Kvarnerpedia

US Fiumana

Unione Sportiva Fiumana je bivši nogometni klub iz Rijeke, koji je bio aktivan u doba Kraljevine Italije.

US Fiumana
Puno ime: Unione Sportiva Fiumana Fiume
Osnovan: 02. 09. 1926.
Zatvoren: 25. 04. 1945.
Sport: Nogomet
Stadion: Stadio Comunale del Littorio
Kapacitet: 8000
Navijači: /
Liga: Serie C
Rang lige: III. (1942./43.)

Klub je prethodnik HNK Rijeke, koji je djelovao između dvaju svjetskih ratova.

Tijekom svoga postojanja imao je zapažene rezultate igrajući u Prvoj, Drugoj i Trećoj nogometnoj ligi talijanskog prvenstva. Kroz klub su prošli mnogi prvoligaški igrači Serie A i državni reprezentativci.

Povijest

Osnivanje Fiumane (1924. – 1926.)

Unione Sportiva Fiumana (Sportski savez Rječina) nastao je 2. rujna 1926. godine, spajanjem dvaju riječkih klubova Olympia i Gloria. Vodstvo oba kluba vjerovalo je da bi fuzijom stvorili jaki gradski tim u sportskom i ekonomskom smislu. Iako je klub tek osnovan 1926. godine, bio je registriran već 8. srpnja 1924. godine. Iste godine grad je završio pod fašističkim režimom, tj. Kraljevinom Italijom. Naslućuje se da su tadašnje gradske vlasti, zbog širenja propagande fašističkog režima forsirali osnivanje kluba.

Klupske boje bile su uzete po zastavi Slobodne Države Rijeka i bile su slične bojama prethodnika Glorije, te su domaći dresovi bili crvene boje, a gostujući kombinacija žute i plave boje. U sastavu novoga kluba zaigralo je dvanaest igrača Glorije i devet igrača Olympije uz dvojicu nogometaša iz kluba Fiume. Trener je bio mađar Béla Károly. Stvorena je jaka momčad koja je mogla ravnopravno parirati vodećim talijanskim klubovima toga vremena, a stadion na Kantridi je postao njihov stadion. Prvu utakmicu odigrali su 4. rujna u Trstu gdje su doživjela poraz 5:2 od Ponziane.

Stabilan drugoligaš (1926. – 1928.)

Nakon osnivanja klub je uključen u B grupu druge talijanske lige, tj. u Prima Divisione. Fiumana je u debitantskoj sezoni završila na petom mjestu s osam pobjeda, sedam poraza i tri neriješene utakmice. Također po prvi put sudjeluje u Kupu (Coppa Italia). Igraju protiv CS Fiume koji pobjeđuju 5:0, da bi utakmica bila poništena jer sudac nije došao na utakmicu. U ponovljenoj utakmici opet pobjeđuju, ovoga puta 1:0, ali kasnije je natjecanje ukinuto.

Tijekom prve sezone Fiumane, 1926./27. igrali su: Nicoló Giacchetti I, Amedeo Giacchetti II, Raoul Greiner, Giuseppe Host I, Imricze, Mario Licker, Antonio Maretti, Marcello Mihalich, Natale Milavez, Renato Milinovich I, Romeo Milinovich II, Narciso Milinovich III, Olivo Muzul, Mario Negrich, Luigi Ossoinak, Nereo Pasquali, Antonio Pilepich, Stefano Raicovich, Oliviero Serdoz, Giovanni Spadavecchia, Giuseppe Tarlao, Mario Varglien i Zenko, pod vodstvom trenera Béle Károliya.

Među odlascima klub napušta Mario Varglien koji se uputio prema Pro Patriji i kasnije Juventusu, od novih igrača najznamenitiji je Rodolfo Volk koji je postigao 16 golova kroz sezonu. Iza njega bio je Mihalich s 11, dvojac je bio najzaslužniji za osvajanje trećeg mjesta u ligi. Poslije ovoga uspjeha nogometaši Fiumane nagrađeni su plasmanom u najviši rang talijanskog nogometa – Divisione Nazionale.

Divisione nazionale i Serie B (1928. – 1930.)

Treće mjesto u skupini nije bio imperativ Riječana niti su znali tijekom natjecanja da bi ono dovelo do prve lige, a moguće je da bi i lošijim plasmanom bili unaprijeđeni. Naime, Fiumana i Triestina (4. na tablici) automatski su registrirane kako bi upotpunile ligu, s jasnim političkim ciljem uključivanja u okrilje prvoligaškog nogometa onih istočnih teritorija koje je Italija anektirala 1919. nakon pobjede u Prvom svjetskom ratu, ali koji do tada nisu uspjeli narušiti hijerarhiju konsolidiranog talijanskog nogometa. Zapravo, Fiumana je primljena samo nekoliko tjedana prije početka prvenstva, zamijenivši Unione Sportiva Milanese, isprva automatski registriran u Divisione Nazionale, ali potom prisiljen od strane fašističkih vlasti da se spoji s Interom, formirajući novi klub Ambrosiana.

Nogometaši Fiumane u sezoni 1928./29.

Prvoligaška sezona koja bi na kraju bila posljednja pod imenom Divisione Nazionale (od sljedeće se osniva Serie A), bila bi i posljednja za Riječane. Natjecanje je bilo posloženo u dvije grupe po 16 momčadi. Fiumana je smještena u B grupu, gdje se natjecala s ekipama: Ambrosiana, Biellese, Bologna, Brescia, Cremonese, Fiorentina, Genova 1893, Hellas Verona, Juventus, Lazio, Napoli, Pistoiese, Pro Vercelli, Reggiana i Venezia.

U ljeto prije početka sezone Riječani su osvojili Savezni kup Italije (Coppa Federale).

Prva dva kola u prvoligaškom natjecanju otvaraju porazima u gostima od Brescie (3:2) i Genove (4:2). Prvu domaću utakmicu igraju u trećem kolu protiv Biellese, koju pobjeđuju 2:1, pogocima Negricha i Spadavecchie. Slijedi poraz u Veneciji od 3:1 u četvrtom kolu te domaća pobjeda protiv Reggiane 4:0. Zuliani je upisao dva, a Mihalich i Spadavecchia po jedan pogodak. Sljedeće kolo u Torinu nanijelo bi najveći poraz u sezoni Riječanima. Igrači Juventusa punili su mrežu Riječana kroz cijelu utakmicu, deklasirajući riječku momčad s visokih 11:0. Zanimljivo je da je najviše pogodaka za „staru damu“ dao Puležan Antonio Vojak, zabivši pet pogodaka u prvih sat vremena.

U sedmom kolu gube 2:1 od Ambrosiane na Kantridi. Iako su poveli u 38. minuti golom Serdoza, Ante Blažević je izjednačio u 77., a Luigi Allemandi je u 86. minuti zaključio utakmicu. Sljedeće kolo ponovno igraju doma i iskorištavaju priliku za razliku od prošlog i upisuju treću pobjedu protiv Hellas Verone. Pogotkom Michalicha u 37. minuti vode do 72. minute kada Bernardi izjednačuje, da bi 9 minuta nakon toga Michalich realizirao završni pogodak za 2:1. Slijede dvije gostujuće utakmice koje gube od Cremonesea (4:1) i Lazija (2:0), da bi u 11. kolu pobijedili Fiorentinu u golijadi od 4:2. Za Riječane je Michalich dao 2, a Serdoz i Host po jedan pogodak. Ovo je bila posljednja upisana pobjeda Riječana u prvenstvu. Sljedeće kolo gube u Napulju 2:1 i upisuju prvu neriješenu utakmicu protiv Pro Vercellija (2:2) na Kantridi. Pretposljednje kolo Riječani gube od eventualnog prvaka Bologne 2:0 na Kantridi i prvi dio sezone zaključuju izjednačenim rezultatom 1:1 u toskanskoj regiji protiv Pistoiese. Nakon 15 odigranih kola upisali su četiri pobjede, devet poraza i dvije neriješene utakmice s ukupno deset bodova u Grupi B Prve lige u neizvjesnoj situaciji pred ispadanjem.

Proljetni dio sezone igrači Fiumane proveli su očajnički, sakupljajući bod po bod u neriješenim utakmicama i pokušavajući izvući poraz sa što manjom gol-razlikom. U preostalih 15 kola izvukli su bodove protiv Genove (0:0) u 17. kolu, Venezie (1:1) u 19. kolu, Reggiane (1:1) u 20. kolu, Cremonesea (1:1) u 24. kolu, Napolija (1:1) u 27. kolu i Pistoiesea (2:2) u 30. kolu. Porazi su varirali gol-razlikom; iako nitko nije nanio veći od onog torinskog u prvom dijelu, nogometaši Ambrosiane su usred Milana deklasirali Riječane visokim porazom 8:1. Skupivši 16 bodova u 30 utakmica, završili su na 14. mjestu (od 16) u Grupi B. Iako su ispali, osigurali su mjesto u novoosnovanoj ligi talijanskog nogometa koja predstavlja drugi rang prvenstva – Serie B. Reggiana i Triestina, koje su završile ispod Riječana, spuštene su u još niži rang. Kroz sezonu se najviše istaknuo Marcello Mihalich, koji se nakon sezone uputio prema Napulju. Na kraju sezone upisao je najviše nastupa (29) i najviše golova (12) za klub s Rječine.

Prvoligašku sezonu 1928./29. odigrali su: Antonio Marietti, Natale Milavez, Giovanni Buccini, Raoul Greiner, Romeo Milinovich II, Narciso Milinovich III, Nereo Pasquali, Antonio Pilepich, Bruno Hervat, Teodoro Kovachich, Olivio Muzul, Rodolfo Simcich, Giovanni Varglien, Natale Froglia, Rodolfo Galich, Amedeo Giacchetti II, Giuseppe Host I, Paolo Host II, Mario Licker, Marcello Mihalich, Francesco Negrich I, Mario Negrich II, Rodolfo Reich, Oliviero Serdoz, Giovanni Spadavecchia i Icilio Zuliani.

Razglednica Fiumane.

Za debitantsku sezonu u novonastaloj Serie B, a normalno zbog niza loših rezultata u prošloj, klub angažira poznatog mađarskog trenera Emmericha 'Imrea' Pozsonyija. Imre, poznat i pod imenom 'Jesza', do tada je osvojio državno prvenstvo Poljske s Cracoviom, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca s Građanskim te je vodio španjolsku Barcelonu i reprezentaciju Poljske. Iako su čelnici kluba angažirali iskusnog trenera, nisu uspjeli zadržati većinu igrača koji su našli nove sredine po Italiji. Mnoštvo mladih igrača je debigiralo kroz sezonu. Sezona u Serie B vidjela je Riječane na posljednjem mjestu u ligi od 18 klubova. Kroz 34 utakmice izgubili su 23, pobijedili 6 i odigrali 5 neriješeno.

Sezonu 1929./30. u Serie B odigrali su: Stefano Raicovich, Marsanich, Raoul Greiner, I. Milinovich, Narciso Milinovich, Romeo Milinovich, Nereo Pasquali, Antonio Pilepich, Rodolfo Tomašić, Bruno Hervat, Galileo Percovich, Rudolph Reich, Rodolfo Simcich, Natale Froglia, Paolo Host, Mario Negrich, Giovanni Spadavecchia, Antonio Bernardis, Teddy Kovacich, Sissi, Pietri, Icilio Zuliani, Pilepich II, Burattini, Demendich, Lenaz, Pagnoni, Pavanello, Marsanich, Paulinich i Zubranich, pod vodstvom trenera Imrea Pozsonyija.

Treća liga (1930. – 1941.)

Igrači Fiumane i Orienta 1934. godine.

U prvoj sezoni kao trećeligaš klub ulazi u krizu. Većina igrača sprema se napustiti klub i rezultati se ne poboljšavaju. Bili su blizu ispadanja do zadnjih par kola, kada su potegnuli i na kraju sezone završili na 10. mjestu (od 14) u Grupi A – I Divisione. Oscilacije su se vidjele i kod drugih ekipa kroz sljedeću godinu, pa je konkurencija bila jednaka. Nogometaši Fiumane, iako se trude, ne uspijevaju doći više od četvrtog mjesta tri sezone zaredom. Ni dolazak bivšeg prvoligaša i igrača riječke Olympije Andreje Kregara ne pomaže u svemogućem cilju za plasman u viši rang. Najbolje mjesto na tablici ostvarili su u sezoni 1934./35., kada su bili drugi iza Udinesea. Tim plasmanom dobili su mjesto u novonastaloj ligi Serie C.

Već u prvoj sezoni Serie C Riječani dobivaju znatno pojačanje u Rodolfu Volku, povratniku u dresu Fiumane. Nova liga bila je znatno teža od svoje prethodnice i vidjela je Riječane na 10. mjestu (od 16) na kraju sezone. U Kupu su ispali u drugom petkolu od Venezie (2:0). Kroz sezonu 1935./36. igrali su: Stefano Raicovich, Giovanni Maras, Antonio Bernardis, Teddy Kovacich, Pescia, Nelo Cocchi, Tirolt, Natale Froglia, Rodolfo Volk, Oliviero Serdoz i Donato Pagnoni.

Sljedeća ligaška sezona završila je korakom naprijed na završnoj ljestvici. Riječani su završili na 7. mjestu s devet pobjeda, osam poraza i devet neriješenih utakmica. Nastup u Kupu donio je povijesni rezultat. Riječki nogometaši uspjeli su se plasirati u prvi krug pobijedivši Udinese (2:0), Rovigo (3:0) i Mantovu u pretkolima. Ispali su od ekipe Barija u tijesnoj utakmici koja je završila rezultatom 3:2.

Kroz sezonu 1936./37. igrali su: Pompeo Bertok, Rodolfo Blecich, Armando Blessanello, Nereo Burattini, Nelo Cocchi, Pericle Gaspardis, Giovanni Host, Rodolfo Kregar, Ezio Loik, Vincenzo Maligoj, Giovanni Maras, Nicolò Pagnoni I, Donato Pagnoni, Gino Pauletich, Stefano Raicovich, Carlo Sepich, Oliviero Serdoz, Oscarre Spadavecchia, Vladimiro Tiblias, Nicolò Ulrich, Rodolfo Volk i Icilio Zuliani, pod vodstvom trenera Eugena Payera.

U sezoni 1937./38. nogometaši Fiumane završili su na 8. mjestu Grupe A (Serie C), dok u Kupu nisu prošli dalje od drugog pretkola. Vrijedi napomenuti da su u prvom pretkolu Kupa svladali pulske rivale iz Griona (3:0). Sezona je označila povratak Marcella Mihalicha u njegovoj posljednjoj igračkoj sezoni, nakon čega je postao trener ekipe. Igrali su: Rodolfo Blecich, Tullio Dapretto, Pericle Gaspardis, Mario Grossi, Giovanni Host, Rodolfo Kregar, Alceo Lipizer, Ervino Loik, Giovanni Maras, Marcello Mihalich, Alfredo Otmarich, Donato Pagnoni II, Carlo Sepich II, Oliviero Serdoz, Vladimiro Serdoz, Nicolò Ulrich i Rodolfo Volk.

Sezonu 1938./39. završili su na najvišoj poziciji otkad se natječu u Grupi A. Završili su na četvrtom mjestu i pružili su dobre partije, pobijedili su prvaka Udinese 3:1, rivale Grion iz Pule 4:1 i deklasirali su momčad Pro Gorizia 7:1. Kroz sezonu igrali su: Pompeo Bertok, Tullio Dapretto, Mario Grossi, Rodolfo Kregar, Ervino Loik, Emilio Lorenzutti, Stellio Malabotti, Giovanni Maras, Alfredo Otmarich, Donato Pagnoni, Carlo Sepich, Oscarre Spadavecchia, Vladimiro Tiblias, Rodolfo Volk i Antonio Zidarich II, pod vodstvom trenera Marcella Michalicha.

Sljedeće sezone pali su na 6. mjesto u ligi, no u Kupu su došli do četvrtog kola u kojem su ispali od Ligurije. Početak Drugog svjetskog rata nije zaustavio nogometne aktivnosti u Rijeci, liga se odvijala bez prekida, za sada. Tijekom sezone 1939./40. u klubu su bili: Pompeo Bertok, Virgilio Cavalieri, Tullio Dapretto, Rodolfo Kregar, Nicola Leone, Alceo Lipizer, Ervino Loik, Giovanni Maras, Alfredo Otmarich, Bruno Quaresima, Angelo Santin, Carlo Sepich, Oliviero Serdoz, Vladimiro Tiblias, Nicolò Ulrich i Rodolfo Volk, pod vodstvom Marcella Michalicha.

Michalich ponovno odlazi iz kluba, a i iz Rijeke prema Trstu. Klub angažira Angela Piccalugu, bivšeg reprezentativca Italije i trenera Girone i Acquija. Uz već jak i uštiman roster, Fiumana dominira ligom. Uz samo tri poraza te po 12 pobjeda i neriješenih, nakon dugih šest godina Riječani napokon osvajaju Grupu A. U kvalifikacijama za Serie B igraju u kvalifikacijskoj skupini B protiv Pescare, Borzacchini Ternija i Audace SME-a. Prvim mjestom u skupini zajedno s Pescarom ulaze u Serie B. Osim ligaškog podviga, u Kupu su isto ostvarili veliki rezultat. Pobijedivši Ponzianu iz Trsta u pretkolu, u prvom kolu su izbacili Grionu (1:0) i tako pobijedili oba rivala i to na njihovom terenu. Drugo kolo igrali su na Kantridi protiv ekipe CRDA Monfalcone koju su pobijedili 4:0. Volk je upisao hat-trick, a Zambelli jedan pogodak. Domaćinstvo drže i u trećem kolu protiv Pirellija kojeg pobjeđuju 3:1, pogocima Volka (2) i Quaresime. U šesnaestini završnice savladavaju Genovu 2:1, oba pogotka zabio je Quaresima na Kantridi i odveo Riječane u osminu završnice Coppa Italije. Iako su opet igrali na domaćem terenu, ekipa Spezie je pogotkom u produžetcima pobijedila Riječane i prošla dalje. Uspjehe u sezoni 1940./41. ostvarili su: Pompeo Bertok, Tullio Dapretto, Bruno Hervatin, Rodolfo Kregar, Luigi Lavarino, Alceo Lipizer, Ervino Loik, Giovanni Maras, Bruno Quaresima, Angelo Santin, Carlo Sepich, Vladimiro Tiblias, Rodolfo Volk, Bruno Luigi Zambelli, Angelo Piccalunga (trener) i Alessandro Andreanelli (predsjednik).

Posljednje godine i nasljeđe (1941. – 1945.)

Ulaskom u Serie B ambicije riječkih nogometaša brzo su pale u vodu. Prvu pobjedu vidjeli su tek u 14. kolu protiv Spezije (3:2), koja ih je koji mjesec ranije izbacila iz Kupa (4:0). Iako su nastavili pobjedom protiv Lucchesea 5:0, ponovno upisuju poraz protiv Novare (3:2) i prvi dio prvenstva zaključuju pobjedom nad Sienom (2:1). U prvih 17 kola upisali su tri pobjede, devet poraza i pet izjednačenih utakmica. Skupili su sveukupno 11 bodova i našli se u borbi za ostanak u ligi do kraja sezone.

Nastavak sezone otvaraju pobjedom 1:0 protiv Brescije pogotkom Poggija. Naredna dva kola upisuju poraze, a zatim dvije pobjede nad Reggianom (4:0) i Padovom (2:0). Nažalost, otvaraju negativan niz od pet poraza do pobjede nad Pratom 4:1 u 28. kolu. Posljednjih šest kola skupljaju 7 od mogućih 12 bodova, što im nije bilo dovoljno za ostanak u ligi. Naime, znali su to riječki nogometaši već nakon pretposljednjeg kola kad su pobijedili Novaru 3:0, no iz lige su otišli u stilu. Na stadionu Rino Daus oprostili su se od publike Serie B, utakmicom u kojoj se Angelo Oliviero raspucao s četiri pogotka, a Zambelli je zaključio za 5:0 protiv gostujuće Siene. Zauzeli su 15. mjesto na tablici, dva boda kratki od 14. mjesta koje je zauzela Savona i ostala drugoligaš. Kroz sezonu 1941./42. igrali su: Enzo Belleti, Pompeo Bertok, Arturo Biagi, Luigi Busidoni, Giuseppe Coverlizza, Tullio Dapretto, Giovanni de Giovanni, Guerrino Faini, Italy Famea, Francesco Giuseppe Kanz, Rodolfo Kregar, Livio Lavarino, Alceo Lipizer, Ervino Loik, Angelo Manfredda, Giovanni Maras, Giordano Milloch, Angelo Oliviero, Ottorino Paulinich, Dino Poggi, Cesare Rubinato, Oscarre Spadavecchia, Vladimiro Tiblias, Carlo Tomasi, Rodolfo Volk, Bruno Luigi Zambelli i Antonio Zidarich, pod vodstvom trenera Angela Piccalunge.

Posljednju ligašku sezonu odigrali su u grupi A Serie C u kojoj su, osim standardnih rivala iz Trsta i Pule, imali i gradski derbi s nogometašima Magazzini Generali, koji nakon rata postaje Lučki radnik. Prva dva kola, kao i prošle sezone, otvaraju porazima, ali u trećem skupljaju prve bodove protiv Ponziane velikom pobjedom od 4:0. Nakon još jednog poraza protiv Monfalconea ulaze u pozitivan niz do zimske stanke. U petom kolu u gostima pobjeđuju Ampeleu 2:1, pogocima Zidaricha i Kossovela iz kaznenog udarca. Oba strijelca nastavljaju postizati pogotke u utakmici protiv Trevisa koja također završava 2:1 za Riječane. Nakon toga slijede dvije neriješene utakmice (Mogliano i Grion) i pobjede: u gostima protiv Pierisa (2:1), u gradskom derbiju protiv Magazzini Generali (4:2) i u gostima protiv Vittoria Veneta (2:1). Drugi dio sezone otvaraju neriješenim rezultatom 2:2 protiv Pro Gorizije i nastavljaju pobjedom 1:0 protiv 94º Reparto Distrettuale iz Trsta. Sljedeće kolo upisuju poraz od Ponziane (1:0) te pobjeđuju 1:0 Monfalcone i 7:1 Ampeleu na Kantridi. Nakon visoke pobjede dolazi i visoki poraz 6:1 od Trevisa u gostima. Do kraja prvenstva upisuju pobjede protiv Mogliana (1:0), Griona (2:1), Pierisa (7:0) i Vittorio Veneta (4:1) te neriješeno (1:1) protiv Magazzini Generali. Završili su na trećem mjestu na kraju sezone koja će biti posljednja u fašističkoj Italiji.

Posljednju sezonu (1942./43.) za Fiumanu odigrali su: Enzo Belletti, S. Belli, A. Bernardis, Pompeo Bertok, Cesare Borghi, Tullio Dapretto, Giovanni de Giovanni, M. Grassi, Francesco Giuseppe Kanz, Attilio Kossovel, Mario Laurencich, Ervino Loik, Giovanni Maras, Mirko Marincich, Ottorino Paulinich, Rinaldo Petronio, Dino Poggi, R. Racchetta, Cesare Rubinato, G. Sussain, G. Toffoli, N. Ulrich, Bruno Luigi Zambelli i Antonio Zidarich, pod vodstvom trenera Arthura Kolischa.

Iako su službena natjecanja zaustavljena, utakmice su i dalje bile na raspolaganju. Igrali su se različiti turniri i prijateljske utakmice. Fiumana je odigrala još nekoliko utakmica sve do 11. lipnja 1944. godine, kada je osvojila Coppa Deutscher Berater. Posljednja utakmica u kojoj je Rijeka još bila sastavni dio Kraljevine Italije odigrana je na Kantridi 15. lipnja 1944. godine između veterana Olympie i Glorije. U regionalnoj utakmici Olympia je pobijedila Gloriju rezultatom 3:1. Susret je odigran na dan Sv. Vida unatoč opasnosti od bombardiranja. U proljeće 1945. godine grad prelazi pod vojnu upravu komunističke Jugoslavije. Kao i mnogi drugi klubovi koji su igrali u prvenstvu fašističke Italije, klub se prisilno zatvara 25. travnja 1945. godine.

Nakon kraja rata u Rijeci se odigralo Gradsko prvenstvo od 11. studenoga 1945. do 4. travnja 1946. godine, koje je nazvano po Giovanniju Marasu, rekorderu Fiumane po broju nastupa (248), koji je poginuo u ratu kao partizan 1943. godine u borbi s njemačkim okupatorom na Risnjaku.

Reorganizacijom riječkog nogometa kroz 1946. godinu dolazi do velike rasprave o stvaranju novog predstavnika nogometa grada na Rječini. Povijest se ponavlja i 20 godina nakon osnivanja Fiumane fuzijom obaju lidera riječkog nogometa Olympie i Glorije, stvara se novi nogometni lider u gradu Kvarner-Quarnero. Klub u kojem su igrali bivši igrači Fiumane – Vladimiro Tiblias, Rinaldo Petronio, Mario Laurencich, Nereo Burattini, Alcide Flaibani, Oliviero Nardi i Rodolfo Volk.

Poveznica između Fiumane i Kvarnera (danas HNK Rijeka) bila je jaka; iako nisu bili službeno povezani do prosinca 2020. godine, poveznica je bila očita po igračima koji su ostali igrati u novom klubu te korištenju stadiona na Kantridi. Prije ovog pripojenja povijesti, razni entuzijasti i esuli iz Rijeke, bolje rečeno Fiume, nastavili su tradiciju Fiumane u Italiji; pokraj Torina je djelovao klub do 1985. godine. Dvojica braće koja su rođena u Zari (Zadru), Antonio i Sergio Vatta, ponovno su osnovali Fiumanu 2008. godine i otišli korak dalje. Naime, zatražili su od Talijanskog nogometnog saveza da klub bude primljen u Lega Pro, Prima Divisione za sezonu 2009./10., tj. u isti rang u kojem je igrala Fiumana u posljednjoj sezoni tijekom rata. Na kraju nije postignut nikakav dogovor sa savezom i plan je ubrzo napušten. Sergio Vatta, koji je inicirao ideju, preminuo je 23. srpnja 2020. godine, samo par mjeseci prije najave predsjednika HNK Rijeka Damira Miškovića o službenom spajanju povijesti Fiumane i Rijeke, koja je do tada bila upitna.

Stadion

Nogometaši Fiumane koristili su Stadion Kantrida, koji je otvoren 1. lipnja 1913. godine. Stadion je tijekom fašističkog režima Kraljevine Italije nosio ime Stadio Comunale del Littorio.

Imao je kapacitet od 8000 gledatelja.

Rivalstva

Nogometaši Fiumane imali su rivalstva u talijanskom prvenstvu s nogometašima Griona iz Pule, Triestine i Ponziane iz Trsta. Imali su i rivalstvo s nogometašima Orienta sa susjednog Sušaka. Zbog granice Kraljevine Italije i Jugoslavije oba kluba nisu mogla igrati zajedno utakmice u službenim natjecanjima, te su samo odigravali prijateljske utakmice. To su bile prestižne utakmice jer je dvoboj susjeda značio više od igre – potvrdu nacionalne i političke moći. Unatoč činjenici da je grad bio podijeljen na dva dijela, nogometne veze između Sušaka i Rijeke uvijek su bile vrlo čvrste.

Uprava kluba

Prvu upravu kluba 1926. godine, pod predsjednikom Pietrom Paqualjem činili su: Giovanni Stiglich, Ramiro Antoniani, Federico Battiala, Antonio Capudi, Clemente Marassi, Olivio Musiol, Luigi Pauletich, Albeto Ronchevich, Mario Rora, Anselmo Sandrini, Armando Serdoz, Carlo Simichen, Oscar Sperber, Romeo Sperber i Aristodemo Susmel.

Sezone

Unutar tablice prikazane su sezone Nogometnog prvenstva Kraljevine Italije, od 1926. godine do početka Drugog svjetskog rata.

Sezona Rang Liga Pozicija
1926./27. II. Prima Divisione (Girone B) 6.
1927./28. II. Prima Divisione (Girone B) 3.
1928./29. I. Divisione Nazionale 14.
1929./30. II. Serie B 18.
1930./31. III. I Divisione (Girone A) 10.
1931./32. III. I Divisione (Girone A) 4.
1932./33. III. I Divisione (Girone C) 4.
1933./34. III. I Divisione (Girone A) 4.
1934./35. III. I Divisione (Girone A) 2.
1935./36. III. Serie C (Girone A) 10.
1936./37. III. Serie C (Girone A) 7.
1937./38. III. Serie C (Girone A) 8.
1938./39. III. Serie C (Girone A) 4.
1939./40. III. Serie C (Girone A) 6.
1940./41. III. Serie C (Girone A) 1.
1941./42. II. Serie B 15.
1942./43. III. Serie C (Girone A) 3.

Uspjesi

  • Coppa Federale
Prvak (1): 1928.
  • Serie C (Girone A)
Prvak (1): 1940./41
  • Coppa Italia
Osmina finala (1): 1941.

Reprezentativci

Bitni igrači

Lista bitnih igrača prikazuje igrače po kriterijima: imali su značajnu igračku karijeru u klubu, igrali više od tri sezone ili su, u kraćem periodu ostali zapisani u povijesti kluba.


   

Treneri

  • Béla Károly (1926. – 1927.)
  • Delfino Costanzo Valle (1927. – 1929.)
  • Imre Emmerich Poszonyi (1929. - 1932.)
  • Luigi Ossoinak (1932. – 1933.)
  • Andrea Kregar (1933. – 1936.)
  • Eugen Payer (1936. – 1938.)
  • Marcello Mihalich (1938. – 1940.)
  • Angelo Piccalunga (1940. – 1942.)
  • Artur Kolisch (1942. – 1944.)

Predsjednici

  • Pietro Paquali (1926. – 1928.)
  • Ramiro Antonini (1928. – 1929.)
  • Oscar Sperber (1929. – 1931.)
  • Costanzo Delfino (1931. – 1936.)
  • Alessandro Szemere (1936. – 1937.)
  • Eugenio Zoncada (1937. – 1938.)
  • Alessandro Andreanelli (1938. – 1939.)
  • Giuseppe Ianetti (1939. – 1940.)
  • Alesandro Andreanelli (1940. – 1941.)
  • Carlo Descovich (1941. – 1942.)
  • Andrea Gastaldi (1942. – 1945.)

Galerija

Izvori

Retrieved from "https://kvarnerpedia.com/wiki/index.php?title=US_Fiumana&oldid=2470"