US Fiumana Fiume je bivši nogometni klub iz Rijeke, koji je bio aktivan u doba Kraljevine Italije.
| US Fiumana | |
| |
| Puno ime: | Unione Sportiva Fiumana Fiume |
| Osnovan: | 02. 09. 1926. |
| Zatvoren: | 25. 04. 1945. |
| Sport: | Nogomet |
| Stadion: | Stadio Comunale del Littorio |
| Kapacitet: | 8000 |
| Navijači: | / |
| Liga: | Serie C |
| Rang lige: | III. (1942./43.) |
Klub je prethodnik HNK Rijeke, koji je djelovao između dvaju svjetskih ratova.
Tijekom svoga postojanja imao je zapažene rezultate igrajući u Prvoj, Drugoj i Trećoj nogometnoj ligi talijanskog prvenstva. Kroz klub su prošli mnogi prvoligaški igrači Serie A i državni reprezentativci.
Povijest
Osnivanje Fiumane (1924. – 1926.)
Unione Sportiva Fiumana (Sportski savez Rječina) nastao je 2. rujna 1926. godine, spajanjem dvaju riječkih klubova „Olympia“ i „Gloria“. Vodstvo oba kluba vjerovalo je da bi fuzijom stvorili jaki gradski tim u sportskom i ekonomskom smislu. Iako je klub tek osnovan 1926. godine, bio je registriran već 8. srpnja 1924. godine. Iste godine grad je završio pod fašističkim režimom, tj. Kraljevinom Italijom. Naslućuje se da su tadašnje gradske vlasti, zbog širenja propagande fašističkog režima forsirali osnivanje kluba.
Klupske boje bile su uzete po zastavi Slobodne Države Rijeka i bile su slične bojama prethodnika „Glorije“, te su domaći dresovi bili crvene boje, a gostujući kombinacija žute i plave boje. U sastavu novoga kluba zaigralo je dvanaest igrača „Glorije“ i devet igrača „Olympije“ uz dvojicu nogometaša iz kluba „Fiume“. Trener je bio mađar Béla Károly. Stvorena je jaka momčad koja je mogla ravnopravno parirati vodećim talijanskim klubovima toga vremena, a stadion na Kantridi je postao njihov stadion. Prvu utakmicu odigrali su 4. rujna u Trstu gdje su doživjela poraz 5:2 od „Ponziane“.
Stabilan drugoligaš (1926. – 1928.)
Nakon osnivanja klub je uključen u B grupu druge talijanske lige, tj. u „Prima Divisione“. „Fiumana“ je u debitantskoj sezoni završila na petom mjestu s osam pobjeda, sedam poraza i tri neriješene utakmice. Također po prvi put sudjeluje u Kupu (Coppa Italia). Igraju protiv CS Fiume koji pobjeđuju 5:0, da bi utakmica bila poništena jer sudac nije došao na utakmicu. U ponovljenoj utakmici opet pobjeđuju, ovoga puta 1:0, ali kasnije je natjecanje ukinuto.
Tijekom prve sezone „Fiumane“, 1926./27. igrali su: Nicoló Giacchetti I, Amedeo Giacchetti II, Raoul Greiner, Giuseppe Host I, Imricze, Mario Licker, Antonio Maretti, Marcello Mihalich, Natale Milavez, Renato Milinovich I, Romeo Milinovich II, Narciso Milinovich III, Olivo Muzul, Mario Negrich, Luigi Ossoinak, Nereo Pasquali, Antonio Pilepich, Stefano Raicovich, Oliviero Serdoz, Giovanni Spadavecchia, Giuseppe Tarlao, Mario Varglien i Zenko, pod vodstvom trenera Béle Károliya.
Među odlascima klub napušta Mario Varglien koji se uputio prema „Pro Patriji“ i kasnije „Juventusu“, od novih igrača najznamenitiji je Rodolfo Volk koji je postigao 16 golova kroz sezonu. Iza njega bio je Mihalich s 11, dvojac je bio najzaslužniji za osvajanje trećeg mjesta u ligi. Poslije ovoga uspjeha nogometaši „Fiumane“ nagrađeni su plasmanom u najviši rang talijanskog nogometa – Divisione Nazionale.
Divisione nazionale i Serie B (1928. – 1930.)
Treće mjesto u skupini nije bio imperativ Riječana niti su znali tijekom natjecanja da bi ono dovelo do prve lige, a moguće je da bi i lošijim plasmanom bili unaprijeđeni. Naime, „Fiumana“ i „Triestina“ (4. na tablici) automatski su registrirane kako bi upotpunile ligu, s jasnim političkim ciljem uključivanja u okrilje prvoligaškog nogometa onih istočnih teritorija koje je Italija anektirala 1919. nakon pobjede u Prvom svjetskom ratu, ali koji do tada nisu uspjeli narušiti hijerarhiju konsolidiranog talijanskog nogometa. Zapravo, „Fiumana“ je primljena samo nekoliko tjedana prije početka prvenstva, zamijenivši „Unione Sportiva Milanese“, isprva automatski registriran u Divisione Nazionale, ali potom prisiljen od strane fašističkih vlasti da se spoji s „Interom“, formirajući novi klub „Ambrosiana“.
Prvoligaška sezona koja bi na kraju bila posljednja pod imenom Divisione Nazionale (od sljedeće se osniva Serie A), bila bi i posljednja za Riječane. Natjecanje je bilo posloženo u dvije grupe po 16 momčadi. „Fiumana“ je smještena u B grupu, gdje se natjecala s ekipama: „Ambrosiana“, „Biellese“, „Bologna“, „Brescia“, „Cremonese“, „Fiorentina“, „Genova 1893“, „Hellas Verona“, „Juventus“, „Lazio“, „Napoli“, „Pistoiese“, „Pro Vercelli“, „Reggiana“ i „Venezia“.
U ljeto prije početka sezone Riječani su osvojili Savezni kup Italije (Coppa Federale).
Prva dva kola u prvoligaškom natjecanju otvaraju porazima u gostima od „Brescie“ (3:2) i „Genove“ (4:2). Prvu domaću utakmicu igraju u trećem kolu protiv „Biellese“, koju pobjeđuju 2:1, pogocima Negricha i Spadavecchie. Slijedi poraz u Veneciji od 3:1 u četvrtom kolu te domaća pobjeda protiv „Reggiane“ 4:0. Zuliani je upisao dva, a Mihalich i Spadavecchia po jedan pogodak. Sljedeće kolo u Torinu nanijelo bi najveći poraz u sezoni Riječanima. Igrači „Juventusa“ punili su mrežu Riječana kroz cijelu utakmicu, deklasirajući riječku momčad s visokih 11:0. Zanimljivo je da je najviše pogodaka za „staru damu“ dao Puležan Antonio Vojak, zabivši pet pogodaka u prvih sat vremena.
U sedmom kolu gube 2:1 od „Ambrosiane“ na Kantridi. Iako su poveli u 38. minuti golom Serdoza, Ante Blažević je izjednačio u 77., a Luigi Allemandi je u 86. minuti zaključio utakmicu. Sljedeće kolo ponovno igraju doma i iskorištavaju priliku za razliku od prošlog i upisuju treću pobjedu protiv „Hellas Verone“. Pogotkom Michalicha u 37. minuti vode do 72. minute kada Bernardi izjednačuje, da bi 9 minuta nakon toga Michalich realizirao završni pogodak za 2:1. Slijede dvije gostujuće utakmice koje gube od „Cremonesea“ (4:1) i „Lazija“ (2:0), da bi u 11. kolu pobijedili „Fiorentinu“ u golijadi od 4:2. Za Riječane je Michalich dao 2, a Serdoz i Host po jedan pogodak. Ovo je bila posljednja upisana pobjeda Riječana u prvenstvu. Sljedeće kolo gube u Napulju 2:1 i upisuju prvu neriješenu utakmicu protiv „Pro Vercellija“ (2:2) na Kantridi. Pretposljednje kolo Riječani gube od eventualnog prvaka „Bologne“ 2:0 na Kantridi i prvi dio sezone zaključuju izjednačenim rezultatom 1:1 u toskanskoj regiji protiv „Pistoiese“. Nakon 15 odigranih kola upisali su četiri pobjede, devet poraza i dvije neriješene utakmice s ukupno deset bodova u Grupi B Prve lige u neizvjesnoj situaciji pred ispadanjem.
Proljetni dio sezone igrači „Fiumane“ proveli su očajnički, sakupljajući bod po bod u neriješenim utakmicama i pokušavajući izvući poraz sa što manjom gol-razlikom. U preostalih 15 kola izvukli su bodove protiv „Genove“ (0:0) u 17. kolu, „Venezie“ (1:1) u 19. kolu, „Reggiane“ (1:1) u 20. kolu, „Cremonesea“ (1:1) u 24. kolu, „Napolija“ (1:1) u 27. kolu i „Pistoiesea“ (2:2) u 30. kolu. Porazi su varirali gol-razlikom; iako nitko nije nanio veći od onog torinskog u prvom dijelu, nogometaši „Ambrosiane“ su usred Milana deklasirali Riječane visokim porazom 8:1. Skupivši 16 bodova u 30 utakmica, završili su na 14. mjestu (od 16) u Grupi B. Iako su ispali, osigurali su mjesto u novoosnovanoj ligi talijanskog nogometa koja predstavlja drugi rang prvenstva – Serie B. „Reggiana“ i „Triestina“, koje su završile ispod Riječana, spuštene su u još niži rang. Kroz sezonu se najviše istaknuo Marcello Mihalich, koji se nakon sezone uputio prema Napulju. Na kraju sezone upisao je najviše nastupa (29) i najviše golova (12) za klub s Rječine.
Prvoligašku sezonu 1928./29. odigrali su: Antonio Marietti, Natale Milavez, Giovanni Buccini, Raoul Greiner, Romeo Milinovich II, Narciso Milinovich III, Nereo Pasquali, Antonio Pilepich, Bruno Hervat, Teodoro Kovachich, Olivio Muzul, Rodolfo Simcich, Giovanni Varglien, Natale Froglia, Rodolfo Galich, Amedeo Giacchetti II, Giuseppe Host I, Paolo Host II, Mario Licker, Marcello Mihalich, Francesco Negrich I, Mario Negrich II, Rodolfo Reich, Oliviero Serdoz, Giovanni Spadavecchia i Icilio Zuliani.
Za debitantsku sezonu u novonastaloj Serie B, a normalno zbog niza loših rezultata u prošloj, klub angažira poznatog mađarskog trenera Emmericha 'Imrea' Pozsonyija. Imre, poznat i pod imenom 'Jesza', do tada je osvojio državno prvenstvo Poljske s „Cracoviom“, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca s „Građanskim“ te je vodio španjolsku „Barcelonu“ i reprezentaciju Poljske. Iako su čelnici kluba angažirali iskusnog trenera, nisu uspjeli zadržati većinu igrača koji su našli nove sredine po Italiji. Mnoštvo mladih igrača je debigiralo kroz sezonu. Sezona u Serie B vidjela je Riječane na posljednjem mjestu u ligi od 18 klubova. Kroz 34 utakmice izgubili su 23, pobijedili 6 i odigrali 5 neriješeno.
Sezonu 1929./30. u Serie B odigrali su: Stefano Raicovich, Marsanich, Raoul Greiner, I. Milinovich, Narciso Milinovich, Romeo Milinovich, Nereo Pasquali, Antonio Pilepich, Rodolfo Tomašić, Bruno Hervat, Galileo Percovich, Rudolph Reich, Rodolfo Simcich, Natale Froglia, Paolo Host, Mario Negrich, Giovanni Spadavecchia, Antonio Bernardis, Teddy Kovacich, Sissi, Pietri, Icilio Zuliani, Pilepich II, Burattini, Demendich, Lenaz, Pagnoni, Pavanello, Marsanich, Paulinich i Zubranich, pod vodstvom trenera Imrea Pozsonyija.
Treća liga (1930. – 1941.)
U prvoj sezoni kao trećeligaš klub ulazi u krizu. Većina igrača sprema se napustiti klub i rezultati se ne poboljšavaju. Bili su blizu ispadanja do zadnjih par kola, kada su potegnuli i na kraju sezone završili na 10. mjestu (od 14) u Grupi A – I Divisione. Oscilacije su se vidjele i kod drugih ekipa kroz sljedeću godinu, pa je konkurencija bila jednaka. Nogometaši „Fiumane“, iako se trude, ne uspijevaju doći više od četvrtog mjesta tri sezone zaredom. Ni dolazak bivšeg prvoligaša i igrača riječke „Olympije“ Andreje Kregara ne pomaže u svemogućem cilju za plasman u viši rang. Najbolje mjesto na tablici ostvarili su u sezoni 1934./35., kada su bili drugi iza „Udinesea“.Tim plasmanom dobili su mjesto u novonastaloj ligi Serie C.
Već u prvoj sezoni Serie C Riječani dobivaju znatno pojačanje u Rodolfu Volku, povratniku u dresu „Fiumane“. Nova liga bila je znatno teža od svoje prethodnice i vidjela je Riječane na 10. mjestu (od 16) na kraju sezone. U Kupu su ispali u drugom petkolu od „Venezie“ (2:0). Kroz sezonu 1935./36. igrali su: Stefano Raicovich, Giovanni Maras, Antonio Bernardis, Teddy Kovacich, Pescia, Nelo Cocchi, Tirolt, Natale Froglia, Rodolfo Volk, Oliviero Serdoz i Donato Pagnoni.
Sljedeća ligaška sezona završila je korakom naprijed na završnoj ljestvici. Riječani su završili na 7. mjestu s devet pobjeda, osam poraza i devet neriješenih utakmica. Nastup u Kupu donio je povijesni rezultat. Riječki nogometaši uspjeli su se plasirati u prvi krug pobijedivši „Udinese“ (2:0), „Rovigo“ (3:0) i „Mantovu“ u pretkolima. Ispali su od ekipe „Barija“ u tijesnoj utakmici koja je završila rezultatom 3:2.
Kroz sezonu 1936./37. igrali su: Pompeo Bertok, Rodolfo Blecich, Armando Blessanello, Nereo Burattini, Nelo Cocchi, Pericle Gaspardis, Giovanni Host, Rodolfo Kregar, Ezio Loik, Vincenzo Maligoj, Giovanni Maras, Nicolò Pagnoni I, Donato Pagnoni, Gino Pauletich, Stefano Raicovich, Carlo Sepich, Oliviero Serdoz, Oscarre Spadavecchia, Vladimiro Tiblias, Nicolò Ulrich, Rodolfo Volk i Icilio Zuliani, pod vodstvom trenera Eugena Payera.
U sezoni 1937./38. nogometaši „Fiumane“ završili su na 8. mjestu Grupe A (Serie C), dok u Kupu nisu prošli dalje od drugog pretkola. Vrijedi napomenuti da su u prvom pretkolu Kupa svladali pulske rivale iz „Griona“ (3:0). Sezona je označila povratak Marcella Mihalicha u njegovoj posljednjoj igračkoj sezoni, nakon čega je postao trener ekipe. Igrali su: Rodolfo Blecich, Tullio Dapretto, Pericle Gaspardis, Mario Grossi, Giovanni Host, Rodolfo Kregar, Alceo Lipizer, Ervino Loik, Giovanni Maras, Marcello Mihalich, Alfredo Otmarich, Donato Pagnoni II, Carlo Sepich II, Oliviero Serdoz, Vladimiro Serdoz, Nicolò Ulrich i Rodolfo Volk.
Sezonu 1938./39. završili su na najvišoj poziciji otkad se natječu u Grupi A. Završili su na četvrtom mjestu i pružili su dobre partije, pobijedili su prvaka „Udinese“ 3:1, rivale „Grion“ iz Pule 4:1 i deklasirali su momčad „Pro Gorizia“ 7:1. Kroz sezonu igrali su: Pompeo Bertok, Tullio Dapretto, Mario Grossi, Rodolfo Kregar, Ervino Loik, Emilio Lorenzutti, Stellio Malabotti, Giovanni Maras, Alfredo Otmarich, Donato Pagnoni, Carlo Sepich, Oscarre Spadavecchia, Vladimiro Tiblias, Rodolfo Volk i Antonio Zidarich II, pod vodstvom trenera Marcella Michalicha.
Sljedeće sezone pali su na 6. mjesto u ligi, no u Kupu su došli do četvrtog kola u kojem su ispali od „Ligurije“. Početak Drugog svjetskog rata nije zaustavio nogometne aktivnosti u Rijeci, liga se odvijala bez prekida, za sada. Tijekom sezone 1939./40. u klubu su bili: Pompeo Bertok, Virgilio Cavalieri, Tullio Dapretto, Rodolfo Kregar, Nicola Leone, Alceo Lipizer, Ervino Loik, Giovanni Maras, Alfredo Otmarich, Bruno Quaresima, Angelo Santin, Carlo Sepich, Oliviero Serdoz, Vladimiro Tiblias, Nicolò Ulrich i Rodolfo Volk, pod vodstvom Marcella Michalicha.
Michalich ponovno odlazi iz kluba, a i iz Rijeke prema Torinu. Klub angažira Angela Piccalugu, bivšeg reprezentativca Italije i trenera „Girone“ i „Acquija“. Uz već jak i uštiman roster, „Fiumana“ dominira ligom. Uz samo tri poraza te po 12 pobjeda i neriješenih, nakon dugih šest godina Riječani napokon osvajaju Grupu A. U kvalifikacijama za Serie B igraju u kvalifikacijskoj skupini B protiv „Pescare“, „Borzacchini Ternija“ i „Audace SME-a“. Prvim mjestom u skupini zajedno s „Pescarom“ ulaze u Serie B. Osim ligaškog podviga, u Kupu su isto ostvarili veliki rezultat. Pobijedivši „Ponzianu“ iz Trsta u pretkolu, u prvom kolu su izbacili „Grionu“ (1:0) i tako pobijedili oba rivala i to na njihovom terenu. Drugo kolo igrali su na Kantridi protiv ekipe „CRDA Monfalcone“ koju su pobijedili 4:0. Volk je upisao hat-trick, a Zambelli jedan pogodak. Domaćinstvo drže i u trećem kolu protiv „Pirellija“ kojeg pobjeđuju 3:1, pogocima Volka (2) i Quaresime. U četvrtom kolu savladavaju „Genovu“ 2:1, oba pogotka zabio je Quaresima na Kantridi i odveo Riječane u šesnaestinu završnice Coppa Italije. Iako su opet igrali na domaćem terenu, ekipa „Spezie“ je pogotkom u produžetcima pobijedila Riječane i prošla dalje. Uspjehe u sezoni 1940./41. ostvarili su: Pompeo Bertok, Tullio Dapretto, Bruno Hervatin, Rodolfo Kregar, Luigi Lavarino, Alceo Lipizer, Ervino Loik, Giovanni Maras, Bruno Quaresima, Angelo Santin, Carlo Sepich, Vladimiro Tiblias, Rodolfo Volk, Bruno Luigi Zambelli, Angelo Piccalunga (trener) i Alessandro Andreanelli (predsjednik).
Stadion
Nogometaši „Fiumane“ koristili su „Stadion Kantrida“, koji je otvoren 1. lipnja 1913. godine. Stadion je tijekom fašističkog režima Kraljevine Italije nosio ime „Stadio Comunale del Littorio“.
Imao je kapacitet od 8000 gledatelja.
Rivalstva
Nogometaši „Fiumane“ imali su rivalstva u talijanskom prvenstvu s nogometašima „Griona“ iz Pule, „Triestine“ i „Ponziane“ iz Trsta. Imali su i rivalstvo s nogometašima „Orienta“ sa susjednog Sušaka. Zbog granice Kraljevine Italije i Jugoslavije oba kluba nisu mogla igrati zajedno utakmice u službenim natjecanjima, te su samo odigravali prijateljske utakmice. Rivalstvo je bilo generalno u pozitivnom smislu jer su se igrači oba kluba dobro poznavali.
Sezone
Unutar tablice prikazane su sezone "Nogometnog prvenstva Kraljevine Italije", od 1926. godine do početka "Drugog svjetskog rata".
|
Uspjesi
- Coppa Federale
- Prvak (1): 1928.
- Serie C (Girone A)
- Prvak (1): 1940./41
Uprava kluba
Prvu upravu kluba pod predsjednikom Pietrom Paqualjem činili su: Giovanni Stiglich, Ramiro Antoniani, Federico Battiala, Antonio Capudi, Clemente Marassi, Olivio Musiol, Luigi Pauletich, Albeto Ronchevich, Mario Rora, Anselmo Sandrini, Armando Serdoz, Carlo Simichen, Oscar Sperber, Romeo Sperber i Aristodemo Susmel.
Reprezentativci
Marcello Mihalich "Prvi reprezentativac Fiumane i SSC Napolija" [1]- Mario Varglien - "Osvajač FIFA World Cup-a, 1934. godine"
- Giovanni Varglien - "Dvorana slavnih FC Juventus [2]
- Rodolfo Volk - "Dvorana slavnih AS Roma" [3]
- Ezio Loik - "Član momčadi Grande Torino" [4]
Bitni igrači
Lista bitnih igrača prikazuje igrače po kriterijima: imali su značajnu igračku karijeru u klubu, igrali više od tri sezone ili su, u kraćem periodu ostali zapisani u povijesti kluba.
Treneri
Béla Károly (1926. – 1927.)- Delfino Costanzo Valle (1927. – 1929.)
- Imre Emmerich Poszonyi (1929. - 1932.)
- Luigi Ossoinak (1932. – 1933.)
- Andrea Kregar (1933. – 1936.)
- Eugen Payer (1936. – 1938.)
- Marcello Mihalich (1938. – 1940.)
- Angelo Piccalunga (1940. – 1942.)
Artur Kolisch (1942. – 1944.)
.svg.png){kind=small}
Predsjednici
- Pietro Paquali (1926. – 1928.)
- Ramiro Antonini (1928. – 1929.)
- Oscar Sperber (1929. – 1931.)
- Costanzo Delfino (1931. – 1936.)
- Alessandro Szemere (1936. – 1937.)
- Eugenio Zoncada (1937. – 1938.)
- Alessandro Andreanelli (1938. – 1939.)
- Giuseppe Ianetti (1939. – 1940.)
- Alesandro Andreanelli (1940. – 1941.)
- Carlo Descovich (1941. – 1942.)
- Andrea Gastaldi (1942. – 1945.)
Galerija
Izvori
- Izidor Matovinović, Veljko Poduje - Pola stoljeća "Orijenta": Orijent 1919 – 1969, SD Orijent, 1970.
- Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak - Rijeka nogometa (1873-1948), (Grafika Zambelli, 2006.)
- Marinko Lazzarich - Aktualizacija povijesnoga nasljeđa i sportskih korijena Hrvatskoga nogometnog kluba Rijeka (2023.) PDF
- ANVGD: US Fiumana