NK Lošinj je muški nogometni klub s Malog Lošinja.
| NK Lošinj | |
| |
| Puno ime: | Nogometni klub Lošinj Mali Lošinj |
| Osnovan: | 1976. |
| Sport: | Nogomet |
| Igralište: | Igralište Čikat |
| Kapacitet: | 500 |
| Navijači: | / |
| Liga: | 1. ŽNL Primorsko-goranska (2025./26.) |
| Rang lige: | VI. |
| Službenica stranica: | / |
Klub je jedini nogometni klub na otoku Lošinju i najduža inkarnacija u tom sportu.
Trenutno se natječe u Prvoj županijskoj ligi Primorsko-goranske županije, šestom rangu hrvatske nogometne lige.
Povijest
Povijest nogometa na Lošinju (1910. – 1976.)
Do Prvoga svjetskog rata nogomet se u Malom Lošinju igrao na Čikatu, na čistini na kojoj je danas bazen kampa. Nakon Prvoga svjetskog rata otoke je okupirala Italija. Tijekom 1920-ih igrale su momčadi učenika Pomorske škole (Istituto Nautico Nazario Sauro), i Dopolavoro – nogometni klub radnika. Povremeno su nogomet igrali i vojnici koji su u to vrijeme bili stacionirani na otoku. Te su momčadi igrale međusobno, a 1928. godine zabilježena je utakmica u kojoj je momčad Neresina pobijedila Dopolavoro iz Cresa.
U srpnju 1934. godine selekcija Lošinja odigrala je utakmicu protiv studentske momčadi iz Pule – GUF. Utakmica je završila rezultatom 2:2, a na utakmici se najviše istaknuo Lošinjanin Tullio Duimovich koji je preko Griona iz Pule razvio nogometnu karijeru po talijanskim klubovima poput Fiorentine, Padove, Palerma i drugih. Giuseppe Antonelli (rođen Antončić), također Lošinjanin, otišao se školovati u Trst te je ostao u Italiji igrati nogomet, a s Barijem je igrao čak i u Serie A. Aldo Dapas, još jedan Lošinjanin, igrao je kao vezni igrač po talijanskim nižim ligama, od kojih je najznačajnija bila Siena s kojom je igrao Serie B.
Do početka Drugog svjetskog rata lokalni srednjoškolci i radnici redovito su igrali međusobne susrete. Pri kraju rata autohtona populacija stvara momčadi po mjestima i naseljima: Squero, Prico, Lussinpiccolo, Lussingrande. Onda vlast službeno pokreće fiskulturna društva u kojima nastavljaju igrati igrači prijašnjih klubova: Omladina, Radnici i Mar-Bar, odnosno kasnije Jadran i Brodograditelj, a u gradu je igrao i klub Garnizona JNA.
Prva poslijeratna utakmica na Lošinju bila je gostovanje Rudara iz Raše u ljeto 1945. godine. Fiskulturno društvo Lošinj osnovano je u prosincu 1947. godine i imalo je nogometnu sekciju pod imenom Vihor. Lošinjani su u sezoni 1948./49. trebali ući u Primorsko-goransku oblasnu ligu, sa suparnicima iz Rijeke, Senja, Bakra i Novog Vinodolskog, ali nažalost, razne su okolnosti izostavile nogometaše Lošinja, kao i one s ostalih otoka: Raba, Krka i Paga, iz službenih natjecanja. U međuvremenu, na otoku se održavaju međusobne utakmice radnika brodogradilišta, vojnika i veteranskih igrača. Povremeno se održavaju susreti s Cresom, a ljeti i s posjetiteljima radničkih odmarališta iz raznih krajeva Jugoslavije. Od 1951. godine postojale su momčadi Jadran (organizator Zdenko Zdešić) i Brodograditelj (pokretači su Ivan Bukša, Jure Buljeta, Franjo Domijan, Vinko Lušičić, Josip Matak, Božidar Pastorčić i Ivan Žic), koje su se sljedeće godine spojile u Lošinj.
U siječnju 1949. u Malom Lošinju pripreme je odradio prvoligaš Lokomotiva iz Zagreba, a 1953. godine završeni su četverogodišnji radovi na uređenju novog igrališta na Čikatu. Tijekom 50-ih godina nogometaše Lošinja vodio je Franjo Ferderber Drašković, bivši reprezentativac Kraljevine SHS i državni prvak u dresu zagrebačkog Građanskog. U to doba za Lošinj su igrali, između ostalih: Petar Milković, Milan Škulj, Anton Ban, Josip Milobara, Pero Paović, Josip Matak, Jozo Milić, Željko Andrijčić, Albert Mance i Milan Milobara.
Obnavljanje rada Pomorske škole u Malom Lošinju 1960. godine dalo je zamah i sportskom životu. Kao nadomjestak za nemogućnost igranja u ligi s klubovima s kopna, u organizaciji Saveza fizičke kulture kotara Rijeka 1962. godine priređeno je Prvenstvo kvarnerskih otoka. Nanovo je osnovano Sportsko društvo Lošinj – za predsjednika je izabran Josip Budislavić, za tajnika Ante Zubčić, za blagajnika Željko Verlić, a za trenera Josip Matak. S jednakim brojem bodova, Lošinj je osvojio prvnestvo ispred drugoplasiranog Krka. Momčad su činili nešto iskusniji Andrija Andrijčić, Albert Mance i Jozo Slišković te mlađi Balanzin, Bonifačić, Brkljača, M. Francisković, Koljevina, M. Nikolić...
Tijekom 1960-ih „nogometni turizam“ je procvao počevši dolaskom zagrebačkog Dinama na pripreme u zimu 1964. godine. Zagrepčani su pred 3000 gledatelja odigrali prijateljski susret s Lošinjanima koji je završio rezultatom 1:12. Za Dinamo su igrali poznati nogometaši Vlatko Marković, Stjepan Lamza, Mladen Ramljak, Željko Perušić i drugi. Nakon što je obnovljeno nogometno igralište 1974. godine, gostovala je momčad Rijeke (Ante Bobić, Srećko Juričić, Zvjezdan Radin, itd.) koja je krajem sezone izborila povratak u Prvu ligu, a u veljači je odigran turnir četiri kluba na kojem je u finalu Dinamo iz Vinkovaca pobijedio Mercator iz Ljubljane. U siječnju sljedeće godine na pripreme je ponovo došao zagrebački Dinamo koji je svladao Lošinjane 12:0.
Početci NK Lošinj (1976. – 1991.)
Nogometni klub Lošinj osnovan je 25. lipnja 1976., a 6. kolovoza održana je osnivačka skupština u Hotelu Bellevue. Za predsjednika kluba izabran je liječnik Predrag Stojanović, za dopredsjednika profesor Želimir Vlašić, a Berberović za tajnika. Prvim trenerom imenovan je Petar Fekter, pomoćnim trenerom Jozo Slišković, a tehničkim rukovoditeljem Albert Mance. Osim rukovodstva kluba na skupštini je donesena odluka kako će izgledati amblem, a za boje inspirirala ih je Rijeka, klub koji je često dolazio na otok.
Lošinj je odmah priključen u Drugi razred Područne nogometne lige Rijeka. Prvu utakmicu odigrali su 5. rujna 1976. godine u gostima protiv Mrkoplja. Igrali su Duško Zarić, Milutin Mraović, Anton Ostroman, Mladen Škoda, Petar Fekter, Ivan Ružić, Milorad Nikolić, Berislav Malović, Josip Morin, Milan Vojvodić i Ivan Perčić, a u igru su još ušli Vjekoslav Stupičić i Zlatko Komadina. Završilo je 2:2, oba gola za Lošinj dao je Škoda. Kapetan momčadi bio je Ružić, a trener Petar Fekter, inače inspektor u tadašnjoj „miliciji“. Od 16 klubova, Lošinj je prvu sezonu završio na četvrtom mjestu sa 17 pobjeda, dva remija i devet poraza. Sljedeće dvije sezone drže plasman na sredini ljestvice lige, a sezone 1979./80. zauzimaju treće mjesto. Sezonu nakon ostvarili su prvi važan uspjeh u klupskoj povijesti osvojivši prvo mjesto u ligi i pritom ulazak u viši rang. Ostvarili su šesnaest pobjeda, uz po tri remija i poraza, vodeći od početka do kraja sezone, završivši je s pet bodova prednosti ispred Drage. Prvaci Drugog razreda Područne lige Rijeka sezone 1980./81. bili su: Ivan Mandekić, Marijan Pekas, Đorđe Jovanović, Aldo Antoninić, Anton Ostroman, Nenad Korać, Dario Kučić, Vjekoslav Stupičić, Josip Morin, Berislav Malović, Milorad Deanović, Vilijam Stojanović, Željko Gadža, Mladen Škoda, Milan Žunić, Zlatko Komadina, Lucijan Matulina, Ivan Perčić, Branko Urelić, Dalibor Blašković, Oliver Dumenčić i Branimir Gulam, pod vodstvom trenera Slobodana Jovanovića.
Uslijedile su dvije sezone u Primorsko-goranskoj zonskoj ligi. U prvoj sezoni 1981./82. zauzeli su dvanaesto mjesto od 14 klubova, a u sljedećoj, vrlo neizvjesnoj sezoni, jedanaesto mjesto, no zbog reorganizacije natjecanja to nije bilo dovoljno za ostanak u rangu. Sljedeće dvije sezone provedene su u Primorskoj ligi – Zapad. U drugoj sezoni (1984./85.) osvojili su ligu i ušli u viši rang, gdje su odigrali jednu sezonu Regionalne lige i ispali, završivši na pretposljednjem mjestu na tablici.
U natjecanju za Kup maršala Tita na razini riječke regije, Lošinj je prvi put stigao do finala u sezoni 1987./88., no u njemu je izgubio od Orijenta. Izbačeni su iz kupa s visokih 11:0 od kluba koji je tada igrao u trećem rangu prvenstva Jugoslavije.
Nakon dvije sezone bez dostignuća u Primorskoj ligi, u sezoni 1988./89. zauzimaju treće mjesto. Iste sezone uvedeno je izvođenje jedanaesteraca nakon neriješenih utakmica, nakon čega bi samo pobjednik istih dobivao jedan bod. Sljedeće sezone, uz isti sustav, završili su na drugom mjestu ispod Borca iz Bakra koji je imao isti broj bodova kao Lošinjani, ali s porazom manje i boljom gol-razlikom. Iako su završili na drugom mjestu, kao doprvaci su ušli u viši rang. Doprvaci Primorske lige sezone 1989./90. bili su: Hozelito Dokuzović, Anton Ostroman, Stevan Đurić, Valter Dajčić, Alen Ivanić, Đino Perović, Zoran Prijić, Arsen Ivanić, Arsen Andrijčić, Nenad Rupčić, Aldo Antoninić, Isak Jusufi, Dražen Banić, Dževad Omeragić, Žarko Branković, Krešimir Mateković i Zlatko Vukajlović, pod vodstvom Živka Cunjka.
Tijekom zimskih priprema 1990. godine Lošinjani su odigrali prijateljsku utakmicu protiv zagrebačkog Dinama koju su izgubili 4:0, a 1991. godine protiv splitskoga Hajduka koju su izgubili 2:0. Posljednju sezonu u okviru SFR Jugoslavije Lošinj je proveo u Primorskoj skupini Regionalne lige gdje je završio na 14. mjestu od 16 klubova.
Lošinj je od 1978. do 1985. godine bio domaćin jednoj skupini Kvarnerske rivijere, a 1980. godine i završnici Omladinskoga kupa Hrvatske.
NK Lošinj u Hrvatskoj (1991. – danas)
Početkom Domovinskog rata u proljeće 1991. godine, nogometaši i radnici iz kluba idu na bojište.
Nogomet se ponovno počinje igrati u veljači 1992. godine. Lošinj je stavljen u četvrti rang natjecanja, tj. Primorsku ligu u kojoj nema zapaženih rezultata u prvoj sezoni. Tek u drugoj završili su u ligi od 16 klubova na sedmom te sljedeće sezone na osmom mjestu. Okosnicu momčadi tih su godina činili Julio Tićak, Isak Jusufi, Mehmet Bardhi, Zlatko Vukajlović, Radovan Horvat, Aldo Antoninić, Krešimir Mateković i drugi. Reorganizacijom lige 1995. godine Lošinj je prebačen u Županijsku ligu, što je značilo da su spušteni u rang niže po novom sustavu. Povodom nove reorganizacije Lošinjani su 1998. godine prebačeni u Drugu županijsku ligu u kojoj su bili do sezone 2001./02. kada su je osvojili. Prvaci Druge županijske lige bili su: Franko Bonić, Rade Dukić, Carlo Spanjol, Marinko Batistić, Tihomir Karamazan, Hadji Gashi, Goran Morić, Demë Gashi, Dinë Gashi, Boris Margeta, Nenad Filipan, Dubravko Simić, Denis Francišković, Josip Baljak, Denis Mešić, Denis Kesar, Julio Tićak, Daniel Lovrečić, Admir Mehanović, Vedran Urelić, Matija Saganić, Tonči Zubović, Ivo Klarić, Boško Vunduk, Ivan Jordan i Dragan Kremenović.
Sljedeći novi uzlet u klupskoj povijesti dogodio se u sezoni 2012./13., kada su Lošinjani osvojili naslov prvaka Prve županijske lige. Iako su osvojili ligu, osim dobrog travnjaka nisu imali uvjete za ulazak u rang više. Sljedeće sezone ponavljaju uspjeh i ovoga puta dobivaju unapređenje u Međužupanijsku ligu Rijeka, koja je predstavljala četvrti rang. Prvaci su bili: Jerry Chinchella, Zvonimir Jergović, Edo Pilčić, Saša Kauzlarić, Tomislav Martuslović, Tin Gršković, Boško Babić, Emanuell Spaći, Antonio Viskić, Marko Baljak, Josip Jerneić, Alen Mrvac, Jakov Vidulić, Ivan Krajina, Mateo Nastić, Ivan Smojver, Boško Vunduk, Aldo Padovan, Petar-Nino Krnić, Marko Vodanović, Filip Marković, Tonči Zubović, Luka Viljevac, Tin Mrvac, Domagoj Krajina, Ivan Nastić, Dino Paleka i Bernard Kučić, pod vodstvom trenera Nikole Matkovića.
Stadion
Igralište Čikat na kojem nogometaši Lošinja treniraju i igraju otvoren je u siječnju 1974. godine. Nalazi se u sklopu autokampa Čikat.
Rivalstva
Lošinj ima lokalni derbi zvan Otočni derbi s Cresom.
Uprava kluba
Upravu kluba čine Petar-Nink Krnić i Alen Grašo.
Sezone
Unutar tablice prikazane su sezone od početka Hrvatskog nogometnog prvenstva, 1992. godine.
|
- 1 Sezona je bila otkazana zbog COVID-19 pandemije.
Uspjesi
- 1. ŽNL Primorsko-goranska
- Prvak (2): 2012./13., 2013./14.
- 2. ŽNL Primorsko-goranska
- Prvak (1): 2001./02.
- Primorska liga
- Doprvak (1): 1989./90
- Primorska liga – Zapad
- Prvak (1): 1984./85.
- Područna liga Rijeka – Drugi razred
- Prvak (1): 1980./81.
Bitni igrači
- Mladen Škoda
- Petar Fekter
- Josip Jerneić
- Boško Babić
- Tomislav Martuslović
Treneri
- Petar Fekter
- Slobodan Jovanović
- Živko Cunjak
- Nikola Matković (2012. – 2014.)
- Dragan Tadić (2015.)
- Elvis Brajković (2015.)
- Aldo Stipanov (2016.)
- Igor Tkalčević (2016. – 2017.)
- Dean Škoda (2017.)
- Marinko Batistić (2018. – danas)
Predsjednici
- Dr. Predrag Stojanović
- Gari Cappelli
Galerija
Izvori
- Leksikografski zavod Miroslav Krleža: Lošinj
- otoci.net: Nogomet: Od školskih i radničkih momčadi te sportskog turizma do suvremenog kluba
- Novi list: Boško Babić postigao je 151 pogodak u dresu Lošinja: "Volio bih još jednom podignuti pehar prvaka"
- Povijestlosinjskogsporta: Lošinjski klubovi