HNK Orijent

HNK Orijent je muški nogometni klub iz Rijeke.

HNK Orijent Rijeka
Puno ime:	Hrvatski nogometni klub Orijent Rijeka
Osnovan:	1919. (kao Orient Sušak)
Sport:	Nogomet
Igralište:	Stadion Krimeja
Kapacitet:	3500
Navijači:	Red Fuckers
Liga:	1. NL (2025./26.)
Rang lige:	II.
Službenica stranica:	https://nk-orijent.com/

Jedan je od najstarijih sportskih klubova u Hrvatskoj. Dugoročna i bogata povijest kluba vodila ih je kroz više sezona druge lige sadašnje i bivše države, te čak i sezonu u Prvoj ligi (1996./97.).

Kroz nogometnu školu Orijenta prošli su reprezentativci: Slavko Šurdonja, Saša Peršon, Mladen Ivančić, Damir Milinović, Dario Knežević, a igrali su i reprezentativci: Gino Gardassanich, Velimir Sombolac, Nenad Gračan, Robert Rubčić, Adnan Oçelli, Elvis Brajković, Damir Desnica, Fatmir Vata, Vlatko Đolonga, Naum Batkoski, Edmond Kapllani, Siniša Linić, Andrej Prskalo, Ivan Smolčić, Veldin Hodža i Franko Andrijašević.

Slogan kluba je: „Orijent se voli od malih nogu!“

Povijest

Početci Orijenta između dva rata i DSR (1919. – 1945.)

Klub je osnovan 1919. godine na Sušaku od strane lokalnih radnika. Osnivači su bravar Roko Ladišić, pomoćnik mesara Franjo Matković i mesar Pero Spicjerić. Ime Orient dao je Franjo Matković koji je u više navrata putovao parobrodom Karpatija po Americi. Tijekom tih putovanja vidio je brod imenom Orient, a jednom se i vozio vlakom Orient Express. Kultni citat Matkovića o imenu glasi: „Ja san rekal, neka bude Orijent, i bil je Orijent!“ Za prvog predsjednika kluba izabran je Franjo Rossi, a prvi tajnik bio je stolar Senjanin Knifić.

Prvu javnu utakmicu odigrali su protiv Sušačke Victorije 27. srpnja 1919. godine. Bila je to kvalifikacijska utakmica za upis u Zagrebački nogometni podsavez. Iskusni nogometaši Victorije pobijedili su 6:0, a u uzvratnoj utakmici 24. kolovoza 1919. godine bilo je 4:0 za Victoriju. Prvu je pobjedu Orient postigao krajem 1919. godine, tada je u Martinšćici („pod kavun“) bio bolji od trsatskoga Frankopana i pobijedio s 5:4. Za Orient su igrali: Tone Stipčić, Francele Malovac, Pere Spicjerić, Mavro Stipčić, Roko Ladišić, Perušić, Marijan Dukić, Delo Bolha, Fran Matrljan, Vlado Grozdanić i Ivić Marač.

Početkom 1920. godine klub je prisiljen prestati s radom jer su talijanske vlasti zabranile svako sportsko djelovanje na Sušaku. Tek polovicom 1921. godine klub nastavlja s radom, a naredne godine započinje s izgradnjom igrališta na Krimeji koje se dovršava dvije godine kasnije.

Igrači Orienta i Uniona 1921. godine.

Prvi trofej - Sušački pokal osvojili su 1922. godine, pobijedivši sušačku Victoriju i trsatsku Slaviju. Pobjednici su bili: Tone Stipčić, Dušan Hajdin, Francelo Malovac, Mavro Stipčić, Roko Ladišić, Libero Vošing, Fran Matković, Pero Spicjerić, Fran Matrljan, Delo Bolha i Ivica Marač.

Prvu je utakmicu izvan Sušaka Orient igrao 25. lipnja 1922. godine u Gospiću, gdje je pobijedio tamošnji Građanski s 8:1.

Nove 1923. godine, Orijentaši su igrali veći broj prijateljskih i službenih utakmica. Jedna od najpoznatijih bila je protiv zagrebačkog HAŠK-a, koji je pobijedio Orient 1:0 na otvorenju igrališta Krimeja. Iste godine igrali su prijateljske utakmice sa Hajdukom (Split), lovanom (Beč) i slovenskim Mariborom. Sudjelovali su u prvenstvu Zagrebačkog nogometnog podsaveza (ZNP) u kojem su došli do finala Prvenstva provincije, gdje su izgubili 1:0 od Varaždina. Na Sušaku su zato opet podigli Pokal Sušaka pobjedivši trsatsku Slaviju u finalu.

Sljedeće godine Orient bilježi značajne pobjede protiv Victorije (5:2 i 4:1), Glorije (2:1 i 6:0), Reprezentacije Pule (1:0) i talijanskih momčadi Edera Trieste (1:0) i Dolo (5:1). Za momčad 1924. godine igrali su: Moro Brožičević, Tone Stipčić, Mavro Stipčić, Libero Vošing, Raspar, Dušan Hajdin, Roko Ladišić, Bratoš, Šore, Žunković i Dušan Margitić.

Klub održava godišnju skupštinu 25. siječnja 1925. godine, na kojoj se bira za predsjednika Marijan Matešić, tajnika kluba Pepe Bahorića, drugog tajnika Nikola Perković, odbornici Vilhem Kajba, Roko Ladišić, Gašpar Ivanov, Zvonko Ladišić, referent nogometne sekcije Albin Kauzlarić i knjižničari Sandro Pilepić i Senica. Klub je nastavio s dobrim rezultatima uz pobjede nad Triestinom (4:3) i riječkom Olympijom (4:0). Posebno je zapisano gostovanje protiv Udinesea u kojem je izvanredno branio vratar Orienta Razmo Vošing, koji je nekoliko godina igrao u sarajevskom Hajduku i bio poznat po imenu Crni mačak. Utakmica je završila neriješenim rezultatom 2:2. Krajem godine, točnije 29. studenog, sazvana je izvanredna skupština kluba. Rad kluba nekako popušta i igra se manje utakmica nego do tada. Sljedeće godine zabilježeno je samo šest odigranih utakmica Orijenta, a čak je Novi list objavio 5. svibnja članak o zamrlom sportskom životu na Sušaku.

Nona Šanta legendarna klupska liječnica.

Aktivnost kluba je zamrla do 1927. godine odlaskom nekolicine bitnih članova uprave i igrača. U proljeće 1928. godine obnavlja se aktivnost kluba, a pokretači su bili igrači: Moro Brozičević, Mario Cernić, Marcelo Kovačić, Vazmić Mrak, Vlade Grozdanić, Ivan Brozina, Senica, Ivić Marač, Bratoš, Mavro Stipčić, Mane Vučinić, Milan Blažević, Brozičević Milanić, Branko Jović, Ivan Radinić, Tone Stipčić, Slavko Šurdonja, Glavan, Bratoš, Ludvig i Šanto Kovačić. Na izvanrednoj skupštini kluba krajem godine za predsjednika kluba izabran je Vilhem Kajba, za potpredsjednika Milan Janjić, tajnici Milan Blažević i Branko Jović i blagajnik Šanto Kovačić.

Sljedeće godine klub slavi 10. godišnjicu na Krimeji. Održana je lakoatletska priredba: trčanje na 100 i 200 m za žene te 100, 200, 400 i 1500 m za muškarce. Glavna utakmica bila je susret tradicionalnih rivala i prijatelja, karlovačke Olimpije i Orienta. Utakmicu su Karlovčani pobijedili 1:0. Za kraj velike obljetnice, navečer su organizirali koncert s plesom u Hrvatskoj čitaonici Trsat. Od zanimljivih utakmica kroz godinu zabilježene su: poraz 2:1 u Zagrebu protiv Concordije, pobjeda 5:0 protiv ljubljanskog Primorja i tri utakmice protiv Engleske mornarice u kojima je Orient pobijedio u jednoj.

Momčad Orienta 1930. godine.

Sljedeće godine (27. srpnja 1930. godine) odigrali su prijateljsku utakmicu protiv tadašnjeg državnog prvaka Hajduka iz Splita. Utakmica je privukla tada rekordan broj gledatelja na Krimeju. Utakmica je završila visokim rezultatom od 8:0 za Splićane. Iako je rezultat bio ponižavajući, Orijentaši su igrali bez svojeg vratara Renata 'Moro' Brozičevića koji je bio u prometnoj nesreći.

Novo desetljeće Orijentaši započinju s titulom prvaka Pokala Jele. Početkom 1931. godine sušački nogometaši sudjeluju u natjecanju Pokal Alge (nazvan po tvornici bezalkoholnih pića) u kojem kroz jednomjesečne utakmice odigravaju utakmice. Orijent pokazuje dominaciju i podiže pokal. Krajem svibnja nogometaši Orijenta počinju igrati prvenstvene utakmice unutar Sušačke grupe Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Pobjede 8:1 nad vežičkim Triglavom i 11:0 nad trsatskom Slavijom pokazale su razliku u kvaliteti Orijentaša nad ostalim sušačkim ekipama. U prvenstvu provincije završili su drugi iza sisačke Segeste. Kroz 1931. godinu, točnije od 1. siječnja do 6. prosinca, nogometaši Orijenta su odigrali svega 33 utakmice, tada rekordan broj za klub. Kroz godinu za klub su igrali: Branko Jović, Milan Blažević, Moro Brozičević, Mario Grubišić, Ivan Basta, Stanko Ban, Marcelo Kovačić, Mario Cernić, Mane Vučinić, Vlade Grozdanić, Kazo Blokar, Vinko Mikuličić, Barić, Mika Mikuličić, Đorđe Dobrijević, Bruno Kovačić, Živko Jović, Puba Bognar, Branko Jovanović, Mavro Stipčić, Medved, Šanto Kovačić, Tone Stipčić, Čabrijan Davor i Šoštarko.

Godina 1932. donosi Orientu pokal Alge i prvo mjesto u Sušačkoj grupi Zagrebačkog nogometnog podsaveza. U finalu Zagrebačkog nogometnog podsaveza igrali su protiv banjalučkog Borca kojeg su pobijedili u oba susreta, prvo 5:0 u Banjoj Luci, te 4:3 na Sušaku. Prijateljska utakmica protiv riječke Fiumane ostala je posebno zabilježena. U porazu 2:1 na Kantridi sušački nogometaši pokazali su tehničku, taktičku i borbenu igru protiv talijanskog trećeligaša. Za Orijent su 1932. godine nastupili: Moro Brozičević, Stane Vončina, Đorđe Dobrijević, Marcelo Kovačić, Milan Blažević, Mane Vučinić, Ivan Basta, Bruno Kovačić, Načelnik Košak, Makso Dobrijević, Slavko Kodrnja, Stanko Ban, Kazo Blokar, Franci Paškvan, Branko Jović i Zemljić.

Iste godine započinje prvenstvo u jesensko-zimskom formatu. Sezonu 1932./33. su završili na trećem mjestu. Iako nisu uspjeli ponoviti prošlogodišnji uspjeh, klub je bilježio financijski izvještaj bez deficita i 190 članova.

Dan nakon Sveta tri kralja 1934. godine odigrana je prijateljska utakmica na Krimeji između Orienta i Concordije iz Zagreba. Pogotkom Đorđa Dobrijevića u 20. minuti utakmice, Sušačani su pobijedili 1:0 višestrukog državnog prvaka. Povodom 15. godišnjice Orijenta (29. lipnja 1934.) na Krimeji je odigran Pokal Orienta. Uz istoimenu momčad sudjelovali su i sušačka Victoria, riječka Fiumana i zagrebački Građanski. Nogometaši Orienta izgubili su 1:0 protiv zagrebaša koji su u finalu pobijedili Fiumanu.

Igrači Orienta i Fiumane 1934. godine.

Prije početka novog prvenstva I. Župe, nogometaši Orijenta osvojili su po treći put za redom Pokal Alge. Pobjedivši trsatsku Slaviju u finalu, zauzeli su trofej u trajno vlasništvo. Prvenstvo I. Župe - Sušaka, Hrvatskog Primorja i Gorskog kotara je Orijent otvorio pobjedom 12:0 nad Kraljevicom. Ostatak prvenstva je prošao sa samo jednim porazom i jednom neodlučenom utakmicom. U prvenstvu provincije zaustavili su ih nogometaši varaždinske Slavije. Naredne sezone ponovno osvajaju ligu i prolaze u polufinale provincije gdje ih zaustavlja sisačka Slavija. Zbog nedostatka terena za prvenstvene utakmice, nova sezona je igrana po dvostrukom bod-sustavu. Odlučeno je da se prvenstvo odigra po kup-sustavu na proljeće kada je obnovljeno. Orient bez poraza brani titulu i ulazi u Prvenstvo provincije u kojem preko Karlovačke Viktorije ulazi u četvrtfinale. U četvrtfinalu igrali su protiv ekipe BGŠK (Bjelovar). Prvu utakmicu na Krimeji su izgubili 2:1 i uzvratnu u Bjelovaru 4:3. Matovinović, Basta i Blažević strijelci su u uzvratnoj utakmici za Orient, koji je igrao sa četiri rezerve zbog povreda na prethodnoj utakmici na Sušaku, gdje je na kraju igre imao 8 igrača. Dvije sezone kasnije (1937./38.) ponovno igraju protiv bjelovarčana ovoga puta u finalu provincije, nažalost ponovno bez uspjeha.

Na godišnjoj skupštini obnovljen je mandat predsjednika dr. Milivoja Korlevića, te oba tajnika Milana Blaževića i Mika Mikulčića i blagajnika Aleksandra Pilepića. Klub je bio u stabilnom financijskom stanju i broji 300 registriranih članova.

Na 20. godišnjicu kluba (30. svibnja 1939.) ponovno je održan turnir. Sudjelovale su ekipe: Grion (Pula), Hajduk (Split) i HAŠK (Zagreb). Turnir je osvojio HAŠK u finalu nad Hajdukom, a za Orijentaše koji su pobijedili Puležane (3:1) i izgubili (2:0) od Splićana, igrali su: Moro Brozičević, Stane Vončina, Mario Grubešić, Božo Felker, Bogić Polić, Bruno Kovačić, Vjeko Galetović, Izidor Matovinović, Marcelo Matković, Dušan Pajić i Jordan Foser. Drugi dio proslave 20. godišnjice kluba nastavljen je natjecanjima za Pokal Orienta koji su igrali Jela, Triglav, Victoria i Jadran.

Sredinom prosinca nogometaši Orienta dogurali su do finala Hrvatskog kupa u kojem su igrali dvije utakmice protiv zagrebačke Concordije. Prvu utakmicu Orijentaši su odradili borbeno i pobjedili 4:2, a u uzvratu na zamrznutom zagrebačkom terenu su izgubili 7:0, te zadovoljili se titulom finalista kupa. Igrali su: Moro Brozičević, Stane Vončina, Mario Grubešić, Dušan Pajić, Zdravko Jurković, Đorđe Dobrijević, Vjeko Galetović, Viktor Vičić, Rato Car, Ivan Smojver i Jordan Foser.

Posljednje prvenstvo koje su nogometaši Orienta osvojili bilo je ono novonastalog Sušačkog nogometnog podsaveza. Sezona nije dovršena zbog ratnih zbivanja. Točnije, Orijentaši su odigrali 11. kolo protiv Zameta (17:1) 30. ožujka 1941. godine. Tjedan dana kasnije, prekinute su sve sportske aktivnosti u klubu i igrači se priključuju Drugom svjetskom ratu.

Orijentaši koji su izgubili živote u narodnooslobodilačkom pokretu su: Milan Antić, Srećko Mrzljak, Danijel Babić, Zdravko Pavešić, Anton Baffo, Nikola Pavlinić, Roko Borčić, Josip Radinović, Rudolf Džodan, Rudolf Siussi, Božo Felker, Teo Tonković, Boris Gerntner, Viktor Vičić, Vlado Grozdanić, Stane Vončina, Dane Godina, Teodor Vošnig, Božidar Horvatić, Čedomir Vranić, Tomislav Horvatić, Ante Vrban, Zdravko Jurković, Josip Vrban, Bruno Kovačić, Pave Vukušić, Vladimir Novinc, Šanto Župan i Milan Miculinić.

Egzistencija pod drugim imenima (1945. – 1953.)

Prva nogometna utakmica u Rijeci nakon Drugog svjetskog rata odigrana je 3. lipnja 1945. godine na igralištu Campo Cellini, kada su se sastale nogometne selekcije Komande Rijeka i NOO Sušak. Pred gotovo 5000 gledatelja susret je završio pobjedom Sušačana 2:1. Za selekciju Sušaka nastupili su: Lojen, Jordan Fosser, Franić Rahelić, Božo Matković, Bogić Polić, Ivan Smojver, Kozina, Ivan Basta, Negovetić, Izidor Matovinović i Mufid Fetahović, dok su za selekciju Rijeke nastupili: Pietro Klausberger (prvi poslijeratni gradonačelnik Rijeke), Garapić, Vešligoj, Blažević, Locatelli, Bandur, Černjar, Oscar Ende, Spadavecchia, Mazzieri i Miškulin. Prvi poslijeratni gol dao je Matovinović, dok su preostale golove postigli Fetahović i Ende.

Iako je rat bio završen, Orijent nije obnovljen odmah nakon rata. Ratne posljedice rezultirale su neaktivnošću izvornog Orijenta i osnivanjem novih klubova. Veliki broj seniora i juniora prijeratnog Orijenta stradao je u ratu, a nova vlast FNR Jugoslavije nije blagonaklono gledala na klubove koji prije rata u svom nazivu nisu imali prefiks „radnički“. Sportski djelatnici na Sušaku nastojali su, stoga, sve raspoložive sposobne nogometaše okupiti u jedan klub. Tako je 9. rujna 1945. godine utemeljeno Fiskulturno društvo Jedinstvo koje je u svom sastavu imalo i nogometnu sekciju. Nju su činili (preživjeli) igrači predratnih sušačkih klubova Orijenta, Slavije, Jele, Viktorije i Triglava: Vazme Kamenar, Franić Rahelić, Mario Felker, Ivan Paškvan, Ivan Smojver, Milan Miculinić, Đuro Marčetić, Rajković, Vilko Vakanjac, Jordan Fosser, Bogić Polić, Mufid Fetahović i drugi. Prvu momčad vodio je Rudi Volk (Rodolfo Volk), proslavljeni nogometaš između dva rata, koji je uvršten u kuću slavnih AS Rome.

Početkom 1946. godine počela su se održavati razna službena natjecanja na gradskoj, regionalnoj i republičkoj razini na kojima su sudjelovali klubovi iz Rijeke i Sušaka. Nastupi nogometaša bili su usklađeni s politikom kolektiva prema sportu, stoga su rezultati u natjecanjima bili u drugom planu. Prvenstveni cilj bio je omogućiti ljudima bavljenje sportom i omogućiti odgoj mladim sportašima. S obzirom na to da su postojala samo tri nogometna igrališta (Kantrida, Krimeja i Partizanovo igralište, tj. Campo Cellini), vrijeme za održavanje treninga bilo je ograničeno. Svaka momčad od tadašnjih gotovo 20 klubova mogla je dva puta tjedno koristiti jedno igralište po sat vremena. Iste godine osnovana je Hrvatska nogometna liga u kojoj se natjecalo i Jedinstvo. Klub je odigravao svoje utakmice na Krimeji, ali se ne može poistovjećivati s predratnim Orijentom. U prvom nogometnom prvenstvu Primorsko-goranskog okruga, koje se održalo početkom 1946. godine, sudjelovali su uz Jedinstvo: Crikvenica, Naprijed (Hreljin), Omladinac (Vrata), Plavi Jadran (Pag) i Senj. Sustav natjecanja bio je po kup-formatu. U poluzavršnici Jedinstvo je nadigralo Naprijed, a u završnici Crikvenicu. Okrunjeni titulom prvaka Primorsko-goranskog okruga, stekli su pravo nastupa u kvalifikacijama za Hrvatsku nogometnu ligu. Na kvalifikacijama su izgubili od zagrebačkoga Metalca (0:8 i 1:3), no po tadašnjem sustavu dobili su još jednu priliku razigravanja u dodatnim kvalifikacijama s Naprijedom iz Siska. Prvu utakmicu na domaćem terenu Sušačani su dobili (6:0), a uzvratnu u gostima izgubili (2:4), čime su stekli pravo nastupa u Hrvatskoj nogometnoj ligi, koja je predstavljala drugi rang jugoslavenskog nogometnog prvenstva. U natjecanju su završili na posljednjem mjestu bez ijedne pobjede, s dva boda iz dvije neriješene utakmice. Unutar natjecanja igrali su protiv jakih protivnika iz Hrvatske: Hajduka (Split), Dinama (Zagreb), Lokomotive (Zagreb), Proletera (Belišće), Tekstilca (Varaždin), Metalca (Zagreb) i Splita. U sastavu sušačkog Jedinstva igrao je i Josip Domorocki, kasnije prvoligaš u sarajevskom Željezničaru. Tada su za prvu ekipu igrali igrači iz prijeratnih klubova sa Sušaka, a u drugoj s Trsata. Nakon ispadanja, Jedinstvo se natječe u ligi Primorsko-goranskog okruga koju osvajaju igrajući svoje utakmice na Partizanovom igralištu. Razlog je bio taj što je travnjak na Krimeji bio potpuno devastiran nakon rata i nije bio u povoljnim uvjetima za odigravanje nogometnih utakmica. Iste godine (24. 11. 1946.), sušačko Jedinstvo odigralo je svoju prvu utakmicu protiv riječkog Kvarnera (kasnije Rijeka). Prijateljska utakmica završila je neriješenim rezultatom (2:2). Ekipa Jedinstva bila je svojevrsna reprezentacija Sušaka, okupljajući ponajbolje sušačke nogometaše iz prijeratnih klubova. Za Jedinstvo su 1946. godine igrali: Vazme Kamenar, Ljudevit Brazzoduro, Franić Rahelić, Jordan Fosser, Bogić Polić, Mario Felker, Vilko Vakanjac, Mufid Fetahović, Milan Miculinić, Ivan Smojver, Đuro Marčetić, Rajković, Pilepić, Caniati, Arsen Čohar, Mirko Lukarić, Dinko Bačić, Haramija, Ivan Paškvan, Božo Matković, Ivan Basta, Negovetić, Josip Domorocki, Anton Kivela, Tirolt i Oselador

Momčad Primorja u sezoni 1946./47.

Kako bi Sušak imao kvalitetniju momčad, Gradski fiskulturni odbor Sušaka krajem 1946. godine donosi odluku o spajanju dvaju ponajboljih klubova, ujedno i rivala – Jedinstva i Primorca. Osim nogometne sekcije, spojeni su u novonastalo Sportsko društvo Primorje, koje je imalo i plivačku i vaterpolsku sekciju. Za predsjednika je izabran dr. Zdravko Kučić, a potpredsjednici su bili Bude Rudan i Ivica Gržeta te tajnici Đuro Matijević, Božo Matković i Aramis Kauzlarić. Natjecateljsku sezonu u Primorsko-goranskom okrugu završili su na prvom mjestu bez poraza u 18 utakmica, s jednom neriješenom utakmicom. Osim osvajanja titule, ušli su u viši rang, tj. u Hrvatsku ligu. Za Primorje u sezoni 1946./47. igrali su: Ljudevit Brazzoduro, Franić Rahelić, Đuka Vujić, Davor Rožić, Ivan Krković, Gebauer, Bogić Polić, Darko Pavletić, Milan Miculinić, Josip Mangotić, Dinko Bačić, Ivan Bačić i Anton Kivela.

Mirovnim ugovorom koji je potpisan 10. veljače 1947. godine između Italije i Jugoslavije, stvoreni su temelji za spajanje Sušaka, kao i Zameta unutar grada Rijeke, a Julijska pokrajina je pripala saveznom republikama Hrvatskoj i Sloveniji, odnosno Jugoslaviji. Igralište Krimeja predano je 13. travnja 1947. godine Primorju, nakon čega su ga održavali članovi svih fiskulturnih društava sa Sušaka. U sezoni 1947./48. nogometaši Primorja igrali su u Hrvatskoj ligi koja je bila podijeljena na pet zona u kojima su se klubovi natjecali za prvaka zone. Peta zona sastojala se od klubova iz Istre i Primorsko-goranskog okruga u kojima su Primorju bili konkurencija: Crikvenica, Proleter (Pula), Pula, Radnik (Rijeka), Rovinj i Rudar (Raša). Osvojivši prvo mjesto, sušačko Primorje plasiralo se u četvrtzavršnicu prvenstva Hrvatske, gdje su ispali od Šibenika (1:4 i 3:1). Prvaci V. zone Hrvatske lige 1947./48. bili su: Ljudevit Brazzoduro, Gebauer, Đuka Vujić, Bogić Polić, Ivan Krković, Josip Mangotić, Šafar, Darko Pavletić, Milan Miculinić, Dinko Bačić, Anton Kivela, Božo Juranić, Franić Rahelić, Davor Rožić, Vilko Vakanjac, Mufid Fetahović i Uskoković.

Spajanjem Sušaka s Rijekom, Primorje svoju nogometnu priču nastavlja spajanjem s klubom Proleter te s radničkim klubovima: Rivolta (tvornica octa), ROMSA (rafinerija nafte), Sait (tvornica duhana), Tvornica papira, UKOD i sindikalna podružnica građevinara. Mnogi igrači prešli su u riječki Kvarner i Lokomotivu koji su tada bili najjači klubovi u Rijeci, a Orijentova priča nastavlja se na Trsatu.

Fiskulturno društvo Budućnost osnovano je 22. prosinca 1948. godine sa sjedištem na Trsatu. Igrači i članovi uprave kluba predano su radili na uređenju igrališta na Krimeji. Novoosnovani klub nastavio je tradiciju prijeratne Slavije, koja je prestala djelovati 1941. godine. Osim nogometne, imali su gimnastičku, skijašku i planinarsku sekciju. Od prijeratnih orijentaša, za Budućnost su igrali: Ljudevit Brazzoduro, Bogić Polić, Severino Milinović i braća Fosser. Odlukom državnih fiskulturnih foruma (od 26. studenoga 1949.) dolazi do reorganizacije natjecanja: osnovane su četiri grupe Pete zonske lige, a 4. grupa bila je nasljednica Riječke nogometne lige. Budućnost je smještena u Primorsko-goransku oblasnu ligu čiji je početak određen u proljeće 1950. godine. Sezona će se odigravati u ciklusu proljeće – jesen, dakle u istoj godini u dva dijela: od ožujka do svibnja – proljetni, a od kolovoza do studenoga – jesenski dio prvenstva. Zato su klubovi do kraja godine bili prepušteni prijateljskim utakmicama. Sezonu u Primorsko-goranskoj oblasnoj ligi Budućnost je završila na šestom mjestu u konkurenciji od devet klubova, a prvak je bila Crikvenica. Za Budućnost su u sezoni 1950. igrali: Bruketa, Božo Juranić, S. Kuss, Z. Kuss, Gojnić, Bruno Fosser, Jordan Fosser, Bogić Polić, Marčić, Marač, Matrljan, Dukić, Vilko Vakanjac i Šafar, a vodio ih je trener Ivan Smojver.

Početkom 1951. godine održan je Zimski kup u Rijeci u organizaciji riječkog Oblasnog saveza i FISAH-a. Budućnost je u osmini finala poražena od riječkog Torpeda (0:1). Nakon toga slijedilo je prvenstvo Primorsko-goranske oblasne lige uz riječki Torpedo, Opatiju, Naprijed (Hreljin), Mladost (Kraljevica), Nehaj (Senj), Risnjak (Lokve) i delnički Goran koji je osvojio prvenstvo. Sezonu su završili na trećem mjestu, a u njoj su igrali: Juranić, Dukić, Bruno Fosser, Jordan Fosser, S. Kuss, Zvonko Kuss, Matrljan, Škerl, Maračić, Kopajtić, Branislav Švegović, Klepac I, Klepac II, Severio Milinović, Šafar, Vinko Matković, Marač, Frančeški i Vošnig.

Nastavljajući trend dinamičnosti, plenum Nogometnog saveza Jugoslavije 1. veljače 1952. godine naprasno donosi odluku o ukidanju Druge savezne lige, formirajući više podsaveznih liga. Odluka je bila isključivo financijska; naime, većina drugoligaških klubova borila se s troškovima prijevoza diljem države i održavanje lige kao takve nije imalo previše smisla. Po reorganizaciji natjecanja oformljena je Riječka podsavezna nogometna liga koja je objedinila klubove s područja Istre, Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i bivšeg nogometnog centra Gospić. Liga se zvala Podsavezna liga Rijeka i spadala je u V. zonu Prvenstva Hrvatske. Uz Budućnost natjecanju su pristupili: Crikvenica, Goran (Delnice), Jedinstvo (Ogulin), Kvarner (Rijeka), Lokomotiva (Rijeka), Nehaj (Senj), Pula, Rudar (Raša) i Uljanik (Pula). Sušačani se nisu iskazali u gradskim derbijima, dapače izgubili su sve utakmice protiv Kvarnera (0:3, 1:4) i protiv Lokomotive (0:2 i 0:1) te su završili sezonu na petom mjestu sa 17 bodova. Zvonko Kuss je bio najbolji strijelac kluba sa šest postignutih zgoditaka.

U srpnju 1952. godine odigrana je na Krimeji svojevrsna smotra ponajboljih nogometaša koji su živjeli u Trećem rajonu (Sušak), između selekcija Trsata i Podvežice. Podvežica je pobijedila selekciju Trsata rezultatom 7:2.

Povodom nove sezone Podsavezne lige Rijeka pridružili su se i klubovi: Mladost (Kraljevica), Naprijed (Hreljin), Opatija i Rovinj. Sušačani su odigrali skromno prvenstvo završivši na sedmom mjestu, dok je riječka Lokomotiva osvojila prvenstvo. Najbolji strijelac lige bio je Milorad Ljubačev koji je prvi dio prvenstva igrao za Budućnost, a drugi za Lokomotivu. Ljubačev je radio kao pomorac te su njegovi zgoditci značili još više jer je u manjem broju utakmica mogao nastupati zbog rada na brodu. Njegovim odlaskom najbolji strijelac za Budućnost bio je Bruno Fosser. Za Budućnost su 1952./53. igrali: Ljudevit Brazzoduro, Marinović, Bogić Polić, Branislav Švegović, Bruno Fosser, Jordan Fosser, Žakman, Vinko Matković, Dukić, Kopajtić, Boris Mataja, Vlado Mataja, Klepac, Horvat, Košak, Severio Milinović, Mohorić, Stipčić, Cerkl i Maždarac.

Imena kroz povijest

• ŠK Orient Sušak (1919.)
• JŠK Orient Sušak (1921. – 1941.)
• FD Jedinstvo Sušak (1945. – 1946.)
• FD Primorje Sušak (1947.  – 1948.)
• FD Budućnost Rijeka (1948.  – 1953.)
• NK Orijent Rijeka (1953.  – 2014.)
• HNK Orijent 1919 Rijeka (2014.  – 2022.)
• HNK Orijent Rijeka (2022.  – danas)

Grbovi kluba

• 
  Prvi grb Orienta
• 
  Grb NK Orijenta u SFR Jugoslavija
• 
  Grb NK Orijenta u Hrvatskoj

Stadion

Stadion Krimeja otvoren je 20. svibnja 1923. godine. Od tada služi kao domaći stadion Orijenta. Kapacitet stadiona je 3500 mjesta. Stadion ima 2500 sjedećih i 1000 stajaćih mjesta. Uz to imaju i mali teren sa umjetnom travom iza južnog gola i teretanu unutar stadiona.

Navijači

Red Fuckers

Navijačka skupina HNK Orijenta su Red Fuckers. Osnovani su 1988. godine, a prvi put su se pojavili na utakmici protiv Splita u tadašnjoj Međurepubličkoj ligi, gdje je 50-ak navijača bodrilo Orijentaše.

Kroz razne turbulentne etape Orijenta, ostali su vjerni klubu i uvijek ih bodre na domaćim i gostujućim utakmicama.

Krimejski feštari

Krimejski feštari su tradicijska karnevalska skupina sa Sušaka. Osnovani su 1886. godine, uz Riječki karneval i pusni ophod, Krimejski feštari veliki su ljubitelji sporta, posebno HNK Orijenta.

Feštare vodi od 1989. godine Saša Čaušević Matešićev, zvan Pinelić, jedan od vjernih navijača Orijenta.

Uprava kluba

Trenutnu upravu kluba čine: predsjednik Saša Matijaš, dopredsjednici Marinko Koljanin i Milivoj Miljković, izvršni odbor: Velibor Panjković, Tihomir Dragoslavić, Josip Ostrogović, Luka Funčić, Jasmin Puhovac, Danijela Bradamante, Emilijano Bakarčić, Mladen Ćoza, Sanjin Ugarković, Siniša Zdjelar, Goran Živković, Michael Hasler i Mišel Ćapalija, i nadzorni odbor u kojem su: Edi Bradamante, Vedrana Spadoni Štefanić i Marijan Šegota.

Izvor: Uprava kluba

Sezone

Unutar tablice prikazane su sezone službenih natjecanja, od 1931. godine do 1941. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija 1931. III. ŽNP – Sušak 1. 1932. III. ŽNP – Sušak 1. 1932./33. III. I. župa ŽNP – Sušak 3. 1933./34. III. I. župa ŽNP – Sušak 1. 1934./35. III. I. župa ŽNP – Sušak 1. 1935./36. III. I. župa ŽNP – Sušak 1. 1936./37. III. I. župa ŽNP – Sušak 1. 1937./38. III. I. župa ŽNP – Sušak 1. 1938./39. III. I. župa ŽNP – Sušak 1. 1939./40. III. I. župa ŽNP – Sušak (Skupina A) 2. 1940./41. III. Prvenstvo SNP N/O1

¹ Sezona nije odigrana u cijelosti zbog rata.

Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Jugoslovenskog nogometnog prvenstva", 1946. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija 1946. II. Prvenstvo NR Hrvatske 8. 1946./47. III. Prvenstvo Primorsko-goranskog okruga 1. 1947./48. III. Prvenstvo Istre i Rijeke 1. 1949. 1950. V. Primorsko-goranska oblasna liga 6. 1951. IV. Primorsko-goranska oblasna liga 3. 1952. II. Podsavezna liga Rijeka 5. 1953. III. Podsavezna liga Rijeka 7. 1953./54. IV. Podsavezna liga Rijeka 2. 1954./55. IV. Podsavezna liga Rijeka 1. 1955./56. III. Podsavezna liga Rijeka 1. 1956./57. III. Podsavezna liga Rijeka 1. 1957./58. II. 2. ligaški rang – I. zona 12. 1958./59. III. Podsavezna liga Rijeka 1. 1959./60. III. Zonska liga Rijeka-Pula 2. 1960./61. III. Zonska liga Rijeka- Pula 2. 1961./62. III. Zonska liga Rijeka- Pula 2. 1962./63. III. Podsavezna liga Rijeka 1. 1963./64. III. Podsavezna liga Rijeka 1. 1964./65. III. Podsavezna liga Rijeka 1. 1965./66. III. Riječko-istarska zona 9. 1966./67. III. Riječko-istarska zona 4. 1967./68. III. Riječko-pulska zona 1. 1968./69. II. 2. savezna liga – Zapad 1. 1969./70. II. 2. savezna liga – Zapad 4. 1970./71. II. 2. savezna liga – Zapad 7. 1971./72. II. 2. savezna liga – Zapad 5. 1972./73. II. 2. savezna liga – Zapad 12. 1973./74. III. Hrvatska republička liga 15. 1974./75. IV. Riječko-pulska zona 1. 1975./76. III. Hrvatska republička liga – Jug 11. 1976./77. III. Hrvatska republička liga – Jug 3. 1977./78. III. Hrvatska republička liga – Zapad 3. 1978./79. III. Hrvatska republička liga – Jug 2. 1979./80. III. Hrvatska jedinstvena liga 6. 1980./81. III. Hrvatska jedinstvena liga 3. 1981./82. III. Hrvatska jedinstvena liga 3. 1982./83. III. Hrvatska jedinstvena liga 5. 1983./84. III. Hrvatska republička liga – Zapad 1. 1984./85. III. Hrvatska republička liga – Zapad 1. 1985./86. III. Hrvatsla republička liga – Zapad 1. 1986./87. III. Hrvatska republička liga – Zapad 2. 1987./88. III. Hrvatska jedinstvena liga 4. 1988./89. III. Međurepublička liga – Zapad 13. 1989./90. III. Međurepublička liga – Zapad 15. 1990./91. III. Međurepublička liga – Zapad 11.

Unutar tablice prikazane su sezone od početka "Hrvatskog nogometnog prvenstva", 1992. godine.

Sezona Rang Liga Pozicija 1991./92. II. 2. HNL – Zapad 3. 1992./93. II. 2. HNL – Jug 2. 1993./94. II. 2. HNL – Jug 2. 1994./95. II. 2. HNL – Zapad 2. 1995./96. II. 1. B HNL 2. 1996./97. I. 1. A HNL 14. 1997./98. II. 2. HNL – Zapad 3. 1998./99. II. 2. HNL 13. 1999./00. II. 2. HNL 9. 2000./01. II. 2. HNL 10. 2001./02. II. 2. HNL – Zapad–Jug 6. 2002./03. II. 2. HNL –Zapad–Jug 8. 2003./04. II. 2. HNL – Jug 12. 2004./05. III. 3. HNL – Zapad 14. 2005./06. III. 3. HNL – Zapad 4. 2006./07. III. 3. HNL – Zapad 13. 2007./08. III. 3. HNL – Zapad 13. 2008./09. III. 3. HNL – Zapad 13. 2009./10. III. 3. HNL – Zapad 11. 2010./11. III. 3. HNL – Zapad 11. 2011./12. III. 3. HNL – Zapad 14. 2012./13. III. 3. HNL – Zapad 8. 2013./14. III. 3. HNL – Zapad 6. 2014./15. V. 1. ŽNL Primorsko-goranska 1. 2015./16. IV. MŽNL NS Rijeka 8. 2016./17. IV. MŽNL NS Rijeka 8. 2017./18. IV. 4. NL NS Rijeka 2. 2018./19. III. 3. HNL – Zapad 3. 2019./20. II. 2. HNL 3. 2020./21. II. 2. HNL 11. 2021./22. II. 2. HNL 9. 2022./23. II. 1. HNL 6. 2023./24. II. 1. HNL 11. 2024./25. II. 1. HNL 3. 2025./26. II. 1. HNL 9.

Uspjesi

Hrvatska

• 1. B HNL
  • Doprvak (1): 1995./96.

• Druga HNL
  • Doprvak (2): 1993./94. (Jug), 1994./95. (Zapad)

• 4. NL NS Rijeka
  • Doprvak (1): 2017./18.

• 1. ŽNL Primorsko-goranska
  • Prvak (1): 2014./15.

• Hrvatski kup
  • Četvrtfinalist (1): 1998.

• Kup PGŽ
  • Prvak (8): 1996., 1997., 2000., 2008., 2009., 2021., 2024., 2026.

SFR Jugoslavija

• 2. savezna liga – Zapad
  • Prvak (1): 1968./69.

• Hrvatska republička liga – Zapad
  • Prvak (3): 1983./84., 1984./85., 1985./86.

• Riječko-pulska zona
  • Prvak (2): 1967./68., 1974./75.

• Podsavezna liga Rijeka
  • Prvak (7): 1954./55., 1955./56., 1956./57., 1958./59., 1962./63., 1963./64., 1964./65.

• Prvenstvo Istre i Rijeke
  • Prvak (1): 1947./48.

• Primorsko-goranski okrug
  • Prvak (1): 1946./47.

• Kup maršala Tita
  • Četvrtfinalist (2): 1980./81., 1982./83.

Kraljevina Jugoslavija

• 1. Županijska liga Sušaka i Hrvatskog Primorja
  • Prvak (6): 1933./34., 1934./35., 1935./36., 1936./37., 1937./38., 1938./39.

• Zagrebački nogometni podsavez – Grupa Sušak
  • Prvak (2): 1931., 1932.

• Hrvatski kup
  • Finalist (1): 1939.

Mlađi uzrasti

• Kvarnerska rivijera
  • Prvak (1): 1995.

Nagrade

• Trofej HOO: 1988.

Bitni igrači

• Franjo Matković
• Roko Ladišić
• Pero Spicjerić
• Mavro Stipčić
• Toni Stipčić
• Delo Bolha
• Francelo Malovac
• Fran Matrljan
• Branko Jović
• Marcelo Kovačić
• Vjeko Galetović
• Teo Tonković
• Dušan Pajić
• Ante Vrban
• Živko Matković
• Viktor Vičić
• Stane Vončina
• Slavko Šurdonja
• Moro Brožičević
• Milan Blažević
• Drago Pozojević
• Đorđe Dobrijević
• Maks Dobrijević
• Gino Gardassanich
• Slavko Šurdonja
• Bebo Brazzoduro
• Nereo Pugelj
• Emil Manzoni
• Ivan Brnelić
• Anđelo Ziković
• Nikola Demić
• Vlado Domazet
• Marijan Bradvić
• Luciano Celić
• Jure Raspar
• Vedran Malvić
• Mladen Vranković
• Sanjin Mandekić
• Josip Modrić
• Eugen Krizmanić
• Armando Prizmić
• Atif Lipovac
• Hajrudin Hušidić
• Aljoša Haramija
• Žitomir Palčić
• Zoran Volf
• Josip Ražić
• Ivica Car
• Drago Čohar
• Vlado Kovačić
• Ante Bobić
• Branko Čalović
• Mario Klevisar
• Boris Veljančić
• Beli Kafka
• Krešo Škrtić
• Velimir Sombolac
• Ante Bobić
• Edis Jasprica
• Efrem Močinić
• Predrag Stilinović
• Boris Tičić
• Marko Milošević
• Branislav Miljković
• Darko Majnarić
• Drago Mamić
• Miroslav Šugar
• Nikica Milenković
• Mladen Cukon
• Danko Matrljan
• Mladen Mustać
• Milan Trošelj
• Šime Miočić
• Rudi Nikolić
• Kaluf Bećirbašić
• Marinko Koljanin
• Nikola Tomac
• Neno Gračan
• Branislav Petković
• Davor Lasić
• Damir Knežević
• Marijan Bjelanović
• Marin Tabar
• Saša Peršon
• Damir Mišković
• Robert Rubčić
• Tihomir Dragoslavić
• Nevenko Vasiljević
• Mladen Žganjer
• Elvis Brajković
• Damir Desnica
• Željko Cupać
• Gordan Deluka
• Romeo Jozak
• Hrvoje Rodin
• Marin Prpić
• Sanjin Miculinić
• Predrag Valenčić
• Mladen Ivančić
• Damir Milinović
• Andrej Živković
• Davor Dželalija
• Vlatko Đolonga
• Dean Ljubančić
• Fatmir Vata
• Adnan Oçelli
• Davor Černe
• Mile Bule
• Bobo Grubor
• Marko Grubišić
• Karlo Sotošek
• Dean Mladenić
• Mario Strilić
• Željko Škopljanac
• Damir Biškup
• Dragan Talajić
• Alen Horvat
• Alen Jurić
• Slađan Filipović
• Vjeko Miletić
• Dean Dadić
• Dragan Skočić
• Sérgio de Olivera
• Edo Flego
• Jasmin Samardžić
• Stjepan Ostojić
• Dario Knežević
• Ivan Mance
• Siniša Linić
• Naum Batkoski
• Edmond Kapllani
• Branko Panić
• Goran Vujanović
• Dalibor Starčević
• Aleksandar Đurić
• Duje Baković
• Admir Malkić
• Aleksandar Đurić
• Ivan Sertić
• Vedran Gerc
• Edin Juzunović
• Andrej Prskalo
• Josip Rudan
• Ivor Weitzer
• Zvonimir Jergović
• Igor Inić
• Tomislav Brkljača
• Marin Mikac
• Ivan Jasprica
• Filip Pleše
• Edvin Hasanbegović
• Miroslav Iličić
• Luka Čanković
• Nino Mohorovičić
• Giuliano Popović
• Mateo Monjac
• Florian Fumić
• Ivan Smolčić
• Mario Tadejević
• Andro Švrljuga
• Adrian Liber
• Kristian Fućak
• Veldin Hodža
• Mateo Monjac
• Dominik Mulac
• Matija Frigan
• Filip Braut

Treneri

• Rudi Polak (1919. – 1926.)
• Žerjav
• Zdenčaj (1930.)
• Joco Vučinić
• Hans Bloch
• Rudi Dobrijević ( – 1941.)
• Rudi Volk (1945. – 1946.)
• Veljko Poduje (1947. – 1948.)
• Vilko Vakanjac (1949.)
• Ivan Smojver (1950. – 1951.)
• Nikola Duković (1951 – 1952.)
• Zvonko Jazbec (1952. – 1957.)
• Ivan Smojver
• Anđelo Ziković
• Jordano Foser
• Tihomir Mrvoš
• Petar Paravić
• Zvonko Pitinac
• Ivan Ðalma Marković (1960. – 1964)
• Veljko Poduje (1964. – 1965.)
• Zvonko Frančeski (1965. – 1966.)
• Nikola Demić (1966. – 1967.)
• Ivan Ðalma Marković (1967. – 1970.)
• Željko Mudrovčić (1970. – 1972.)
• Romano Korlević (1973. – 1974.)
• Tihomir Mrvoš (1974. – 1975.)
• Marcel Žigante (lipanj 1975. – lipanj 1977.)
• Ivica Šangulin (1977. – 1979.)
• Joško Skoblar i Ivica Šangulin (srpanj 1979. – lipanj 1982.)
• Ivan Đalma Marković (lipanj 1982. – svibanj 1984.)
• Mile Tomljenović (svibanj 1984. — lipanj 1986.)
• Zvonko Lukanović (lipanj 1986. – prosinac 1986.)
• Marijan Brnčić (prosinac 1986. – 1989.)
• Željko Turina (lipanj 1989. – prosinac 1990.)
• Veljo Naumović (siječanj 1990. – lipanj 1991.)
• Mladen Vranković (lipanj 1991. – prosinac 1992.)
• Ivica Šangulin (prosinac 1992. – lipanj 1993.)
• Predrag Stilinović (siječanj 1993. – lipanj 1996.)
• Boris Tičić (lipanj 1996. – ožujak 1997.)
• Ilija Lončarević (ožujak 1997. – lipanj 1997.)
• Drago Mamić (lipanj 1997. – svibanj 1998.)
• Milan Žeželj (lipanj 1998. – siječanj 1999.)
• Drago Čohar (siječanj 1998. – travanj 1999.)
• Rodion Gačanin (svibanj 1999. – srpanj 2000.)
• Zoran Buškulić (srpanj 2000. – svibanj 2001.)
• Damir Rubčić (svibanj 2001. – lipanj 2001.)
• Marijan Jantoljak (srpanj 2001. – kolovoz 2001.)
• Božo Matijević (kolovoz 2001.)
• Rodion Gačanin (rujan 2001. – travanj 2002.)
• Božo Matijević (travanj 2002. – lipanj 2002.)
• Anto Jakovljević (srpanj 2002. – rujan 2002.)
• Damir Rubčić (rujan 2002. – lipanj 2003.)
• Anton Klobučar (listopad 2003. – studeni 2003.)
• Damir Rubčić (studeni 2003. – lipanj 2004.)
• Vitomir Butorac (srpanj 2004. – lipanj 2005.)
• Boris Tičić (lipanj 2005. – siječanj 2007.)
• Mladen Mladenović (siječanj 2007. – lipanj 2007.)
• Boris Pučić (lipanj 2007. – siječanj 2009.)
• Teodor Ivić i Tihomir Bašić (siječanj 2009. – ožujak 2011.)
• Davor Dželalija (ožujak 2011. – rujan 2013.)
• Dragan Štulić (rujan 2013. – 20. kolovoza 2014.)
• Denis Lopac (21. kolovoza 2014. – kolovoz 2015.)
• Edo Flego (kolovoz 2015. – 23. lipnja 2016.)
• Elvis Brajković (11. srpnja 2016. – 4. prosinca 2016.)
• Danilo Butorović (8. siječnja 2017. – 28. rujna 2018.)
• Marin Mikac (30. rujna 2018. – 20. ožujka 2019.)
• Fausto Budicin (27. ožujka 2019. – 25. kolovoza 2020.)
• Damir Milinović (27. kolovoza 2020. – 17. svibnja 2021.)
• Edo Flego (19. lipnja 2021. – 2. svibnja 2022.)
• Marinko Koljanin - privemeni trener (3. svibnja 2022. – 23. lipnja 2022.)
• Jure Srzić (24. lipnja 2022. – 2. studenog 2022.)
• Marinko Koljanin - privemeni trener (3. studenog 2022. – 11. studenog 2022.)
• Fausto Budicin (12. studenog 2022. – 27. listopada 2023.)
• Slobodan Grubor (28. listopada 2023. – 3. rujna 2024.)
• Alen Šušnić (12. rujna 2024. – 21. veljače 2026.)
• Andrej Udović (22. veljače 2026. – 2. svibnja 2026.)
• Marinko Koljanin (3. svibnja 2026. – 1. srpnja 2026.)
• Dario Bašić (3. srpnja – danas)

Predsjednici

• Franjo Rossi (1919.)
• Jože Margitić (1921. – 1925.)
• Marijan Matešić (1925. – 1926.)
• Vilhelm Kajba (1928. – 1931.)
• Ivan Nino Maračić (1931.)
• Vladimir Kraljeta (1932. – 1936.)
• Ivan Mikuličić (1936. – 1938.)
• dr. Milivoj Korlević (1938. – 1939.)
• Leo Babić (1939. – 1941.)
• Budislav Rudan (1945. – 1946.)
• dr. Ivan Škerl (1946. – 1947.)
• dr. Zdravko Kučić (1947. – 1948.)
• Milorad Doričić (1949. – 1953.)
• dr. Željko Paljaga (1953.)
• Srećko Matešić (1954. – 1958.)
• Davor Filipović (1958. –1962.)
• Branko Jovanović (1962. – 1964.)
• Tihomir Ferari (1964. – 1968.)
• Srećko Matešić (1968. – 1970.)
• dr. Boris Korlević (1970. – 1972.)
• Milan Vujnović (1972. – 1974.)
• Marijan Rus (1974. – 1979.)
• Božo Hlača (1979. – 1984.)
• Tomislav Miloš (1984. – 1989.)
• Edo Čandrlić (1989. – 1991.)
• Saša Sablić (1991. – 1992.)
• Marijan Rus (1992. – 1996.)
• Milivoj Miletić (1996. – 1997.)
• Mirko Simčić (1997. – 1998.)
• Antun Fućak (1997. – 1998.)
• Vladimir Brusić (1999. – 2001.)
• Marko Lokmer (2001. – 2004.)
• Anđelko Sučić (2004.)
• Igor Rahelić (2004. – 2006.)
• Miljenko Tudor (2007. – 2008.)
• Antonio Bon (2008. – 2010.)
• Predrag Kosanović (2010. – 2014.)
• Marko Koić (2014.)
• Emilio Margan (2014. – 2017.)
• Saša Matijaš (2018. – danas)

Galerija

• 
  JŠK Orient 1934. godine.
• 
  NK Orijent 1967./68.
• 
  NK Orijent 1968./69.
• 
  NK Orijent 1973. godine.
• 
  NK Orijent 1980./81.
• 
  NK Orijent 1981. godine.
• 
  NK Orijent 1981./82.
• 
  NK Orijent 1993./94.
• 
  NK Orijent 1996./97.

Ostali sportovi

Unutar Sportskog društva „Orijent“ bili su aktivni razni sportovi u muškim i ženskim selekcijama.

Među njima su:

• HSK Orijent – Selekcija igračica sporta hazena. Popularni sport nalik rukometu igran početkom 20. stoljeća, između dva rata.
• KK Orijent – Kuglačka selekcija koja je bila aktivna tijekom SFR Jugoslavije. Osnovan 1945. godine.
• RK Orijent – Rukometni klub sa muškim i ženskim selekcijama.

Izvori

• Izidor Matovinović, Veljko Poduje - Pola stoljeća "Orijenta": Orijent 1919 – 1969 (SD Orijent, 1970.)
• Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak - Rijeka nogometa 1873-1948 (Grafika Zambelli, 2006.)
• Marinko Lazzarich - ERS : EDUKACIJA REKREACIJA SPORT, Vol. 29 No. 42, 2020., str. 8.
• NK Orijent: Povijest klub
• Leksikografski zavod Miroslava Krleže: NK Orijent
• Novi list: Branko Jadro
• SportCom.hr: Budućnost
• redfuckers.net: Kako je Orijent ugašen