CS Olympia

CS Olympia Fiume je bivši nogometni klub iz Rijeke, koji je bio aktivan u doba Austro-Ugarske Monarhije, Talijanske Uprave Kvarner, Slobodne Države Rijeka i Kraljevine Italije.

CS Olympia Fiume
Puno ime:	Club Sportivo Olympia Fiume
Osnovan:	25. 11. 1906.
Zatvoren:	02. 09. 1926.
Sport:	Nogomet
Stadion:	Campo Sportivo Olympia
Kapacitet:	6000
Navijači:	/
Liga:	II Divisione (Girone D)
Rang lige:	II. (1925./26.)

Klub je začetnik povijesti HNK Rijeka, koji spada u Prvu generaciju sportskih klubova iz Rijeke (tad Fiume).

Svojedobno se natjecao u drugoj i trećoj ligi prve inkarnacije talijanskog nogometnog prvenstva.

Povijest

Olimpia Fiume (1904. – 1918.)

Club sportivo Olimpia osnovan je 1904. godine, s sekcijama za sportove: tenis, plivanje, biciklizam, boks i laku atletiku. Među osnivačima bili su braća Mittrovich, Carlo Colussi, Antonio Marchich, Aristodemo Susmel i Agelasio Sati.

Dvije godine kasnije, točnije 25. studenog 1906. godine osniva se nogometna momčad. Prvo sjedište kluba bilo je na Brajdi, na mjestu današnjeg ulaza u KBC Rijeka. Opredjeljenje kluba bilo je internacionalno u doba jezičnih tenzija u gradu i često istaknutog nacionalnog opredjeljenja mnogih drugih klubova u gradu Rijeci, Opatiji, Sušaku i okolnim općinama. U Olimpiji su igrali i radili razni dužnosnici neovisno o njihovoj nacionalnosti koje su varirale od: Hrvata, Talijana, Mađara, Nijemaca i drugih narodnosti, te klub ne vodi nikakvu politiku.

Olimpia je 15. travnja 1910. godine odlučila ući u članstvo međuregionalnog sportskog saveza FSI (Federazione sportiva interregionale), koji je krajem studenoga 1909. osnovan sa sjedištem u Trstu. Krajem listopada i početkom studenoga FSI je u Trstu organizirala nogometni turnir na kojem je, uz klubove iz Trsta i Pule, trebala nastupiti i Olimpia, ali iz nepoznatih razloga na koncu nije sudjelovala. Na lokalnoj razini, gašenjem Atlética, postaju glavni nogometni klub u Rijeci.

Svoju prvu utakmicu igra protiv engleskog kluba FC Carpathia (ime po brodu koji je prvi stigao u pomoć Titanicu), 8. lipnja 1908. godine, u Martinšćici, koju gube 3:1, ali već tjedan dana kasnije pobjeđuje momčad engleskog parobroda FC Brescia s 1:0, što je i prva pobjeda jedne riječke nogometne ekipe nad engleskom momčadi. Krajem lipnja iste te godine Olimpia ponovno pobjeđuje Engleze, ovoga puta momčad broda FC Ultonia, s rezultatom 2:1. Igralo se na igralištu Ex Vitich na Banderovu. Mjesec dana poslije, u Martinšćici Olimpia remizira (1:1) protiv Engleza iz FC Pannonia. Prvog dana kolovoza 1909. prvi put u povijesti riječkog nogometa jedan sušački i jedan riječki klub izveli su kombiniranu momčad i suprotstavili se gotovo nepobjedivim Englezima. U Martinšćici su igrači iz Primorca i Olimpije pobijedili FC Carpathiu s 3:1 (1:1). Novi list naveo je: „bilo prisutno mnogo ljudi, a jedan gol za naše pao je iz jedanaesterca“.

Najranija zapisana postava Olimpije nalazi se u knjizi Rijeka Nogometa na utakmici koju su pobjedili 1:0 Giovine (Fiume), 20. rujna 1908. godine. Igrali su: Duimovic, Smoivar, Penka, Brosnich, Mitrovich Romeo, Lenardon, Satti, Novodnik, Mitrovich A., Paulovatz i Cvittovich - kapetan momčadi.

Nove klupske prostorije otvaraju se 5. listopada 1913. godine u ulici Remai br. 5. Prostorije su bile opremljene novinama, igrama, a predviđene su i klupske zabave.

Prije početka Prvog svjetskog rata, Olimpia je odigrala niz utakmica 1914. godine, u kojima je većinom bila uspješna.

Olympia Fiume (1918. – 1926.)

Tijekom Prvog svjetskog rata, klub obnavlja djelatnost 9. siječnja 1918. godine, uz malu promjenu imena u Olympia. Dvije sezone igraju Nogometno prvenstvo Rijeke koje osvajaju u sezoni 1920./21., kada u finalu pobjeđuju 1:0 Gloriju (19. 4. 1921.). Za Olympiju su igrali: Mihalich I, Goacci, Kusmann, Paulinich III, Diosy, Simcich, Ossoinak, Kregar, Pauletig, Pillepich i Gugnali.

Nakon formiranja prvog službenog prvenstva u talijanskom nogometu 1921. godine, Olympia igra u Trećoj ligi Julijske krajine (Terza Divisione Venezia Giulia). Za prvaka regije Julijske pokrajine preko Griona (Pula), dolaze do finala. U finalu 19. lipnja 1921. godine, pobjeđuju 7:0 Ederu iz Trsta. Sljedeće sezone ponavljaju podvig u ligi s ekipama: Edera (Trst), Monfalcone, Gloria (Rijeka), Grion (Pula), Edera (Pula), Edera,Gorizia i Triestina.

U 1922. godini odigrali su dvije zanimljive prijateljske utakmice. Neriješena (1:1) utakmica s Građanskim u veljači i pobjeda od 6:0 u studenom nad Orijentom sa Sušaka.

Igrači Olympije i Glorije 1925./26. sezone.

Sezone 1922./23. po treći put osvajaju Prvenstvo Julijske pokrajine i ulaze u ligu više, tj. Drugu diviziju (II Divisione). Prvu sezonu igraju u Grupi E s protivnicima poput Venezia i Udinese. U napetoj sezoni za jedan bod preuzimaju prvo mjesto u grupi i prolaze u kvalifikacije Legu Nord iz kojih ulaze u završne kvalifikacije za Prvu ligu. Nažalost, završavaju na trećem mjestu, što ponavljaju i naredne sezone te ostaju u istom rangu.

Posljednju sezonu ne prolaze u kvalifikacije, te u rujnu 1926. godine spajaju se s Glorijom i formiraju Fiumanu.

Igrači s najviše nastupa za klub bili su: Pillepich (103), Ossoinak (88), Simcich (83), Kregar I (81), Kusman (72), Paulinich (72), Goacci (57), Tarlao (51) i Gherbaz (50).

Igrači s najviše postignutih golova su bili: Ossoinak (56), Kregar (34), Tarlao (18), Giacchetti (16), Pillepich (14) i Mihalich II (13).

Stadion

Nogometaši Olimpije su prvo desetljeće svojeg postojanja igrali na igralištu vojarne Honveda na Školjiću (Scoglietto). U travnju 1918. godine dobivaju novi stadion na Školjiću koji ima atletsku stazu i ostale popratne objekte te se svrstava u moderne objekte tog vremena. Otvorenje stadiona bilo je 29. travnja, na kojem je predsjednik kluba Schlemmer uručio gradonačelniku Rijeke grb kluba i dodijelio mu titulu počasnog predsjednika kluba.

Campo Sportivo Olympia 1922. godine.

Klubu je 6. svibnja iste godine odobreno je ponovno korištenje igrališta na Školjiću, no se sele na Kantridu na Campo Sportivo Olympia.

Rivalstva

Nogometaši Olympije imali su rivastva s nogometašima Glorije i Victorije.

Rivalstvo s Glorijomje predstavljao borbu više i niže klase u gradu. Olimpia je predstavljao viši sloj, a Gloria je predstavljao radničku klasu i žitelje starog grada.

Rivalstvo s Victorijom je bilo rivalstvo između dva susjedna grada. Prva zabilježena utakmica odigrana je 1910. godine u kojoj je sušačka Victoria pobjedila 4:2 riječku Olimpiju. Godinu dana nakon, točnije 15. lipnja 1911. godine, odigrali su novu na igralištu na Pioppi. Olimpia je pobjedila 2:0, a za Olimpiju su igrala dva Argentinca, Baller i Batilino. Njih dvojica su uveseljavala gledatelje svojim vještinama. Revanš su igrali tri dana kasnije, tj. trebao se igrali. Nogometaši Olimpije nisu došli, te je sudac Jakov Supilo (brat E. Supila) dao znak za početak utakmice, a igrači Victorije su tri puta pucali na gol uz odobravanje publike i rezultat je registriran 3:0 za Victoriu. Navodno su dva Argentinca otišla na izlet pa ostali igrači Olimpije nisu htjeli nastupiti.

Drugi rivaliteti egzistirali su s klubovima iz Trsta, grad s kojim je Rijeka tada bila i u gospodarskoj kompeticiji, pogotovo Ederom i Triestinom s kojima su igrali u službenim natjecanjima.

Uprava kluba

Redovna izborna skupština CS Olympia održana 9. siječnja 1918. godine, izabrala je novo predsjedništvo u kojem su bili: predsjednik: Antonio de Schlemmer, dopredsjednik Ugo Mattersdorfer, tajnik: A. Susmel, dotajnik: L. Kobl, blagajnik: R. Kovacs i revizori: E. Fabbroni, R. Starcich, A. Vanich i E. Frumann.

Sezone

Unutar tablice prikazane su sezone službenih natjecanja, od 1919. godine do 1926. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija 1920./21. III. 3. liga – Julijska krajina 1. 1921./22. III. 3. liga – Julijska krajina 1. 1922./23. III. 3. liga – Julijska krajina 1. 1923./24. II. 2. liga (Grupa E) 1. 1924./25. II. 2. liga (Grupa D) 2. 1925./26. II. 2. liga (Grupa D) 4.

Uspjesi

• Prvenstvo Rijeke
  • Prvak (1): 1920./21.

• 3. liga – Julijska krajina
  • Prvak (2): 1921./22., 1922./23.

• 2. divizija (Grupa E)
  • Prvak (1): 1923./24.

Bitni igrači

• Antonio Pillepich
• Balassa Béla
• Zeffiro Paulinich
• Andrea Gregar
• Luigi Ossoinak
• Bibi Kusmann
• Mario Varglien
• Rodolfo Simcich
• Marcello Mihalich
• Nicoló Giacchetti
• Ernő Egri Erbstein
• Nereo Pasquali
• Amedeo Giacchetti

Predsjednici

• Antonio Carlo de Schlemmer (1918. – 1920.)
• Antonio Marcich (1920. – 1921.)
• Pietro Pasquali (1921. – 1923.)
• Clemente Marassi (1923. – 1925.)
• Nino Host-Venturi (1925. – 1926.)
• Giovanni Stiglich (1926. – 1928.)

Izvori

• Izidor Matovinović, Veljko Poduje - Pola stoljeća "Orijenta": Orijent 1919 – 1969, SD Orijent, 1970.
• Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak - Rijeka nogometa (1873-1948), (Grafika Zambelli, 2006.)
• Sušačka revija: Broj 58/59
• Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia Cerca: Olympia