CS Olympia Fiume je bivši nogometni klub iz Rijeke, koji je bio aktivan u doba Austro-Ugarske Monarhije, Talijanske Uprave Kvarner, Slobodne Države Rijeka i Kraljevine Italije.
| CS Olympia Fiume | |
| |
| Puno ime: | Club Sportivo Olympia Fiume |
| Osnovan: | 25. 11. 1906. |
| Zatvoren: | 02. 09. 1926. |
| Sport: | Nogomet |
| Stadion: | Campo Sportivo Olympia |
| Kapacitet: | 6000 |
| Navijači: | / |
| Liga: | II Divisione (Girone D) |
| Rang lige: | II. (1925./26.) |
Klub je začetnik povijesti HNK Rijeka, koji spada u Prvu generaciju sportskih klubova iz Rijeke (tad Fiume).
Svojedobno se natjecao u drugoj i trećoj ligi prve inkarnacije talijanskog nogometnog prvenstva.
Povijest
Olimpia Fiume (1904. – 1918.)
Club sportivo Olimpia osnovan je 1904. godine, s sekcijama za sportove: tenis, plivanje, biciklizam, boks i laku atletiku. Među osnivačima bili su braća Mittrovich, Carlo Colussi, Antonio Marchich, Aristodemo Susmel i Agelasio Sati.
Dvije godine kasnije, točnije 25. studenog 1906. godine osniva se nogometna momčad. Prvo sjedište kluba bilo je na Brajdi, na mjestu današnjeg ulaza u KBC Rijeka. Opredjeljenje kluba bilo je internacionalno u doba jezičnih tenzija u gradu i često istaknutog nacionalnog opredjeljenja mnogih drugih klubova u gradu Rijeci, Opatiji, Sušaku i okolnim općinama. U „Olimpiji" su igrali i radili razni dužnosnici neovisno o njihovoj nacionalnosti koje su varirale od: Hrvata, Talijana, Mađara, Nijemaca i drugih narodnosti, te klub ne vodi nikakvu politiku.
„Olimpia" je 15. travnja 1910. godine odlučila ući u članstvo međuregionalnog sportskog saveza FSI (Federazione sportiva interregionale), koji je krajem studenoga 1909. osnovan sa sjedištem u Trstu. Krajem listopada i početkom studenoga FSI je u Trstu organizirala nogometni turnir na kojem je, uz klubove iz Trsta i Pule, trebala nastupiti i „Olimpia", ali iz nepoznatih razloga na koncu nije sudjelovala. Na lokalnoj razini, gašenjem Atlética, postaju glavni nogometni klub u Rijeci.
Svoju prvu utakmicu igra protiv engleskog kluba FC Carpathia (ime po brodu koji je prvi stigao u pomoć Titanicu), 8. lipnja 1908. godine, u Martinšćici, koju gube 3:1, ali već tjedan dana kasnije pobjeđuje momčad engleskog parobroda FC Brescia s 1:0, što je i prva pobjeda jedne riječke nogometne ekipe nad engleskom momčadi. Krajem lipnja iste te godine „Olimpia" ponovno pobjeđuje Engleze, ovoga puta momčad broda FC Ultonia, s rezultatom 2:1. Igralo se na igralištu Ex Vitich na Banderovu. Mjesec dana poslije, u Martinšćici „Olimpia" remizira (1:1) protiv Engleza iz FC Pannonia. Prvog dana kolovoza 1909. prvi put u povijesti riječkog nogometa jedan sušački i jedan riječki klub izveli su kombiniranu momčad i suprotstavili se gotovo nepobjedivim Englezima. U Martinšćici su igrači iz Primorca i „Olimpije" pobijedili FC Carpathiu s 3:1 (1:1). Supilov Novi list naveo je da je "bilo prisutno mnogo ljudi, a jedan gol za naše pao je iz jedanaesterca".
Najranija zapisana postava „Olimpije" u knjizi „Rijeka Nogometa" je ona koja je dobila 1:0 „Giovine" (Fiume), 20. rujna 1908. godine. Igrali su: Duimovic, Smoivar, Penka, Brosnich, Mitrovich Romeo, Lenardon, Satti, Novodnik, Mitrovich A., Paulovatz i Cvittovich - kapetan momčadi.
Nove klupske prostorije otvaraju se 5. listopada 1913. godine u ulici Remai br. 5. Prostorije su bile opremljene novinama, igrama, a predviđene su i klupske zabave.
Prije početka Prvog svjetskog rata, „Olimpia" je odigrala niz utakmica 1914. godine, u kojima je većinom bila uspješna.
Olympia Fiume (1918. – 1926.)
Tijekom Prvog svjetskog rata, klub obnavlja djelatnost 9. siječnja 1918. godine, uz malu promjenu imena u „Olympia". Dvije sezone igraju Nogometno prvenstvo Rijeke koje osvajaju u sezoni 1920./21., kada u finalu pobjeđuju 1:0 „Gloriju" (19.4.1921.). Za „Olympiju" su igrali: Mihalich I, Goacci, Kusmann, Paulinich III, Diosy, Simcich, Ossoinak, Kregar, Pauletig, Pillepich i Gugnali.
Nakon formiranja prvog službenog prvenstva u talijanskom nogometu 1921. godine, „Olympia" igra u Trećoj ligi Julijske krajine (Terza Divisione Venezia Giulia). Za prvaka regije Julijske pokrajine preko Griona (Pula), dolaze do finala. U finalu 19. lipnja 1921. godine, pobjeđuju 7:0 „Ederu" iz Trsta. Sljedeće sezone ponavljaju podvig u ligi s ekipama: „Edera" (Trst), „Monfalcone", „Gloria" (Rijeka), „Grion" (Pula), „Edera" (Pula), „Edera" „Gorizia" i „Iriestina".
U 1922. godini odigrali su dvije zanimljive prijateljske utakmice. Neriješena (1:1) utakmica s "Građanskim" u veljači i pobjeda od 6:0 u studenom nad "Orijentom" sa Sušaka.
Sezone 1922./23. po treći put osvajaju Prvenstvo Julijske pokrajine i ulaze u ligu više, tj. Drugu diviziju (II Divisione). Prvu sezonu igraju u Grupi E s protivnicima poput „Venezia" i "„Udinese". U napetoj sezoni za jedan bod preuzimaju prvo mjesto u grupi i prolaze u kvalifikacije „Legu Nord" iz kojih ulaze u završne kvalifikacije za Prvu ligu. Nažalost, završavaju na trećem mjestu, što ponavljaju i naredne sezone te ostaju u istom rangu.
Posljednju sezonu ne prolaze u kvalifikacije, te u rujnu 1926. godine spajaju se s „Glorijom" i formiraju „Fiumanu".
Igrači s najviše nastupa za klub bili su: Pillepich (103), Ossoinak (88), Simcich (83), Kregar I (81), Kusman (72), Paulinich (72), Goacci (57), Tarlao (51) i Gherbaz (50).
Igrači s najviše postignutih golova su bili: Ossoinak (56), Kregar (34), Tarlao (18), Giacchetti (16), Pillepich (14) i Mihalich II (13).
Stadion
Nogometaši „Olimpije" su prvo desetljeće svojeg postojanja igrali na igralištu vojarne „Honveda" na Školjiću (Scoglietto). U travnju 1918. godine dobivaju novi stadion na Školjiću koji ima atletsku stazu i ostale popratne objekte te se svrstava u moderne objekte tog vremena. Otvorenje stadiona bilo je 29. travnja, na kojem je predsjednik kluba Schlemmer uručio gradonačelniku Rijeke grb kluba i dodijelio mu titulu počasnog predsjednika kluba.
Klubu je 6. svibnja iste godine odobreno je ponovno korištenje igrališta na Školjiću, no se sele na Kantridu na „Campo Sportivo Olympia".
Rivalstva
Nogometaši „Olympije" imali su rivastva s nogometašima „Glorije" i „Victorije.
Rivalstvo s „Glorijom" je predstavljao borbu više i niže klase u gradu. "Olimpia" je predstavljao viši sloj, a „Gloria" je predstavljao radničku klasu i žitelje starog grada.
Rivalstvo s „Victorijom" je bilo rivalstvo između dva susjedna grada. Prva zabilježena utakmica odigrana je 1910. godine u kojoj je sušačka „Victoria" pobjedila 4:2 riječku „Olimpiju". Godinu dana nakon, točnije 15. lipnja 1911. godine, odigrali su novu na igralištu na Pioppi. „Olimpia" je pobjedila 2:0, a za „Olimpiju" su igrala dva Argentinca, Baller i Batilino. Njih dvojica su uveseljavala gledatelje svojim vještinama. Revanš su igrali tri dana kasnije, tj. trebao se igrali. Nogometaši „Olimpije" nisu došli, te je sudac Jakov Supilo (brat E. Supila) dao znak za početak utakmice, a igrači „Victorije" su tri puta pucali na gol uz odobravanje publike i rezultat je registriran 3:0 za „Victoriu". Navodno su dva Argentinca otišla na izlet pa ostali igrači „Olimpije" nisu htjeli nastupiti.
Drugi rivaliteti egzistirali su s klubovima iz Trsta, grad s kojim je Rijeka tada bila i u gospodarskoj kompeticiji, pogotovo „Ederom" i „Triestinom" s kojima su igrali u službenim natjecanjima.
Sezone
Unutar tablice prikazane su sezone službenih natjecanja, od 1919. godine do 1926. godine".
|
Uspjesi
- Prvenstvo Rijeke
- Prvak (1): 1920./21.
- 3. liga – Julijska krajina
- Prvak (2): 1921./22., 1922./23.
- 2. divizija (Grupa E)
- Prvak (1): 1923./24.
Uprava kluba
Redovna izborna skupština CS Olympia održana 9. siječnja 1918. godine, izabrala je novo predsjedništvo u kojem su bili: predsjednik: Antonio de Schlemmer, dopredsjednik Ugo Mattersdorfer, tajnik: A. Susmel, dotajnik: L. Kobl, blagajnik: R. Kovacs i revizori: E. Fabbroni, R. Starcich, A. Vanich i E. Frumann.
Bitni igrači
- Balassa Béla
- Zeffiro Paulinich
- Andrea Gregar
- Luigi Ossoinak
- Antonio Pillepich
- Mario Varglien
- Rodolfo Simcich
- Marcello Mihalich
- Nicoló Giacchetti
- Ernő Egri Erbstein
- Nereo Pasquali
Treneri
Predsjednici
- Antonio Carlo de Schlemmer (1918. – 1920.)
- Antonio Marcich (1920. – 1921.)
- Pietro Pasquali (1921. – 1923.)
- Clemente Marassi (1923. – 1925.)
- Nino Host-Venturi (1925. – 1926.)
- Giovanni Stiglich (1926. – 1928.)
Galerija
Izvori
- Izidor Matovinović, Veljko Poduje - Pola stoljeća "Orijenta": Orijent 1919 – 1969, SD Orijent, 1970.
- Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak - Rijeka nogometa (1873-1948), (Grafika Zambelli, 2006.)
- Sušačka revija: Broj 58/59
- Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia Cerca: Olympia