluvremenu (13:12). Cijela momčad odigrala je odlično, a posebno su se istaknuli Franić s 10 pogodaka i Misovski s 14 obrana. U uzvratnom susretu francuska je momčad pokazala svoju kvalitetu, pogotovo vratar Omeyer, te su pobijedili Zamet 24:14 na svom terenu i tako su Zamećani završili svoj europski pohod.

Nova pojačanja stigla su zimi u obliku bivšeg reprezentativca Egona Paljara, koji je došao iz švicarskog kluba Amicitia Zürich, a drugi povratnik je Dalibor Zupičić iz pulske Arene. Nastavkom prvenstva gube prva tri susreta: Metković 30:20, Zagreb 27:30 i Brodomerkur 27:23. Bodove skupljaju protiv Varteks Di Caprija (26:22), Crikvenice (22:27) i Ekola Ivančice (27:24) te gube od PIPO IPC-a (33:28) i Karlovca (30:24). Do kraja sezone Zamećani su dogurali do četvrtog mjesta u ligi s dva boda manje od trećeplasiranog Medveščaka Infosistem te prvaka kojem je oduzeta titula, Metković Jamba, i službenog prvaka Zagreba. Hrvatski kup su odigrali dostojno; preko Trogira Alpro ATT i Đakova došli su do Final foura, na kojem je bio bolji Medveščak (27:22). Sezona je odrađena više nego uspješno: uz razne probleme koji su se događali u klubu, od financijskih do štrajka igrača, Zamet se petu sezonu zaredom plasirao u europsko natjecanje, ovoga puta Kup EHF-a (EHF Cup). Trener Čavlović komentirao je sezonu: „Na koncu sam sa svime zadovoljan, usprkos svim nedaćama. Najviše smo bili oslabljeni zbog ozljede Uzelca u trećoj utakmici drugog dijela. Do tada je bio naš najbolji igrač. Bilo je svakakvih problema, ali smo uspjeli na okupu zadržati momčad, igrače koji su nas zanimali.“ Zamet se riješio usluga Misovskog i Mesarova, koji su zbog dugova stvarali nepovoljnu klimu, čime su mlađi igrači poput Stevanovića i Davora Šunjića dobili veću šansu za igru. Sezonu 2001./02. odigrali su: Igor Saršon, Ivan Stevanović, Petar Misovski, Mateo Hrvatin, Boris Batinić, Mario Barić, Janko Mavrović, Marko Erstić, Tadej Široka, Mirjan Horvat, Kristijan Ljubanović, Borna Franić, Tomislav Matošević, Davor Šunjić, Branko Radović, Milan Uzelac, Tomislav Mesarov, Dalibor Zupičić i Ivan Marenčić, uz stručni stožer koji su činili: trener Damir Čavlović, pomoćni trener Sergio de Privitellio, tehniko Goran Segarić, fizioterapeut Marinko Anić i tajnica Lara Kajmak.

Imena kroz povijest

• RK Partizan Zamet Rijeka (1957.  – 1977.)
• RK Partizan Rijeka (1977.  – 1979.)
• RK Zamet Rijeka (1979.  – 1997.)
• RK Zamet Autotrans Rijeka (1997.  – 2000.)
• RK Zamet Crotek Rijeka (2000.  – 2003.)
• RK Zamet Rijeka (2003.  – danas)

Grbovi kluba

• 
  Stari grb
• 
  Grb Zameta 2009. – 2014.
• 
  Grb Zameta od 2015. – 2025.

Dvorana

Prvo igralište na Zametu rukometaši su dobili 1961. godine. Za izgradnju igrališta najviše je bio zaslužan Vittorio Drog, predsjednik rukometnog kluba i sportskog društva Zamet.

Rukometaši su trenirali i igrali svoje utakmice na igralištu do povratka u Prvu saveznu ligu krajem osamdesetih godina. Od tada im dom primarno postaje Dvorana Mladosti na Trsatu. Dvorana je izgrađena 12. studenoga 1973. godine s kapacitetom od 3960 gledatelja. Kroz godine koristili su i Dvoranu Dinko Lukarić na Kozali i Dvoranu 3. Maj na Kantridi, obje s manjim kapacitetom od trsatske dvorane.

Od 10. rujna 2009. koriste sportsku dvoranu Centar Zamet na Zametu. Ukupan broj sjedećih mjesta na tribinama je 2198, a ako se tome pridoda VIP tribina i prostor za osobe s invaliditetom, dolazi se do ukupnog kapaciteta od 2350 sjedećih mjesta.

Navijači

Armada, inače primarni klub navijača HNK Rijeke, od svojeg osnutka prati i bodri Zamet u Hrvatskoj i Europi. Osim službenog kluba navijača, klub isto bodri karnevalska grupa Zametski zvončari.

Rivalstva

RK Kvarner

Prvi ozbiljni rival u prošlosti Zameta bio je RK Kvarner, tada lider riječkog rukometa.

Iako je Kvarner kao klub osnovan šest godina kasnije od Zameta, ubrzo je nadvladao Zamet kao i ostale riječke klubove, pogotovo 1970. godine ulaskom u Prvu saveznu ligu. Derbiji u podsaveznim ligama tijekom 1960-ih ostali su zapisani u analima riječkog rukometa.

Početkom 1970-ih godina Zametu je prebivalište bilo u niželigaškom društvu, Kvarner je bio u najelitnijoj ligi bivše države, a međusobne utakmice su zamrle. Ispadanjem Kvarnera iz Prve lige i ulaskom Zameta (tada Partizan Rijeka) u Drugu ligu, vratio se gradski derbi među riječku publiku.

Rivalstvo između seniora završeno je 1981. godine, kada je Zamet nakon više pobjeda preuzeo primat nad tada već pomlađenom ekipom Kvarnera u Drugoj saveznoj ligi. Nakon pobjede u posljednjoj međusobnoj utakmici sezone 1980./81., Zamet je potpisao tri najperspektivnija igrača suparničke momčadi. Godinu dana nakon toga, na sjednici Rukometnog saveza Rijeke, predstavnici Kvarnera javno su prepustili vodeću ulogu riječkog rukometa Zametu. Narednih godina Kvarner je igrao u nižim ligama od Zameta pa se veliki derbiji nisu vratili, osim u formi prijateljskih utakmica seniora i veterana, ali je zato ostalo aktivno u mlađim kategorijama.

Između oba kluba prošli su razni igrači, treneri i dužnosnici od kojih su najznačajniji: Ivan Munitić, Josip Božić, Ivica Rimanić, Jurica Lakić, Damir Čavlović, Darko Drobina, Roberto Šošić, Vlado Vukoje, Boris Komuczki, Franko Mileta, Drago Žiljak, Milan Uzelac, Eduard Hibšer, Alen Kurbanović, Damir Bogdanović, Dalibor Prokopić, Adi Kamberović, Nikola Kosanović, Milan Kosanović, Marin Kružić i Bojan Lončarić.

RK Jugović Kać

Tijekom 1980-ih godina Zamet je imao značajno rivalstvo s Jugovićem iz Kaća. Rivalstvo je započelo u sezoni 1983./84. kada su oba kluba bila u borbi za ulazak u Prvu ligu. Zamet je ostao kratak za jedan bod na tablici.

Tri godine kasnije započinju susreti u Prvoj saveznoj ligi. Jedna od značajnijih utakmica bila je krajem sezone 1987./88. Utakmica je ovisila o prvoligaškoj egzistenciji oba kluba. Gostujući u Kaću, Zamet je pobijedio Jugović. Tijesna utakmica završila je 16:19, a Zamećanima je u Kać čak stigla i podrška Armade. Mjesec dana nakon poraza Kaćani su pokušali izbaciti Zamet iz lige administrativnim putem. Cijeli proces i žalbe trajali su 113 dana, kada je Predsjedništvo Rukometnog saveza Jugoslavije odlučilo da će oba kluba ostati u ligi. Time su uslijedile još tri sezone vještih dvoboja. Rivalstvo je zamrlo nakon ukidanja jugoslavenskoga rukometnog prvenstva.

RK Zagreb

Rivalstvo između Zameta i Zagreba može se datirati još na početak 1980-ih godina, kada su zajedno imali međusobne susrete u Drugoj ligi te krajem desetljeća u Prvoj ligi Jugoslavije. Zagreb je tada nastupao pod sponzorskim imenima Viadukt i Chromos, a međusobni susreti bili su visoke kvalitete i ravnopravni. Osnutkom Prve hrvatske rukometne lige, Zamet kao redoviti sudionik održava rivalstvo sa Zagrebom, iako neuspješno zbog staža i kvalitete protivničkog kluba.

Najznačajnije utakmice između oba kluba bile su u završnici debitantske sezone Prve A hrvatske rukometne lige 1992. godine za naslov prvaka te 2000. godine i 2012. godine u završnici Hrvatskog kupa. Iako je Zagreb, pod nazivima Loto, Badel 1862 i Croatia Banka, bio znatno jači od Zamećana kao renomirani klub koji je redovito igrao finale Lige prvaka kroz 1990-e, Zamet je uspio pobijediti u ponekoj utakmici protiv vječnog državnog prvaka. Sredinom 2000-ih, u kojima Zamet pada u financijsku krizu, on jednostavno ne uspijeva protiv diva hrvatskog rukometa koji redovito uzima mlade talente, a također dovodi divove europskog, tj. svjetskog rukometa. Kao i u slučaju ostatka hrvatskih klubova, velik broj igrača prešao je iz Zameta u Zagreb radi unapređenja svoje karijere te nastupa u europskim klupskim natjecanjima. Zamet je nakon Zagreba najdugovječnjji rukometni klub u prvom rangu tj. Premijer ligi. Između oba kluba prošli su razni igrači i dužnosnici, a među najznačajnijima su: Nino Marković, Milan Rončević, Alvaro Načinović, Tonči Peribonio, Valter Matošević, Irfan Smajlagić, Valner Franković, Mirza Džomba, Vladimir Šujster, Silvio Ivandija, Robert Savković, Zlatko Saračević, Božidar Jović, Nikola Blažičko, Renato Sulić, Ivan Pešić, Jakov Gojun, Ivan Stevanović, Lovro Jotić, Filip Glavaš i drugi.

RK Crikvenica

Zamet je imao značajan prvoligaški Primorski derbi s RK Crikvenica u razdoblju od 2001. do 2007. godine. Derbi je započeo ulaskom Crikvenice u Prvu ligu. Tijekom tih godina, trener Drago Žiljak (bivši trener Zameta) vodio je Kirce i dovodio plejadu bivših igrača Zameta, od značajnijih: Alvaro Načinović, Marin Mišković, Igor Dokmanović, Saša Nikšić, Damir Vundač, Danijel Milin, Mladen Prskalo, Bojan Pezelj, Eduard Hibšer i Janko Mavrović. Njihovi prelasci u suparnički klub pružili su kvalitetne derbije za gledatelje oba kluba.

Među suparnicima s kvarnerskog područja u Zametovoj prošlosti, RK Crikvenica je pružila najveći otpor regionalnoj dominaciji Zamećana još od Kvarnera u bivšoj državi. U 12 službenih prvoligaških utakmica Primorskog derbija, Zamet je pobijedio u 6 utakmica, izgubio 5, a jednu odigrao neriješenim rezultatom. Crikvenica ima jednu pobjedu nad Zametom u Hrvatskom kupu iz 2006. godine, a dvije su utakmice odigrali u Prvoj B ligi sezone 1995./96., obije u korist Zameta.

Ispadanjem Crikvenice u niži rang rivalstvo se nastavilo jedino kroz kvalifikacije za Hrvatski kup, tj. Kup regije Zapad, kasnije Kup Primorsko-goranske županije i prijateljske utakmice. Među kasnijim prelascima značajniji su bili: Igor Montanari-Knez, Marko Erstić, Marijan Bašić i Robert Savković.

MRK Umag

Zamet vrlo često kroz svoju povijest se takmičio s klubovima iz Istre poput Poreča, Rovinja i Rudara iz Labina, ali s Umagom ima značajan rivalstvo koje je započelo od 1980-ih (prvi susret 1984. godine), kada su se takmičili u Drugoj saveznoj ligi Jugoslavije, Umag pod imenom Istraturist. Osnivanjem Hrvatske rukometne lige Umag je dugotrajan rival Zamećana do današnjeg dana. Kroz povijest oba kluba prelazili su mnogi igrači, koji su činili derbije vatrenim. Među njima bili su: Igor Terzić, Željko Hornjak, Roberto Borčić, Robert Ipša, Ljubomir Bošnjak - Flego, Tomislav Matošević, Igor Montanar- Knez, Igor Vujić, Lovro Jotić, Marin Sorić, Dino Slavić Raul Valković, Filip Glavaš, Ivan Majić, Fran Lučin, Tin Tomljanović i Matija Golik.

MRK Kozala

Zamet i Kozala imaju prijateljsko rivalstvo još od kraja 1970-ih godina. Prijateljsko je jer gotovo ni u jednom periodu nisu bili u istom rangu službenih natjecanja, osim u kvalifikacijama za Hrvatski kup. Klasifikacija rivalstva je jer su seniori Kozale od 2010-ih rezultatski nakon Zameta najbolja riječka i županijska rukometna momčad, te zbog prelaženja raznih igrača i dužnosnika između oba kluba i želje Kozale za poboljšanjem kluba. Iako sa seniorima Kozala ne može pružati konkurenciju, u mlađim uzrastima se ravnopravno natječu sa Zametom. Ispadanjem Zameta iz najvišeg ranga 2022. godine, jednu sezonu su seniori odigrali međusobne utakmice u službenim natjecanjima. U sklopu Prve HRL – Jug odigrali su dvije utakmice, obje u korist Zameta (33:20, 26:32).

Kroz povijest oba kluba prelazili su mnogi igrači, treneri i dužnosnici. Od najznačajnijih imena tu su: Boris Konjuh, Dubravko Konjuh, Darko Dunato, Dean Ožbolt, Ivan Stojimirović, Nikola Blažičko, Sanjin Lučičanin, Vedran Šimunović, Tadej Široka, Josip Crnić, Nikola Babić, Filip Glavaš, Dario Jeličić, Tin Lučin i Fran Lučin.

Uprava kluba

Kroz povijest kluba prošlo je raznih funkcionera u ulogama predsjednika, tajnika, sportskih direktora pa sve do tehnika. koji su dali doprinos i ostavili trag u Zametu. Najznačajniji kroz povijest kluba bili su: Vittorio Drog, Stanko Jerger, Ivan Brnabić, Drago Crnčević, Ivica Bilić, Petar Čarić, Josip Rechner, Mladen Belušić, Mladenko Mišković, Miomir Zelić, Joško Hrvatin, Ivica Baretić, Boris Konjuh, Zlatan Lukežić, Tomislav Čizmarić, Marko Markanović, Miljenko Mišljenović, Marin Miculinić, Damir Bogdanović, Petar Bracanović, Danijela Juriša, Williams Černeka, Zlatko Kolić, Aleksandar Čupić, Željko Jovanović, Vedran Devčić i Vedran Babić.

Trenutnu klupsku upravu čine: predsjednik kluba Željko Jovanović, Ivica Lukanović, Iva Florijančić, Sven Bandera, Boris Milanović, Matko Oguić i Aleksandar Čupić, koji je ujedno i sportski direktor kluba.

Sezone

Unutar tablice prikazane su sezone Jugoslovenskog rukometnog prvenstva od 1957. do 1991. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija 1957./58. II. Podsavezna liga Hrvatskog Primorja – Riječka skupina 6. 1958./59. II. Gradsko-kotarska liga 3. 1959./60. II. Podsavezna liga Rijeka 5. 1960./61. II. 1961./62. III. Podsavezna liga Rijeka 3. 1962./63. III. Zonska liga Rijeka 6. 1963./64. III. Riječko-karlovačka regionalna liga 6. 1964./65. III. Hrvatska liga – Primorska regija 2. 1965./66. III. Primorsko-karlovačka regionalna liga 1. 1966./67. II. Primorsko-karlovačka regionalna liga 1. 1967./68. II. Primorsko-istarska regionalna liga 2. 1968./69. II. Hrvatska jedinstvena liga 4. 1969./70. III. Primorsko-istarska regionalna liga 1. 1970./71. III. Primorsko-istarska regionalna liga 1. 1971./72. III. Primorsko-istarska regionalna liga 1. 1972./73. III. Hrvatska jedinstvena liga 6. 1973./74. III. Hrvatska jedinstvena liga 9. 1974./75. III. Hrvatska jedinstvena liga 9. 1975./76. III. Hrvatska regionalna liga – Zapad 3. 1976./77. III. 3. savezna liga – Zapad 1. 1977./78. II. 2. savezna liga – Sjever 1. 1978./79. I. 1. savezna liga 14. 1979./80. II. 2. savezna liga – Sjever 2. 1980./81. II. 2. savezna liga – Sjever 3. 1981./82. II. 1. B liga – Zapad 4. 1982./83. II. 1. B liga – Zapad 4. 1983./84. II. 2. savezna liga – Sjever 2. 1984./85. II. 2. savezna liga – Sjever 4. 1985./86. II. 2. savezna liga – Sjever 5. 1986./87. II. 2. savezna liga – Sjever 1. 1987./88. I. 1. savezna liga 8. 1988./89. I. 1. savezna liga 9. 1989./90. I. 1. savezna liga 9. 1990./91. I. 1. savezna liga 12.

Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Hrvatskog rukometnog prvenstva", 1992. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija 1991./92. I. 1. A HRL 2. 1992./93. I. 1. A HRL 6. 1993./94. I. 1. A HRL 8. 1994./95. I. 1. A HRL 9. 1995./96. II. 1. B HRL – Jug 1. 1996./97. I. 1. A HRL 5. 1997./98. I. 1. A HRL 3. 1998./99. I. 1. A HRL 3. 1999./00. I. 1. A HRL 7. 2000./01. I. 1. A HRL 4. 2001./02. I. 1. HRL 4. 2002./03. I. 1. HRL 5. 2003./04. I. 1. HRL 4. 2004./05. I. 1. HRL 14. 2005./06. I. 1. HRL 6. 2006./07. I. 1. HRL 10. 2007./08. I. 1. HRL 8. 2008./09. I. Premijer liga 14. 2009./10. I. Premijer liga 12. 2010./11. I. Premijer liga 9. 2011./12. I. Premijer liga 7. 2012./13. I. Premijer liga 7. 2013./14. I. Premijer liga 8. 2014./15. I. Premijer liga 7. 2015./16. I. Premijer liga 4. 2016./17. I. Premijer liga 9. 2017./18. I. Premijer liga 7. 2018./19. I. Premijer liga 8. 2019./20. I. Premijer liga N/O1 2020./21. I. Premijer liga 10. 2021./22. I. Premijer liga 10. 2022./23. I. Premijer liga 16. 2023./24. II. 1. HRL – Jug 1. 2024./25. I. Premijer liga 10. 2025./26. I. Premijer liga 13.

¹ Sezona je bila otkazana zbog COVID-19 pandemije.

Zamet u Europi

Po natjecanju

Natjecanje	Utk.	Pob.	Neod.	Por.	Gol+	Gol-	Posljednja odigrana sezona
(European Champions Cup) EHF Champions League	2	1	0	1	35	36	1992./93.
(EHF Cup) EHF European League	14	7	0	7	319	356	2016./17.
EHF 'Cup Winners' Cup	10	3	0	7	231	246	2001./02.
(EHF City Cup) EHF Challenge Cup	4	3	0	1	94	85	1998./99.
Sveukupno	30	14	0	16	679	723	2016./17.

Izvori: eurohandball.com
Utk = Odigrane utakmice; Pob = Pobjeđene utakmice; Neod = Neodlučene utakmice; Por = Porazi; Gol+ = Dani golovi; Gol- = Primljeni golovi.

Statistika utakmica

	Utk	Pob.	Neod.	Por.	Gol+	Gol-	GR
Domaćin	15	7	0	8	349	347	+2
Gost	15	6	0	9	330	371	−41
Sveukupno	30	13	0	17	679	718	−39

Izvor eurohandball.com

Utakmice

Sezona	Natjecanje	Faza natjecanja	Datum utakmice	Klub	Prva utakmica	Ukupni rezultat	Druga utakmica	Klub	Datum utakmice
1992./93.	European Champions Cup	Pretkolo	9. 9. 1992.	RK Pivovarna Laško Celje	25–17	36–35	11 – 18	Zamet	23. 9. 1992.
1998./99.	EHF City Cup	Šesnaestina finala	3. 10. 1998.	HC Berchem	18–23	36- 50	18 – 27	Zamet Autotrans	10. 10. 1998.
		Osmina finala	7. 11. 1998.	US Dunkerque HBGL	23–20	49–44	21 – 23	Zamet Autotrans	14. 11. 1998.
1999./00.		Šesnaestina finala	3. 10. 1999.	Pfadi Winterthur	29–23	59–49	30–26	Zamet Autotrans	9. 10. 1999.
2000./01.	EHF Cup Winners' Cup	Treće kolo	11. 12. 2000.	Tongeren	15–16	31–41	16–25	Zamet Crotek	12. 11. 2000.
		Četvrto kolo	10. 12. 2000.	Zamet Crotek	20–21	41–53	21–32	FC Porto Vitalis	17. 12. 2000.
2001./02.		Treće kolo	9. 11. 2001.	Zamet Crotek	31–34	63–55	32–21	Siauliai Universitetas	11. 11. 2001.
		Četvrto kolo	8. 12. 2001.	Zamet Crotek	23–24	37–48	14–24	Montpellier HB	16. 12. 2001.
2002./03.	EHF Cup	Drugo kolo	12. 10. 2002.	SKA Minsk	20–28	44–49	24–21	Zamet Crotek	13. 10. 2002.
		Treće kolo	12. 10. 2002.	Zamet Crotek	27–24	47–42	20–18	Wealer Geleen HB	16. 11. 2002.
		Četvrto kolo	8. 12. 2002.	Dinamo Viktor Stavropol	29–18	39–18	10–0	Zamet Crotek	14. 12. 2002.
2012./13.		Prvo pretkolo	8. 9. 2012.	HK ASA Meso Lovoseice	27–23	59–56	32–33	Zamet	15. 9. 2012.
2016./17.		Prvo pretkolo	2. 9. 2016.	Créteil Handball| Créteil	29–32	56–56	27–24	Zamet	10. 9. 2016.
		Drugo pretkolo	8. 10. 2016.	CSM București	29–23	50–50	27–21	Zamet	15. 10. 2016.
		Treće pretkolo	19. 11. 2016.	Zamet	23–34	43:66	20:32	MT Melsungen	26. 11. 2016.

Podebljani rezultat i ime klub označava pobjednika. Izvor: eurohandball.com

Uspjesi

Hrvatska:

• 1. A HRL / Premijer liga
  • Doprvak (1): 1992.
  • Treće mjesto (2): 1997./98., 1998./99.

• 1. B HRL / 1. HRL
  • Prvak (2): 1995./96. (Jug), 2023./24. (Jug)

• Hrvatski kup
  • Finalist (3): 2000., 2001., 2012.

Jugoslavija:

• 2. savezna Liga – Sjever
  • Prvak (2): 1977./78. 1986./87.
  • Doprvak (2): 1979./80., 1983./84.

• 3. savezna liga – Zapad
  • Prvak (1): 1976./77.

• Primorsko-istarska regionalna liga
  • Prvak (2): 1969./70., 1970./71.

• Primorsko-karlovačka regionalna liga
  • Prvak (2): 1965./66., 1966./67.

Prijateljski Turniri:

• Turnir Edi Bernobić
  • Prvak: (1): 1991.
• Hera Gold Cup 1992.
  • Prvak (1): 1992.
• Festival Rukometa
  • Doprvak (1): 2012.
• Kup PGŽ
  • Prvak (1): 2014.
• Memorijal Robert Barbić - Beli
  • Prvak (2): 2008., 2025.

Zamet II

• 3. HRL – Zapad
  • Prvak (1): 2011./2012.

• 3. HRL – Zapad 2
  • Prvak (1): 2004./05.

Mlađe kategorije:

• Prvenstvo Hrvatske za juniore
  • Prvak (2): 1990., 1995.

• Prvenstvo Hrvatske za kadete
  • Doprvak (1): 2008.
  • Treće mjesto (2): 1994., 2003.

• Prvenstvo Hrvatske za mlađe kadete
  • Prvak (1): 2016.

• Prvenstvo Hrvatske za pionire
  • Prvak (3): 1969., 1974., 1981.

Nagrade:

• Ekipa godine (dodijelio HRS-a): 1998.

• Nagrada HOO-a Matija Ljubek (dodijelio HOO): 2011.

Dvorana slavnih

Dvorana slavnih otvorena je 31. srpnja 2015. unutar dvorane Centar Zamet. Unutar dvorane izloženi su dresovi seniorskih reprezentativaca koji su prošli rukometnu školu kluba i bilježili značajan uspjeh s reprezentacijom.

Dvoranu slavnih čine:

• Alvaro Načinović
• Valter Matošević
• Mirza Džomba
• Nikola Blažičko
• Renato Sulić
• Mateo Hrvatin

Izvori: Dvorana Slavnih, Otvorenje Dvorane slavnih

Reprezentativci

Lista reprezentativnih igrača koji su igrali za MRK Zamet:

Jurica Lakić Ivica Rimanić Roberto Sošić Vlado Vukoje Mitja Valenčič Alvaro Načinović Valter Matošević Tonči Peribonio Zlatko Saračević Irfan Smajlagić Boris Batinić Nikola Blažičko Roberto Borčić Josip Crnić Teo Čorić Mirza Džomba Valner Franković Borna Franić Darko Franović Filip Glavaš Jakov Gojun Mateo Hrvatin Silvio Ivandija Krešimir Ivanković Robert Ipša Lovro Jotić Božidar Jović Krešimir Kozina Tin Lučin Leon Ljevar Diego Modrušan Luka Mrakovčić Veron Načinović Vladimir Ostarčević Dean Ožbolt Egon Paljar Ivan Pešić Ivan Pongračić Mladen Prskalo Dino Slavić Ivan Stevanović Renato Sulić Vladimir Šujster Ivan Vukas Tomislav Matošević Marko Bagarić Stefan Vujić Željko Hornjak Petar Radoičić Edin Bašić Almir Kahriman Danijel Riđić Aleksandar Škorić Ljubo Bošnjak-Flego Liridon Zena Marjan Kolev Petar Misovski Michal Jančo Jurij Hauha Zhao Chen Wang Quan

Bitni igrači

Lista bitnih igrača prikazuje igrače po kriterijima: imali su značajnu igračku karijeru u klubu, igrali više od četiri sezone ili su, u kraćem periodu, bili bitan faktor u rezultatima kluba.

Stanko Jerger Albert Lenac Andrija Barin Simo Kosanović Željko Kosanović Ivan Munitić Mladenko Mišković Furio Traven Darko Srdoč Željko Tomac Marijan Seđak Željko Gašperov Željko Milanović Ivica Rimanić Predrag Sikimić Damir Čavlović Darko Drobina Srećko Ponka Valter Marković Vili Černeka Franko Mileta Ante Vuletić Boris Komucki Roberto Sošić Valter Periša Drago Žiljak Boris Škara Vlado Vukoje Miodrag Trivunović Tonči Peribonio Ziko Petričević Vladan Dimitrijević Igor Terzić Nino Marković Željko Hornjak Boris Dragičević Darko Dunato Marin Mišković Alvaro Načinović Valter Matošević Mladen Prskalo Dean Ožbolt Darko Franović Valner Franković Damir Bogdanović Marin Miculinić Igor Plejić Siniša Eraković Ivan Stojimirović Danijel Riđić Almir Kahriman Edin Bašić Igor Dokmanović Sanjin Lučičanin Tino Černjul Dalibor Zupčić Nikola Blažičko Mirza Džomba Bojan Pezelj Robert Savković Mile Uzelac Mario Jozak Igor Saršon Irfan Smajlagić Roberto Borčić Ivan Vukas Vladimir Šujster Silvio Ivandija Borna Franić Diego Modrušan

Ivan Stevanović Davor Šunjić Janko Mavrović Petar Misovski Marjan Kolev Zlatko Saračević Božidar Jović Egon Paljar Boris Batinić Marko Bagarić Ivan Pongračić Vladimir Ostarčević Eduard Hibšer Marko Erstić Mirjan Horvat Vedran Banić Jakov Gojun Ivan Ćosić Marijan Bašić Damir Bobanović Dalibor Prokopić Andrej Sekulić Luka Tandara Ivan Karabatić Ivan Pešić Josip Crnić Nikola Kosanović Milan Kosanović Marin Sakić Dario Černeka Damir Vučko Krešimir Kozina Nikola Babić Marin Kružić Luka Kovačević Marin Đurica Dino Slavić Bruno Kozina Bojan Lončarić Matija Golik Raul Valković Luka Mrakovčić Jadranko Stojanović Petar Jelušić Josip Jurić-Grgić Lovro Jotić Marko Mrakovčić Ivan Majić Marin Sorić Tin Lučin Patrik Matrinović Veron Načinović Matija Starčević Fran Lučin Tin Tomljanović Marin Sorić Fabian Ljevar Stefan Vujić Liridon Zena Zhao Chen Wang Quan

Treneri

• Josip Šarić (1957.  – 1964.)
• Tomislav Mohorić (1964.  – 1965.)
• Mladenko Mišković (1965.  – 1966.)
• Simeon Kosanović (1966.  – 1968.)
• Stanko Jerger (1969.  – 1970.)
• Mladenko Mišković (1970.  – 1979)
• Vjekoslav Sardelić (1979.  –1980.)
• Ivica Rimanić (1980. –1981.)
• Jurica Lakić (1981.)
• Željko Tomac (1981. –1986.)
• Marijan Seđak (1986. –1987.)
• Vjekoslav Sardelić, Mladenko Mišković & Milivoj Vučković (1987. – 1988.)
• Josip Šojat (1988. – 1990.)
• Damir Čavlović (1990. – 2. kolovoza 1991.)
• Drago Žiljak (2. kolovoza 1991. – listopada 1992.)
• Mladenko Mišković – privremeni trener (listopada 1992.  – 1993)
• Darko Dunato (1993.)
• Drago Žiljak (1993. – 1994.)
• Ivan Munitić (1994. –1995.)
• Boris Dragičević – privremeni trener (1995.)
• Drago Žiljak (1995.  –1997.)
• Milan Rončević – privremeni trener (1997.)
• Ivan Munitić (1997.)
• Ivan Munitić (1997. –10. listopada 1999.)
• Damir Čavlović (11. listopada 1999. – 27. veljače 2003.)
• Zlatko Saračević (28. veljače 2003.  – 21. ožujka 2004.)
• Franko Mileta (22. ožujka 2004.  – 21. prosinca 2004.)
• Williams Černeka (22. prosinca 2004. – 24. lipnja 2005.)
• Boris Dragičević (25. lipnja 2005.  – 26. ožujka 2006.)
• Mladen Prskalo (27. ožujka 2006.  – 6. veljače 2007.)
• Drago Žiljak (7. veljače 2007.  – 31. srpnja 2009.)
• Damir Čavlović (1. kolovoza 2009.  – 31. lipnja 2010.)
• Alen Kurbanović (1. srpnja 2010.  – 28. rujna 2012.)
• Igor Dokmanović – privremeni trener (2. listopada 2012.  – 9. listopada 2012.)
• Irfan Smajlagić (10. listopada 2012.  – 30. srpnja 2013.)
• Marin Mišković (1. kolovoza 2013.  – 4. ožujka 2017.)
• Igor Marijanović (5. ožujka 2017.  – 28. siječnja 2018.)
• Drago Žiljak (29. siječnja 2018.  – 4. srpnja 2018.)
• Nedjeljko Lalić (5. srpnja 2018.  – 21. lipnja 2019.)
• Valter Matošević (22. lipnja 2019.  – 25. lipnja 2021.)
• Igor Marijanović (26. lipnja 2021.  – 10. rujna 2022.)
• Mateo Hrvatin (11. rujna 2022.  – 4. prosinca 2024.)
• Mladen Prskalo (5. prosinca 2024.  – 28. veljače 2026.)
• Slaven Radić (1. ožujka 2026. – danas)

Predsjednici

• Vittorio Drog (1957. – 1965.)
• prof. Drago Crnčević (1965. – 1974.)
• prof. Stanko Jerger (1974. – 1977.)
• prof. Ivan Brnabić (1977. – 1979.)
• Fedor Pirović (1979. – 1980.)
• prof. Drago Crnčević (1980. – 1983.)
• Petar Čarić (1983. – 1985.)
• Zrinko Hlača (1985. – 1986.)
• Josip Rechner (1987. – 1997.)
• Milan Krmpotić (1997. – 1999.)
• Miljenko Mišljenović (1999. – 2002.)
• Petar Bracanović (2002. – 2007.)
• dr. Zlatko Kolić (7. veljače 2007. – 10. travnja 2014.)
• Vedran Devčić (11. travnja 2014. – 13. studenog 2022.)
• dr. Milan Ivaniš (14. studenog 2022. – 21. lipnja 2023.)
• Željko Jovanović (21. srpnja 2023. – danas)

Galerija

• 
  RK Zamet 1965./66.
• 
  RK Zamet 1976./77.
• 
  RK Zamet 1978./79.
• 
  RK Zamet 1984./85.
• 
  RK Zamet 1996./97.
• 
  RK Zamet Crotek 2002./03.
• 
  RK Zamet 2006./07. (prvi dio sezone)
• 
  RK Zamet 2007./08.
• 
  RK Zamet 2008./09.
• 
  RK Zamet 2010./11.
• 
  RK Zamet 2011./12.
• 
  RK Zamet 2015./16.
• 
  RK Zamet (prvi dio sezone) 2017./18.
• 
  RK Zamet (prugi dio sezone) 2017./18.
• 
  RK Zamet 2018./19.
• 
  RK Zamet 2019./20.

Ostali sportovi

MRK Zamet je kroz svoju povijest bio dio Sportskog društva Zamet. Iako više nije dio istog, brend je dijelio s drugim sportskim klubovima.

Među njima bili su:

• KK Zamet Rijeka – Košarkaški klub osnovan 1959. godine.
• NK Zamet – Nogometni klub osnovan 1925. godine.
• ŽRK Zamet – Ženski rukometni klub koji se odvojio od MRK Zamet 1985. godine.

Izvori

• Vladimir Vujnović – 30 godina rukometa u Rijeci 1949 - 1979 (Rukometni savez Rijeka, 1980.).
• Petar Orgulić - 50 godina rukometa u Rijeci (Adriapublic, 2005.)
• Mišo Cvijanović, Igor Duvnjak, Tonko Kraljić i Orlando Rivetti – 4 Asa (Adriapublic, 2006.)
• Igor Duvnjak – Zamećanke: 60 godina Ženskog rukometnog kluba Zamet: 1958. - 2018. (Adriapublic, 2018.)
• Službena stranica RK Zamet: Mladen Prskalo novi trener seniorske ekipe Zameta
• Novi list: Promjena na kormilu MRK Zamet: Marijanović umjesto Miškovića i Matoševića, Drago Žiljak se vratio u "Zamet" i obećao ostanak u ligi, Rukometaši "Zameta" počeli s pripremama i dobili novog trenera: 'Trebamo brzo snimiti situaciju', Veliki povratak: Valter Matošević preuzima klupu Zameta, Uprava Zameta predstavila novog starog trenera, Marijanović: "Premalo vjerujemo našim igračima", Riječki rukometni prvoligaš predstavio novog trenera, Mateo Hrvatin obećao “krv, znoj i suze”, Rukometaši Zameta pobijedili u oproštajnoj utakmici Mladena Prskala. Slaven Radić novi trener