Vaterpolski klub Primorje je vaterpolski klub iz Rijeke.
| VK Primorje EB Rijeka | |
| |
| Puno ime: | Vaterpolo klub Primorje Erste Bank Rijeka |
| Osnovan: | 1908. |
| Sport: | Vaterpolo |
| Plivalište: | Bazeni Kantrida (Olimpijski bazen 1 |
| Kapacitet: | 1200 |
| Navijači: | Navijači Primorja |
| Liga: | 1. HVL |
| Rang lige: | I. |
| Službenica stranica: | https://vaterpolo-primorje.hr/ |
Klub je osnovan 1908. godine, na Sušaku kao Srednjoškolski sportski klub Victoria. Primorje je najstariji vaterpolski klub u Hrvatskoj i najstariji sportski klub u Rijeci. Kroz svoju dugu i bogatu povijest Primorje osvojio je tri nacionalne i regionalne lige, pet nacionalnih kupova te su sudjelovali u više europskih finala.
Kroz svoju dugu i bogatu povijest, Primorje je osvojio tri nacionalne i regionalne lige, pet nacionalnih kupova te je sudjelovao u više europskih finala.
Klub je proizveo brojne reprezentativce od kojih su Olimpijci: Zdravko Kovačić, Ivica Jobo Kurtini, Frano Nonković, Dejan Dabović, Zoran Mustur, Zoran Roje, Damir Glavan, Igor Hinić, Vladimir Vujasinović, Danije Premuš, Samir Barać, Damir Burić, Sandro Sukno, Ivan Krapić, Anđelo Šetka i Josip Vrlić
Klub se natječe u najvišem rangu Hrvatske vaterpolske lige. Zbog sponzorstva klub se trenutno zove VK Primorje Erste Bank.
Povijest
Victoria Sušak (1908. – 1945.)
Osnovan prvobitno kao nogometni klub na inicijativu sušačkih gimnazijalaca 1908. godine, Srednjoškolski športski klub Victoria mijenja ime već dvije godine nakon toga u Hrvatski športski klub Victoria. Plivačke aktivnosti dolaze tek 1912. godine, kada se počinju održavati prve plivačke utrke u Sušaku. Nakon Prvog svjetskog rata klub mijenja ime u Jugoslavenski športski klub Victoria, koje stoji do kraja Drugog svjetskog rata.
Vaterpolo selekcija Victorije službeno je formirana 1921. godine. Prve značajne rezultate vaterpolisti počinju ostvarivati tijekom desetljeća. Igrali su završnicu Jugoslavenskog prvenstva 1924. godine protiv Sombora, koju su izgubili rezultatom 5:1. Naredne dvije sezone završavaju na 4. i 3. mjestu u prvenstvu, dok 1927. godine nisu nastupili na prvenstvu. Razlog je bio umor istih plivača koji su nastupili i u drugim disciplinama i jednostavno nisu mogli ozbiljno odigrati utakmicu protiv Građanskog (Zagreb). Drugo mjesto opet postižu 1933. godine, kada gube finale od Juga (Dubrovnik). Pet godina kasnije osvajaju Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije pobijedivši 7:5 ljubljansku Iliriju. Prvaci 1938. godine bili su: Janko Matković, Vlado Polić, Dušan Marčeta, Ivica 'Jobo' Curtini, Božo Grkinić, Boris Polić i igrač-trener Vazmoslav Pavešić.
Sljedeće sezone (1939.) reorganizacijom prvenstva viktorijaši se nisu snašli u novom formatu i ne uspijevaju ući u završnicu prvenstva. Posljednje Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije 1940. Victoria je završila na drugom mjestu, dva boda ispod Juga (Dubrovnik).
Dva mjeseca nakon što su fašisti ušli u Sušak, sve selekcije u klubu odbijaju sudjelovati u prvenstvu NDH. U razdoblju od 1941. do 1943. igrači treniraju, ali nema javnih nastupa, a zatim nema ni traga sportskog rada - svi iz kluba se priključuju u Drugi svjetski rat.
Osnivanje Primorja (1945. – 1958.)
Završetkom rata i početkom stvaranja nove države, došlo je do gašenja mnoštva klubova na području Rijeke. Dok je Victoria djelovala u susjednom gradu Sušaku, započeli su već 1945. godine procesi spajanja oba grada. Tako su funkcioneri kluba bili prisiljeni promijeniti ime kluba kako bi mogli nastaviti svoj rad uz povijest i baštinu prijašnje Victorije.
Mićo Blažina i Zdravko Kovačić osnivaju Omladinsko fiskulturno društvo Primorac. Za predsjednika je izabran prof. Blaž Polić, otac braće Polić, prvih vaterpolskih reprezentativaca Victorije. Prvu vaterpolsku momčad Primorca 1945. godine činili su: Viktor Križanec, Zvonko Klemen, Viktor Hreljanović, Aladar Boršić, Duško Marčeta, Zdravko Ćiro Kovačić i Ivica Jobo Kurtini.
U srpnju 1946. pobjedili su gostujuće vaterpoliste Slavije iz Praga u dvije utakmice ukupnim rezultatom od 12:1.
Spajanje s klubom Jedinstvo sa Sušaka, povučeni parolom „Nema povratka na staro!“, bivši Viktorijaši u klubu biraju ime Primorje za novonastali klub koji je osnovan 8. siječnja 1947. godine.
Svoje prvo prvenstvo pod novim imenom završavaju na petom mjestu. Narednih par godina su pri vrhu, ali suparnici Hajduk (Split), Jug (Dubrovnik) i čak Mornar (Split) bijahu bolji. Konsolidaciju imaju u igračima Zdravku Kovačiću i Ivici Kurtiniju koji promoviraju klub uspješnim nastupima u reprezentaciji.
Već početkom desetljeća, točnije 31. ožujka i 1. travnja 1950. godine, dešava se zanimljivo gostovanje u Beču protiv momčadi Union. Vaterpolisti Primorja prvi su dan izgubili 7:6, dok su drugi dan pobijedili 8:5. Iako uobičajeni sportski susret s naglaskom na 'gostovanje u inozemstvu', bila je to prva utakmica u svjetskom vaterpolu odigrana po novim pravilima – pokretni umjesto statičkog vaterpola!
Okončavši posljednje tri sezone na četvrtom mjestu, Primorjaši su očekivali bolji plasman na državnom prvenstvu 1952. godine. Neočekivana pobjeda 4:3 u prvoj utakmici protiv Mornara, koji će na kraju osvojiti prvenstvo, pokazala je veliku motivaciju u Primorjašima. Ostaje zapisano u monografiji kluba da je ostatak prvenstva tekao protiv riječkih vaterpolista od strane sudaca, i stoji citat Zdravka Kovačića: „Zbog čega mi treniramo i mučimo se, ako nam jedan čovjek sa zviždaljkom upropasti sav trud i volju za razvoj ubuduće?!“ Vaterpolisti Primorja zauzeli su peto mjesto, a oni su bili: Zdravko Kovačić, Ivo Volčić, Tomislav Mohorić, Ivan Curtini, Zdenko Tijanić, Milan Prica, Duško Negovetić, Danko Pavešić, Igor Koprivnikar i Kudiš.
Na juniorskom državnom prvenstvu u Beogradu, iste godine, primorjaši osvajaju šesto mjesto. Igrali su: Andre Bahorić, Linić, Jerko Štampalija, Smokvina, Mario Vukelić, Viola, Vazmo Pavešić, Saršon i Boris Koprivnikar. Bolji plasman juniora Primorja dolazi godinu dana kasnije, kada dolaze do drugog mjesta državnog prvenstva, iza Juga u postavi: Andre Bahorić, Jerko Štampalija, Ivo Viola, Darko Zamolo, Mario Vukelić, Smokvina, Vazmo Pavešić i Boris Koprivnikar.
Seniorska selekcija je 1953. godine zauzela četvrto mjesto u državnom prvenstvu. Najupečatljiviji su bili Zdravko Kovačić i Ivica Curtini koji su vukli momčad kroz tijesne utakmice, posebice utakmicu s Mornarom. Iako je Primorje pobijedilo rezultatom 6:4, zapisano je da je u utakmici Curtini gotovo sam igrao, davši svih šest golova i plivajući u kontinuitetu bez statiranja. Kovačić je kroz turnir bio glavni pogon obrane. Kroz godinu vaterpolisti Primorja su imali nekoliko međunarodnih susreta. Gostovanjem u Italiji protiv državnog prvaka Rari Nantes Camogli pobjeđuju jednu od dvije utakmice. Utakmice protiv ljubljanskog Primorja i Ilirije uspješno pobjeđuju, isto kao i Union iz Beča, kojeg su ugostili u Rijeci.
Prvenstvo 1954. godine održava se u Rijeci na Gradskom kupalištu. Trenersku ulogu vaterpolista preuzima Zdravko Kovačić i primorjaši se upuštaju u jednu prilično kompliciranu avanturu 'četverodijelnog' državnog prvenstva. U prvom kolu Primorje s lakoćom pobjeđuje somborski Polet 9:0, u drugom 5:2 Jadran Herceg Novi, u trećem Mladost (Zagreb) s tijesnih 2:1 i četvrto kolo završava neodlučeno sa splitskim Jadranom. Tijekom prvog dijela turnira kružili su komentari u medijima, čak i od predsjednika plivačkog saveza Jugoslavije Joze Babića, kako u Rijeci fali adekvatno plivalište. Drugi dio turnira odigran je u Zagrebu. Primorje gubi prvu utakmicu 4:3 protiv Juga (Dubrovnik), drugu igra neodlučeno sa zagrebačkom Mladosti i na kraju pobjeđuje Korčulu 9:2. Uzvratne u Splitu prošle su pobjedama 5:1 protiv Jadrana iz Herceg Novog i Poleta iz Sombora te gubitkom 6:3 od splitskog Jadrana. Prvenstvo se zaključuje preseljenjem u Dubrovnik. Primorje gubi od Juga 5:1 i dobiva Mornar 4:3 i Korčulu 3:2, da bi na kraju završili na četvrtom mjestu. Ivica Curtini je od 62 gola, postigao 41, a uz njega igrali su: Danko Pavešić, Tomislav Mohorić, Jerko Štampalija, Ivo Volčić, Milan Prica, Vazmo Pavešić i igrač-trener Zdravko Kovačić.
Naredne 1955. godine mijenja se vaterpolsko natjecanje od turnir formata u prvenstvo. Osim toga, po prvi je put odvojeno plivačko i vaterpolsko natjecanje, što je najviše pogodilo Primorje koje je imalo najdulja i najskuplja putovanja. U prvom kolu prvenstva riječki vaterpolisti pobjeđuju beogradski Partizan 3:1, rezultat koji ponavljaju i u uzvratnom kolu. U Herceg Novom gube 3:2 od Jadrana, a u Dubrovniku 5:2 od Juga. Utakmica u Dubrovniku ostala je zapamćena po međusobnom sukobljavanju igrača u vodi zbog neadekvatnih odluka suca Duvnjaka. Nakon napornih putovanja i lošeg gostujućeg niza, vaterpolisti Primorja imali su šansu na svom terenu osigurati plasman u finalnu grupu državnog prvenstva. U odlučnoj utakmici na Gradskom kupalištu u Rijeci, Primorje je pobijedilo 3:1 Jadran iz Herceg Novog. Na završnom prvenstvu u vaterpolu, u prvom kolu odigranom u Splitu protiv Mornara gube 3:1. Zanimljivo je što je utakmicu sudio dr. Henrik Kumar, koji je prilikom suđenja prijašnje utakmice Primorja završio u moru od strane gledatelja. Naslućivalo se suđenje na stranu Mornara, argument koji pristiže u sljedeći poraz protiv splitskog Jadrana. Čelnici Primorja ulažu žalbu na sudački dvojac utakmice, te se utakmica poništava i odigrava nova sljedeći dan. U toj utakmici sudac Lambaša iz Beograda dosudio je čak četiri četverca protiv Primorja. Nakon što je prvi od ta četiri obranio, u znak prosvjeda na olako dosuđivanje četveraca, Zdravko Kovačić okreće leđa i ostale četverce ne brani. Utakmicu s Jugom gube 6:0, ali igrali su bez četiri glavna igrača, tj. Curtinija, Kovačića, Tijanića i Mohorića. Na kraju su prvenstvo završili na petom mjestu, tj. predzadnjem u završnici.
Sljedeće sezone događa se pravi šok. Od deset utakmica u Prvoj saveznoj ligi, Primorje uspijeva pobijediti samo tri: u prvom kolu splitski Jadran 3:2, u četvrtom kolu 5:2 Jadran iz Herceg Novog, te u petom kolu Jug 2:1. Sve ostale utakmice su izgubili i potom na šestom, tj. posljednjem mjestu su ispali iz lige.
Vaterpolsko prvenstvo druge lige 1957. godine održalo se u Paliću kraj Subotice. Primorjaši su u deset utakmica ostvarili devet pobjeda, te se ponovno vratili u Prvu ligu. Nažalost, nisu se uspjeli zadržati dugo, odmah sljedeće sezone ponovno ispadaju, ovoga puta na duže vrijeme. Posljednju prvoligašku momčad Primorja 1958. godine činili su: Andre Bahorić, Brguljan, Danko Pavešić, Igor i Boris Koprivnikar, Darko Zamolo, Jerko Štampalija, Ivo Viola, Tomislav Mohorić, Božidar Bakorić, Vojko Baraba i Mario Vukelić.
Druga liga (1959. – 1970.)
Nakon drugog ispadanja iz Prve lige, vaterpolistima Primorja slijedila je duga borba za povratak u viši rang.
Pokušaj ekspresnog povratka nije upalio 1959. godine. Čak ni vješta obrana Zdravka Ćire Kovačića na vratnici nije pomogla osigurati Riječanima više od drugog mjesta. Sljedeće sezone, 1960., prvo ili drugo mjesto bilo je potrebno za promociju. Na posljednjim utakmicama pobjeđuju KPK i Spartak, ali gubitak od splitskog POŠK-a stavlja ih na treće mjesto. Time dobivaju pravo na kvalifikacije s osmom ekipom Prve lige, u ovom slučaju Partizan iz Beograda. Primorje zbog potpune nespremnosti i nemogućnosti iole pristojnijeg treniranja otkazuje kvalifikacije i ostaje u ligi.
Pred kraj sezone 1961., odmjeruju snage protiv kotorskog Primorca, ujedno i glavni konkurent za ulazak u Prvu ligu. Na Gradskom kupalištu pred tisuću animiranih gledatelja u tijesnoj utakmici pobjedili su rezultatom 3:2, čijim nada u uspjeh u prvenstvu Druge lige polako prelazi u usmjerenje. Posljednje utakmice sezone igraju se dijelom u Kotoru, dijelom u Beogradu. Primorje se buni, želi turnir u Rijeci, ulaže prosvjed, jer u prošle dvije sezone se također igrala završnica u spomenutim gradovima. Klub postavlja o favorizmu klubova iz Kotora i Beograda unutar saveza. Veći upitnik je postavljen nakon što je savez priznao da su ponudu iz Beograda dobili nakon Riječke i to nakon zakazanog roka. No uz priznanje nije došlo do ispravke, savez odbija prosvjed Primorja i utakmice se nastavljaju u Kotoru i Beogradu. U Kotoru Primorac pobjeđuje 3:2 Primorje, u Beogradu Primorje pobjeđuje 4:2 Primorac. Na tablici je Primorje stajalo ispod Primorca sa porazom više. Nada Primorjaša ovisila je o utakmici zadnjeg kola između Primorca i Crvene Zvezde. U tijesnoj utakmici gdje su beograđani promašili dva četverca, Primorac slavi rezultatom 3:2. Jedan pogodak spriječio je Primorje na povratak u elitu. Za momčad Primorja 1961. godine igrali su: Tomislav Mohorić, Vojko Baraba, Ivica Hurčak, Božidar Bakotić, Frane Dobrila, Mario Vukelić, Vlado Rajković, Boris Koprivnikar, Anton Vujić, Ivo Viola, Ivica Šnurer i Milivoj Perović.
Sljedeće sezone Primorjaši se bore da ostanu drugoligaši! Na kraju sezone završavaju na predzadnjem mjestu iznad Ljubljane, a u Prvu ligu ulazi Crvena Zvezda. Sezonu 1963. imali su šansu osvetiti se kotorskom Primorcu koji je ispao u njihov rang. No pokazali su se prejakim za riječane. Iste sezone se ekspresno vraćaju, dok Primorje i dalje čeka svoj povratak. Sezonu 1963. su igrali: Frane Dobrila, Ivica Šnurer, Mario Vukelić, Tomislav Mohorić, Milivoj Perović, Boris Koprivnikar i Andre Bahorić.
Godinu nakon na mjesto trenera momčad preuzima proslavljeni vaterpolski reprezentativac Lovro Radonić. Uvjereno najavljuje povratak Primorja u Prvu ligu pod svaku cijenu. Ulaze u novu sezonu s novim formatom, naime igra se liga u dvije skupine - sjeverna i južna. Riječanima je pripala južna skupina koja se igra prvim dijelom prvenstva na Korčuli, a drugim u Rijeci. U grupi s Primorjem su domaćini iz KPK, te Kranjski Triglav i Jedinstvo iz Zadra. Vaterpolisti Primorja u Korčuli savladavaju KPK 6:2, Triglav 5:0, Jedinstvo 5:3, a u Rijeci nastavljaju niz s KPK 4:1, Triglavom 6:1 i Jedinstvom 6:2. Odlični rezultati odazivaju se i u organizaciji. Naime nekoliko dana pred turnir na Gradskom kupalištu Mario Vukelić, tada ponajbolji igrač momčadi dobiva zadatak da nabavi nove mreže i obojicu vratnice gola, a Igor Koprivnikar koji je bio i tehniko, morao je drugu četvrtinu utakmice KPK - Triglav zbog žestokog nastanka valova, odstajati u moru i pridržavati konopac kojim su vrata bila vezana za betonske stupove plivališta. Završni dio prvenstva se igra u Rijeci. Primorje s Crvenom Zvezdom igra nerješenu utakmicu 3:3, a pobjeđuje Bečeja 4:0 i KPK 5:3. U nastavku gube 4:0 od Zvezde i 3:2 od KPK, a pobjeđuju Bečeja s rezultatom 6:0. Crvena Zvezda ulazi u Prvu ligu, Primorje ostaje mjestom ispod njih i Jug se pridružuje drugoligaškom društvu. Konsolidaciju drži u osvajanju prvog Zimskog kupa grada Rijeke i drugim mjestom na zimskom prvenstvu države u Zagrebu.
Godine 1965. u Rijeci na Bazenu Školjić se po prvi put održava Zimsko prvenstvo Jugoslavije. Sudjeluje 13 klubova, od kojih Primorje zauzima prvo mjesto. Po već uobičajenom, vaterpolisti Primorja ne uspijevaju ući u Prvu ligu, borba koja će trajati do kraja Radonićeva angažmana kao trener. Godine 1966. nisu mogli pružiti otpor Jugu koji se vraća u Prvu ligu. Primorje zauzima treće mjesto s igračima: Hurčak, Boris Koprivnikar, Milivoj Perović, Rubeša, Viškanić, Štrucelj, Tomislav Mohorić, Matejčić, Tomac, Markić, Šimunić i Đuro Cirković. Dok po ljeti nemaju uspjeha, po zimi bilježe uspjehe, pogotovo 1966. godine. Primorje pobjeđuje u trećem Zimskom kupu grada Rijeke, osvaja drugo mjesto na Zimskom prvenstvu u Zagrebu i pobjeđuje na prvom Zimskom prvenstvu za pionire. U to vrijeme vaterpolisti Primorja teško održavaju kontinuitet preko ljeta i zime. Najveći problem bio je što je falio ljetni bazen, problem koji je pratio klub kroz većinu svoje povijesti.
Pred zimsko prvenstvo 1967. godine, trener Lovro Radonić najavljivao je prvenstvo medijima u velikom pesimizmu. Iako zbrinjavajuće, opravdano je činjenicom da desetak dana pred početak prvenstva niti na jednom treningu nije bila kompletna momčad. Prednost su dobili mlađi igrači: Matejčić, Brusić, Brkljačić, Maračić, Viškanić, Rubeša, Markić, Štrcelj, Šimunić, Cirković, Simčić i Linšak. U šest odigranih kola tog prvenstva imaju jednu neriješenu utakmicu i sve ostale gube. Igra koja se zbivala na bazenu potvrdila je izjave Lovra Radonića. Na ljetnom prvenstvu Druge lige u Korčuli i Splitu, Primorjaši su se borili za opstanak u ligi. Ostvareno je pet pobjeda i doživljeno osam poraza.
Povodom 60. godišnjice kluba 1968. godine, vaterpolisti zajedno uz ostale selekcije kluba održali su prigodnu proslavu na Školjiću. Vaterpolist Primorja ugostili su dubrovački Jug i pobjedili rezultatom 7:6. Osim dobre utakmice, na godišnjicu se Tomislav Mohorić umirovio od aktivnog igranja. Iste godine nisu se uspjeli plasirati u Prvu ligu, iako se vidljiv napredak u momčadi dolazi do trenerske smjene. Nakon četiri godine odlazi Lovro Radonić, a za trenera je angažiran zagrebačan Vlado Rajković. Kao savjetnik Primorja subotom i nedjeljom dolazi u Rijeku i tim danima vodi treninge. Kad je odsutan, zamjenjuje ga Tomislav Mohorić. Prvenstvo su završili na trećem mjestu ispod KPK i POŠK-a.
Metkovčan Frane Nonković dolazi u Primorje na mjesto trenera 1969. godine. Dolazak bivšeg reprezentativca je bio pomalo ilegalan. Odstavši bez licence za igranje u Crvenoj Zvezdi, riječani su iskoristili priliku i osigurali ga trenerskim angažmanom. Te godine Primorjaši su ostali u drugoj ligi, ali stvorila se nova generacija juniora kojoj treba trener i suigrač formata Frane Nonkovića. Sljedeće godine dobiva i pristup igranju i dostojna kampanja za ulazak u Prvu ligu počinje. Nastup Primorja u plivalištu Volosko počinje u velikom stilu. Svladani je Bečeji 15:1, nakon što je poveo 1:0! S Crvenom Zvezdom doživljava minimalan poraz u Beogradu, ali ju u Voloskom sigurno pobjeđuje 6:2. Kroz sezonu na domaćim utakmicama riječane bodri prosječno po 2000 gledatelja. Nastavkom oba okršaja s KPK potvrđuje izgleda da je Primorje nezadrživo. Tome u prilog ide i rezultat Crvene Zvezde u Zadru, gdje s Jedinstvom igra 5:5. Nezadovoljni rezultatom Zvezda se žali zbog nastupa jednog igrača u redovima Zadrana, komisija spremna čeka na žalbu i odmah rješava poništavanje utakmice s rezultatom 6:0 u korist Zvezde.
Prava drama se zakuhala pri završnici u kojoj Primorje i Crvena Zvezda ulaze s istim brojem bodova. Posljednja dva kola Primorje pobjeđuje 19:9 Jedinstvo i 17:4 Ljubljanu. Zbog neriješene utakmice Crvene Zvezde i Spartak Subotice, Riječani su bodom više osvojili prvo mjesto i pravo na kvalifikacije s Rivijerom iz Đenovića. Prvu utakmicu gostima remizirali 6:6, a domaću utakmicu na Volosku dominiraju pobjedom 9:2 i nakon 12 godina vraća se u Prvu ligu. Momčad koja je vratila Primorje u prvoligaško društvo činili su: Antonio Battistella, Marasović, Boris Koprivnikar, Franjo Nikolov, Lovrović, Linšak, Štrucelj, Simčić, Brkljačić, Viškanić i trener-igrač Frane Nonković.
Primorje time okreće novo poglavlje u svojoj povijesti.
Imena kroz povijest
- SSK Victoria Sušak (1908. – 1910.)
- HŠK Victoria Sušak (1910. – 1918.)
- JŠK Victoria Sušak (1919. – 1945.)
- FD Primorac Sušak (1945. – 1947.)
- VK Primorje Sušak (1947. – 1948.)
- VK Primorje Rijeka (1948. – 1992.)
- VK Primorje Croatia Line Rijeka (1992. – 1999.)
- VK Primorje Riječka Banka Rijeka (1999. – 2003.)
- VK Primorje Erste Bank Rijeka (2003. – danas)
Grbovi kluba
-
Grb HŠK Victoria Sušak -
Grb JŠK Victoria Sušak -
Grb FD Primorac Sušak
Bazen
Vaterpolisti Primorja dobili su zimski bazen na Školjiću 1963. godine. Uz dimenzije od 25 x 12,5 x 1,80 do 3,80 metara, bile su i skakaonice od jednog, tri i pet metara te tribine uz dvije galerije čiji je sveukupni kapacitet bio do 700 gledatelja.
Plivalište Bazeni Kantrida se nalaze na Kantridi. Objekt je izgrađen 1972. godine, a rekonstruiran je 2008. i 2011. godine.
Vaterpolisti Primorja koriste Olimpijski bazen 1. Unutar bazena stane 1200 gledatelja. U novom kompleksu našli su se i restoran, caffé bar, trgovine, fitness, welness, zatim uredske prostorije, prostorije za sastanke, te velika garaža s 150 parkirnih mjesta.
Izvor: [1]
Navijači
KN navijača VK Primorje je službeni klub navijača. Iako je djelovala već prije kao neformalna skupina od 2014. godine, registrirani su kao klub navijača. Prate i bodre vaterpoliste Primorja u Hrvatskoj i Europi. Skraćeni naziv za skupinu je Navijači Primorja
Himna kluba je „Uz Primorje do pobjede“ (2010.). Autor pjesme je Olja Dešić.
Rivalstva
Vaterpolisti Primorja imaju dugogodišnje rivalstvo s vaterpolistima dubrovačkoga Juga i zagrebačke Mladosti. Imali su i lokalni derbi s vaterpolistima opatijskog Kvarnera tijekom 90-ih i 2000-tih godina, kada su igrali zajedno u Prvoj ligi.
Uprava kluba
Upravu kluba čine: predsjednik Samir Barać, dopredsjednici Damir Glavan i Domagoj Gravovac, tajnica Lara Brozičević, referentna organizacije Alexandra Ratković i članovi izvršnog odbora kojeg čine: Velibor Panjković, Maja Depikolzuane, Marino Vukelić, Željko Šimac, Franjo Mihelčić, Neven Jušić, Kristian Tončić, Hrvoje Grabovac i Luka Ivančić.
Trenutno vodstvo momčadi čine:
- Glavni trener: Igor Hinić
- Pomoćni trener: Boban Voštić
Izvori: [2]
Sezone
Kraljevina SHS/Jugoslavija
Unutar tablice prikazane su sezone od početka Jugoslovenskog vaterpolskog prvenstva, 1921. godine, do kraja 1940. godine.
|
SFR Jugoslavija
Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Jugoslovenskog vaterpolskog prvenstva", 1947. godine, do kraja 1991. godine.
|
Hrvatska
Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Hrvatskog vaterpolskog prvenstva", 1992. godine.
|
Primorje u Europi
Regionalna liga
Unutar tablice prikazane su sezone VK Primorja u regionalnoj ligi.
| Sezona | Natjecanje | Pozicija |
|---|---|---|
| 2008./09. | Adriatic league | 7. |
| 2009./10. | Adriatic league | 7. |
| 2010./11. | Adriatic league | 3. |
| 2011./12. | Adriatic league | 2. |
| 2012./13. | Adriatic league | 1. |
| 2013./14. | Adriatic league | 1. |
| 2014./15. | Adriatic league – A1 | 1. |
| 2015./16. | Adriatic league – A1 | 2. |
| 2016./17. | Adriatic league – A1 | 7. |
| 2017./18. | Adriatic league – A1 | 10. |
| 2018./19. | Adriatic league – A2 | 4. |
| 2019./20. | Adriatic league | 6. |
| 2023./24. | Regional waterpolo league | 4. |
| 2024./25. | Regional waterpolo league | 9. |
Uspjesi
Nacionalna natjecanja
- 1. HVL
- Prvak (2): 2013./14., 2014./15.
- Doprvak (5): 2003./04., 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2015./16.
- Treće mjesto (5): 1993./94., 1995./96., 2002./03., 2009./10., 2023./24.
- Hrvatski kup
- Prvak (4): 1995./96., 2012./13., 2013./14., 2014./15.
- Finalist (3): 2002./03., 2010./11., 2015./16.
- 1. savezna liga Jugoslavije
- Doprvak (2): 1979., 1983.
- Treće mjesto (1): 1948., 1978., 1984.
- 2. savezna liga Jugoslavije
- Prvak (3): 1957., 1964. (Jug), 1970.
- Zimsko prvenstvo Jugoslavije
- Prvak: 1965.
- Doprvak: 1964.
- Prvenstvo SHS /Kraljevine Jugoslavije
- Prvak (1): 1938.
- Doprvak (4): 1924., 1933., 1940., 1979., 1983.
- Jugoslovenski kup
- Prvak (1): 1979.
- Finalist (1): 1976.
Europska natjecanja
- LEN Champions League
- Finalist (2): 2011./12., 2014./15.
- Treće mjesto (2): 2003./04., 2013./14.
- LEN Cup Winners' Cup
- Finalist (2): 1976./1977.
- Treće mjesto (2): 1979./80., 1995./96.
- LEN Euro Cup
- Finalist (1): 2023./24.
- COMEN Cup
- Prvak (1): 1996.
- Adriatic League
- Prvak (3): 2012/13., 2013./14., 2014./15.
- Doprvak (2): 2011./12., 2015./16.
Mlađi uzrasti
- Prvenstvo Hrvatske za juniore
- Doprvak (1): 2022./23.
- Treće mjesto (5): 2016./17., 2020./21., 2021./22., 2023./24., 2024./25.
- Prvenstvo Jugoslavije za juniore
- Doprvak (1): 1953.
- Hrvatski kup za juniore
- Prvak (2): 2021., 2025.
- Prvenstvo Hrvatske za mlađe juniore
- Prvak (4): 2014./15., 2016./17., 2020./21., 2022./23.
- Treće mjesto (4): 2015./16., 2018./19., 2019./20., 2021./22.
- Prvenstvo Hrvatske za kadete
- Prvak (2): 2018./19., 2019./20.
- Doprvak (1): 2015./16.
- Treće mjesto (1): 2020./21.
- Prvenstvo Hrvatske za mlađe kadete
- Prvak (1): 2014./15., 2017./18., 2018./19., 2019./20.
- Doprvak (1): 2015./16.
- Treće mjesto (1): 2016./17.
- Prvenstvo Hrvatske za nade
- Prvak (1): 2016./17., 2017./18.
- Doprvak (1): 2014./15., 2015./16., 2018./19.
- Prvenstvo Hrvatske za mlađe nade
- Treće mjesto (2): 2017./18., 2024./25.
Reprezentativci
Popis reprezentativnih igrača koji su igrali za VK Primorje:
.svg.png){kind=small}
.svg.png){kind=small}
Bitni igrači
Unutar popisa bitnih igrača nisu uključeni reprezentativci s liste iznad.
Treneri
- Branko Lončar (1914.)
- Vazmoslav Pavešić
- Filip Bonačić
- Zdravko Kovačić (1954.)
- Ivica Curtini
- Vjekoslav Despot
- Igor Koprivnikar
- Ivan Šamanić
- Ivan Tomić
- Toni Petrić
- Vlado Rajković (1961. – 1964.)
- Lovro Radonić (1964. – 1968.)
- Vlado Rajković i Tomislav Mohorić (1968.)
- Frane Nonković (1969. – 1979.)
- Đuro Cirković (1979.)
- Ljubiša Mečkić (1980.)
- Zoran Roje (1980. – 1981.)
- Feđa Pjenović (1981. – 1982.)
- Dejan Dabović (1982. – 1985.)
- Nikola Pajalić (1985.)
- Dejan Dabović (1986. – 1987.)
- Frane Nonković (1987. – 1989.)
- Ozren Bonačić (1989.)
- Dejan Dabović (1990. – 1991.)
- Zlatko Bibanović (1991. – 1992.)
- Željko Tonković (1992.)
- Zoran Roje (1993. – 2003.)
- Željko Tonković (2003. – 2005.)
- Zoran Roje (2005. – 2010.)
- Ivan Asić (2011. – 2016.)
- Igor Hinić (2017. – danas)
Predsjednici
- Zdravko Kovačić
- Predrag Vojinović
- Boris Koprivnikar
- Marijan Vukelić
- Želimir Perović
- Marijan Risek
- Marin Modrić
- Marijan Brala
- Sanjin Kajba
- Berislav Matijević
- Dalibor Goleš
- Željko Vidan (2005. – 2009.)
- Predrag Sloboda (2009. – 2017.)
- Samir Barać (2017. – danas)
Ostali sportovi
Osim vaterpola, Victoria i kasnije Primorje imali su razne selekcije u mnogim drugim sportovima.
Među njima su:
- HSK Victoria – Selekcija igračica sporta hazena. Popularni sport nalik rukometu igran početkom 20. stoljeća, između dva rata.
- KDP Primorje – Klub daljinskog plivanja koji je osnovan 2010. godine.
- KK Primorje – Košarkaška selekcija koja je započela 1938. godine kao Victoria.
- NK Victoria – Nogometni klub osnovan 1908. godine. Začetnik Primorja.
- PK Primorje – Plivački klub koji datira od 1912. godine.
- RK Primorje – Rukometna selekcija koja je bila aktivna tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.
- ŽVK Primorje – Osnovan prvo kao ženska vaterpolska selekcija, kasnije zaseban klub, te ponovno dio ŠD Primorje '08.
Izvori
- Danko Pavešić, Srećko Cuculić - Victoria - Primorje 1908 - 1998 (ŠD Primorje 08, 1998.)
- HVS - Stoljeće hrvatskog vaterpola (2010.)
- Sušačka revija: Broj 62/63
- SportCom.hr: SKUPŠTINA VK-a PRIMORJE Samir Barać postao predsjednik VK-a Primorje