Kvarnerpedia

NK Crikvenica

Revision as of 09:56, 3 June 2026 by Admin (talk | contribs) (→Sezone)
(diff) ← Older revision | Latest revision (diff) | Newer revision → (diff)

NK Crikvenica je muški nogometni klub iz Crikvenice.

NK Crikvenica
Puno ime: Nogometni klub Crikvenica
Osnovan: 1919.
Sport: Nogomet
Igralište: GS Crikvenica
Kapacitet: 2050
Navijači: /
Liga: 3. NL – Zapad (2025./26.)
Rang lige: IV.
Službenica stranica: https://www.nk-crikvenica.com/

Trenutno se natječe u 3. NL – Zapad.

Klub ima dugu i bogatu povijest koja traje preko 100 godina od svojeg osnutka 1919. godine. Kroz razne promjene imena i režima klub je držao neprobitnu konstantu igrajući u nižim ligama. U Hrvatskoj nogometnoj ligi natjecali su se u trećem i četvrtom rangu.

Kroz povijest proizveo je mnoge poznate nogometaše koji su igrali prvoligaški nogomet i u inozemstvu kao što su: Ivo Car - Solarić, Vladimir Lukarić, Ivo Katnić, Zoran Volf, Edis Jasprica, Nikica Milenković, Milan Ružić i drugi.

Povijest

Početci kluba (1919. – 1945.)

Tri tjedna nakon rata, prvog prosinca 1918. godine, Crikveničani su pobijedili Senjane, a ekipe tada nisu imale imena. Cijeneći interes mladih i želju da se natječu u nogometnoj igri sa svojim vršnjacima u regiji i Hrvatskoj, sportski usmjereni Crikveničani su 1919. godine utemeljili Nogometni klub Velebit. Osnivači kluba su bili: Roko Car - Žan, koji je obnašao dužnost predsjednika, te članovi: Tončić Car - Sharteri, Luka Gržičić, Milovan Gašparović, Gjeorgje Ivančić, Joža Matejčić - Kopanjina, Robert Mrzlavić, Razmo Škiljan, Ivica i Tomo Katnić i drugi.

Prvu službenu utakmicu odigrali su 15. kolovoza 1919. godine protiv ekipe iz Bakra. Igralo se na malom terenu između parka Petak i današnje autobusne stanice. Na teren su istrčali domaći sastav Velebit i ekipa iz Bakra, obje momčadi s devet igrača. Utakmicu je sudio Nikola Bošković, inače savezni i međunarodni sudac. Utakmica je završila rezultatom 3:1 za Velebit, što bilježi prvu pobjedu u povijesti kluba.

HŠK Val 1923. godine.

Sljedeće godine klub mijenja ime u Športski klub Liburnia i tako ostaje do 1923. godine, kada mijenja ime u Hrvatski športski klub Val. Osnivači Vala, Milovan Gašparović, njegov prvi predsjednik, te Ivica i Tomo Katnić, registrirali su klub u Zagrebačkom nogometnom podsavezu. Tih godina vodile su se velike rasprave u Crikvenici u sokolskom pokretu (hrvatska i jugoslavenska opcija). Osnivači Vala su nazivom kluba dali jasnu odrednicu svoga djelovanja. Bili su i jedni od rijetkih klubova koji su u to vrijeme imali grb, a na njemu je prikazano u lijevom gornjem dijelu štita dio hrvatske šahovnice, po dijagonali ide natpis kluba, a u donjem desnom dijelu štita je nacrtano morsko valovlje.

U idućih sedam godina Val će sloviti kao veoma jaka nogometna ekipa u Primorju i Sušaku. Odigrane su brojne utakmice s Victoriom, Orijentom, Slavijom, Frankopanom iz Sušaka te Bakrom, Jadranom iz Kostrene i Novljanskim građanskim športskim klubom. Posebno se mnogo igralo ljeti, kada su turisti i momčadi iz unutrašnjosti pokazivale veliki interes za Crikvenicu. Tako su sredinom 1920-ih godina u Crikvenici igrali: Concordia iz Zagreba, BGSK iz Bjelovara, Segesta iz Siska, Olimpija iz Karlovca, Čakovečki iz Čakovca.

HŠK Val 1927. godine.

Na početku godine, 2. siječnja 1927. godine, u Bakru su odigrali ŠK Šparta : HŠK Val (1:10). Pod imenom Šparta nastupila je reprezentacija grada Bakra. U periodici ima malo zapisa o nogometnim događanjima u ovome kraju u to doba. Do 1927. godine prestao je izlaziti Novi list, a njegov nasljednik bila je Naša sloga, list koji je tu i tamo izvještavao o nogometu u Primorju. Tada su se vrlo rijetko navodili sastavi ekipa ili strijelci. U ožujku su igrali Val:Viktorija, 4:1. Bio je to prvenstveni susret. Pobijediti jaku Viktoriju značilo je da je Val imao snažnu ekipu koja će se narednih šest godina ravnopravno nositi sa Sušačanima. Nogometni klub u Crikvenici bio je i nositelj tradicionalnih Septembarskih igara. U natjecateljskoj sezoni 1927. godine postignut je najveći prvenstveni uspjeh Vala. Naime, crikvenički klub je te godine bio prvak za područje Hrvatskog primorja i stekao mogućnost sudjelovanja u kvalifikacijama za viši rang natjecanja. U kvalifikacijama s BGSK-om iz Bjelovara, Crikveničani su u gostima izgubili s 2:0, a kod kuće su odigrali 2:1 i nisu se plasirali u viši razred. Tada se igralo po starom sustavu sa strogo određenom obranom, ali i s petoricom u napadu. Pokrajnji halfovi su držali protivnička krila, dok je srednji half pratio napad svojih suigrača ili se povlačio u obranu. Sastav Vala 1927. godine i u navedenim kvalifikacijama bio je: Ivo Kusturin, Otto Volceter, Tomo Lovrić - Bara, Nikola Car - Konjača, Karlo Radil, Jure Krmpotić, Rikard Miskijević, Vlado Matejčić, Ivica Katnić, Vlado Brnjac - Prćura, Ivan Brnjac - Kopro. Vrlo mladi su se u momčad uključivali Vlado Brnjac - Pišta, Anton Jurinčić - Tonica, Branko Kozina i Branko Eremić.

U rujnu 1930. godine održana je konstituirajuća skupština privremenog nogometnog kluba, koji se od tada zove Crikvenički športski klub Jadran. Glavne sekcije tog kluba bile su nogometna i biciklistička. Prisutni su aklamacijom izabrali upravni odbor, koji su sačinjavali: predsjednik Ivan Hautz te članovi: Tomo Ivković, Mario Finzi, Ivan Hautz ml., Ante Turina, Marko Pavičić, Gustav Prevolčić, Karlo Radil (sin priženjenog Alberta koji je došao iz Češke), Josip Horvat, Ivan Židan, Vjekoslav Požarić i Ivica Katnić.

Klub je učlanjen u I. župu Zagrebačkog nogometnog podsaveza – Sušak. Unutar prvenstva kroz desetljeće klub se natjecao s klubovima iz Hrvatskog primorja. Iz dopisa ZNP-a od 23. svibnja 1931. godine vidi se da su u ovom podsavezu registrirani sljedeći igrači koji igraju za CŠK Jadran: Ivan II. – Josip Car, Luka Car, Ivan III. Ivančić, Branko Kozina, Vlado Matejčić, Nikola Car, Mladen Štern, Vlado I. Brnjac, Vlado II. Brnjac, Ivan Brnjac, Branko Eremić, Ivica Katnić, Josip Montanari, Šime Matejčić, Vladimir Pavlić, Karlo Radil, Ljubomir Tudor, Vladimir Vukelić, Ivan III. Car, Anton Jurinčić, Vlatko Vičić i Ivan Kusturin.

U travnju 1931. godine najavljen je početak prvog župskog nogometnog prvenstva. Sve momčadi istočno od Rječine podijeljene su u dvije skupine. U A skupini natjecat će se sušački klubovi Orijent, Slavija, Jel Triglav, Victoria te Crikvenički športski klub Jadran. Za natjecanje je vladao veliki interes i prenosile su ga razne publikacije poput Novog lista i Naše sloge. Crikveničani su u svojih prvih pet utakmica do zimske stanke bili bez poraza i prvi na ljestvici. Na drugom mjestu nalazio se sušački Orient s kojim su igrali utakmicu 23. veljače 1932. godine. Sušačani su prekinuli pobjednički niz kanarinaca (nadimak nogometaša Jadrana) s visokih 6:2. U travnju su na Sušaku izgubili 7:1 protiv Jele i tako izgubili prvenstvo od Orienta, koji je imao tri boda više od Kiraca.

CŠK Jadran 1932. godine.

Novo prvenstvo I. župe donijelo je promjene, tj. sustav od dva razreda, što je značilo da su slabije momčadi mogle ispasti u rang niže. U prvome razredu su u sezoni 1932./33. nastupali: Orient, Jela, Victoria, Slavija, Triglav i naravno Jadran. Radi uređenja svoga igrališta tijekom priprema Crikveničani su odigrali malo utakmica; štoviše, Jadran u jednom dopisu moli ZNP za pomoć pri njegovoj izgradnji. Posljedica neadekvatnih uvjeta vidjela se u prvenstvu u kojem su završili na dnu tablice. U trećemu po redu nogometnom prvenstvu I. župe ZNP-a 1933./34. Crikveničani nisu sudjelovali. Zapali su u organizacijsku, materijalnu i kadrovsku krizu (inače, to je bilo doba velike gospodarske i društvene krize). Početkom 30-ih godina prošlog stoljeća u regiji je bilo preko 15 klubova, od kojih je šest bilo registrirano, a ostali koji nisu bili nazvani su „divlji klubovi“ te registrirani nisu smjeli igrati s njima bez posebne dozvole. Unutar Crikvenice postojao je takav „divlji klub“ koji se zvao Olimpija.

U Jadranu su vrlo teške godine bile 1934. i 1935., najviše zbog pomanjkanja odgovarajućeg igrališta i stalnog natezanja s privatnim vlasnicima zemljišta koji su za igralište tražili veliku najamninu jer bi u protivnom tu sadili voće i povrće. Zbog toga su Crikveničani trenirali na manjem igralištu, a neke su utakmice odigrane i na travnjaku kod Mirne kolibe. Te su okolnosti utjecale na ostvarene rezultate u prijateljskim utakmicama i na gostovanjima; unatoč htijenju i znanju, na igralištima normalne veličine nisu se mogli postići bolji rezultati. 

Pri nastojanju da se napravi zaokret u politici kluba te da se stvore materijalne pretpostavke za uspješnije djelovanje, 1936. godine klub je preimenovan u Crikvenički športski klub.

Od 1937. godine pa do Drugog svjetskog rata klub se uspješno natječe, tako da s Orientom igra glavnu ulogu i gotovo svake godine je pri vrhu tablice. U sezoni 1937./38. završili su na četvrtom mjestu. Za klub su igrali u razdoblju od 1936. do 1941. godine: Vlatko Vičić, Mladen Skomerža, Ivan Benić – Dolčan, Anton Jurinčić, Nikola Car – Konjača, Toni Dražić, Vlado Brnjac – Pišta, Vlado Brnjac – Prćura, Branko Kozina, Ratimir Car – Šušljina, Branko Eremić, Vladimir Pavlić, Josip Montanari, Ratimir Benić, Marko Car, Vlado Škiljan, Hary Brusić i Branko Car.

„Crikvenički mušketiri“ – Mladen Škormeža, Marko Car, Rato Car - Šušljina i Ratimir Benić.

Travanjski slom 1941. godine raspršio je momčad. Za vrijeme okupacije i prisutnosti neprijatelja te njihova nasilja onemogućeno je djelovanje kluba jer Uprava i sportaši nisu htjeli djelovati u takvim uvjetima. Talijanski okupatori su na Stjepanje 1941. godine strijeljali Crikveničane dr. Ivana Sobola i Franju Cara te još petoricu rodoljuba s drugih strana. Dr. Sobol, poznati crikvenički liječnik između dva rata, brinuo se i za zdravlje crikveničkih nogometaša u tome razdoblju. Bilo je više slučajeva da su Talijani nasilno dovodili crikveničke igrače koji su bili u gradu da igraju protiv sastava talijanske vojske, što su domaćini na sve moguće načine izbjegavali. Većina igrača i klupskih funkcionera odlazi u rat, od kojih su živote izgubili: Ivan, Marijan i Dragan Car – Uračići, Šimo Car, Ratimir Car, Ivica Vičić, Ivan Paljaga i Nikola Car – Črni. Bivši i tadašnji članovi kluba te sudionici antifašističke borbe bili su: Anton Jurinčić, Nikola Jurinčić – Barin, Branko Eremić, Branko Car, Emilo Car, Ivan Car, Ivan Vičić – Basta, Anton Jurinčić – Barin, Mladen Štern, Dragan Knežević, Hary Brusić, Zvonko Gašparović, Mihovil Lušičić, Mladen Skomerža, Davorin Marušić, Vladimir Kogoj, Ivan Tićac, Ivan Lukarić, Zlatan Veljačić, Ivan Katnić – Kakić i Branko Radil. Žrtve koncentracijskih logora u Njemačkoj bili su: Karlo Radil i Nikola Dračić – Kablina.

Imena kroz povijest

  • NK Velebit Crikvenica (1919.  – 1920.)
  • ŠK Liburnija Crikvenica (1920. – 1923.)
  • HŠK Val Crikvenica (1923. – 1930.)
  • CŠK Jadran Crikvenica (1930. – 1936.)
  • Crikvenički športski klub (1936. – 1946.)
  • FD Crikvenica (1946. – 1948.)
  • NK Crikvenica (1948. – danas)

Grbovi kluba

  • Grb HŠK Val (1923. – 1930.)
    Grb HŠK Val (1923. – 1930.)
  • Stari grb Crikvenice.
    Stari grb Crikvenice.

Stadion

Prvo igralište u Crikvenici izgrađeno je 1927. godine.

Rivalstva

Od početka dvoje povijest nogometaši Crikvenice imali su rivalistvo s sušačkim, kasnije riječkim Orijentom

Uprava kluba

Upravu kluba čine predsjednik Mladen Lukarić, dopredsjednici: Srećko Deželin i Ozren Gulin, ujedno i sportski direktor.

Sezone

Unutar tablice prikazane su sezone od početka Hrvatskog nogometnog prvenstva, 1992. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija
1991./92. III. 3. HNL – Zapad A 7.
1992./93. III. 3. HNL – Zapad 12.
1993./94. III. 3. HNL – Zapad 6.
1994./95 III. 3. HNL – Zapad
1995./96. IV. 3. HNL – Zapad 9.
1996./97. IV. 2. HNL – Zapad 16.
1997./98. IV. 1. ŽNL – Zapad 16.
1998./99. IV. 1. ŽNL – Zapad 3.
1999./00. IV.
2000./01. IV. 1. ŽNL Primorsko-goranska 1.
2001./02. III. 3. HNL – Zapad 9.
2002./03. III. 3. HNL – Zapad 10
2003./04. III. 3. HNL – Zapad 5.
2004./05. III. 3. HNL – Zapad 4.
2005./06. III. 3. HNL – Zapad 15.
2006./07. IV. 4. HNL – Zapad 15.
2007./08. IV. 4. HNL – Zapad 12.
2008./09. IV. 4. HNL – Zapad 1.
2009./10. III. 3. HNL – Zapad 10.
2010./11. III. 3. HNL – Zapad 5.
2011./12. III. 3. HNL – Zapad 16.
2012./13. III. 3. HNL – Zapad 9.
2013./14. III. 3. HNL – Zapad 13.
2014./15. IV. MŽNL NS Rijeka 15.
2015./16. IV. MŽNL NS Rijeka 9.
2016./17. IV. MŽNL NS Rijeka 9.
2017./18. IV. 4. NL NS Rijeka 5.
2018./19 IV. 4. NL NS Rijeka 14.
2019./20 III. 3. HNL – Zapad 4.
2020./21. III. 3. HNL – Zapad 1.
2021./22. III. 3. HNL – Zapad 1.
2022./23. IV. 3. NL – Zapad 12.
2023./24 IV. 3. NL – Zapad 14.
2024./25. IV 3. NL – Zapad 9.
2025./26. IV. 3. NL – Zapad 13.

Uspjesi

Hrvatska

  • 3. HNL - Zapad
    • Prvak (2): 2020./21., 2021./22.
  • 4. HNL - Zapad
    • Prvak (1): 2008./09.
  • 1. ŽNL Primorsko-goranska
    • Prvak (1): 2000./01.
  • Kup PGŽ
    • Prvak (2): 2003., 2004.

SFR Jugoslavija

  • Primorsko-goranska zonska liga
    • Prvak (1): 1981./82.
  • Primorsko-goranska odlaska liga
    • Prvak (1): 1950.

Kraljevina Jugoslavija

  • Podsavezno prvenstvo Hrvatskog Primorja
    • Prvak (1): 1927.

Bitni igrači

Treneri

Predsjednici

  • Roko Car - Žan (1919. – 1923.)
  • Milovan Gašparović (1923. – 1930.)
  • Ivan Hautz (1930. – ????)
  • Marijan Finzije (1956. – 1960.)
  • Slavo Veljačić (1963. – 1966.)
  • Mario Ivančić (1966. – 1971.)
  • Nikola Jurinčić - Barin (1971. – 1975.)
  • Oktavijan Domijan (1975. – 1978.)
  • Berislav Gašparović (1978. – 1979.)
  • Petar Pavlić (1979. – ????)
  • Stipe Marušić
  • Zdenko Ivančić (1993. – 1996)
  • Josip Brozičević (1996.)
  • Zdenko Ivančić (1997.)
  • Ivan Murn (1997. – 1999.)
  • Ivica Šunjić (1999. – 2000.)
  • Edi Kalanj (2000. – 2006.)
  • Željko Muža (2006. – 2009.)
  • Ljubica Domijan - Blažević (2009.)
  • Branimir Manestar (2009. – 2011.)
  • Senko Smoljan (2011. – 2012.)
  • Marko Prpić (2012. – 2023.)
  • Boris Boras (2023. – 2024.)
  • Mladen Lukarić (2024. – danas)

Galerija

  • NK Crikveniva 1988./89.
    NK Crikveniva 1988./89.
  • NK Crikvenica 1989./90.
    NK Crikvenica 1989./90.

Izvori

Retrieved from "https://kvarnerpedia.com/wiki/index.php?title=NK_Crikvenica&oldid=3324"